Najvi\u0161e volim tekstove u kojima autor ili autorica prije samog po\u010detka opi\u0161e neko svoje iskustvo koje \u0107e ga povezati s temom koju izla\u017ee u tekstu, legitimirati njegovu\/njezinu poziciju, baciti svjetlo na nju, dignuti dva dlana u zrak pri poku\u0161aju optu\u017ebe da pametuje, kao da crte na njima na mjesto u\u0161utkanog autora govore: Ni\u0161ta ja ne pametujem, samo ka\u017eem. I sama ponekad, pogotovo u kritikama i u Vrzinu kolu, znam tome pribje\u0107i. Najvi\u0161e jer stvarno ne pametujem (volim misliti!), nego smek\u0161avam ulazak u tekst iz raznih razloga: bojim se teme, osje\u0107am da me gu\u0161i svako ispisano slovo ili poku\u0161aj da misli preto\u010dim u tekst, bojim se nekih vlastitih demona, ali i submisivnih an\u0111elaka\u2026 Mnome, shvatili ste, upravlja strah. Me\u0111utim, nije ta \u0161etnja promenadom sje\u0107anja i vlastitih iskustava tu samo zbog toga, tih mojih \u0107uka i baja u glavi. \u010cesto se takvim opisivanjem vlastitog iskustva ogradim upravo od vlastitog iskustva, sje\u0107anja na nj i njegova intenziteta. \u010cesto ta iskustva bole ili su nelagodna, pro\u0111u mene neke gricule i propadanje u vlastiti sram, a onda, jer ionako nisam jo\u0161 srela svog wardena pomislim: Ma, zaboli te! Do sljede\u0107eg puta.<\/p>\n
I recite mi jednu stvar: kome je odrastanje, ovdje konkretno tinejd\u017eerstvo, pa jo\u0161 ni\u0161nije \u2013 djevoja\u0161tvo \u2013 bilo iznimno ugodno iskustvo? Na\u0111ite mi je! Imam neka pitanja!<\/p>\n
***<\/p>\n
Moje prvo iskustvo s kozmetikom bilo je kroz onu metalik tirkiznu olovku za o\u010di kakve su osamdesetih nosile na\u0161e majke, i sve starije gospo\u0111e sa sijedim kosama i ma\u010dkastim okvirima nao\u010dala za vid. Ne znam gdje smo s tih sedam i osam godina po\u017eurile Marijana K.<\/strong> i ja, kad smo jednog dana odlu\u010dile obi\u0107i nekoliko ulaza na\u0161e stare, gotovo komunalne zgrade na splitskim Lokvama, gdje smo od vrata do vrata pitale na\u0161e starije susjede imaju li za nas neke stare \u0161minke koje bi nam poklonile. Ulov je bio slaba\u0161an: dobile smo neke izdubljene ru\u017eeve do kojih se moglo do\u0107i samo upiranjem prsta u mekani fil sad ve\u0107 dobrano pri kraju, pa nam je plastika u koju je bio postavljen derala mlade usne, crne olov\u010dice bile su tako male i potro\u0161ene da su nam se pri sljede\u0107em o\u0161trenju raspale i zaglavile u o\u0161trilima\u2026 Sjenila i rumenila, toga se ne sje\u0107am da je bilo, pa ni rimela. Kad su me majka i starija rodica zatekle ozloje\u0111enu, ponudile su se da me na\u0161minkaju one. Pa kud si i\u0161la skitati okolo, to smo mogle skupa!, suma summarum<\/em> njihovih prodika. Kad su me na\u0161minkale i kad sam iza\u0161la na ulicu tako skakati preko la\u0161tika, ulica se smijala tako glasno da ih i danas \u010dujem. To mi je na\u0161tetilo ugledu \u010deki\u0107a koji samo tra\u017ei svoj \u010davao, pa sam se do srednje \u0161kole dr\u017eala stvarno podalje od \u0161minke.<\/p>\n ***<\/p>\n Moje pubertetsko lice njegovala je Young Derm kozmetika Alkaloida iz Skopja do valjda moje devetnaeste godine, ali sje\u0107am se mirisa te kozmetike i u svom prvom stanu na Kne\u017eiji, dobrano u dvadesetima, pa vjerujem da sam se njome znala koristiti i nakon \u0161to sam je “prerasla”. Ni\u0161ta tu moju pubertetsku ko\u017eu nije milovalo kao miris tog eliksira mladosti: plasti\u010dna podloga neke poluljekarske pomade pomije\u0161ane s da\u0161kom presti\u017ea koju daje mrvicu elitnija kozmetika. O starosti tad, pod prvim pri\u0161ti\u0107ima, nisam mislila. A bome ni o smrti! Nije ni kozmetika nudila to, nu\u017eno sjedinjenje s gospodaricom \u017eivota. Vi\u0161e je bila neka nu\u017ena varijabla u uspostavljanju vlastite \u017eenstvenosti. Francusku sam manikuru provodila prehranom i prozirnim lakom iz kineskih du\u0107ana, sinonima za tad jeftinu kozmetiku: meni su nokti bili bijeli kao da su premazani korektorom. Neke od mojih kolegica iz splitske Trgova\u010dke \u0161kole nosile su okolo Avon i Oriflame kataloge, i svi smo naru\u010divali iz njih: ja u pravilu ono \u0161to bih vidjela da su naru\u010dile djevojke oko mene, ali i neke stvari koje su mi vizualno bile privla\u010dne. Tako sam do\u0161la i do svog prvog rimela i crne olovke. Ne\u0161to \u0161to se u ruksaku trebalo na\u0107i za zlu ne trebalo. Da sam ih ne\u0161to koristila, e toga se ne sje\u0107am.<\/p>\n ***<\/p>\n Kako smo svi \u017eivjeli u malim enklavama, u to je djevoja\u0161tvo, uz \u0161minku i mnoge druge stvari, sipila i smrt. Ali nikad tako da je pretjerano odskakala iz na\u0161ih \u017eivota. Smrt se, kao i \u017eivot, provodila kao da je \u017eivimo svakodnevno. Nekome je umrla baba, nekome dida, nekome nono, nona, pradid. Kad bi ta vijest bila do\u0161la do nas, mi smo u sobama na\u0161ih o\u010deva i majki, nakon ro\u0111endanskih torti ili nekih drugih prigodnih dru\u017eenja, ve\u0107 kopali po kutijama u kojima su, izme\u0111u slika na\u0161ih roditelja kao djece (nevjerojatno, jelda!), na\u0161li i slike posmrtnih odara: mrtvac u sredini kao \u0161pica tek otvorene breskve, i obitelj okolo ko \u017eiva pulpa. Mi smo se tome smijali, i smrt nas nije pla\u0161ila: ako moj \u0107a\u0107a mo\u017ee tako stajati uz svoga dida, mislili smo, a ja sam od svog \u0107a\u0107e, e ne mo\u017ee ni meni smrt, mrtvi, ni\u0161ta! Pojednostavnjujem sad, s naknadnom perspektivnom, ali takva neka logika. Svi su ti \u017eivoti imali neke zajebane biografije: od partizana do zatvora do emigracije ili \u010ditava \u017eivota provedena za plugom\u2026 U tim \u017eivotima ni\u0161ta nije bilo u\u0161minkano, osim njih na odru, u najboljim odijelima i traver\u0161ama, kao da se idu prvi put na\u0107 s najzgodnijom curom, najzgodnijim momkom u selu.<\/p>\n ***<\/p>\n Strah od smrti razvila sam poslije. Naj\u010de\u0161\u0107e sam o njoj mislila kad su se nakon baba i dida, oko nas po\u010deli rasipati i na\u0161i stri\u010devi, ujne, tete, barbe, o\u010devi. I iako sam se silno trudila pa dobila i nadimak “Tehnika i kozmetika” od svojih bli\u017enjih, koliko sam se investirala u to dvoje da ne ispadnem iz loopa “vje\u010dne mladosti”, nijedna \u0161minka nije mogla ni blizu ostaviti dovoljno dobar i temeljit premaz da se starost i prve bore kroz nju ne probiju. Ni sve silne kreme za lica, ni hijaluronske ni kolagenske kreme, ni ovaj ni onaj kozmeti\u010dki zahvati\u0107. Industrija ljepote koja se u zadnjih nekoliko godina rebrandirala u industriju zdravlja, govori mi ne\u0161to drugo o mojim borama: da se nisam dovoljno brinula za sebe, da sam \u017eivjela nezdravo, da sam propustila najva\u017eniju lekciju: briga o ko\u017ei ti je bila samo dio dnevne rutine a ne i va\u017ean self-care moment fokusiran na potro\u0161nju. Da nisam radila na tome da budem ugodna oku da bih mogla opravdati svoje sudjelovanje u dru\u0161tvu. Uporno u mene poku\u0161ava instalirati strah, i to ne strah od smrti, nego strah od toga da \u0107u umrijeti ru\u017ena i stara. A nego kakva drugo?! S tim da staro nije uvijek ru\u017eno i obrnuto, i sve te neke druge kombinacije.<\/p>\n ***<\/p>\n Imperativ mladosti sam, kao i ve\u0107ina moje generacije, ostavila u svoje prve dvije bore, one na rubovima usana, jer ih stalno zabrinuto sti\u0161\u0107em i guram prema bradi. Prije sam govorila da \u0107u, kad mi lice krene kliziti prema dolje, oti\u0107i na mini face lift. Pofri\u0161kati glavu za druge, u osnovi. Sad to vi\u0161e ne govorim, iako i dalje pregovaram u sebi: Ako te i stisne i odlu\u010di\u0161 jednom oti\u0107i \u0107e\u0161 zbog sebe. Ali, realno, znam da ne \u017eivim u vremenu u kojem i\u0161ta vi\u0161e mogu napraviti samo i isklju\u010divo zbog i za sebe. Osim odseliti u planine! Sve se nekako da spojiti u neki dru\u0161tveni imperativ. Tri godine vje\u017ebam s pu\u0161tanjem sijede kose, i kakve su to tek muke\u2026 Nema tko me ne napadne s: Ali tako ti je lijepa kosa. Ili joj: Nemoj na tu roza facicu sijede. Ili: Joj, ba\u0161 \u0107e\u0161 izgledati staro. Zasad vje\u017ebam s tim borama, vidim ih i pomislim: Smij se vi\u0161e. Ili: Za\u0161to si opet namrgo\u0111ena. Ili: Bila ti je stvarno te\u0161ka godina, ajde se malo pomazi. Kosa je sljede\u0107a. Pa da umrem mirna.<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Industrija ljepote uporno u mene poku\u0161ava instalirati strah, i to ne strah od smrti, nego strah od toga da \u0107u umrijeti ru\u017ena i stara. A nego kakva drugo?! S tim da staro nije uvijek ru\u017eno i obrnuto<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5682,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5834","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n