Kraj je televizije. Toliko sam nau\u010dila ove godine. \u0160alim se, he he. Kraj je svijeta. Ali o tom nekom drugom prilikom. Sad o remedijama koje koristim da ne mislim o tome! Jesu li dobre ili nisu, poma\u017eu li ili ne, ne znam ni ja sama. Mo\u017eda do\u0111em do odgovora do kraja ovoga teksta.<\/p>\n
Nego, odlu\u010dila sam 2024. ovdje privesti kraju tako da napi\u0161em ne\u0161to o serijama, filmovima, knjigama, ljudima i inicijativama, dru\u0161tvenim doga\u0111ajima, koji su mi ne\u0161to zna\u010dili zadnjih dvanaest mjeseci. To je jedan jedini kriterij, jer ne mislim da su najbolje, ali da su me najkvalitetnije bockale tamo gdje sam najtanja, jesu, i da neke i\u0161\u010dekujem do kraja godine kako i povratak voljene osobe s puta, jesam. Plus, volim gledati unatrag, volim i nostalgiju, po meni najva\u017eniji komunalni osje\u0107aj po pitanju pro\u0161losti, kao \u0161to volim i njezinu budu\u0107nosnu, kako komunalnu, tako i individualnu ina\u010dicu: nadu.<\/p>\n
Do kraja godine imam jo\u0161 tri kolumne i \u010dini mi se da \u0107e sve stati u njih, mo\u017eda bude i vi\u0161ka. I tu koja bude vi\u0161ka posvetit \u0107u jednom kratkom te\u010daju kreativnog pisanja u formatu novinskog teksta. Ako zaboravim, da znamo s \u010dime \u0107u u\u0107i u 2025.<\/p>\n
Pa da ne duljim (iako mislim da je va\u017eno re\u0107i da se malo osje\u0107am kao oni du\u0107ani koji u rujnu krenu s bo\u017ei\u0107nim ukrasima), evo prva remedija. I da, iznenadit \u0107ete se, svaka od remedija je samo jedna, jer stvarno mislim da vi\u0161e ne treba. Ali, napisat \u0107u dolje na kraju jo\u0161 neke stvarno meni drage serije koje su me ove godine vadile iz svakojakih provalija ili sa mnom brodile mirnim morem. \u010cisto da vas ne uhvati FOMO ili neki od novih najnovijih osje\u0107aja (straha) koji upravo biva legitimiziran po dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n
Nego\u2026<\/p>\n
“Genijalna prijateljica” (HBO, 2018. \u2013 2024.). Ha mislim, pa koja drugo. Njoj sam mogla posvetiti i jedan \u010ditavi zasebni serijal tekstova, i tko zna, mo\u017eda i ho\u0107u, ali ne prije nego mi se u potpunosti slegnu dojmovi. Kad je odjavna \u0161pica krenula, znala sam da ne\u0161to ostavljam iza sebe, nepovratno, neki svoj privatni zeitgeist<\/em>.<\/p>\n Ova serija mi je otprilike kao \u0161to su nekad mojim prijateljima u mla\u0111im danima bili filmski serijali o Harryju Potteru ili “Gospodar prstenova”. Dan nakon kraja \u010detvrte sezone i finala serije, pripremala sam doru\u010dak i pomislila kako nema vi\u0161e. Pogledala sam zadnji nastavak. Uhvatio me neki \u010dudan osje\u0107aj u prsima, kao no\u0107 prije kad su si Lenu i Lila pojurile u zagrljaj i ja sam imala osje\u0107aj kad su njihova prsa udarila jedna o drugo, da su udarila i u moja. Malo poslije, moja me partnerica pogledala i rekla: Zna\u0161 li da je to prva misao koju sam imala kad sam se probudila, da je to to. Eto, tako je va\u017ena mojoj generaciji, djeci sredine osamdesetih, ali vjerujem i starijima i mla\u0111ima, pogotovo onima koji su imali sli\u010dne puteve kao i glavne dvije junakinje. Ali i svima nama koje smo se, i onkraj pitanja siroma\u0161tva, \u0161kolovanja, mladena\u010dkih ljubavi, propalih brakova, nasilja i \u017eivota u dubioznim gradovima na moru \u010diji mentalitet ne oblikuje samo ekonomija, nego i klima i podrhtavanje sile kao \u0161to je Vezuv (ne ka\u017eem da je splitska bura jednako silovita, ali da je se nategnuti u komparaciju) i \u010dega sve ne, mogle povezati s glavnim junakinjama jer su \u010ditav \u017eivot provele kao \u2013 prijateljice.<\/p>\n I to je prijateljstvo potrajalo vi\u0161e nego i neke ljubavi.<\/p>\n \u0160to i nije neka usporedba. Ali kad se sjetim da te ljudi iz ljubavnih odnosa obi\u010dno skalaju re\u010denicom: Bit \u0107emo samo prijatelji, ja se naje\u017eim. Uvijek pomislim: Kako samo prijatelji!? Pa prijateljstvo je sve! To je vjerojatno jedna od posljedica izlo\u017eenosti Ferrante<\/strong>, i hvala joj na tome.<\/p>\n Naravno, sve je krenulo od knjiga, od slu\u010dajnog nabasavanja na prvi roman iz kvadrologije na povratku s jednog kazali\u0161nog susreta u Parizu, \u010dini mi se 2013., i moram priznati, tad se nisam primila ba\u0161 za tekst, ili on za mene. Bila sam i zaboravila na nju do koju godinu poslije kad je ve\u0107 krenula raditi neke valove i kad se “Genijalna prijateljica” po\u010dela spominjati kao valjda jedno od najva\u017enijih djela koja obra\u0111uju teme (\u017eenskog) prijateljstva, klase, osobnog identiteta, i kad je se moglo na\u0107i i na piratskim sajtovima, kad su ludi fanovi knjige na engleskom prijevodu prekucavali u Word ili fotkali dvije po dvije stranice da se porazbacaju svijetom u .jpg formatu, sve do kupovanja .epub verzija na Amazonu i \u010ditanja knjiga u papirnatoj varijanti na hrvatskom, s onim u\u017easnim naslovnicama, a koje je Ana Badurina<\/strong> sjajno prevela. Trebalo mi je malo vremena i da skontam da je to ista autorica prema \u010dijem je romanu ranih devedesetih snimljen i film “L’amore Molesto”, koji sam pogledala slu\u010dajno jer mi je do\u0161ao zapr\u017een na nekom disku od vi\u0161e ne sje\u0107am se koga.<\/p>\n \u010cesto sam sa svojim prijateljicama vodila rasprave koja je od njih bolja, koja nam u kojem trenutku vi\u0161e ide na \u017eivce, koja bi od nas napravila ne\u0161to onoj drugoj i za\u0161to nikad ne bismo\u2026 Kad bih gorljivo obja\u0161njavala za\u0161to mi Lenu ide na \u017eivce, obi\u010dno bi mi neka od prijateljica rekla: Pri\u010dekaj, ispast \u0107e da je u pravu. Isto je bilo i za Lilu. Meni, na kraju, nijedna od njih nije bila misterij, ni njihovi potezi. Sve je, uostalom, bilo jasno od po\u010detka. Jedna je donosila odluke koje nije mogla, iz ovih ili onih razloga, provesti u djelo, i \u010desto je zbog toga patila onako kako pate oni koji srastu s mjestom s kojega ne mogu oti\u0107i, a druga je pratila odjeke tih odluka i provodila ih u djelo, ne jer je bila ne\u0161to posebno odlu\u010dna da ode osvojiti svijet, nego jer je htjela vidjeti \u0161to to ova, ukopana u zidine rajona, vidi kad zatvori o\u010di i zamisli bolji \u017eivot. Pokazala je znati\u017eelju i njezin je demon rekao: Ajde. Ponekad i zapravo, jer koliko je samo puta Lila naredila Lenu: \u0160KRIVE! I koliko je to pisanje za Lilu bilo va\u017eno i jedna od najva\u017enijih tematskih preokupacija teksta uop\u0107e: to suludo uvjerenje da \u0107e te knjige, pisanje, izbaviti od svakog zla. Do\u0111e mi je sad zagrliti!<\/p>\n I nakon svih tih silnih rasprava koja je kad bila bolja, a koja kad gora osoba: obje su takve kakve jesu, i\u0161le su nam ve\u0107inom na \u017eivce u trenucima u kojima su nas najvi\u0161e podsje\u0107ale i na vlastite propale karakterne projekte pri odrastanju (bilo da smo to bile mi same ili na\u0161e (nekada\u0161nje) prijateljice), a one su bile dobre jedna drugoj (iako ne uvijek i jedna prema drugoj), one su jedna iz druge izvla\u010dile ono najbolje ili ono \u0161to im je u tom trenutku od sebe samih trebalo, i to je najva\u017enije.<\/p>\n Seriju sam gledala kao \u0161to sam i \u010ditala knjigu: s u\u017eitkom. Ima dijelova koji me \u017eivciraju, i \u010desto ple\u0161e na rubu sapunice (i tekst i serija), ali nije mi bilo va\u017eno. Uostalom, i \u017eivot zna zaplesati na istom rubu i \u010desto mi ide na \u017eivce. Sasvim mi je svejedno i koja je Lenu bila najuvjerljivija, ili Lila, podsje\u0107a li kvart pretjerano u prvim sezonama na kazali\u0161ne kulise, i je li im u starijoj \u017eivotnoj dobi vjerno nalijepljena maska na lice koja \u0107e ih postarati. Tako da povjerujemo. Povjerovala sam.<\/p>\n Dala sam tom prijateljstvu vremena i pa\u017enje kako nisam ni nekima u svome \u017eivotu. Gotovo punih petnaest godina. Zamislite samo!<\/p>\n Sad kratko samo neke serije koje su debitirale ove godine ili imale nove sezone, morat \u0107ete ih izguglati sami i vjerovati mi na rije\u010d da su dobre, uz klju\u010dne rije\u010di u zagradama: “Hacks” (lude \u017eene), “True Love” (ludi penzi\u0107i), “Vera” (luda baba), “Ludwig” (ludi lu\u0111ak), “Bodkin” (ludo selo), “Only Murders in the Building” (ludi dide), “The Brothers Sun” (luda akcija), “Jerrod Carmichael Show” (luda generacija), “Silos” (ludo prelijepa Rebecca Ferguson<\/strong>!)\u2026 popis ide dalje, ali nemam vi\u0161e slova…<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dan nakon kraja \u010detvrte sezone i finala serije, pripremala sam doru\u010dak i pomislila kako nema vi\u0161e. Pogledala sam zadnji nastavak. Uhvatio me neki \u010dudan osje\u0107aj u prsima<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4983,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5662","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n