{"id":5618,"date":"2024-11-10T08:04:00","date_gmt":"2024-11-10T07:04:00","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/"},"modified":"2024-11-24T11:10:30","modified_gmt":"2024-11-24T10:10:30","slug":"jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/","title":{"rendered":"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti"},"content":{"rendered":"

Jelena Markovi\u0107<\/strong> je vi\u0161a znanstvena suradnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku (IEF) te naslovna docentica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao istra\u017eiva\u010dica na projektu “Naracije straha: od starih zapisa do nove usmenosti”, krenula je sakupljati gra\u0111u za knjigu “\u0160utnje straha” (Institut za etnologiju i folkloristiku, 2024.) o na\u010dinima na koje se pre\u0161u\u0107uju i kojima se, naizgled paradoksalno, \u0161utnjom komuniciraju i pripovijedaju strahovi i traume u postratnim kontekstima Like i Banije. Teorijom usmenog pripovijedanja i etnografijom emocija nastavila se baviti i na aktualnom IEF-ovom projektu “Normalnost i nelagoda: folkloristi\u010dki i interdisciplinarni pristupi”, posebno sagledavaju\u0107i \u0161to govor (ili \u0161utnja) emocija, koje su nerijetko smatrane vi\u0161kom, distrakcijom ili te\u0161ko\u0107om u pripovijedanju, mogu razotkriti o dru\u0161tvenim odnosima koji proizvode etnicizirana i orodnjena iskustva oskudice u napu\u0161tenim i ekonomski devastiranim, prete\u017eno ruralnim krajevima. Kako u glinskim monta\u017enim ku\u0107ama i toplini gostoprimstva li\u010dkih povratnika, tako i u zagreba\u010dkom tmurnom popodnevu, preme\u0107emo taloge svakodnevnice u \u0161alicama netom skuhane kave.<\/p>\n

U historiografskim i etnografskim istra\u017eivanjima, ali i psihoterapijskom kontekstu, te\u017ei\u0161te se u radu s traumom tradicionalno postavlja na rekonstrukciju pri\u010de, kao preslagivanje krhotina onemogu\u0107ene povijesti koju jezik u uspostavljanju i odr\u017eavanju dru\u0161tvenoga reda zatomljuje. Kako pristupiti traumatskoj spoznaji u sterilnim uvjetima znanosti?<\/strong><\/p>\n

Osje\u0107am golemu razliku izme\u0111u kazivanja kao znanstvenog konstrukta i pripovijedanja u terenskim istra\u017eivanjima. Pripovjedni kontekst mogla bih opisati kao zastajanje s ljudima u svoj nelagodi, izobli\u010denosti ili za\u010dudnosti pogleda u svakodnevnicu. Kazivanje je usmjereno na iznu\u0111ivanje pri\u010de koja \u0107e se onda mo\u0107i upotrijebiti na ovaj ili onaj na\u010din u nekom istra\u017eivanju. Iako se u terenskom radu kontekst neminovno u nekoj mjeri prilago\u0111ava potrebama istra\u017eivanja, i u odabiru teme, okolnosti i na\u010dina razgovora, \u010dini mi se va\u017enim \u0161to manje zadirati u spontanost interakcije, vode\u0107i se potrebama kolektiva u koje zalazimo i grade\u0107i me\u0111usobno povjerenje. I tu je ogromna odgovornost, ali i metodolo\u0161ki izazov. Nastojim nekako napraviti zra\u010dne jastuke oko emotivno nabijenih prostora i za sebe i za druge. Za sebe da ne zloupotrijebim svoju mo\u0107 jer dolazim u sredine prepune raznoraznih povreda. U istra\u017eivanju te\u0161kih tema opasnost je u tome \u0161to se ne\u0161to stra\u0161no, bolno i za zajednicu ugro\u017eavaju\u0107e povjerava istra\u017eiva\u010du koji sada ne\u0161to s tim treba u\u010diniti, pa \u010dak i ne u\u010diniti. Zato nisam brza na obara\u010du i skroz mi je u redu da moj terenski dan pro\u0111e i bez minute snimljenog materijala.<\/p>\n

\u0160utnja se tu onda pretvara i u oblik metode?<\/strong><\/p>\n

Tako je. Nije na etnografskom radu da uni\u0161ti tabue, nego da ih u\u010dini transparentnima, vidljivima, da nam omogu\u0107i da se u njih zagledamo. U\u017eas i zazor se prelijevaju od jedne osobe na drugu, iz jednog konteksta u drugi. Bez obzira na to koliko zaogrnuli istra\u017eiva\u010dki kontekst, on ne zavr\u0161ava u jednom razgovoru niti je u njemu po\u010deo. U njega su se ulili razni strahovi dugoga trajanja i iz njega \u0107e se izliti razni strahovi dugoga trajanja. Zato sam se dala u potragu za mogu\u0107nostima zahva\u0107anja i pridr\u017eavanja glasova koji poku\u0161avaju ukazati na razne oblike nepravdi otvaranjem prostora za imaginaciju, zami\u0161ljanje potrebno za pokretanje empatije i solidarnosti. Frontalna komunikacija strahova i nelagoda nasilju izlo\u017eene grupe nije dobra jer se gubi mogu\u0107nost prepoznavanja sli\u010dnosti na\u0161ih vlastitih strahova i nelagoda u strahovima i nelagodama nasiljem uti\u0161ane grupe. Tek ako problem na neki na\u010din univerzaliziramo, tek ako razjasnimo da se ti\u010de svih, tek onda mo\u017eemo dobiti suosje\u0107anje. Jer, na\u017ealost, \u010ditamo samo naslove te smo \u010desto emocionalno lijeni da se stavimo u tu\u0111e cipele i promislimo iz tu\u0111e perspektive. Zadatak etnografskog rada je uspostavljanje dijaloga izme\u0111u tamo nekog \u010dovjeka na terenu i nekog \u010ditatelja, koji mogu imati potpuno opre\u010dne stavove, posebno kada su u pitanju ratne traume, gdje pojedine grupe postaju jedna drugoj objektima mr\u017enje i straha. Ne bih \u010dak rekla ni da smo mi tu medijatori. Sli\u010dniji smo dvorskim ludama, liminalnim figurama koje pre\u0161ute malo ovdje, malo ondje, da bi se komunikacija uop\u0107e mogla uspostaviti.<\/p>\n

\"\"
Jelena Markovi\u0107 (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Kako se razlikovalo iskustvo etnografskog rada u Lici i na Baniji?<\/strong><\/p>\n

Istra\u017eivanja u Lici, u odnosu na Baniju, bila su potpuno drugog emocionalnog tona. Treba napomenuti da govorimo o specifi\u010dnom podru\u010dju, od nekih 30 \u010detvornih kilometara. To nije, naravno, cijela Lika niti cijela Banija. U Lici sam primijetila, \u0161to, naravno, mo\u017ee ovisiti o meni, o mom pristupu, da je iskustvo ratnog stradanja i osobito povratka zamjetno romantizirano. Dok, recimo, na Baniji, nakon ponavljaju\u0107eg stradanja, ovaj put u potresu, i te slike bolje pro\u0161losti i bolje budu\u0107nosti rasipaju se u bremenitosti nagomilane traume. Gu\u0161enje rije\u010di u suzama prije nego bi uop\u0107e bile izgovorene, osobe s kojima sam razgovarala br\u017ee-bolje bi okrenule na \u0161alu i ironiju, neku anegdotu, u bespomo\u0107nosti borbe s govorom. Tu dolazi do neke vrste razo\u010daranja u pri\u010du i pomirenja s time da nije mogu\u0107e nazrijeti budu\u0107nost koja bi se mogla pripovijedati. Banijska trauma dala mi je za misliti nije li, metafori\u010dki govore\u0107i, smijeh doista za one koji najvi\u0161e pate. Urezana je svijest o tome da se nasilje mo\u017ee ponoviti i da treba biti spreman u bilo kojem trenu oti\u0107i. Jedna od mojih sugovornica u stanu nije imala lustere, samo \u017earulje. Ka\u017ee, nikada vi\u0161e ne \u017eeli imati luster. Taman je kupila jedan pred rat, prekrasan, koji je tada skupo platila. Ku\u0107a je nedugo zatim uni\u0161tena. Tu ostaje ogoljeni zid sa \u017earuljama da bi se minimizirao \u017eivot, smanjila \u0161teta koju bi mogli izazvati novi gubici.<\/p>\n

Po\u010detkom 1990-ih u Puli ste bili \u010dlanica Dramske radionice INAT. U zajedni\u010dkim je promi\u0161ljanjima re\u017eisera Branka Su\u0161ca i par amaterskih glumaca 1993. izbru\u0161ena predstava “Proba orkestra”. Vojnik-dirigent vodi publiku zamra\u010denim podzemnim tunelima, u kojima se isprepli\u0107u tjeskoba i panika kako raste njegova agresija nad likovima prisiljenima sudjelovati u orkestru, koji se svako toliko zaustavlja u izvedbama zbog emocionalnih prodora u bilo kakav poku\u0161aj strukture. \u0160to vam je predstava tada omogu\u0107ila artikulirati i \u0161to su uvidi koji su vas vodili prema dana\u0161njem razumijevanju etnografije?<\/strong><\/p>\n

Da, ta predstava je jako nalikovala onome \u0161to danas smatram dobrom etnografijom. Umjetnost, kao i dobra etnografija, mora nas voditi na putovanja koja su neugodna, uznemiruju\u0107a i koja nemaju ni\u0161ta iscjeljuju\u0107e u sebi. Na\u0161i razgovori su samo formom podsje\u0107ali na terapijske zajednice, ali nisu imali ni\u0161ta iscjeliteljsko u sebi. Nije bio cilj iscijeliti i\u0161ta. Nego objelodaniti i rasto\u010diti sve ono \u0161to se oko nas doga\u0111a, i strahove i antistrahove i strahove od kolektiva i kolektivne strahove, konkurentske istine. U znanstvenom radu se stalno spoti\u010demo o epistemolo\u0161ku prtljagu etnografije. Za uvide onkraj epistemolo\u0161ke prtljage etnografije bila bi potrebna potraga onkraj kolektivnih strahova, koja u sredi\u0161tu ima univerzalno, koja bi mogla promatrati strah i druge emocije kao one koje ne samo da mogu, nego naj\u010de\u0161\u0107e i pomi\u010du prema reorijentaciji pogleda u svijet. To sam htjela posti\u0107i i svojim istra\u017eivanjem.<\/p>\n

U knjizi predla\u017eete pomak prema performativnoj etnografiji. Kako su teatar i etnografija povezani?<\/strong><\/p>\n

“Proba orkestra” bila je neka vrsta etnografije kazali\u0161nih amatera, eksperata vlastita iskustva. Ona mo\u017ee funkcionirati kao “slu\u010dajna”, “usputna” etnografija emocija o ratu i u ratu, o egzistencijalnim strahovima u obiteljskim domovima sudionika, strahovima za bli\u017enje i od mobilizacije i za poslijeratnu budu\u0107nost. Spomenula bih sjajnu predstavu Marine Petkovi\u0107 Liker <\/strong>”Razgovaranje” koja je mo\u017eda najbli\u017ee ideji performativne etnografije, a koja govori o nemogu\u0107nosti komuniciranja traume na temelju njezina istra\u017eivanja u Dardi. U predstavi se nazire u\u017easna napetost, vrlo je malo govora, uglavnom nepovezanog, te\u0161ko je vidjeti o \u010demu se tu zapravo radi. Ali osje\u0107a\u0161 te\u017einu i pre\u0161u\u0107ivanje svega \u0161to je u pozadini traume. Zanima me \u0161to bi se desilo kad bismo se kao kazali\u0161ni amateri, a eksperti svog iskustva, mogli s etnografom popeti na pozornicu, uvjetno re\u010deno, \u0161to bismo mi mogli tamo izvesti, na koji na\u010din bismo mogli otvoriti se jedni drugima i mogu\u0107im ozljedama? To bi bila performativna etnografija, ne\u0161to \u0161to \u017eelim istra\u017eiti pomnije.<\/p>\n

\"\"
Jelena Markovi\u0107 (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Koje su te\u0161ko\u0107e i problemi ratne etnografije u Hrvatskoj koja je te\u017eila tematizirati stradanja i izbjegli\u0161tvo? Kako je razlagala, a kako hranila ti\u0161inu koja se rastegnula i do danas?<\/strong><\/p>\n

Jednim dijelom, hrvatska ratna etnografija pokazala je krhkost pacifisti\u010dke pozicije u vremenu op\u0107e opsjednutosti kolektivitetom. U znanstvenom je kontekstu bilo te\u0161ko odr\u017eati neku antiratnu poziciju zbog pritisaka da se radi o “pretjeranoj antiratnosti”, ali i biti samokriti\u010dan prema odr\u017eavanju nacionalnog imaginarija. Istra\u017eiva\u010dice ratne etnografije puno su truda ulagale u tuma\u010denja svoje emotivne (ne)kompetentnosti da pi\u0161u o sebi u akutnom stanju straha. Stalno su se \u017ealile da rije\u010di nisu dovoljne da bi opisale strah, u\u017eas, bol i ljutnju. Eksplicitno su nagla\u0161avale “prirodnost” \u0161utnje, ali i njezinu opasnost u smislu nu\u017enosti intelektualnog djelovanja. Ratna etnografija je, kao posljedicu nerije\u0161enih prijepora, trpjela me\u0111unarodne kritike za jednostranost i emotivnost, o \u010demu je pisala Lada \u010cale Feldman<\/strong> 1995. u tekstu ”Intelektualna promi\u0161ljanja i znanstveni prioriteti”.<\/p>\n

U zapisima o boli ogoljavate kako institucionalizirani prostori skrbi poput bolnica i stara\u010dkih domova zagu\u0161uju bol, izmje\u0161taju\u0107i je, sklanjaju\u0107i je da ne ometa, jer je bol drugih ljudi teret kojeg se dru\u0161tvo poku\u0161ava otarasiti. Kako suvremena medicina funkcionira kao mehanizam “odlaganja” \u017eivota koji vi\u0161e ne mogu biti iskori\u0161teni za rad?<\/strong><\/p>\n

Medicinsko razumijevanje i komuniciranje boli samo je jedan od mogu\u0107ih aspekata njezina razumijevanja, ali nije jedini. Lije\u010dniku se pridaje ingerencija nad boli, znanje o tome je li uop\u0107e potrebno i kako odgovoriti na nju. Bol je \u010desto ignorirana, smatrana samo simptomom ne\u010deg drugog, a u nekim okolnostima, \u010dak ni to. U pozadini je ideja da nitko ne\u0107e umrijeti od boli. Ako ustanovi\u0161 da ta bol nije simptom ne\u010deg \u0161to je smrtonosno, onda zdravstvo ta bol vi\u0161e ne zanima. Ili su to neka jednostavna rje\u0161enja koja nisu uop\u0107e rje\u0161enja, medikamenti koji zapravo ni\u0161ta ne rje\u0161avaju. Jako me mori dehumanizacija starijih, bolesnih i nemo\u0107nih ljudi u medicinskim ustanovama, izolacija u kojoj \u0161utnja postaje apsolutna. Zaboravlja se, i nije izli\u0161no ponoviti, da su i umiru\u0107i ljudi \u017eivi<\/em> ljudi. U tu dehumanizaciju nastojala sam zakora\u010diti u knjizi bilje\u017ee\u0107i i vlastiti gubitak, svjedo\u010denje nezamislivoj patnji meni bliske, starije, te\u0161ko bolesne, ali potpuno svjesne osobe. Moja najve\u0107a osobna trauma bilo je nastojanje da mu u dehumaniziraju\u0107em sistemu o\u010duvam dostojanstvo, da vodim brigu o svemu \u0161to ga \u010dini ljudskim bi\u0107em. Takav anga\u017eman bli\u017enjih je va\u017ean za osobu u boli jer se u institucijama otvara \u0161irok prostor za objektivizaciju, poni\u017eavanje, zanemarivanje i dehumanizaciju pacijenata, \u0161to uzrokuje dodatnu bol i patnju. Upravo je zato pratnja<\/em> tako va\u017ena kao spona izme\u0111u boli i jezika, pojedinca i kulture, medikaliziranog tijela i dostojanstva ljudskog bi\u0107a. Vidjela sam jako puno okrutnosti i nebrige u medicinskim ustanovama, manjak empatije, sve krugove pakla.<\/p>\n

U folkloristici i etnologiji “lo\u0161a smrt” je umiranje u kojem nemamo kontrolu nad time gdje i kako \u017eelimo umrijeti, \u0161to nam je potrebno na tome putu i kako ga olak\u0161ati. Hladno\u0107a i alijeniranost skrbi odr\u017eavana birokracijom i zapu\u0161teno\u0161\u0107u zdravstva omogu\u0107ava da se boli pristupa skoro pa mehani\u010dki. U \u010demu se o\u010dituje dekontekstualizacija medicinskoga rada iz \u0161irih napora prema izgradnji dobrobiti kolektiva kojoj bi trebao doprinositi?<\/strong><\/p>\n

Nije isto dolazi li osoba u medicinsku ustanovu kao \u017eena s poreme\u0107ajem sr\u010danog ritma, rodilja, kao mlada ili kao stara ili s jednom nogom u grobu. Svaki put je na\u0161em \u017eivotu pripisana druga\u010dija vrijednost. Svaka dijagnoza, na\u0161a dob, na\u0161 rod\u2026 sve to zapravo utje\u010de na to kako \u0107e biti zadovoljene na\u0161e potrebe za time da se prema nama odnose kao prema ljudima. A ako oboljeli i umiru\u0107i nije potpuno li\u0161en ljudskosti, oduzeta mu je odraslost. Tada je uglavnom sveden na zlostavljano dijete. Da ne pri\u010damo o tome da nemo\u0107ne osobe ne mogu ostvariti ni temeljnu medicinsku skrb. To je u\u017easno puno logistike. Od uputnica do \u010dekanja na \u0161alterima za naru\u010divanje, do moljenja, moljakanja, tra\u017eenja, zvanja, to je nekome bolesnom potpuno neizvedivo. Administrativni sustav postavljen je tako da se o sebi i svome zdravlju mogu brinuti samo zdravi i pokretni ljudi. Briga za ljudski \u017eivot zamire i u mu\u010dnom nastojanju da osoba ne umre tebi, da umre nekom drugom. I onda ingerencije, to konstantno prebacivanje od lije\u010dnika do lije\u010dnika, bez ikakve stvarne podr\u0161ke i informacija koji postaju slu\u010dajno\u0161\u0107u, devijacijom medicinskih ustanova.<\/p>\n

\"\"
Jelena Markovi\u0107 (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Dio toga je i u kapitalisti\u010dkom zaboravu (ali i u onom zaboravu zamjetnom u krugovima koji poku\u0161avaju kriti\u010dki prema njemu progovarati) da nismo samo radnici, da imamo odgovornost jedni prema drugima, u toj bespo\u0161tednoj ma\u0161ineriji eksploatacije i nasilja.<\/strong><\/p>\n

Temeljno je pitanje dokle se\u017ee ljudsko dostojanstvo. Koliko god mi htjeli pri\u010dati o tome druga\u010dije, ono za sve nas o\u010dito u nekom trenutku prestaje, oko toga se trebamo zapitati, kao ljudi. Kad prestaje ljudski \u017eivot? Kad prestaje za nas, kad prestaje za na\u0161u okolinu, kad prestaje za instituciju, ovu ili ovu, privatnu ili javnu. Za neku javnu instituciju na\u0161 \u017eivot prestaje puno, puno prije. Ako platimo, ako si to mo\u017eemo priu\u0161titi, onda \u0107emo imati jo\u0161 malo dostojanstva. Samo onda \u0107emo dobiti emocionalni rad, emocionalnu podr\u0161ku, razumijevanje, priznanje patnje.<\/p>\n

Kako graditi spone solidarnosti u dru\u0161tvima raspuknutima traumom i boli? Kako do\u0107i do toga da emocije uzmemo kao pouzdanog svjedoka i kaleidoskope mogu\u0107eg znanja?<\/strong><\/p>\n

To mo\u017eemo samo ako poka\u017eemo svom sugovorniku da smo spremni na njegovu bol, na njegove emocije. Mislim da je u tome \u0161tos. Emocije su nerijetko diskreditirane i odba\u010dene, shva\u0107ene kao iracionalnost koja ne zaslu\u017euje pa\u017enju. Ako \u017eelimo naprednije, bolje, povezanije, smislenije dru\u0161tvo, nije problem u vje\u0161tini pri\u010danja o traumi, nego u vje\u0161tini slu\u0161anja. To nije ni\u0161ta veliko, ni\u0161ta \u0161to bi se moglo pripisati nekoj predivnoj osobini, nego je to sposobnost u\u010denja iz vlastita \u017eivota. Ako govorimo, recimo, o boli\u2026 Samo vlastito iskustvo boli te mo\u017ee pripremiti na tu\u0111e iskustvo boli. Ni\u0161ta drugo. Za slu\u0161anje\u2026 Da smo u stanju posegnuti za tim iskustvom i zadr\u017eati se u njemu, unato\u010d ozljedama, da bismo prevladali usamljenost i distancu jedni me\u0111u drugima.<\/p>\n

razgovor vodila Nina \u010colovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako \u017eelimo naprednije, bolje, povezanije, smislenije dru\u0161tvo, nije problem u vje\u0161tini pri\u010danja o traumi, nego u vje\u0161tini slu\u0161anja. To nije ni\u0161ta veliko, ni\u0161ta \u0161to bi se moglo pripisati nekoj predivnoj osobini, nego je to sposobnost u\u010denja iz vlastita \u017eivota<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5611,"template":"","tags":[173],"atribut":[],"class_list":["post-5618","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nJelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Ako \u017eelimo naprednije, bolje, povezanije, smislenije dru\u0161tvo, nije problem u vje\u0161tini pri\u010danja o traumi, nego u vje\u0161tini slu\u0161anja. To nije ni\u0161ta veliko, ni\u0161ta \u0161to bi se moglo pripisati nekoj predivnoj osobini, nego je to sposobnost u\u010denja iz vlastita \u017eivota\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2024-11-24T10:10:30+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1707\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"13 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/\",\"name\":\"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2024\\\/11\\\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2024-11-10T07:04:00+00:00\",\"dateModified\":\"2024-11-24T10:10:30+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2024\\\/11\\\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2024\\\/11\\\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1707,\"caption\":\"Sandro Lendler\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Ako \u017eelimo naprednije, bolje, povezanije, smislenije dru\u0161tvo, nije problem u vje\u0161tini pri\u010danja o traumi, nego u vje\u0161tini slu\u0161anja. To nije ni\u0161ta veliko, ni\u0161ta \u0161to bi se moglo pripisati nekoj predivnoj osobini, nego je to sposobnost u\u010denja iz vlastita \u017eivota","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2024-11-24T10:10:30+00:00","og_image":[{"width":2560,"height":1707,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"13 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/","name":"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","datePublished":"2024-11-10T07:04:00+00:00","dateModified":"2024-11-24T10:10:30+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Markovic1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","width":2560,"height":1707,"caption":"Sandro Lendler"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/jelena-markovic-banijska-trauma-dala-mi-je-za-misliti\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Jelena Markovi\u0107: Banijska trauma dala mi je za misliti"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/5618","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5611"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5618"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5618"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=5618"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}