Mali nogomet iz Urugvaja se u prvoj polovici 20. stolje\u0107a po\u010deo \u0161iriti po drugim ju\u017enoameri\u010dkim zemljama. U Kolumbiji je procvat do\u017eivio 1960-ih, a 1967. u Bogoti je organizirano prvo Me\u0111ususjedsko prvenstvo, na kojem je sudjelovalo \u010dak 597 ekipa. Taj je doga\u0111aj doveo do stvaranja prve malonogometne lige u Kolumbiji, Bogot\u00e1 lige, u ljeto 1973. godine.<\/p>\n
Godine 2004. Gradsko vije\u0107e Bogote je mali nogomet proglasilo simbolom grada, a za tu \u010dinjenicu doznajemo jer je spominje kolumbijski pjesnik Nicol\u00e1s Pe\u00f1a<\/strong> Posada <\/strong>u zbirci poezije “Nedjelja popodne” (Totuma Libros, 2022).<\/p>\n Pe\u00f1a Posada pi\u0161e jezikom kvarta, uglavljen u dijelove grada i tjedna u kojima vrijeme staje i prostor nestaje \u2013 nedjelje u kojima se na ulicama i u dvoranama igra mali nogomet. Momenti u kojima svi mogu biti Maradona<\/strong> na trenutak, i igre koje traju, kako u predgovoru zbirke pi\u0161e Federico D\u00edaz-Granados<\/strong>, dok “maj\u010din glas ne pozove na u\u017einu ili ve\u010deru” (usput budi upitano: sprema li ikad itko drugi osim matera u\u017einu ili ve\u010deru?). Poezija je to sladunjava i melankoli\u010dna, na momente posve upacana u nostalgiji i patosu, ali i uvjerljiva, autenti\u010dna onome kako se nogomet iskustveno \u0107uti i svagda i svugdje mitologizira.<\/p>\n Posadini protagonisti su kroneri ispred kvartovskog du\u0107ana koji pu\u0161e i piju bocu za bocom dok se ekipe zagrijavaju, kao i drugi ina\u010de neugledni stanari grada koji se nedjeljom na turnirima pretvaraju u bogove, i ljudi im pjevaju, vi\u010du i plje\u0161\u0107u, pa im ponedjeljkom u dugoj vo\u017enji autobusom na posao u glavi jo\u0161 bljeskaju sekunde slave. Ravnopravan tretman uz igra\u010de u stihovima dobiva i malonogometna publika, u kojoj se pojavljuju pekar Orlando<\/strong>, frizerka Miriam<\/strong>, mehani\u010dar Javier<\/strong>, policajci koji parkiraju zelene motocikle na ulici, skidaju kacige, pu\u0161e i \u010dekaju da igra po\u010dne.<\/p>\n Loptu koja ih sve spaja Pe\u00f1a Posada naziva “gumenim globusom”, “biserom \u0161to udara o cement”, “zrelim, od vode nabujalim vo\u0107em”. Bilje\u017ei i momente igra\u010dkih poni\u017eenja na utakmicama, izljeve agresije, ispu\u0161ne ventile bijesa, kao i one u kojima igra\u010di jedni drugima pru\u017eaju ruke, tap\u0161aju se po le\u0111ima, pitaju za oprost, dijele pohvale. “Nije sve u zamjeranju i udarcima \/ Ima i zagrljaja \/ Osmijeha i velikog po\u0161tovanja prema Gordu koji uvijek zabije gol iz slobodnog udarca \/ Ponosa za Ramireza koji ima 45 godina i jo\u0161 uvijek igra \/ Miran, na centru, dijeli lopte \/ Kao da dostavlja ljubavna pisma”, pi\u0161e Pe\u00f1a Posada.<\/p>\n Posebna sekcija zbirke posve\u0107ena je poluvremenu, kada ljudi iskori\u0161tavaju pauzu da odu na zahod, kupe jo\u0161 piva, kada lokalni d\u017eeparo\u0161i \u0161kicaju zaboravljene nov\u010danike, labav nakit, otvorene torbice opu\u0161tenih gledatelja i gledateljica. U poluvremenu se na sceni pojavljuju i mu\u0161karci koji najednom rade sklekove na otvorenom, djeca koja tr\u010de u nejasnim i nepredvidivim smjerovima i s nejasnom i nepredvidivom motivacijom. Kao da svi hvataju zadnje zrake sunca i slobode prije nego \u0161to se nedjeljno popodne pretvori u nedjeljno ve\u010de, i na zemlju uz mrak padnu misli o poslu koji kre\u0107e iznova, uvijek iznova.<\/p>\n Nedjelja uz mali nogomet daje na va\u017enosti i kvartu, jer je to zapravo jedini dan kada se kvartovi Bogote o kojima Pe\u00f1a Posada pi\u0161e \u010dine samodostatni, kada iz njih ne treba nigdje i\u0107i. Zbirka “Nedjelja popodne” u stihove hvata one zlatne ure kada se u stranu pomakne ono bolje sutra na kojem stalno treba raditi, za koje stalno treba i\u0107i drugdje i dalje. U njoj je na tren za\u017eivjelo jedno precukreno, titravo i varljivo \u2013 bolje sada.<\/p>\n pi\u0161e Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Godine 2004. Gradsko vije\u0107e Bogote je mali nogomet proglasilo simbolom grada, a za tu \u010dinjenicu doznajemo jer je spominje kolumbijski pjesnik Nicol\u00e1s Pe\u00f1a Posada u zbirci poezije “Nedjelja popodne”<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5809,"template":"","tags":[40],"atribut":[],"class_list":["post-5810","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-dvokorak-naprijed"],"acf":[],"yoast_head":"\n