– Po\u0161to je 50 posto Hrvatske na kamenu, logi\u010dno je da je kamen najneposredniji materijal za kori\u0161tenje u gra\u0111evinske, pa i u svrhe \u017eivljenja. Najstariji suhozidi su na gradinama, na uzvisinama. Kamen je slu\u017eio za obranu, ali i za gra\u0111enje ku\u0107a u kojima su ljudi obitavali. Po\u010dinje se koristiti u bakreno doba. U svijetu ima suhozida koji su se gradili na ulazu \u0161pilja gdje su ljudi obitavali. Suhozid je prije imao obrambenu ulogu ustanovljenja vlasni\u0161tva individue ili zajednice. Ima poljoprivrednu svrhu za spre\u010davanje erozije zemlje, koristi se kao rub puteva pa \u010dak i rub kanala i rijeka. Imao je i pogrebne svrhe jer su se ljudi ukopavali u nekropolama. A u novije vrijeme je element zajedni\u010dke poljoprivredne politike EU, element krajolika, volonterstva i turisti\u010dko-ba\u0161tinski resurs. Suhozidi koje sada vidimo golim okom su izgra\u0111eni krajem 19. stolje\u0107a – govori Zaccaria.<\/p>\n
Postoje tri vrste suhozida, odnosno gradnje. Prvi je podzid koji se gradi skupa s ve\u0107im kamenjem i manjim kamen\u010di\u0107ima. On ne da zemlji da erodira, daje novu poljoprivrednu povr\u0161inu, kosinu na kojoj se ina\u010de ni\u0161ta ne bi moglo uzgajati. Vrsta unjulo zastupljena je u sto\u010darskim krajevima. Mario slikovito poja\u0161njava da je to zid s jednim licem koji izgleda kao da \u0107e se odmah uru\u0161iti. Njega se zato posebno klone koze i ovce. Unjulo je nestabilan, ali najlak\u0161e ga je popraviti. Suhozid duplica ima dva lica zida, a napunjen je manjim materijalom u sredini.<\/p>\n
– Tanja Kremeni\u0107<\/strong>, doktorica zemljopisa iz Cresa, izbrojala je na karti da samo Mali Lo\u0161inj ima 5000 kilometara suhozida, a Cres 8000 kilometara. Ako ta dva otoka imaju skupa 13 tisu\u0107a kilometara, onda je pitanje koliko suhozida imaju Istra, otoci, Dalmacija i njena Zagora. Mislim da suhozidi u Hrvatskoj mogu nekoliko puta opasati ekvator – ka\u017ee Zaccaria.<\/p>\n U doba masovnog turizma i sve \u010de\u0161\u0107e betonizacije obale, na suhozide se nasr\u0107e te\u0161kom ma\u0161inerijom. Zanemaruje se njegova vrijednost i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, zaboravlja se razlog zbog \u010dega se nalazi ba\u0161 na mjestu ne\u010dije zamisli o vjetroelektrani ili vili s bazenom. Suhozid se, ka\u017ee Mario, razbija bagerima da se dobije ravna povr\u0161ina za izgradnju kocke s ravnim krovom.<\/p>\n – Doga\u0111a se potpuna negativizacija i pretvaranje suhozida u pijesak. U novogradnji se kosina negira. Napravi se kocka, izbetonira se njena stranica, a sve \u0161to je unutra se izmelje da bi se dobio pijesak. To je devastacija koja iza sebe nosi potencijalnu tragediju jer samo suhozid tako dobro propu\u0161ta vodu, dok svi ti betonski zidovi imaju ispust malene cjev\u010dice, a voda gura. Voda je ogromna sila. To se pogotovo mijenja s klimatskim promjenama. U Hrvatskoj u\u010destalo imamo uzastopni broj dana ki\u0161e. I to je jedna ogromna masa koja se skuplja i otje\u010de. Tamo gdje nai\u0111e na otpor, odnijet \u0107e skupa s tim zidom i ku\u0107om u provaliju sve \u0161to se na\u0111e na putu. To se desilo 2022. na otoku Ischia koji se previ\u0161e apartmanizirao. Negirale su se suhozidne terase, stabla su se skinula i pokrenulo se klizi\u0161te. Poginulo je 13 osoba. Ne smije se raditi kontra zakona fizike. Problem je korupcija u cijelom lancu, od javne uprave do privatnog investitora. Svi pristaju na taj rizik jer cijena kvadrata “opravdava” tu tragediju. Odr\u017eavanje krajolika spre\u010dava i po\u017ear. Zamislite koliko bi bilo smislenije investirati u sto\u010darstvo nego u kupnju kanadera – govori Mario.<\/p>\n Umije\u0107e suhozidne gradnje je nematerijalno dobro uvr\u0161teno na popis UNESCO-ove kulturne ba\u0161tine. Jadran Kale<\/strong>, kustos u Etnografskom odjelu Muzeja grada \u0160ibenika i profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru, tvrdi da je za\u0161tita suhozidne gradnje u Hrvatskoj \u2013 proma\u0161ena. Autor “Vodi\u010da kroz suhozidnu ba\u0161tinu \u0160ibensko-kninske \u017eupanije” smatra da se nije smjelo pod isto svesti sva suhozidna umije\u0107a, zanemaruju\u0107i to da li je u pitanju objekt, kompleks, podru\u010dje ili krajolik. A upravo se to dogodilo. Kale tvrdi da je provedena svojevrsna nacionalizacija ba\u0161tine. Na primjeru sela Ramljane kod Knina objasnio je za\u0161to misli da je za\u0161tita oti\u0161la u pogre\u0161nom smjeru.<\/p>\n Naime, da bi bilo nekog efekta od toga \u0161to je umije\u0107e gradnje za\u0161ti\u0107eno, ono mora biti lokalizirano. Jedino u Ramljanima u Hrvatskoj ima svo\u0111enih poljskih bunara, njih 14. Kale ih naziva pastirskim in\u017eenjerstvom. Da bi Ramljani mogli ubirati subvenciju Ministarstva poljoprivrede za svoje bunare, takvo nematerijalno kulturno dobro suhozidne gradnje trebalo bi biti uvedeno kao lokalizirano umije\u0107e samo za njihovo selo. Ali sada su u bilo kojem natje\u010daju u istom ko\u0161u sa svima drugima i zbog toga trpe \u0161tetu, tvrdi profesor.<\/p>\n – Nematerijalno kulturno dobro umije\u0107a suhozidne gradnje je primjer manipulacije. \u010citava Hrvatska ispada kao jedno selo s jednim umije\u0107em za o\u010duvanje tim putem. UNESCO-va Konvencija i radne smjernice nagla\u0161avaju lokalne zajednice kao stvarateljska polazi\u0161ta, no to se shva\u0107a vrlo opu\u0161teno, sve do otvorenih manipulacija. Primjerice “mediteranska prehrana” je bila potaknuta od krupne industrije i u rje\u0161enju su “amblematske zajednice” kakvih nema u Konvenciji, jer ni na \u0161to ne obvezuju – obja\u0161njava Kale.<\/p>\n Zakonski okviri mo\u017eda jesu manjkavi i nedore\u010deni, ali udruge i stru\u010dnjaci u datim okolnostima ustrajno rade na podizanju svijesti o va\u017enosti suhozida te na njegovoj popularizaciji. Udruga Dragodid jo\u0161 od 2002. radi na edukaciji i interpretaciji suhozidne ba\u0161tine putem prakti\u010dnih radionica obnove. Njihova udruga, kako ka\u017eu, povezuje ba\u0161tinske hobiste i profesionalce koji dijele interes za suhozidom, one koji \u017eele vikende provoditi \u017euljavih ruku, zemljanih i blatnjavih nogu, i one koji se, uz to, suhozidom bave i na druge stru\u010dne i znanstvene na\u010dine.<\/p>\n Dragodid i prijateljska udruga Pjover na Hvaru \u0107e od 25. do 27. aprila odr\u017eati druge Dane suhozida na Hvaru i Osmo prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida. O\u010dekuje se oko 200 sudionika i posjetitelja, uklju\u010duju\u0107i majstore suhozidne gradnje, entuzijaste, istra\u017eiva\u010de i predstavnike lokalnih organizacija.<\/p>\n Kako nam govori Julia Bakota \u0160vencbir<\/strong> iz Dragodida, ove godine \u0107e se natjecati 12 ekipa u izgradnji suhozida. Timove \u010dine firme, obrti, pojedinci koji se bave kamenom ili gra\u0111evinom u \u0161irem smislu, ali i hobisti, obitelji i prijatelji koje se \u017eele zabaviti grade\u0107i suhozid. Natjecatelji im pristi\u017eu iz raznih krajeva: Istre, Sinja, Trilja, Raba, Hvara, Konavala, Splita i Zagreba.<\/p>\n Svaka ekipa ima dva sata da obavi zadatak. Za ocjenjivanje najbolje gra\u0111evine bit \u0107e zadu\u017een tro\u010dlani \u017eiri koji je sastavljen od ljudi koji su poznavatelji tehnike gra\u0111enja i u svojoj zajednici su izuzetno anga\u017eirani po tom pitanju. Pratit \u0107e se cijeli proces gradnje: kako se oblikuje lice zida, kako se grade spojevi, da li je objekt stabilan i da li su \u010dlanovi tima kolegijalni. Kod gradnje suhozida je ovo posljednje podjednako va\u017eno jer on odvajkada nastaje zajedni\u010dkim trudom vi\u0161e ljudi. Julia obja\u0161njava da pobjedi doprinosi i faktor X koji donosi nekoliko bodova ekstra. Tu se misli na po\u0161tovanje lokalnih graditeljskih tradicija, jer svako podru\u010dje ima svoje specifi\u010dnosti.<\/p>\n – Dosad nismo imali nikakvih ljutnji i velikih razo\u010darenja, uglavnom je svrha svega toga da se okupimo, da slavimo bogatstvo na\u0161e suhozidne ba\u0161tine – poru\u010duje Julia iz Dragodida.<\/p>\n Isto raspolo\u017eenje vlada i u grupi koja se okuplja na radionicama kod Marija Zaccarije. Kako govori, dogodila se akceleracija zainteresiranosti za suhozid. Njegovoj udruzi Brse\u010dki \u010desan stalno sti\u017eu upiti od pojedinaca, \u0161kola, vrti\u0107a i drugih institucija. Njegove radionice poha\u0111aju i oni koji se planiraju vratiti svojoj djedovini, nekom zaraslom komadu zemlje s uru\u0161enim suhozidima. Ljudi ih \u017eele popraviti i pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju.<\/p>\n – Na radionici mi je bitno da ljudi znaju osnovu, da pravilno dr\u017ee ki\u010dmu dok podi\u017eu kamen i da ne rade gre\u0161ke koje \u0107e poslije dovesti do padanja tog istog zida. Najbitnije je da najve\u0107i kamen bude dole u prvim redovima i da jedan kamen uvijek razbija fugu na dva, da po\u010diva na dva kamena, a ne kamen na kamen. Ljudi vole i\u0107i na suhozidne radionice jer je super osje\u0107aj napraviti ne\u0161to zajedni\u010dki u jednom danu. To je terapeutska stvar. Dobro \u010dini duhu vidjeti rezultate posla. Primijetio sam da ima pozitivne u\u010dinke na ljude. Kad napravimo zid, svi se fotkamo kraj toga i osje\u0107amo kao dio ve\u0107e pri\u010de – otkriva Zaccaria.<\/p>\n Na podru\u010dju Kvarnera postoji ideja i o prvoj suhozidnoj \u0161koli. Op\u0107ina Mo\u0161\u0107eni\u010dka Draga je zainteresirana da ustupi prostor za \u0161kolu u Brse\u010du. Ovo mjesto se, ka\u017ee Mario, pretvorilo u vikend naselje koje \u017eivi samo ljeti, dok zimi sve utihne. I ba\u0161 zato bi bilo korisno dovesti ne\u0161to \u017eivo u uspavano mjesta\u0161ce. Trenutno traju pregovori s Gra\u0111evinskim fakultetom u Rijeci, a u pri\u010du se mo\u017ee uklju\u010diti i Hrvatski zavod za zapo\u0161ljavanje za kvalifikacije, s obzirom na pove\u0107anu potra\u017enju suhozidara za poljoprivredne projekte preko mjera ruralnog razvoja.<\/p>\n Uza sve to, ovaj kvarnerski me\u0161tar zajedno s Franjom<\/strong> i Sandrom Tomini\u0107<\/strong> obnavlja etnolo\u0161ki park “Anton Pla\u0161imuha” u Tuli\u0161evici kod Lovrana. Rije\u010d je o izvornom graditelju s kraja 19. stolje\u0107a koji je gradio impresivne podzide. Cilj je da se gra\u0111anima i onima koji vode prostorne politike poka\u017ee kako je nekad izgledao primorski krajobraz na suhozidnim terasama. U tom parku, osim \u0161to obnavljaju suhozide, oni odr\u017eavaju radionice, \u0161tite brse\u010dki \u010de\u0161njak, broskvu (ra\u0161tiku) i pasmine istarskog magarca i bo\u0161karina. Povratak zemlji, kamenu i osnovnom kulturnom naslje\u0111u ponekad doista zvu\u010di neodoljivo.<\/p>\n pi\u0161e Anja Ko\u017eul<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ako samo Mali Lo\u0161inj i Cres imaju 13 tisu\u0107a kilometara suhozida, onda je pitanje koliko suhozida imaju Istra, otoci, Dalmacija i njena Zagora. Mislim da suhozidi u Hrvatskoj mogu nekoliko puta opasati ekvator, ka\u017ee Mario Zaccaria, arheolog i graditelj suhozida<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6172,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-6177","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/Suhozid2.png\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/Zagvozd_Ivo-Cagalj-scaled.jpg\")