Sporo dolazi kraj godine, dojma sam da ovaj prosinac traje otprilike tri mjeseca, i nikako da zatvori 2024. Godina kao i svaka, ali ipak nije. Sva\u0161ta se dalo staviti i sastaviti u nju, kao \u0161to se sva\u0161ta da staviti i sastaviti u tekst. Vratila sam se malo unazad da vidim o \u010demu sam najvi\u0161e pisala, i \u0161to me je najvi\u0161e preokupiralo u tekstovima na kojima sam radila zadnjih godinu dana, i nekako mi se nesvjesno, valjda kao neki provodni motiv, \u0161tatigajaznam!, provukla \u2013 nepravda.<\/p>\n
Ovu anegdotu sam ispri\u010dala dva ili tri puta ove godine, i to prvenstveno, vidim sad, da me pozicionira u raspravi, razgovoru ili nekoj vlastitoj ti\u0161ini. \u010citala sam neki internetski \u010dlanak o jednoj na\u0161oj pjeva\u010dici koju biv\u0161i partner godinama povla\u010di po sudovima, i taj je konkretno \u010dlanak bio o tome kako su sad njezin taj biv\u0161i partner i po novome i biv\u0161i mu\u017e odjednom postali \u2013 najbolji prijatelji. Neka je prljava pri\u010da u pozadini i, u svakom slu\u010daju, iznimno nezgodna situacija. Ali jedan od komentatora ispod \u010dlanka, kad se osvrnuo na pro\u010ditano, napisao je ne\u0161to u stilu: “Meni u \u017eivotu, sre\u0107om, nikad nije trebala pravda.” Zanimljivo mi je to, i s filozofske i s koje god strane, da je komentator do te to\u010dke u vremenu nailazio na isklju\u010divo po\u0161ten i eti\u010dan svijet, (da misli) da u njemu \u017eivi. A mene je vi\u0161e preokupiralo to da, dobro, ako mu nije trebala osobna ili pravna pravda, pa valjda je neka dru\u0161tvena, bogamu. Da ga je bar ne\u0161to ra\u017eestilo ili nazujalo, ne tako da digne sve na noge, ali da se (barem) pridru\u017ei onima koji su se ve\u0107 digli na noge.<\/p>\n
Mo\u017eda se ja samo previ\u0161e ufam u Aristotela<\/strong>. Tko zna!<\/p>\n I tako smo do\u0161li do onog \u0161to sam najavila prije nekoliko kolumni, do nekih inicijativa koje su meni bile va\u017ene ove godine, a vjerujem i \u010ditavom dru\u0161tvu. I na koje mi je va\u017eno da se osvrnemo, jer su dobar temelj za pravedniju i bolju budu\u0107nost. Navest \u0107u ih nekim intuitivnim redom, kako su one i u meni slagale i otkrivale vlastite nazore, kako su me, uostalom, kao i anegdota koju prepri\u010davam, pozicionirale.<\/p>\n O ovoj sam pisala u svojoj prvoj kolumni za Nadu. Lana Basta\u0161i\u0107<\/strong>. Spisateljica, aktivistica, \u201ene dam se zajebavati\u201c osoba. Otkako je odlu\u010dila progovoriti o ratu u Palestini, o sustavom uni\u0161tavanju i sravnjivanju Gaze sa zemljom, ubijanju, kako moja prijateljica ka\u017ee, kad se raspali na tu temu, “na\u0161ih ljudi, na\u0161ih Mediteranaca”, za mene je to, a vjerujem i za mnoge moje kolege i svaki obi\u010dan puk koji bi ne\u0161to htio napraviti, nesebi\u010dan \u010din ustupanja vlastite pozicije za one kojima je to u tom trenutku trebalo vi\u0161e. A treba za to imati i hrabrosti i dr\u010dnosti i samovolje, i vjere u ljude, na kraju krajeva, da \u0107e kad o ne\u010dem progovori iza nje stati i njezine kolege pisci i njezin, nazovimo ga tako \u2013 balkanski komjuniti<\/em>, vjere da se ne\u0107e razo\u010darati u ljude oko sebe, a ako se to i desi, vjere da \u0107e je ta malodu\u0161nost natjerati da ide dalje.<\/p>\n I ide dalje. Idemo dalje. Jer je rat jo\u0161 uvijek tu i kraj mu se ne nazire. I izgradnja inicijativa poput Inicijative za slobodnu Palestinu tu je da nas svakodnevno podsjeti da se ne smijemo udaljiti od svog svijeta, svoje stvarnosti i da nam pravda ovdje ne smije biti iluzoran koncept, nego po\u010detak kraja pretvaranje jedne zemlje u zemlju ti\u0161ine i pra\u0161ine. Od po\u010detka rata aktivno su, i prema njihovim rije\u010dima, aktivno anga\u017eirani “kao antiratna inicijativa koja se kriti\u010dki anga\u017eira(la) u razlaganju kolonijalne okupacije i re\u017eimskog nasilja izraelskog aparthejda u Palestini uvezanom u niz povijesnih i sada\u0161njih geopoliti\u010dkih kompleksnosti.” Konkretno, od organiziranja protesta, protestnih akcija, koncerata, izlo\u017ebi, prikupljanja donacija, u zadnjih su godinu dana pokazali kako organizirani pojedinci mogu povesti solidaran i odgovoran dijalog s dru\u0161tvom u kojem \u017eive i aktivno utjecati na njegove promjene. Ovakva borba je spora, ali dosljedna. Poput pravde, uostalom.<\/p>\n Ove su se godine i mje\u0161tani Srba i Gra\u010daca okupili da prosvjeduju protiv ekocida na rijeci Uni, na njezinu izvoru u Donjoj Suvaji, sve da bi sprije\u010dili izgradnju hidroelektrane koja bi izazvala nemjerljivu ekolo\u0161ku \u0161tetu, uklju\u010duju\u0107i i devastaciju korita rijeke i vjerojatno sve bioraznolikosti oko nje. U po\u010detku se \u010dinilo beznadno, ljudi prosvjeduju, institucije se oglu\u0161uju, i unato\u010d prijavama i inspekcijama, sravnjivanje sa zemljom polako je po\u010delo. Ne\u0161to do \u010dega su, prema kazivanjima, do\u0161li rimski legionari, ugledali, ostali zapanjeni pa imenovali jednim i jedinstvenim. Ali dobro, voditi se tom logikom je otprilike: propalo je i Rimsko Carstvo, \u0161ta je pokraj te sile jedna rijeka? Jedan vijek vode. Iako je mje\u0161tansko-gra\u0111anska inicijativa urodila plodom upornim prosvjedovanjem i devastacija je (privremeno) zaustavljena, posljedice i ono malo \u0161tete grabljanja te\u0161kom ma\u0161inerijom, vidljive su. Predzadnje vijesti ka\u017eu da na Uni obitava 11 za\u0161ti\u0107enih vrsta biljaka, 13 vrsta beskralje\u017enjaka i uz rijeku raste oko 170 ljekovitih biljaka. Zadnje vijesti ka\u017eu da jedan razrovani tok rijeke nosi ribicu pe\u0161a takvom ja\u010dinom da on tamo vi\u0161e ne mo\u017ee obitavati. A da ne ode i endemska vrsta dalmatinsko-unskog ra\u010di\u0107a koji tamo obitava, treba ostaviti podsjetnik, makar i ovdje, da su ljudi bili, vidjeli, prosvjedovali i sa\u010duvali. I da \u0107e opet.<\/p>\n Za kraj, protesti koji su potekli iz nezamislive tragedije u Novom Sadu, kad se 1. studenog na kolodvoru sru\u0161ila nadstre\u0161nica i ubila petnaestero ljudi, i jo\u0161 uvijek traju, zapravo idu prema svome vrhuncu. Nakon jako dugo vremena, bar na trenutak, izbrisala je zlo svih zala s Balkana \u2013 nacionalizam, kao \u0161to ga izbri\u0161e i zamjenica “na\u0161” kad odemo vani i \u010dujemo nekog da govori nekom od ina\u010dica na\u0161eg jezika. Nadstre\u0161nica se sru\u0161ila, normalni ljudi su zanijemili od \u0161oka i tuge, jedino je Vu\u010di\u0107eva<\/strong> vlast pokrenula cirkus koji ne stane ni u \u010ditav tira\u017e jednih novina, a kamoli u malo prostora ovog teksta. Ali, beogradski i novosadski, ni\u0161ki, kragujeva\u010dki studenti\u2026 Sad vi\u0161e od mjesec i pol dana poslije tragedije, sustavno prosvjeduju, ukratko, protiv nepravednog dru\u0161tva. Zapravo, otkako su zatra\u017eili od vlasti da javno objavi sve dokumente vezane za rekonstrukciju nadstre\u0161nice. Sve \u0161to je prikrivano u retori\u010dkim cirkusima i busanjima u prsa, koluzijama s ovakvim i onakvim medijima i pla\u0107enicima, kvarnim politikama koje su u potpunosti dovele do toga da te vlastita dr\u017eava mrzi i onda ubije dok \u010deka\u0161 autobus. Podr\u0161ku studentima nema tko nije pru\u017eio, barem od ovih s osje\u0107ajem za pravdu, pa i pjeva\u010dica koju sam spomenula u uvodu koja ih je javno podr\u017eala s jedne komercijalne televizije. A ovim putem im je pru\u017eam i ja. Borite se! Za malo \u0161to se vrijedi boriti, i pravednije dru\u0161tvo je temelj na kojem se gradi budu\u0107nost. Kli\u0161eji, kli\u0161eji, ali \u0161to kad vjerujem u njih kao \u0161to vjerujem i u vas!<\/p>\n Prijateljima \u010destitke za ro\u0111endane \u0161aljem ve\u0107 godinama iste, s malo varijacija na temu po\u017eelim im ljubavi, sri\u0107e, zdravlja i, s obzirom na ekonomiju u kojoj \u017eivimo, para da to sve mogu platiti. Novu godinu \u010destitam reda radi, kad netko meni \u010destita, ina\u010de se ne ogla\u0161avam. Ali ovaj put \u010dinim iznimku. \u017delim nam svima godinu u kojoj vi\u0161e ne\u0107emo trebati pravdu, ma ni pomisliti na nju.<\/p>\n “For last year’s words belong to last year’s language<\/p>\n And next year’s words await another voice.<\/p>\n And to make an end is to make a beginning.”<\/p>\n Little Gidding<\/em>, T. S. Eliot<\/strong><\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Podr\u0161ku studentima nema tko nije pru\u017eio, barem od ovih s osje\u0107ajem za pravdu, pa i pjeva\u010dica koju sam spomenula u uvodu koja ih je javno podr\u017eala s jedne komercijalne televizije. A ovim putem im je pru\u017eam i ja. Borite se!<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5682,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5719","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n