Ne poznajem puno ljudi koji su izjavili da su se obranom ljudskih prava htjeli baviti odmalena. Koja su iskustva formirala malu Saru da postane osjetljiva na, da banaliziramo, tu\u0111u nesre\u0107u?<\/strong><\/p>\n Tatina kolegica, koja mi je bila kao baka, \u010duvala me u rupi izme\u0111u povratka iz vrti\u0107a i dolaska roditelja s posla. Kao dijete, uz sestrinu je pomo\u0107 pre\u017eivjela Staru Gradi\u0161ku, dok njeni roditelji na\u017ealost Jasenovac nisu. Naravno, kao mala nisam znala \u0161to je sve do\u017eivjela, ali kasnije sam saznala i to me obilje\u017eilo. Sje\u0107am se da sam je pozvala na nastup u srednjoj \u0161koli, pjevala sam u Zagreba\u010dkom kazali\u0161tu lutaka. To je bilo prvo mjesto gdje je dovedena nakon \u0161to je spa\u0161ena iz logora. Bila je me\u0111u djecom koju je Diana Budisavljevi\u0107<\/strong> spasila iz usta\u0161kih logora.<\/p>\n Osim \u0161to mi je njena sudbina odredila temeljne vrijednosti koje su do dandanas iste, u dvadesetima mi je razbu\u0111uju\u0107e iskustvo bilo poha\u0111anje Mirovnih studija. Bila sam na tre\u0107oj godini fakulteta i u tom sam \u017eivotnom razdoblju bila malo zatvorenija i stisnuta. Odjednom sam se na\u0161la me\u0111u razli\u010ditim ljudima, ljudima koji ponekad razmi\u0161ljaju suprotno od mene, ali s kojima razgovaram i otvaram se. Pomislila sam \u2013 htjela bih raditi u Centru za mirovne studije, ali mislila sam da je to nedosti\u017eno.<\/p>\n Nedosti\u017eno je uskoro postalo itekako dosti\u017eno. Kako je izgledao va\u0161 put kroz Centar za mirovne studije (CMS)?<\/strong><\/p>\n Nakon zavr\u0161etka Mirovnih, godinu dana sam studirala u Francuskoj, a kada sam se vratila u Zagreb, po\u010dela sam volontirati u CMS-u. Pomagala sam u pripremi kolegija na Mirovnim studijima. Nakon toga, 2015. godine, po\u010dela sam volontirati u prihvatili\u0161tu Porin, dr\u017eala sam satove hrvatskog jezika i razli\u010dite radionice tra\u017eiteljima azila. Ujesen te godine krenula je takozvana balkanska ruta i tada sam prvi puta radila na terenu, a od prosinca sam postala i terenska koordinatorica inicijative za podr\u0161ku izbjeglicama “Dobrodo\u0161li”. U zadnjih devet godina pro\u0161la sam ba\u0161 razne nivoe rada u CMS-u.<\/p>\n Od otvaranja balkanske rute do danas je pro\u0161lo deset godina. Javni diskurs o izbjeglicama i migrantima potpuno se promijenio. Analiza je hiljadu, ali mo\u017eemo li skratiti i re\u0107i tko je najve\u0107i krivac za trenutnu situaciju?<\/strong><\/p>\n Rije\u010d je o puno \u0161irem problemu od Hrvatske, hrvatskih politi\u010dara i senzacionalisti\u010dkog medijskog izvje\u0161tavanja. Kada bih morala ukratko re\u0107i tko je najodgovorniji, rekla bih da odgovornost prvenstveno vidim na razini Europske unije koja otpu\u0161ta vrijednost po vrijednost i gubi iz fokusa mirovne temelje na kojima je nastala. Tako su izbjeglice u javnosti postale migranti, migranti su uskoro postali “ilegalni migranti”. Prvo, rije\u010d migrant nije pogrdna i treba je koristiti, brojni gra\u0111ani Hrvatske koji \u017eive vani su migranti. A ono \u0161to treba stalno ponavljati je da \u010dovjek ne mo\u017ee biti ilegalan, samo njegovi postupci. Re\u0107i da je netko ilegalan migrant je i pravno nekorektno i potpuno dehumaniziraju\u0107e. Tako\u0111er, zanimljivo je kako hrvatski politi\u010dari vole pu\u0161bekove prevoditi kao “odvra\u0107anja”, a zapravo se radi o nezakonitim vra\u0107anjima ljudi, u na\u0161em slu\u010daju u BiH i Srbiju.<\/p>\n Kada rijetki mediji odlu\u010de napisati ne\u0161to pozitivno o migrantima ili stranim radnicima u Hrvatskoj, uglavnom je rije\u010d o u\u0161e\u0107erenim pri\u010dama ljudi koji izjavljuju da u\u017eivaju u na\u0161oj domovini. Ima li sredine?<\/strong><\/p>\n U stvarnosti ima, u medijima ba\u0161 i ne. Ako se o migrantima ne govori kao o prijetnji koja nije utemeljena na \u010dinjenicama, onda se ili prikazuju sretne pri\u010de bez ikakvog kriti\u010dkog tona ili ih se viktimizira. Naj\u010de\u0161\u0107e nema prikaza ljudi u svom njihovom \u0161arenilu, ne pri\u010da se o \u017eivotu u kojem su imali dobra i lo\u0161a iskustava, dobre i lo\u0161e postupke.<\/p>\n CMS je krajem 2024. objavio rezultate istra\u017eivanja o stavovima gra\u0111ana i gra\u0111anki prema strancima u Hrvatskoj. Istra\u017eivanje pokazuje da je u odnosu na 2013. i 2017. porastao udio gra\u0111ana koji useljavanje stranaca do\u017eivljavaju kao prijetnju (njih 46 posto). Tako\u0111er, tre\u0107ina je izjavila da im nije ugodno kada ih vozi taksist stranog podrijetla. Nekome tko se ne bavi ovom temom, podaci su zastra\u0161uju\u0107i, a vama su, pretpostavljam, o\u010dekivani?<\/strong><\/p>\n Na\u017ealost jesu. Ve\u0107 godinu-dvije \u017eivimo u superizbornim godinama i imam dojam da smo cijelo vrijeme izlo\u017eeni isklju\u010divo PR ma\u0161inerijama, a ne vijestima iz kojih bi gra\u0111ani mogli saznati bitne i na koncu to\u010dne informacije. Desnica u Europi, svijetu, pa tako i Hrvatskoj aktivno prikazuje migracije kao prijetnju pa ne \u010dudi da se mejnstrim pomakao udesno. Ljudima treba krivac za lo\u0161 \u017eivot. Osim \u0161to \u0161iri pri\u010de da uzimaju na\u0161e poslove, ekstremna desnica \u010desto “\u0161titi na\u0161e \u017eene” od stranih radnika i migranata. Ista ona desnica koja bi nam zabranila reproduktivna prava i koja zatvara o\u010di pred rodno uvjetovanim nasiljem. Ljudi \u010desto zaboravljaju da danas na\u0161 lagodan svakodnevni \u017eivot ovisi upravo o stranim radnicima \u2013 oni su ti koji rade u skladi\u0161tima, koji dostavljaju hranu, koji obnavljaju Zagreb nakon potresa, koji \u010diste i rade u uslu\u017enim djelatnostima. Da ne pri\u010damo kako smo kolektivno zaboravili da Hrvatska nije uvijek bila zemlja u kojoj su \u017eivjeli isklju\u010divo bijelci i da smo prebrisali uspomene na pokret Nesvrstanih.<\/p>\n Provode li se u Zagrebu programi uklju\u010divanja stranih radnika u zagreba\u010dku svakodnevicu, ima li mjesta gdje se mogu javiti kada imaju neki problem?<\/strong><\/p>\n Brojni akteri u Zagrebu pru\u017eaju podr\u0161ku migrantskim radnicima, a oni se i sami organiziraju. CMS im najvi\u0161e poma\u017ee oko besplatne pravne pomo\u0107i, ljudi nam se obra\u0107aju zbog eksploatacije na radnom mjesto, a sve vi\u0161e i zbog drugih oblika diskriminacije i napada. Organiziraju se razli\u010dita de\u0161avanja, odli\u010dni su programi Multimedijalnog instituta MAMA i Centra mladih Ribnjak, od predavanja, preko glazbenih programa, do onog \u0161to nazivaju susjedskim improvizacijama, u kojima upoznajemo nove susjede kroz kulturu, hranu, razgovor.<\/p>\n Ljudi se nerijetko izgube u svim tim pojmovima i birokratskim izrazima vezanima za migracije. Mo\u017eete li nam narodskim rje\u010dnikom objasniti \u0161to nas o\u010dekuje u 2025.?<\/strong><\/p>\n Prvo treba re\u0107i da Hrvatska od 2019. godine nema integracijsku politiku. Novost u 2025. je Pakt o migracijama na razini EU-a koji zapravo ima za cilj zaustaviti migracije. U praksi, na granicama \u0107emo imati tzv. prescreening<\/em> centre, odnosno velike centre u kojima \u0107e se vr\u0161iti registracija ljudi. Ako osoba, primjerice, dolazi iz neke zemlje iz koje ljudi rijetko dobivaju azil u Uniji, onda ostaje u detenciji u centru. Procjena je, na razini EU-a, da \u0107e u svakom trenutku u centrima biti oko 30.000 ljudi, a dio kola\u010da \u0107e otpasti na Hrvatsku. Dr\u017eave na rubu EU-a stavljene su u dosta lo\u0161iju poziciju od ostalih \u010dlanica, a bogatije \u0107e zemlje mo\u0107i doslovno platiti da se migranti ne relociraju u njihovu dr\u017eavu. Nema nikakve solidarne raspodjele broja ljudi koji \u017eele u\u0107i u EU, zaustavljaju se na vanjskim granicama pa bi Hrvatska ponovno postati svojevrsni hot spot.<\/p>\n U videu povodom 25 godina rada CMS-a isti\u010dete kako je tra\u017eenje pravde za Madinu Hussiny po vama najva\u017enija tema kojom se Centar bavio. Godine prolaze, a mi ne smijemo zaboraviti pa nas prisjetite \u0161to se sve de\u0161avalo.<\/strong><\/p>\n Madina<\/strong>, djevoj\u010dica iz Afganistana, u studenome 2017. imala je \u0161est godina i sa svojom obitelji pre\u0161la je s teritorija Srbije u Hrvatsku. Presreli su ih hrvatski policajci koji Madininoj majci nisu dali da zatra\u017ei azil. Nisu joj dali ni da s djecom preno\u0107i u Hrvatskoj, ve\u0107 su cijelu obitelj kombijem odvezli u blizinu \u0160ida i naredili im da hodaju uz prugu i vrate se u Srbiju. Bilo je hladno i mra\u010dno i Madinu je udario vlak. Na mjestu je preminula.<\/p>\n Hrvatska vlast je poku\u0161ala preokrenuti pri\u010du unato\u010d brojnim dokazima, a policija jo\u0161 dva puta nakon tragedije Madininoj obitelji nije dopustila da zatra\u017ei azil, uspjeli su iz tre\u0107eg puta. Onda su ih tri mjeseca dr\u017eali u detenciji, razdvajali djecu od roditelja, tjerali Madininu majku da potpi\u0161e dokumente koje ne razumije… To je ba\u0161 stra\u0161no mu\u010dna pri\u010da. Danas je Madinina obitelj dobro, \u017eivi negdje drugdje u Europskoj uniji, imaju odobren azil i na sigurnom su.<\/p>\n Taj slu\u010daj je jedan od glavnih razloga za\u0161to sve ovo radimo. Pri\u010da koja budi nadu jer smo nakon pet godina na Europskom sudu za ljudska prava uspjeli dokazati da je dr\u017eava Hrvatska odgovorna za Madininu smrt. I to je jako va\u017eno, iako djevoj\u010dicu ni\u0161ta ne mo\u017ee vratiti. U isto vrijeme, sedam godina kasnije, nitko jo\u0161 nije adekvatno procesuiran, nitko nije ka\u017enjen za njenu smrt, tako da u ovom poslu uz nadu u paketu uvijek dolazi i mno\u0161tvo nepravdi.<\/p>\n Rad na ovakvim temama, a i poruke mr\u017enje kojima ste gotovo svakodnevno izlo\u017eeni, moraju utjecati na mentalno zdravlje. Kako se brinete za svoje?<\/strong><\/p>\n Smatram da ne mogu biti konstruktivna i pomagati drugima ako nisam dobro. Imala sam nekoliko burn-outa<\/em> i sada ve\u0107 na vrijeme mogu prepoznati kada treba stati. Poku\u0161avam ne gledati mejl nakon radnog vremena i imati slobodne vikende. Nekada uspijem, nekada ne jer vas odre\u0111ene teme uvuku i stalno ih pratite. Svakako mi poma\u017ee \u0161etnja sa psom. \u0160to se ti\u010de kolektivnog rada, kroni\u010dna izlo\u017eenost stresu radnica i radnika koji se bave za\u0161titom ljudskih prava je sveprisutna \u2013 s jedne strane imate projektno pre\u017eivljavanje u organizacijama civilnog dru\u0161tva koje te tjera da hiperproducira\u0161, izlo\u017eena si administrativnom nasilju, ludim procedurama i papirologiji koja ne ostavlja dovoljno vremena da se bavi\u0161 onim \u0161to je uistinu bitno. A, s druge strane, mi same sebi nerijetko name\u0107emo osje\u0107aj krivnje jer ne mo\u017eemo uvijek biti dostupne i potegnuti maksimalno oko svake va\u017ene teme.<\/p>\n CMS je kroz godine puno u\u010dio o temi izgaranja na poslu, sura\u0111ivali smo s Dru\u0161tvom za psiholo\u0161ku pomo\u0107 i Lije\u010dnicima svijeta ba\u0161 u kontekstu bavljenja migracijama, prolazile razli\u010dite radionice i imamo dostupnu psiholo\u0161ku superviziju. 2020. godine objavile smo “D\u017eepni vodi\u010d za hrabre ljude” u kojem smo popisale svoja iskustva. CMS je u velikoj mjeru \u017eenski kolektiv pa i pitanju mentalnog zdravlja pristupamo iz feministi\u010dke perspektive. Vodi\u010d je dostupan svima na na\u0161oj stranici, a iskustva mogu pomo\u0107i brojnim aktivistima i radnicima, kolege ga redovito skidaju.<\/p>\n U kojem ste trenutku sami sebi priznali da ponekad morate odmoriti?<\/strong><\/p>\n Kada sam prije \u010detiri godine dobila dijagnozu endometrioze. Onda sam paralelno postala frustrirana i zdravstvenim sustavom koji bolest jednako \u010destu kao dijabetes dijagnosticira u prosjeku devet godina nakon prvih tegoba koje \u017eena osjeti i koji jednu kroni\u010dnu bolest tretira samo kao ginekolo\u0161ki problem i komunicira o njoj isklju\u010divo kroz prizmu (ne)plodnosti.<\/p>\n Sudjelovali ste u spotu udruge \u017eena oboljelih i lije\u010denih od raka “Sve za nju”. Kako je do\u0161lo do suradnje?<\/strong><\/p>\n Prijatelj i glazbenik Nik\u0161a Lovrini\u0107<\/strong> me pozvao i nisam mogla odbiti. Ne znam jesu li ljudi svjesni da 20 posto \u017eena prije 49. godine oboli od raka dojke, ta brojka je zastra\u0161uju\u0107a. Snimanje spota mi je bio zanimljiv izazov jer je zami\u0161ljen tako da ple\u0161em, smijem se, jedem krafne i bombone, a moji su medijski istupi ina\u010de ozbiljni i vezani za migracije. \u017densko zdravlje je tema o kojoj se ne govori dovoljno i uvijek \u0107u se odazvati takvim aktivnostima.<\/p>\n Jasno je da ni vi osobno, ni CMS kao organizacija, nemate dovoljno vremena za sudjelovanje u ba\u0161 svim dobrim inicijativama i umre\u017eavanjima na sceni. Ipak, mo\u017eete li izdvojiti neke kolektivne akcije koje smatrate posebno va\u017enima?<\/strong><\/p>\n Jako nam je bitno umre\u017eavanje i iskazivanje solidarnosti. I kada biramo bitke, unutar civilnog dru\u0161tva se me\u0111usobno podr\u017eavamo. Zajedno se borimo za javna dobra, npr. u kampanjama “Hrvatska mo\u017ee bolje”, “Ne damo na\u0161e autoceste”, “Glasam protiv”. Inicijativa “Dobrodo\u0161li”, koju sam ve\u0107 spomenula, uklju\u010divala je 70 organizacija (i nogometni klub Zagreb 041!) i veliki broj pojedinaca koji su volontirali na granici i u kampovima u Tovarniku i Slavonskom Brodu. Od recentnih primjera, svakako bih izdvojila sudjelovanje u organizaciji Mar\u0161a solidarnosti s Palestinom, zajedno s Mre\u017eom antifa\u0161istkinja Zagreba i Inicijativom za slobodnu Palestinu. Akcije koje radi Inicijativa, a i Studentice za Palestinu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, sjajne su i okupljaju \u0161irok dijapazon ljudi s razli\u010ditim vrijednostima i bekgraundima. Ali svi oni, svi mi zajedno odbijamo \u0161utjeti o genocidu. Mislim da danas u svim zemljama u inicijativama koje se bave genocidom u Gazi rame uz rame kora\u010daju najraznorodniji ljudi i to mi je inspirativno.<\/p>\n Kakva je danas situaciju u Porinu, u kakvim uvjetima \u017eive tra\u017eitelji azila u Zagrebu?<\/strong><\/p>\n Nemamo pristup Porinu od 2018., otkad smo aktivno krenuli raditi na slu\u010daju Madinine smrti. Krajem pro\u0161le godine Koordinacija za integraciju ponovno je slala upit da se organizacijama koje se bave ovom temom omogu\u0107i pristup prihvatnom centru.<\/p>\n O pritiscima MUP-a na CMS pone\u0161to znamo, a ima li i dalje policajaca koji vam se obra\u0107aju s dobrim namjerama?<\/strong><\/p>\n Mnogi su postali policajci kako bi \u0161titili druge, a strukture za koje rade im name\u0107u da kr\u0161e ljudska prava i nezakonito protjeruju ljude. Ako odbiju, nerijetko su premje\u0161teni na manje pla\u0107enu poziciju. Uvjeti u kojima rade ionako su lo\u0161i i potpla\u0107eni, a ta klasna dimenzija dovodi i do toga da im nije lako promijeniti posao, posebno onima koji ne \u017eive u velikim gradovima. Ranije su nam se policajci javljali, a mi ih i dalje pozivamo da nam se javljaju i dalje i progovaraju o nepravdama.<\/p>\n \u0160to vama na kraju dana daje nadu?<\/strong><\/p>\n Izdvojila bih jednu crticu iz radno-privatnog \u017eivota: u lipnju 2022., na Svjetski dan izbjeglica, Zagreb su posjetili dje\u010daci koji su s redateljicom Eefje Blankevoort <\/strong>predstavili film “Igra sjenki”, u kojem pri\u010daju o poku\u0161aju ulaska u Europsku uniju. Zajedno smo dr\u017eali presicu pred Saborom i Vladom, a filmska ekipa je u kinu Tu\u0161kanac nakon premijere dobila vi\u0161eminutne ovacije. Jedan od tih dje\u010daka, S. K.<\/strong>, u korona-krizi je pet puta bezuspje\u0161no poku\u0161avao prije\u0107i hrvatsku granicu i svaki je put protjeran natrag u Bosnu. Danas \u017eivi u Belgiji, ima izbjegli\u010dki status, obrazuje se i pred Europskim parlamentom zagovara da djeca poput njega nikada ne iskuse u\u017ease migrantskih ruta. On mi daje nadu.<\/p>\n razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mislim da danas u svim zemljama u inicijativama koje se bave genocidom u Gazi rame uz rame kora\u010daju najraznorodniji ljudi i to mi je inspirativno<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5799,"template":"","tags":[173],"atribut":[],"class_list":["post-5806","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/Kekus2_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/Kekus3_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/Kekus4_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\")