{"id":6061,"date":"2025-03-30T08:09:42","date_gmt":"2025-03-30T06:09:42","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/"},"modified":"2025-04-13T10:18:15","modified_gmt":"2025-04-13T08:18:15","slug":"inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/","title":{"rendered":"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu"},"content":{"rendered":"

Inia Heren\u010di\u0107<\/strong> je fotografkinja ro\u0111ena 1985. godine u Zagrebu. Diplomirala je komunikacijski menad\u017ement na Veleu\u010dili\u0161tu Baltazar Zapre\u0161i\u0107, a potom fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Iza sebe ima tri samostalne izlo\u017ebe (“Tu ni\u0161ta ne raste samo od sebe”, “Mama, di sam?” i “Susret na Trome\u0111i”), sudjelovala je na me\u0111unarodnim grupnim izlo\u017ebama, a njezini su radovi objavljeni u nekoliko regionalnih \u010dasopisa. Radi kao asistentica na kolegiju Uvod u digitalnu fotografiju na Sveu\u010dili\u0161tu Algebra. Trosatna kava jednog ju\u017einastog zagreba\u010dkog jutra bila je ispunjena crticama iz Inijinog privatnog i poslovnog \u017eivota, dok smo razglabale \u0161to zapravo mislimo o ulasku u \u010detrdesetu.<\/p>\n

Krenimo s najte\u017eim pitanjem \u2013 kako danas pre\u017eivljava fotografkinja u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

K\u0107eri su mi nedavno rekle da smo moji prijatelji i ja “uredomrzoljupci” jer ve\u0107ina ljudi oko mene nema uredski posao od devet do 17 sati, ve\u0107ina njih su umjetnici koji svoj rad i djelovanje konstantno transformiraju, \u0161ire i prilago\u0111avaju raznim disciplinama kako bi mogli biti “slobodni”‘. Otvorila sam obrt i na po\u010detku mjeseca nikad ne znam koliko \u0107u taj mjesec zaraditi. Fotografi pre\u017eivljavaju kao svi drugi frilenseri \u2013 ali navikla sam, du\u017ee vrijeme tako \u017eivim, imam neke konstante, primjerice predavanje na Algebri u ljetnom semestru. Uz razvoj vlastitih projekata i predavanje, fotografiram razli\u010dite evente<\/em>, vodim radionice. Ali iskreno, da nemam podr\u0161ku partnera koji ima stalne prihode, ovakav \u017eivot s dvije k\u0107eri bio bi izazovniji.<\/p>\n

U diplomskom radu “Mama di sam?” na Akademiji dramskih umjetnosti istra\u017eivali ste \u0161to se doga\u0111a ispod disko kugle. Upoznavali ste ljude na plesnom podiju, a zatim ih fotografirali u druga\u010dijem kontekstu. Kako ste zamislili tu transformaciju i kakvu ste pri\u010du ispri\u010dali?<\/strong><\/p>\n

Projekt je krenuo od moje ljubavi prema elektronskoj glazbi. Uvijek me zanimalo \u0161to me to tjera u 11 nave\u010der da iza\u0111em van i ple\u0161em, kakve sve emocije glazba pobu\u0111uje i za\u0161to imam potrebu izraziti se kroz ples. Tim su se temama bavili divni autori, poput britanske fotografkinje Vince Patersen<\/strong>, koja je pratila rave<\/em> scenu devedesetih, i Wolfganga Tillmansa<\/strong>, koji je bilje\u017eio no\u0107ni \u017eivot Berlina.<\/p>\n

Fotografirala sam po tulumima, klubovima, festivalima i shvatila da me najvi\u0161e zanima onaj osje\u0107aj, trenutak koji nazivam “togobanom” \u2013 kada iz peaka<\/em>, vrhunca plesa polako krene\u0161 prema dolje. Taj pad razli\u010dito utje\u010de na razli\u010dite kolektive i ljude \u2013 neki postanu nje\u017eni, neki osjete smiraj, drugi zapla\u010du. Upravo tu emociju poku\u0161ala sam izdvojiti s plesnog podija i smjestiti je negdje drugdje \u2013 na sigurno mjesto razli\u010ditih ljudi. Krenula sam snimati prijatelje i poznanike, a nakon nekog vremena sam upoznavala ljude na podiju i radila s njima. Klju\u010dno je pitanje bilo kako do\u0107i do tog osje\u0107aja, \u0161to ga osim glazbe i plesa budi? Projekt sam nazvala po tetova\u017ei na stopalu jednog de\u010dka kojeg sam upoznala i fotografirala. Pozvao me u svoju ku\u0107u uz rijeku Dobru i jednog sije\u010danjskog jutra u\u0161ao je u rijeku. To je njemu bilo sigurno mjesto i tako je nastala fotografija. Jednog sam prijatelja fotografirala doma u kadi, zbog bulozne epidermolize se kupa u soli. Druge sam snimala na livadi, u \u0161umi, na sekvoji kod Mihaljevca. Svako od tih mjesta odra\u017eava osobni trenutak “togobana”. A fotografije koje sam snimala u klubu uglavnom su nastajale u onom mra\u010dnom periodu izme\u0111u jedan i \u0161est ujutro.<\/p>\n

Ostanimo jo\u0161 malo na muzici, iako ka\u017eete da nemate sluha. Re\u017eirali ste dva spota grupe Yurina. Kako ste se upustili u re\u017eiju?<\/strong><\/p>\n

Angela Zebec<\/strong>, s kojom sam prijateljica 25 godina, i Kre\u0161imir Jurina<\/strong> imaju bend Yurina i predlo\u017eili su mi da se oku\u0161am u re\u017eiji spota. Nakon \u0161to sam \u010dula pjesmu “Bliss”, dogodilo se ne\u0161to poprili\u010dno \u010dudno: odsanjala sam \u010ditav spot, prepri\u010dala im san i krenuli smo u realizaciju. Ali, kako \u017eivot nije san u kojem se spot snimi u jednom kadru, na mjesec dana smo okupirali tatinu gara\u017eu moje obiteljske ku\u0107e i krenuli stvarati tri svijeta koja sam odsanjala. Sakupljali smo granje, posudili bar\u0161un i haljine iz HNK, sve smo sami radili, bio je to i fizi\u010dki prili\u010dno zahtjevan posao. Jedna je soba bila zlatno-bijeli podzemni svijet, izra\u0111en od grana vrba koje sam sprejala, a prona\u0161la sam i savr\u0161en bijeli materijal mog pokojnog djeda, onako sjajni, kao od Kiki bombona i njime smo oblo\u017eili zidove. Problem je bio \u0161to smo za druga dva svijeta na raspolaganju imali samo jednu prostoriju pa smo ljubi\u010dasti svijet s granama palmi u dva dana morali pretvoriti u plavi svijet prepun te\u0161kog bar\u0161una u kojem je u mojoj ideji \u017eivio i svirao bubnjar Branko Trajkov Trak<\/strong>. U radu na spotu saznala sam da donjogradska dvori\u0161ta skrivaju palme, ako vam ikad zatrebaju grane. Bilo je to sjajno iskustvo, ali sumnjam da bismo ga za tako malen bud\u017eet tako intenzivno ba\u0161 ponavljali.<\/p>\n

\"\"
Iz serije “Susret na Trome\u0111i” (Foto: Inia Heren\u010di\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n

Na prvoj fotografiji koju ste 2012. objavili na Instagramu nalaze se ruksak, sok, knjiga i kamera, spremali ste se za put u Kambod\u017eu. Putovanja zauzimaju velik dio va\u0161eg rada, ali ono \u0161to upada u o\u010di je da nije nu\u017eno rije\u010d o dalekim destinacijama \u2013 nailazimo i na bosanskohercegova\u010dko selo i ljetovanje u Crnoj Gori. \u0160to fotografirate na putovanjima, \u0161to vam najvi\u0161e privla\u010di pa\u017enju?<\/strong><\/p>\n

Odmalena putujem. \u010cesto bih se prikrpala tati na poslovna putovanja. Imam veliku obitelj, nas je petero bra\u0107e i sestara, ali kao najstarija imala sam tu privilegiju. Dugo sam imala one poznate predrasude \u2013 bila sam uvjerena da ne mo\u017ee\u0161 biti dobar umjetnik ako prvo nema\u0161 neku veliku \u017eivotnu traumu, a drugo, ako nisi bio na egzoti\u010dnim mjestima, jer je sve blisko navodno dosadno i ve\u0107 vi\u0111eno. No istina je upravo suprotna: ono \u0161to nam je najbli\u017ee i najintimnije zapravo je ono \u010dime se trebamo baviti. Tu imamo priliku zastati, dati si vremena i dopustiti da se dogodi autenti\u010dna reakcija. Nedavno sam srela kolegu fotografa kod Britanca i sat smo vremena \u0161etali do Frankopanske, hvatali kadrove, svjetlo, sitnice i igrali se. Mo\u017eete putovati i u vlastitom gradu.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Kambod\u017ee \u2013 na nagradnoj igri jedne turisti\u010dke agencije osvojila sam besplatno putovanje. Izradila sam obitelj od \u0161perplo\u010de (odli\u010dno je raditi s ubodnom pilom, kakav dobar alat!) koju sam obukla u mape svijeta i fotografirala na razli\u010ditim lokacijama u Zagrebu i taj me projekt odveo u Aziju. Bila sam pred diplomom i mogla sam ostati dva mjeseca, tra\u017eila sam da mi kasnije kupe povratnu kartu pa sam radila s djecom na projektu “Life and Hope”, u jednoj \u0161koli u sklopu budisti\u010dkog samostana. Tako\u0111er, prvi dan putovanja upoznala sam obitelj iz Beograda koja se preselila u Vijetnam. Ugostili su me tjedan dana u Ho \u0160i Minu.<\/p>\n

Volim uli\u010dnu i putopisnu fotografiju jer me usmjerava na sada\u0161nji trenutak. Putovanja donose i neku posebnu lako\u0107u, osje\u0107aj rastere\u0107enosti, plesa po ulici. Kao fotografkinji, jedna od glavnih zabava mi je poku\u0161ati postati nevidljiva u gradskoj vrevi.<\/p>\n

Pro\u0161lo ste ljeto proveli sedam dana na jugu Francuske, u gradu Arles na radionici fotografa Antoinea d’Agata. Izjavili ste da ste tamo iza\u0161li iz svoje komfor zone. Gdje ste zavr\u0161ili?<\/strong><\/p>\n

Prona\u0161la sam se u kvartu La Roquette (smijeh) \u2013 ali da krenem ispo\u010detka. Magnum fotograf Antoine d’Agata <\/strong>jedan je od mojih uzora; osje\u0107ala sam se kao da sam stala pred Boweija<\/strong>! Radionica je funkcionirala tako da smo fotografirali od ponedjeljka do \u010detvrtka, a u petak imali izlo\u017ebu. Bilo nas je sedmero. Antoine je pregledao na\u0161 portfolio, izdvojio pojmove koje bismo trebali uzeti u obzir \u2013 meni je naglasio bliskost, konekciju, ples i performans. Jedan od savjeta koji nam je dao bio je: ako nema\u0161 odmah ideju, samo dugo hodaj po gradu.<\/p>\n

I tako sam prvi dan hodala, odlu\u010dila sam izabrati ulice s dobrim svjetlom, postaviti kameru i plesati ispred nje. Jedino pravilo koje sam imala bilo je da ne stanem zbog prolaznika, ve\u0107 da ih pozovem da zaple\u0161u sa mnom. Kad je d’Agata pogledao fotografije, rekao je da je zadatak koji sam si postavila prelagan i presiguran, da imam jo\u0161 tri dana da smislim ne\u0161to drugo. I \u0161to sam mogla, nastavila sam hodati i, izlaze\u0107i iz turisti\u010dkog centra, nai\u0161la na kvart u kojem je \u017eivot bujao na ulici \u2013 bilo je ljeto, svi su bili vani: djeca, starci, roditelji. Razgovarala sam s ljudima i fotografirala ih. Za prvu fotografiju na izlo\u017ebi, d’Agata je izabrao onu koju nisam ni mislila objaviti \u2013 mladi\u0107 bez majice, sjedi na plo\u010dniku, pu\u0161i travu, a na prsima ima veliki crveni o\u017eiljak. Pitala sam ga mogu li fotografirati o\u017eiljak jer mi je njegova crvena boja izgledala zanimljivo i pristao je.<\/p>\n

Kao nekom tko ne zna apsolutno ni\u0161ta o fotografiji, vidim da na va\u0161ima svjetlo specifi\u010dno podcrtava atmosferu i emociju. Kako se igrate sa svjetlom?<\/strong><\/p>\n

Svjetlo je uvijek bilo nit vodilja mog rada, pokre\u0107e me jednako kao i zvuk. \u010cekam dobro svjetlo, tr\u010dim za njim da mi ne pobjegne \u2013 fascinira me \u0161to sve mo\u017ee u\u010diniti s na\u0161im emocijama. Nedavno sam bila u Rimu sa studentima na Erazmusu, i bavili smo se upravo ovom temom. Prvo \u0161to mi na temu svjetla padne na pamet je Monetova <\/strong>serija slika Katedrale u Rouenu i to bogatstvo razli\u010ditih boja.<\/p>\n

Uz putovanje, pokret, ples, \u010desta tema va\u0161eg rada je i obiteljska bliskost. Na ispitnoj izlo\u017ebi “Tu ni\u0161ta ne raste samo od sebe”, me\u0111u ostalim, fotografirali ste i svoje k\u0107eri, a tematizirali ste dosadu. Odakle dosada u umjetni\u010dkom radu?<\/strong><\/p>\n

Moje su k\u0107eri, unato\u010d dvije i pol godine razlike, sinkronizirano u\u0161le u fazu da im je stravi\u010dno dosadno, da se ne mogu same zabaviti i da nakon \u0161kole sjednu na kau\u010d i ne mogu vjerovati koliko im je dosadno. Mene je to frustriralo s jedne strane jer sam radila od doma i trebalo bi mi tri sata da zavr\u0161im jedan mejl, a s druge strane jer nisam razumjela dosadu. Ali odlu\u010dila sam preokrenuti pri\u010du i dosadu shvatiti kao trampolin: kao mjesto iz kojeg se mo\u017ee roditi genijalna ideja, koje treba uhvatiti i djelovati, napraviti ne\u0161to s predmetima, prostorom oko nas u trenutku kada nam je dosadno. Njih dvije su prihvatile ovu igru, po\u010dele su se i veseliti dosadi jer su znale da \u0107e se iz nje roditi neki zajedni\u010dki projekt. I tako smo se igrale i fotkale. U seriji tih fotografija nisu samo one, snimala sam i na festivalima, u prirodi i to je prvi projekt u kojem sam shvatila da je ponekad u redu inscenirati prizor, da i ja mogu planirati koncept, a da samo ne uronim u njega pa ga kasnije sagledavam. Ne znam koliko sam uspjela, ali bilo je zanimljivo.<\/p>\n

\"\"
Inia Heren\u010di\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n

Na web stranici Vogouea imate portfolio s 41 fotografijom<\/a>. O \u010demu je rije\u010d?<\/strong><\/p>\n

Vogoue Italija pokrenuo je projekt “Photo Vogoue”, platformu za objavljivanje fotografija. Bilo tko mo\u017ee otvoriti svoj profil i jednom tjedno uploadati<\/em> dvije fotografije, a njihovi urednici odlu\u010duju koje \u0107e biti objavljene. Time daju prostora za vidljivost, upoznavanje i \u0161irenje poznanstava. Meni se direktno javila glavna urednica Alessia Glaviano <\/strong>i pozvala me.<\/p>\n

Vidljivost na platformi dovela me do sudjelovanja u projektu u kojem su fotografi iz 27 zemalja EU, uo\u010di europarlamentarnih izbora, poticali mlade da iza\u0111u na birali\u0161ta. Saznala sam da je Hrvatska tre\u0107a najgora po izlaznosti mla\u0111ih od 25 godina. Odabrali su moju fotografiju djevojke kojoj druga djevojka plete kosu na pla\u017ei u Dubrovniku pa je fotografija bila na plakatima i ulicama u Berlinu i drugim gradovima. Bio je to odli\u010dan projekt koji propituje ulogu i mo\u0107 fotografije.<\/p>\n

“Susret na Trome\u0111i” izlo\u017eba je o kojoj se na\u017ealost najvi\u0161e govorilo i pisalo u kontekstu zabrane. Za sretnike koji mo\u017eda ne znaju, Mostov Miro Bulj zabranio je postavljanje izlo\u017ebe u sinjskoj galeriji “Sikirica”. Krenimo otpo\u010detka, kako je do\u0161lo do ideje izlo\u017ebe?<\/strong><\/p>\n

S Akademijom dramskih umjetnosti 2023. godine sudjelovala sam na studijskom putovanju “Mjesta sje\u0107anja na kulturalne traume” u organizaciji Srpskog narodnog vije\u0107a. Osim fotografija, snimala sam i audio u kojem sam propitivala jesu li ljudi pogubljeni u Jasenovcu \u010duli zvukove \u0161ume, koraka, ptica. Nakon tog putovanja razvila se suradnja sa SNV-om i te iste godine oti\u0161la sam u Strmicu na Sijelo Trome\u0111e. Za manifestaciju prije nisam \u010dula i odu\u0161evilo me to hekti\u010dno \u0161arenilo i bogatstvo boja, tradicije, ljudi. Sljede\u0107e godine ponovno sam oti\u0161la na Sijelo kako bih prikupila dodatnog materijala za izlo\u017ebu. Izlo\u017eba se u Sinju trebala odr\u017eati u gradskoj galeriji “Sikirica” u sklopu otvorenja etno festivala Kami\u010dak i na otvorenju izlo\u017ebe je trebala pjevati predivna Svetlana Spaji\u0107<\/strong>, koja ima rijetku grlenu tehniku pjevanja. Jako mi je \u017eao \u0161to se to na kraju nije dogodilo.<\/p>\n

Kako ste saznali za zabranu i kako je ona utjecala na vas kao autoricu izlo\u017ebe, koja odjednom postaje “zabranjena autorica”? \u010cini mi se da ova zabrana odli\u010dno podcrtava svu licemjernost na\u0161e desnice \u2013 srpskoj se manjini uvijek spo\u010ditava da se nedovoljno bavi vlastitom tradicijom i folklorom, a kada to u\u010dini, opet slijedi zabrana.<\/strong><\/p>\n

Za prvu sam zabranu saznala u automobilu, krenula sam u Sinj s k\u0107erima jer ih nije imao tko \u010duvati, auto mi je bio pun materijala za izlo\u017ebu i javljeno mi je da je odga\u0111amo. Prona\u0161li smo novi termin, ali izlo\u017eba u Sinju je ponovno u zadnji \u010das zabranjena. Cijela situacija me iscrpila, ne pratim politiku i na\u0161la sam se usred ne\u010deg \u0161to nisam nikada o\u010dekivala da \u0107e mi se dogoditi. Tri mjeseca nisam bila u stanju raditi na drugim projektima, mediji su me zivkali, bila sam nervozna i zbunjena, prijatelji i poznanici su se raspitivali \u0161to se doga\u0111a. Bilo mi je potrebno da se malo isklju\u010dim kako bih mogla sagledati cijelu situaciju. Ovo je i za mene bila dobra i izazovna lekcija, nadam se da sam nau\u010dila kako se ubudu\u0107e postaviti i za\u0161tititi, ali i iz svega kreativno djelovati.<\/p>\n

Izlo\u017eba je ipak postavljena u januaru ove godine u zagreba\u010dkom KIC-u, u Galeriji na katu. Fotografijama snimljenima u Strmici pridru\u017eili ste i audio materijal \u2013 va\u0161 odgovor na zabrane. \u0160to mo\u017eemo \u010duti?<\/strong><\/p>\n

Audio dodatak do\u0161ao mi je instinktivno, iz trbuha, a poku\u0161avam uvijek slu\u0161ati svoj instinkt. Neki ljudi su mi dobronamjerno rekli da se ne igram, da samo zaka\u010dim fotografije, ali znala sam da moram dati autorski komentar na doga\u0111anja. Snimila sam spikerskim glasom komadi\u0107e medijskih naslova i medijskih upita koje sam dobivala tih dana kada je izlo\u017eba zabranjena da do\u010daram i naglasim apsurdnost situacije.<\/p>\n

\u0160to vam budi nadu? Odgovor ne mo\u017ee biti studenti u Srbiji, on nam je univerzalan.<\/strong><\/p>\n

Nadu mi daju male stvari \u2013 zahvalnost kada se ujutro probudim, razli\u010dite mogu\u0107nosti u danu, kada se neka vrata neplanirano otvore. Nadu mi bude kontakt s drugim ljudima, zagrljaji o kojima sam ovisna, trenutak kada nave\u010der u\u0161u\u0161kam svoje cure u krevet i znam da sam napravila sve \u0161to sam mogla da djevoj\u010dice budu voljene i sigurne. Na koncu, nadu mi daje moj vje\u010dni naivni optimizam.<\/p>\n

razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Volim uli\u010dnu i putopisnu fotografiju jer me usmjerava na sada\u0161nji trenutak. Putovanja donose i neku posebnu lako\u0107u, osje\u0107aj rastere\u0107enosti, plesa po ulici. Kao fotografkinji, jedna od glavnih zabava mi je poku\u0161ati postati nevidljiva u gradskoj vrevi<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6056,"template":"","tags":[173],"atribut":[],"class_list":["post-6061","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nInia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Volim uli\u010dnu i putopisnu fotografiju jer me usmjerava na sada\u0161nji trenutak. Putovanja donose i neku posebnu lako\u0107u, osje\u0107aj rastere\u0107enosti, plesa po ulici. Kao fotografkinji, jedna od glavnih zabava mi je poku\u0161ati postati nevidljiva u gradskoj vrevi\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-04-13T08:18:15+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1707\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"13 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/\",\"name\":\"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/03\\\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2025-03-30T06:09:42+00:00\",\"dateModified\":\"2025-04-13T08:18:15+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/03\\\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/03\\\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1707,\"caption\":\"Inia Heren\u010di\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Volim uli\u010dnu i putopisnu fotografiju jer me usmjerava na sada\u0161nji trenutak. Putovanja donose i neku posebnu lako\u0107u, osje\u0107aj rastere\u0107enosti, plesa po ulici. Kao fotografkinji, jedna od glavnih zabava mi je poku\u0161ati postati nevidljiva u gradskoj vrevi","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2025-04-13T08:18:15+00:00","og_image":[{"width":2560,"height":1707,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"13 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/","name":"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg","datePublished":"2025-03-30T06:09:42+00:00","dateModified":"2025-04-13T08:18:15+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Herencic1_Davor-Konjikusic-scaled.jpg","width":2560,"height":1707,"caption":"Inia Heren\u010di\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/inia-herencic-putovati-se-moze-i-u-vlastitom-gradu\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Inia Heren\u010di\u0107: Putovati se mo\u017ee i u vlastitom gradu"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/6061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6056"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6061"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=6061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}