{"id":5842,"date":"2025-02-16T08:19:54","date_gmt":"2025-02-16T07:19:54","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/"},"modified":"2025-02-15T18:20:33","modified_gmt":"2025-02-15T17:20:33","slug":"drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/","title":{"rendered":"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati “Matiju”"},"content":{"rendered":"

“Mislio sam da donekle znam s rije\u010dima, da me tome nau\u010dio posao od kojeg \u017eivim. Ono \u0161to je trebalo re\u0107i uop\u0107e nisam razumio. Nisam shvatio. Kako izgovoriti ono \u0161to ne razumijem? Kako sastaviti re\u010denicu, kako je zapo\u010deti, kada ne vjerujem u njezin sadr\u017eaj?” Tako Drago Hedl<\/strong> po\u010dinje nedavno objavljenu knjigu “Matija”, naslovljenu po njegovom sinu jedincu. Zadatak koji je pred njim bio jest da u rano jutro u Osijeku, zvonom na vratima tek probu\u0111enoj Matijinoj mami, svojoj biv\u0161oj supruzi, ka\u017ee da im sina vi\u0161e nema. Da joj ka\u017ee ono \u0161to se ne mo\u017ee pojmiti. Od tog trenutka Hedl bilje\u017ei dnevnik o\u010daja, koji se izmjenjuje s ljubavlju ispisanim sje\u0107anjima na sina otkako je za\u010det, preko djetinjstva tog bistrog i uzornog dje\u010daka do studija i samoprijegornog \u017eivota u Americi, gdje je kao znanstvenik, biokemi\u010dar, radio na Sveu\u010dili\u0161tu Yale. Tamo je, u New Havenu u kojem je \u017eivio, Matija Hedl<\/strong> svojevoljno okon\u010dao \u017eivot u ranim \u010detrdesetim godinama. Knjiga je podijeljena u 37 poglavlja, koliko je dana trebalo da uz mu\u010dnu bitku s ameri\u010dkom birokracijom tijelo do\u0111e u Hrvatsku, a objavljena je u izdanju Telegrama, medija za koji Drago Hedl radi.<\/p>\n

Hedl pi\u0161e \u010ditav svoj dugi radni vijek. Nakon zavr\u0161enog studija knji\u017eevnosti na Pedago\u0161koj akademiji u Osijeku, prvo radno mjesto mu je bilo u knji\u017eevnom \u010dasopisu Revija, a onda je od 1980. krenuo njegov novinarski rad u kojem je dosegao sve \u0161to se mo\u017ee \u2013 od istra\u017eivanja ratnih zlo\u010dina koja su mijenjala sliku na\u0161e suvremene povijesti do me\u0111unarodnih nagrada. Drago je napisao i niz knjiga, prvenstveno kriminalisti\u010dkih romana, no zasigurno, a to i sam ka\u017ee, ni\u0161ta nije bilo ni bolno ni vrijedno kao napisati “Matiju”. Knjiga je tim vrjednija \u0161to se radi o temi o kojoj ne znamo kako bismo razgovarali dok istovremeno preko petsto ljudi godi\u0161nje sebi oduzme \u017eivot samo u Hrvatskoj.<\/p>\n

U vi\u0161e ste navrata izjavili da ste ovom knjigom \u017eeljeli pomo\u0107i obiteljima s iskustvom samoubojstva bliske osobe ili onima kojima \u0107e se to tek dogoditi, na\u017ealost. No \u0161to je proces pisanja zna\u010dio za vas?<\/strong><\/p>\n

Napisati knjigu o najstra\u0161nijem doga\u0111aju u \u017eivotu, naprasnom odlasku mog sina, nije bilo lako jer trebalo je jo\u0161 jednom pro\u0107i kroz sve detalje te te\u0161ke, jako te\u0161ke pri\u010de. Na predstavljanju knjige u Zagrebu, u prepunoj Laubi, dvije osobe kojima sam potpisivao knjigu rekle su mi kako su u svojoj obitelji imali takav tragi\u010dan doga\u0111aj. Jedna majka po\u017ealila mi se kako njena k\u0107er pati od te\u0161ke depresije, gotovo da uop\u0107e s njom ne komunicira, zatvorila se u sebe, \u010dvr\u0161\u0107e od \u0161koljke. Jedan mla\u0111i bra\u010dni par nakon predstavljanja knjige rekao je da \u0107e sada jo\u0161 vi\u0161e voljeti svoju djecu, bdjeti nad njima, paziti i na najmanje znakove mogu\u0107ih problema. Reakcije tih ljudi pomogle su mi, uvjerile me, kako je trebalo napisati knjigu ”Matija” bez obzira na cijenu koju je to iziskivalo. Moja bolna plovidba u vrijeme kada se prije gotovo \u0161est i pol godina, 14. listopada 2018., zbio taj tragi\u010dni \u010din ipak je imala smisla.<\/p>\n

U knjizi ne navodite nikakve reference, no jeste li u poku\u0161ajima razumijevanja \u0161to se dogodilo i kako da se nosite s tim posegnuli za nekom literaturom nakon Matijine smrti i za vrijeme pisanja knjige?<\/strong><\/p>\n

Kad smo saznali za smrt na\u0161eg sina, Matijina majka i ja bili smo potpuno shrvani i izgubljeni. Nismo znali kamo se okrenuti. Nije bilo nikoga tko bi nam mogao objasniti kako uop\u0107e dalje \u017eivjeti, kako prona\u0107i smisao u vremenu koje je pred nama, a u kojem vi\u0161e nema Matije. Sami smo tra\u017eili odgovore. I nismo ih na\u0161li. Matijina opro\u0161tajna pisma, ona koja je ostavio majci i meni, dala su tek djelomi\u010dan odgovor. On je bio predivno bi\u0107e, znao je kakva \u0107e biti na\u0161a bol i poku\u0161ao ju je ubla\u017eiti poja\u0161njavaju\u0107i kako je njegova smrt bila potraga za mirom. Taj mir on nije mogao prona\u0107i u \u017eivotu. Na\u0161ao ga je u smrti. Bilo je te\u0161ko prihvatiti spoznaju da je njegov odlazak u smrt bio lak\u0161i od \u017eivota.<\/p>\n

Igor Mandi\u0107 u “Predsmrtnom dnevniku” pi\u0161e da je nakon smrti k\u0107eri stekao stigmu oca samoubojice. Zbog takve stigme mnoge obitelji pre\u0161u\u0107uju suicid svojih bli\u017enjih i stvara se ti\u0161ina ili la\u017e oko tih smrti. Je li va\u0161a knjiga nastala i u namjeri da se skine takva stigma i otvori mogu\u0107nost \u0161ireg, javnog razgovora o suicidu?<\/strong><\/p>\n

Rije\u010d ”samoubojica”, jedina u hrvatskom jeziku za onog tko po\u010dini suicid, te\u0161ka je i optu\u017euju\u0107a. Kad je izgovorite, kao da poistovje\u0107ujete ne\u010diji samovoljni odlazak s ovoga svijeta s ubojstvom. Ono ”samo” u prvom dijelu rije\u010di, potpuno se gubi pod te\u017einom drugog dijela \u2013 ”ubojica”. Izbjegavam tu rije\u010d kad god mogu. \u010cin moga sina, njegov izbor da u 43. godini \u017eivota u naponu intelektualne snage, napusti ovaj svijet, zauvijek ode iz njega, ni na koji na\u010din ne mogu povezati s rije\u010dju koja u sebi sadr\u017ei i dio o ubojstvu. Na\u017ealost, mnoge obitelji \u2013 a tu je i religija u\u010dinila svoje \u2013 kad im se dogodi takva tragedija, a mislim da ve\u0107e nema, smatra to nekom vrstom obiteljske sramote pa na\u010din odlaska s ovoga svijeta njima bliske osobe ostaje zaklju\u010dana obiteljska tajna zbog straha od dru\u0161tvene stigme. Knjigom sam \u017eelio, koliko to jedna knjiga mo\u017ee, ukloniti taj strah od stigme, detabuizirati suicid i prihvatiti odluku onoga tko je to po\u010dinio jer samo on zna muke kroz koje je prolazio. To je pravo na izbor, pravo na najte\u017ei izbor.<\/p>\n

\"\"
Drago Hedl (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Upravo se austrijski pisac Jean Am\u00e9ry protivio moraliziranju nad suicidom i ne vidi ga kao bijeg, ve\u0107, me\u0111u ostalim, kao validan odgovor na izazov postojanja pa i posljednji mogu\u0107i \u010din slobode. Mo\u017ee li takva interpretacija biti utje\u0161na?<\/strong><\/p>\n

Sla\u017eem se s takvim tuma\u010denjem, ali ono nije utje\u0161no. Mislim da nema ve\u0107e ljubavi od one koju gajite prema svom djetetu. Ljubav prema roditeljima, prema osobi s kojom dijelite \u017eivot, blijeda je prema ljubavi koju osje\u0107ate za dijete. Djetetu mo\u017eete sve oprostiti, ono \u0161to partneru, ocu, majci, mo\u017eda nikada ne biste. Spremni ste za njega u\u010diniti sve, doslovno sve. I kad ga izgubite, zauvijek ste izgubljeni. Mogu te\u0107i dani, mjeseci, godine, mo\u017eda \u0107e vam se dogoditi i kakav lijep trenutak, ali bol ne\u0107e biti ubla\u017eena. Ona je u vama, svjesni ste da \u0107ete s njom umrijeti, da je ne\u0107e isprati vrijeme i da se izreka kako vrijeme lije\u010di rane naprosto ne mo\u017ee primijeniti kad izgubite dijete. To je neizlje\u010diva bol. Vje\u010dna. Uzalud \u0107ete tra\u017eiti lijek. Nema ga.<\/p>\n

Ka\u017eete da ste sami tra\u017eili odgovore. Jeste li se uspjeli pribli\u017eiti odgovoru na, kako pi\u0161ete u knjizi, najte\u017ee od svih pitanja: za\u0161to? Iz onog \u0161to pi\u0161ete mo\u017ee se zaklju\u010diti da je bitnu ulogu u Matijinoj nesre\u0107i imalo kompetitivno, izrabljiva\u010dko radno okru\u017eenje na presti\u017enom Yaleu, gdje je u laboratoriju medicinskog fakulteta godinama radio \u0161est dana u tjednu, \u010desto po 12 sati dnevno. I mislim da je izrazito va\u017ean aspekt knjige \u0161to ukazuje na odgovornost poslodavaca za psihi\u010dko zdravlje radnika.<\/strong><\/p>\n

Nemam siguran odgovor za Matijin \u010din, ali imam indicije. Znam koliko je te\u0161ko radio, koliko je vremena provodio na poslu, koliko je odgovoran bio. A bio je spu\u017eva koja sve upija i iz koje te\u0161ko izlazi ono \u0161to jednom u\u0111e. Kad izgovorite Yale, \u010dinite to sa strahopo\u0161tovanjem. Odande su izlazili ameri\u010dki predsjednici, Nobelovci, velika znanstvena imena. Ondje su ostvarena ogromna znanstvena postignu\u0107a. I Matija je, rade\u0107i na Yaleu 11 godina, dao djeli\u0107 tog doprinosa u otkrivanju uzroka, nastanka i lije\u010denja Chronove bolesti. Ali s druge strane Yale je be\u0161\u0107utna ma\u0161inerija, li\u0161ena empatije, koja melje, tra\u017ei uspjeh i samo uspjeh.<\/p>\n

Jeste li razmi\u0161ljali o tome da podrobnije rekonstruirate Matijin ameri\u010dki \u017eivot? Jer, \u010desto roditelji nisu oni koji ni dobro, a kamoli najbolje poznaju svoju odraslu djecu, pogotovo ako ta djeca ve\u0107inu \u017eivota provedu na velikoj udaljenosti. I sami pi\u0161ete u knjizi da niste znali za “u\u017eas u kojem je \u017eivio, s njim ustajao, odlazio u laboratorij, pisao znanstvene radove, kasno dolazio ku\u0107i u kojoj ga nitko nije \u010dekao, nije bilo nikoga s kim bi mogao podijeliti misli”.<\/strong><\/p>\n

Knjiga ”Matija” nije poku\u0161aj podrobne rekonstrukcije \u017eivota mog sina u Americi. On je u SAD oti\u0161ao vrlo mlad, bilo mu je tek 17 godina, i vi\u0161e od polovice \u017eivota proveo je ondje. Sve vrijeme bili smo u kontaktu, ali dijelile su nas tisu\u0107e kilometara. Znao sam o njemu samo onoliko koliko bi on sam rekao o sebi. Nikada se nije jadao, tek tu i tamo rekao bi da radi naporno i puno. Svoj teret nije tovario na tu\u0111a le\u0111a. Znam da je imao sretne dane u Chicagu, na postdoktoratu na Sveu\u010dili\u0161tu u Chicagu, da je volio taj kozmopolitski grad. Znam da je puno manje bio sretan na Yaleu, kamo je oti\u0161ao vjeruju\u0107i da je to privremeno, da \u0107e se ponovno vratiti u Windy City. To ”privremeno” potrajalo je 11 godina. Matija je bio samotnjak. Imao je, naravno, veze i prijateljstva, ali svjesno ih je kontrolirao, boje\u0107i se da bi njegov posao trpio ukoliko bi te veze postale ozbiljnije, \u010dvr\u0161\u0107e i zahtjevnije. Imao je ne\u0161to u sebi od onih Teslinih<\/strong> samotnja\u010dkih osobina. Za njegove depresije saznao sam prekasno, kada njega vi\u0161e nije bilo. Samo\u0107a, te\u017eak rad, depresija, uz njegovu nevjerojatnu samozatajnost mo\u017eda daju odgovore na dio pitanj\u00e2. Nikada, ni za pet \u017eivota, vjerojatno ne bih doku\u010dio odgovore na ostala. Pa i kada bi ih na\u0161ao, ni\u0161ta se ne bi promijenilo.<\/p>\n

U knjizi preispitujete va\u0161 odnos s Matijom, odnos oca i sina, koji je, prema onome \u0161to pi\u0161ete, bio prili\u010dno karakteristi\u010dan za va\u0161u generaciju o\u010deva. Kako biste ga opisali?<\/strong><\/p>\n

Matiju sam silno volio i bio beskrajno ponosan na njega. \u017dalim \u0161to tu koli\u010dinu ljubavi nisam znao pokazati. Mislim da je i on imao isti problem. Volio me, ponosio se svojim ocem, i svojom majkom, naravno, ali i on je bio suzdr\u017ean u izrazima sinovljeve ljubavi. Bili smo sazdani od istog materijala, te\u0161ko su iz nas izlazile rije\u010di o tome kolika je na\u0161a me\u0111usobna ljubav. Mislili smo da se to podrazumijeva, da nema potrebe o tome govoriti, nagla\u0161avati ne\u0161to \u0161to je samo po sebi jasno, \u0161to se podrazumijeva. Sada mi je \u017eao zbog toga. \u017dao mi je zagrljaja koji su izostajali, \u017eao mi je rije\u010di koje je trebalo izgovoriti, a nisu izlazile iz usta. Kad se Matija nakon prve ameri\u010dke godine vra\u0107ao ku\u0107i, zastao je u Londonu gdje sam u to vrijeme bio na dvomjese\u010dnoj stipendiji pa sam sav ushi\u0107en sjedio u podzemnoj \u017eeljeznici putuju\u0107i prema Heathrowu. Tekle su mi suze radosnice \u0161to \u0107u vidjeti svoga sina nakon gotovo godinu dana, ali sam ulaze\u0107i u zra\u010dnu luku oti\u0161ao u toalet i umio se da tragovi suza ne budu vidljivi na mom licu. I kad sam ga ugledao, stiskao sam zube da ne zapla\u010dem od sre\u0107e. Ne mogu to objasniti, tu potrebu za prikrivanjem osje\u0107aja, ali sam siguran da je i on osje\u0107ao isto, da se borio sa suzama, paze\u0107i iz sve snage da neka ne proviri iz oka.<\/p>\n

Na vi\u0161e mjesta u knjizi ima te neizgovorene sre\u0107e i ljubavi prema sinu. Primjerice, opisuju\u0107i zajedni\u010dki odlazak u Pariz kada je Matija imao 16 godina navodite da ste bili sretni \u0161to \u0107ete biti nekoliko dana zajedno, ali mu to niste rekli. I sami postavljate pitanje u knjizi: zar je mu\u0161karcima tako te\u0161ko priznati i podijeliti sre\u0107u?<\/strong><\/p>\n

Nije bilo puno dana u na\u0161im \u017eivotima kada smo Matija i ja bili sami. U takve dane se ubraja taj na\u0161 put u Pariz. Bilo je tako lijepo \u0161to smo od jutra do maraka zajedno, \u0161to razgovaramo, dijelimo ushi\u0107enje, u\u017eivamo u ljepotama Pariza, ru\u010damo, smijemo se. Ali nitko od nas da ka\u017ee: ba\u0161 nam je lijepo, ba\u0161 je lijepo \u0161to smo zajedno i \u0161teta je \u0161to nismo \u010de\u0161\u0107e. Nitko nije izgovorio: hajde tata ili hajde sine da vi\u0161e vremena provodimo zajedno jer stvarno u\u017eivamo, stvarno nam je dobro. Znam da je Matija bio puno bli\u017ei s majkom, bio je nje\u017eniji prema njoj, pona\u0161ao se za\u0161titni\u010dki, bio je, \u010dini mi se, manje suzdr\u017ean. Ali takav sam bio i ja. Moja mati znala je sve moje tajne, a odnos s ocem, jako dobrim ocem, bio je druga\u010diji. Volio sam ga, no nekako to nisam znao pokazati, ali bilo mi je drago kad bi me, sje\u0107am se tih dana djetinjstva, pomilovao po glavi i poljubio u \u010delo.<\/p>\n

\"\"
Drago Hedl (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Mu\u0161karcima je te\u017ee podijeliti i patnju; istra\u017eivanja pokazuju da puno rje\u0111e tra\u017ee pomo\u0107 i puno \u010de\u0161\u0107e se ubijaju nego \u017eene. Spomenuli ste da vam je sin bolovao od depresije, \u0161to ste saznali kada vam je poslije njegove smrti pisala njegova psihologinja. U knjizi pi\u0161ete da ste i vi patili od depresije i niste to rekli sinu. \u0160to je u sr\u017ei pre\u0161u\u0107ivanja? Sram? \u017delja da se ne optere\u0107uju drugi?<\/strong><\/p>\n

Matija i ja smo se, \u010dini mi se, i prema te\u0161ko\u0107ama odnosili podjednako. Nismo ih znali dijeliti. Dr\u017eali bismo ih u sebi, kao i ljubav koju smo jedan prema drugom osje\u0107ali. Iz pisma koje mi je poslala psihologinja, kojoj se obra\u0107ao za pomo\u0107, saznao sam koliko me silno volio i koliko je otvoreno o tome s njom razgovarao. Koliko je bio ponosan na ono \u0161to radim. Imao je potrebu govoriti o tome, ali meni nije o tome pri\u010dao, kao \u0161to ni ja njemu nisam izgovarao ono \u0161to sada \u010dinim kad do\u0111em na njegov grob. Sada sam nje\u017ean, iskren, blag. Ka\u017eem koliko ga volim i bio bih sretan kada bi on to mogao \u010duti i vidjeti suzu koja zna izmaknuti, a koje sam se sramio onda \u010dekaju\u0107i ga na aerodromu u Londonu. Ne znam \u0161to bih dao da ga mogu zagrliti i re\u0107i sve ono \u0161to nisam, a trebalo je.<\/p>\n

Je li vam te\u0161ko javno govoriti o Matijinoj smrti nakon \u0161to je knjiga iza\u0161la?<\/strong><\/p>\n

U knjizi sam rekao sve. Razotkrio se, ogolio, otvorio du\u0161u, priznao, pokajao se. Pro\u0161ao sam neku vrst katarze. Sada je lak\u0161e govoriti o tome, sada kad je sve napisano. Matija je zaslu\u017eio knjigu ”Matija”, mada se \u010desto pitam kako bi reagirao da je pro\u010dita. Mo\u017eda bi rekao da sam bio previ\u0161e samokriti\u010dan, da on neke moje postupke nije shva\u0107ao onako kako sam ih opisao. Mo\u017eda bi rekao da sam prema njemu bio suvi\u0161e nje\u017ean i blag, da je i on \u010dinio pogre\u0161ke koja ja nisam uo\u010davao. Ali Matija je stvarno bio izniman: ogromno znanje, nevjerojatna \u0161irina, duboka pronicljivost, silna empatija, beskrajna radoznalost, nenadma\u0161no po\u0161tenje. Imati takvo dijete bila je nesvakida\u0161nja povlastica. Izgubiti ga bilo je nezamislivo bolno.<\/p>\n

Dvojbu koju ste vi imali \u2013 vidjeti ili ne Matijino tijelo u mrtva\u010dnici \u2013 imaju mnogi zbog straha kakva \u0107e im biti ta slika, jer ona zadnja ostaje u pam\u0107enju. \u0160to danas mislite o odluci da ne vidite Matijino tijelo?<\/strong><\/p>\n

Propitkivao sam se \u2013 i danas to \u010dinim \u2013 jesam li se trebao oprostiti s njim u mrtva\u010dnici, stati uz le\u017eaj, uz njegovo tijelo, isplakati se ili samo \u0161utjeti. Staviti ruku na njegovo \u010delo i tiho, u sebi, pozdraviti se s njim. Nisam to u\u010dinio, jer sam bio slab, nisam se mogao suo\u010diti s dokazom njegove smrti. Nisam za to imao snage. Ne bih imao ni danas, jer ta bi me slika, slika mrtvog sina, progonila. Ovako je bar za nijansu lak\u0161e. Kad god mislim na Matiju, a nema dana, ni jednog dana da se to ne dogodi, pamtim ga \u017eivog, iz nekog razgovora, \u0161etnje, zajedni\u010dkog ru\u010dka, do\u010deka, ispra\u0107aja. Znam da ga nema, ali na neki na\u010din \u017eivi, jer ga pamtim \u017eivog.<\/p>\n

Novinar ste, a u novinarstvu va\u017ei pravilo da se ne izvje\u0161tava o suicidima kako se ne bi poticali daljnji suicidi. \u0160to mislite o tome?<\/strong><\/p>\n

Ne mislim da ne\u010dija odluka o svojevoljnom odlasku mo\u017ee potaknuti druge da u\u010dine isto. Razumijem pravilo da novine o tome ne pi\u0161u, jer treba misliti na obitelj kojoj se to dogodilo. Knjiga ”Matija” puno je vi\u0161e od pisanja o njegovu odlasku. Miljenko Jergovi\u0107<\/strong>, genijalan kakav jest, u pogovoru je napisao kako je ”Matija” i ”knjiga o tome koliko je \u017eivot lijep”. ”I koliko u \u017eivotu boli sve \u0161to je lijepo”. \u017divot s Matijom bio je lijep, prelijep, i zato sada toliko boli, previ\u0161e boli njegov odlazak. Ponosan sam na sve \u0161to je u\u010dinio u svom \u017eivotu, kratkom \u017eivotu. Jest da njegov odlazak boli i pe\u010de, ali toliko je ljepote iza njega ostalo da \u0107e potrajati do kraja mog vijeka.<\/p>\n

razgovor vodila Barbara Matej\u010di\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017divot s Matijom bio je lijep, prelijep, i zato sada toliko boli, previ\u0161e boli njegov odlazak. Ponosan sam na sve \u0161to je u\u010dinio u svom \u017eivotu, kratkom \u017eivotu. Jest da njegov odlazak boli i pe\u010de, ali toliko je ljepote iza njega ostalo da \u0107e potrajati do kraja mog vijeka<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5837,"template":"","tags":[29,173],"atribut":[],"class_list":["post-5842","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nDrago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati "Matiju" - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati "Matiju" - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"\u017divot s Matijom bio je lijep, prelijep, i zato sada toliko boli, previ\u0161e boli njegov odlazak. Ponosan sam na sve \u0161to je u\u010dinio u svom \u017eivotu, kratkom \u017eivotu. Jest da njegov odlazak boli i pe\u010de, ali toliko je ljepote iza njega ostalo da \u0107e potrajati do kraja mog vijeka\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1632\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"15 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/\",\"name\":\"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati \\\"Matiju\\\" - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/02\\\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2025-02-16T07:19:54+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/02\\\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/02\\\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1632,\"caption\":\"Drago Hedl (Foto: Sandro Lendler)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati „Matiju“\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati \"Matiju\" - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati \"Matiju\" - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"\u017divot s Matijom bio je lijep, prelijep, i zato sada toliko boli, previ\u0161e boli njegov odlazak. Ponosan sam na sve \u0161to je u\u010dinio u svom \u017eivotu, kratkom \u017eivotu. Jest da njegov odlazak boli i pe\u010de, ali toliko je ljepote iza njega ostalo da \u0107e potrajati do kraja mog vijeka","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","og_image":[{"width":2560,"height":1632,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"15 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/","name":"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati \"Matiju\" - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","datePublished":"2025-02-16T07:19:54+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Hedl1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","width":2560,"height":1632,"caption":"Drago Hedl (Foto: Sandro Lendler)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/drago-hedl-nista-nije-bilo-bolno-ni-vrijedno-kao-napisati-matiju\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Drago Hedl: Ni\u0161ta nije bilo bolno ni vrijedno kao napisati „Matiju“"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/5842","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5837"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5842"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5842"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=5842"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}