Moje rije\u010di ne mogu pomo\u0107i Palestincima, i nemaju takav doma\u0161aj da zaustave rat na vrijeme. Da naprave neki grubi zbroj od minus \u010detrdeset hiljada mrtvih. Mal jezik, slab domet. Nije konkretan kao jezik nasilja, koji kad \u017eeli poderati svijet, onda ga izbri\u0161e s lica zemlje. Ne ru\u0161i ku\u0107e, ne ubija, ne raznosi bolnice, ne prenosi oru\u017eani teret i sidri se negdje izme\u0111u Otrantskih vrata i Lastovnjaka dok si ne osigura pristani\u0161te, u samom raju ove dislocirane i munjene planete. Jezik se koprca i radi polako, kao sjemenka baobaba, \u010du\u010di pod zemljom i izviri iz nje tek kad se za to poslo\u017ee uvjeti. Trebaju mu godine da se ukorijeni i nikne na vlastitoj, sebi prirodnoj, a nekmoli ratom opusto\u0161enoj zemlji. Do ljudskosti se rije\u010dima dolazi najsporije, ni\u0161ta nije glasnije od bombi, i ni\u0161ta se slabije ne \u010duje od krikova koje je proizveo u\u017eas genocida. Op\u0107a mjesta za nekog kome su rije\u010di alat, ali stvarno je tako.<\/p>\n
***<\/p>\n
Kad sam bila mla\u0111a i kad bih \u0161etala novim gradovima, vadila bih tad mali idiot fotoaparat, poslije mobitel, i fotografirala razne kipove i statue. Htjela sam pokazati da putujem, da sam krenula i da me vi\u0161e ni\u0161ta ne\u0107e zaustaviti. Neka naivna simbolika nas kojima su temelji bili izliveni rano i bez pitanja gdje bismo i kako voljeli rasti. Mo\u017eda je u svemu bile i obi\u010dne turisti\u010dke simbolike. Vrag \u0107e ga znati iz ovih pozicija gdje sve mo\u017ee kao na poledici poskliznuti u naknadnu pamet. Nego\u2026 Obi\u010dno su na tim fotografijama bili vojnici, konjanici, vojskovo\u0111e, i za razliku od mojih temelja, bili su izliveni u ne\u0161to pitomijem materijalu, bronci. Iz tih je spomenika \u0161to\u0161ta bilo jasno, nije se oko trebalo vje\u017ebati na finom kunstu i muzejskim primjercima, mnogi su imali jedan zajedni\u010dki nazivnik: spomenici se podi\u017eu mrtvima. Ali, shvatit \u0107u godinama poslije dok budem pregledavala stare beskorisne SD kartice, mobitele koji su postali tek eksterni diskovi, relikti nekih pro\u0161lih vremena i prija\u0161njih verzija jedne djevojke: nisam ja fotografirala ni svoja putovanja, ni odrastanje, ni konjanike, nego rat. A rat je \u017eiv. Rat je\u2026 \u017eiv.<\/p>\n
***<\/p>\n
Lee Miller<\/strong> izvje\u0161tavala je s boji\u0161nica za vrijeme Drugog svjetskog rata i svojim je fotoaparatom, ne\u0161to malo manje naivno nego ja, dokumentirala u\u017ease rata. Bila je, i zapravo i ostala, najpoznatija po svom sta\u017eu ratne reporterke. Snimila je, izme\u0111u ostaloga, i osloba\u0111anje zatvorenika iz koncentracijskih logora Dachau i Buchenwald. Ali, jedna od najupe\u010datljivijih njezinih fotografija, a danas vjerojatno i najpoznatijih, snimljena je u Hitlerovu<\/strong> stanu u M\u00fcnchenu, u firerovoj kadi u kojoj se okupala, smrdljiva i umorna od rata. Ta je slika metafora za \u0161to\u0161ta, ponajvi\u0161e za ljudsko stanje \u010dak i kad se umjesto vodom prvo kupa\u0161 okupacijom i bombama. Ne mo\u017ee\u0161 mu ute\u0107i ni za vrijeme najve\u0107ih nevolja, treba\u0161 vodu, hranu, ulo\u0161ke, \u0161e\u0107er, sol, \u010distu i opeglanu ko\u0161ulju, oca, mater, \u017eivu prijateljicu i prijatelje, kafu u dnevnom boravku, na ulici, tra\u010d i jadanje, rutinu i stabilnost. Lee se propila nakon svega. Le\u0107a fotoaparata nije bila dovoljna da odsje\u010de iz njezine glave sve ono \u0161to nije stalo u fotografije. Kad Kate Winslet<\/strong>, a zapravo Lee, u filmu vri\u0161ti kroz suze da je nu\u017eno da objave fotografije s rati\u0161ta (koje uredni\u0161tvo odbija objaviti jer su prebrutalne za modni \u010dasopis i ljudi “samo \u017eele nastaviti dalje sa svojim \u017eivotima”) jer ljudi moraju vidjeti \u0161to radimo jedni drugima, mi ljudi, mi lijepi slatki dobro\u0107udni u\u017eivamo u umjetnosti i redovito upra\u017enjavamo katarzu i religiju i ni mrava ne bismo zgazili ljudi, moje rije\u010di nisu ni voda, ni hrana, ni ulo\u0161ci, ni \u0161e\u0107er, ni sol, nisu ni vapaj, ni jecaj, ni pravda, ni mrtvi otac i mater pre\u017eivjela dvogodi\u0161njaka, moje rije\u010di su ni\u0161ta. To rat napravi. Rat rat.<\/p>\n ***<\/p>\n Pri\u010da o dje\u010daku. Pripovijeda je njegova odrasla sestra. “Jednog je dana brat nestao i nismo ga nigdje mogli na\u0107i. Otac je bio posebno uznemiren jer su tu no\u0107 demontirali, ili kako se to onda popularnije zvalo \u2013 osloba\u0111ali \u2013 kasarnu Visoka, koja nam je prakti\u010dki bila preko puta zgrade, i ulica je, ma \u010ditav grad bio u strahu. Po\u010detak rata. Brata nema. Kad odjednom eto brata. Iz smjera kasarne. I\u0161ao u samonaoru\u017eanje sa susjedom, sitnim \u017emuklerom. Opasani torbacima, preko ramena, poprijeko, na le\u0111ima, onim zelenim borbenim rancima koje sam poslije vi\u0111ala jedino na pankerima s Peristila kojima je bilo stalo do imid\u017ea. Postoji ta neka moja sestrinska pristranost u sje\u0107anjima na na\u0161e rano djetinjstvo, kao \u0161to postoji i njegova bratska i tu se oko interpretacija raznih prispodoba ne sla\u017eemo. Ali oko ove bismo se mogli slo\u017eiti. \u010cinjenica je da je tad imao devet godina. I da je u kasarnu u\u0161ao me\u0111u prvima. Da strah i ludilo rata nisu birali koga \u0107e zahvatiti, a da se na nas lijepio onaj na\u0161eg oca da \u0107e do\u0107i rat, a poslije rata ne\u0161to jo\u0161 gore \u2013 velika glad. Kao poslijeratno dijete, on se bojao te proklete gladi toliko da je prvi dan uzbuna u 6 ujutro iza\u0161ao iz skloni\u0161ta do skladi\u0161ta Ilove ili Prerade, Dalme, tko sad pamti, i donio ka\u0161etu kruha za na\u0161 ulaz. Metke koje je brat istovario na kuhinjskom stolu razvrstali su u posude za \u0161e\u0107er i sol, i sad kad ih zumiram iz svoje radne sobe u na\u0161u malu kuhinju od linoleuma i iverice, simbolika je mo\u017eda napregnuta, ali jasna. Devetogodi\u0161njak \u0107e napraviti sve da otac vi\u0161e nikad ne osjeti glad. Pa i po\u0107i u rat.”<\/p>\n ***<\/p>\n Kad je Lejla Kalamuji\u0107<\/strong> neki dan u Booksi govorila o jednoj od svojih pri\u010da iz zbirke “Po\u017euri i izmisli grad”, meni se, kako je otkrivala malo pomalo njezine dijelove, stiskalo srce. Neno, pacijent psihijatrijske bolnice znane kao Jagomir, u trulu ratnu zimu iz nje bje\u017ei s drugim pacijentima da ne bi zavr\u0161ili na strati\u0161tu, i dok su prolazili svoj strah goli i bosi, Neno nai\u0111e na \u010dovjeka koji u o\u010daju baca trule jabuke izgladnjelom medi u sarajevskom zoolo\u0161kom. Ta slika, taj prizor, meni je isto kao i svaki od prizora razaranja palestinskih \u0161atorskih bolnica, tko zna ve\u0107 koje po redu, Bisaninih dojava, listanja vijesti o stotinama ranjenih i mrtvih ratnih reportera, donedavno tek \u0107a\u0107a, matera, studenata, dje\u010daka koji su htjeli do\u017eivotno nabijati loptu u zid, djevoj\u010dica koje su ne\u0161to malo sanjale i sanjarile prije negoli se sve nije pretvorilo u no\u0107nu moru. Meni muze tad ne pjevaju, nije im do zajebancije. Obi\u010dno tad i ne mislim. Prepoznajem da nema ni naprijed ni nazad. Nema ceasefirea<\/em>, jer omjeri nisu jednaki i ne treba se pretvarati, nema primirja, nema kraja rata, nema kraja pokolju. Jedan ozbiljniji projektil mo\u017ee zapaliti i stotine ljudskih tijela, ali i sve knjige ovog svijeta. Sve stoji i sve je agonija, i treba se nekako nau\u010diti kretati kroz nju. Kako je i Isabelle Hammad<\/strong> pisala prije nekoliko mjeseci, kad rat jo\u0161 nije konvergirao u bezumni pokolj: “Trenuta\u010dno ratno stanje ne ostavlja prostora za tugovanje, jer tugovanje zahtijeva ‘poslije’, trenuta\u010dno ratno stanje je trajni \u0161ok i valovi tuge. Mi, koji nismo tamo, svjedo\u010dimo izdaleka \u2013 na koje na\u010dine osaka\u0107ujemo sami sebe kad se distanciramo kako bismo se nosili s time? Ostati \u010dovjekom u ovom trenutku zna\u010di ostati u agoniji. Pa i ostanimo tamo: to je iskrenije mjesto s kojeg mo\u017eemo govoriti.”<\/p>\n ***<\/p>\n U dogovoru s uredni\u0161tvom Nade, honorar za ovu kolumnu autorica \u0107e uplatiti Inicijativi za slobodnu Palestinu.<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nema primirja, nema kraja rata, nema kraja pokolju. Jedan ozbiljniji projektil mo\u017ee zapaliti i stotine ljudskih tijela, ali i sve knjige ovog svijeta. Sve stoji i sve je agonija, i treba se nekako nau\u010diti kretati kroz nju<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4983,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5568","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n