Zadnjih sam dana neujedna\u010dene volje i neka sunce \u0161iba na sve strane, ja sti\u0161\u0107em usta, ruke zapetljane na guzici i grabim kroz \u0161umu. Za mnom obi\u010dno idu i moji psi, koji nisu misle\u0107a bi\u0107a i ne dodaju te\u017einu raspravi koju razla\u017eem u sebi, pa se pouzdam u to da \u0107e pratiti moj miris, ako ne i tijek misli, kad se toliko udubim u korak po korak pred osobom da zaboravim na njih. Tako obi\u010dno i bude. Nisam pisala kolumnu sad ve\u0107 punih mjesec dana, i to je za mene uvijek zabrinjavaju\u0107e, jer za stol ne sjednem lagana od misli, nego van forme. Ne pisati zna\u010di ne misliti, a ne misliti zna\u010di ne biti u nekom svom unutarnjem skladu sa svijetom i u svijetu, a ne biti u svijetu nije neka fantazija. Izostanak sposobnosti da artikulira svoj svijet najve\u0107a je prijetnja svakom tko ima ikakve ambicije s olovkom. Slobodno me probajte demantirati, jer ne mo\u017eete. He-he. Ho\u0107u re\u0107i, sve je poreme\u0107eno, ali ne na onaj psihijatrijski na\u010din, nego prirodni, kao da se krug ne zatvara kako treba, nego na silu, a to iznutra nikad nije dobar osje\u0107aj. A kako sve svoje kolumne gledam kao jedan neprekidan razgovor sa svijetom i sa sobom, va\u017eno je re\u0107i da sam bila svjesna svoje ti\u0161ine i da mi nije bila ugodna. U svakom slu\u010daju, zdravo. Drago mi je da sam se vratila. I isprike jer \u0107ete osjetiti tu i tamo promjene brzine. Vra\u0107am se u trening.<\/p>\n
***<\/p>\n
U me\u0111uvremenu, sve me je zaobi\u0161lo. Nisam posebno ni mislila, a pogotovo pisala ni o jednoj temi koja mi je na neki na\u010din va\u017ena, ali kontam, ve\u0107 sam o njima pisala jednom, a kad se previ\u0161e zadr\u017eavam oko jedne teme, ne zna\u010di nu\u017eno da \u0107u je spoznati do kraja ili imat \u0161to va\u017eno o njoj re\u0107i u vi\u0161e iteracija. Mene to ipak malo isprepada i umiri, jer mozak ne vje\u017eba vlastitu elasti\u010dnost, a kod pisaca i spisateljica koji me privla\u010de, ispalo je tako, uvijek je bilo neke nedosljednosti i oko motiva i teme, i nikad jedno nije krilo ono drugo, nego su se ba\u0161 trudili da prestanu na vrijeme govoriti o onome o \u010demu mogu govoriti samo jednom na pravi na\u010din, onaj koji temu ne eksploatira i banalizira, nego je rastrese tako da je u startu bilo napravljeno kako treba. Pa se i sami od vlastite spoznaje malo umire i \u010da\u010dkaju i po sebi i po svijetu da opredmete neku i novu temu i novi svijet. Od njih nekako i u\u010dim da nije stvar \u017eurbe, nego slu\u017ebe. I tekstu i svijetu. I da opus nije iteracija, nego ipak neka varijacija, ali ona dovu\u010dena s margine. Valjda. \u017delim re\u0107i, pisala sam ve\u0107 i o Osmom martu i Prvom maju, pisala sam o onome \u0161to mi je va\u017eno i to je u Nadinom arhivu, pa \u0107u nj pridodati i par zapisa o mladim pjesnikinjama i amaterima koje sam \u010ditala dok nisam ni mislila ni pisala, jer je va\u017eno. Da, tu smo, o tome je ovaj razgovor.<\/p>\n
***<\/p>\n
Dok sam le\u017eala u svojoj postelji i antibioticima lije\u010dila celulitis (a to nije ona kapitalisti\u010dka \u201enaran\u010dina kora\u201c, nego svevjekovna ozbiljna reakcija na bakteriju koju vam je prenio neki napenaljeni kukac, kod mene krpelj, to\u010dnije njih \u0161est, i to iz vrta mi privremeno moje prelijepe ku\u0107ice u \u0161umi), \u010desto sam zapadala u frustraciju i bjelilo, i uop\u0107e nisam mogla misliti ni o \u010demu lijepom. Meni se tad ni ne postoji, kamoli \u010dita, ispadne se iz mnogih formi, ne samo onih pisala\u010dkih. No kako sam \u017eirirala ove godine uz kolege Poga\u010dara<\/strong> i Lokotara<\/strong> nagradu \u201eNa vrh jezika\u201c, a i morala<\/em> sam pripremati knji\u017eevnu ve\u010der s troje mladih pjesnika i pjesnikinja u Dubravi, jer mi je bilo nezamislivo odustati iako nisam mogla stati na noge, njihove su me knjige vra\u0107ale u ovaj svijet. Konkretno, u moj krevet i u moju ku\u0107u. Lezi, Marija. Sljede\u0107a mijena \u0107e biti ljep\u0161a, pomislila sam to\u010dno kako je pomislila i lirska subjektica kod Silbe Ljutak<\/strong>, kad bih u tom svom krevetu zaspala s knjigom, realnije tabletom, na prsima. Ta knjiga \u201eKu\u0107a na otoku\u201c ima neku svoju hermeti\u010dnu proto\u010dnost, ako to ima smisla. U njezinoj sam ku\u0107i, u svojoj sam ku\u0107i, u unutarnjem sam svijetu te neke mame, mo\u017eda stvarne, ali kako idem dalje, sve vi\u0161e slutim one mame koja je tek jedna od va\u017enih uloga koje mi \u017eene preuzimamo na sebe kad je situacija stani-pani i moramo se nekako pobrinuti za sebe. Kad pokraj nas nema ni prave mame, ni sestre, ni prijateljice pokraj kojih bismo mogli doznati tko smo mi. Biti sebi majka, zvu\u010di kao jedna od onih new age<\/em> pi*darija, ali stvarno! I kako ludo! Ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje terena, unutarnje pospremanje, uvijek dolazi uz repetitivnost i koncept, pa je tako i ku\u0107a na otoku i repetitivna i konceptualna. Ali meni, koja \u010ciovo (otok\u2013inspiracija) vidi kao poluotok, kao neka \u010dudno od\u0161krinuta vrata na kraju Ka\u0161telanskog zaljeva, je i novi pogled na taj premo\u0161\u0107eni otok iz kojeg puca pogled na Veliki grad \u2013 veliku prijetnju.<\/p>\n ***<\/p>\n Generacijski je i tematski u sponi s Josipom \u010cekoljem<\/strong> i Vidom Sever<\/strong>, pa i s Katarinom Bo\u0161njak<\/strong>, gdje-gdje i s Marijom Sko\u010dibu\u0161i\u0107<\/strong>, s tim da je, iznimno, Josip jedini prolifi\u010dni autor tu, s nekoliko objavljenih knjiga. Ali, ono pitanje koje mi se otvorilo nakon \u010ditanja njihovih knjiga, a da ovdje ne iznesem komparativnu analizu, jer nije ni mjesto ni vrijeme, generacijsko je pitanje i pitanje druge knjige, jer su svi u svijet objavljivane poezije u\u0161li<\/em> putem nagrade. Misle li, i kako, o svojim drugim knjigama? Zapravo, ne to. Misli li, i tko misli, o njihovim drugim knjigama? I \u010duvaju li se i \u0161tite u me\u0111uvremenu, poput pjesnika amatera, ovih koji se kre\u0107u u sivim zonama, tamo dokle pisac s varijacijom<\/em> odlazi po novu temu i motiv, ali nikad do kraja ne prelazi granicu, jer ipak pi\u0161e da to sve jednom i ugleda svjetlo dana, pi\u0161e sa spoznajom da je pjesma okrenuta na unutra, za neku vlastitu svrhu, ako ne i u\u017eitak? Pjesni\u010dki amaterizam nekad sam gledala kao nedostatak profesionalne usmjerenosti, ali sad, s \u010ditavom ovo dehijerarhizacijom znanja, gledam ga kao potpuni ili relativni nedostatak ambicije da se u\u0111e u mainstream<\/em>, ili odolijevanje ambiciji da se u\u0111e u amenovano knji\u017eevno polje, na\u0161u<\/em> ku\u0107u na otoku, izgra\u0111enu od institucija za teoriju, povijest, kritiku, tra\u010d i ostale egzibicije kad se knjige pretresa kao vlastite d\u017eepove ispred aparata za kavu. I tamo mi stvari, kao i novim generacijama<\/em>, izgledaju \u010di\u0161\u0107e, kao da je stvar sklonija iznena\u0111enju, pogotovo kad se poku\u0161avam i sama pomiriti sa svojim mjestom u knji\u017eevnom polju koje \u010desto ima ucrtan put.<\/p>\n ***<\/p>\n \u017delim re\u0107i, \u017eelim nekako zapisati, treba sve to zaje*ati, presko\u010diti ko kozli\u0107 u osnovnoj, s tim istim elanom, pa ako guzica ne ide preko, \u010dasno otresti i po dobro pofutranom tlu. I \u017eelim se zahvaliti svojim mladim kolegama \u0161to me u\u010de stvari, \u0161to me tjeraju da ne zaboravljam i ipak ne izlazim iz forme, i \u0161to mogu, dok \u010ditam Silbu, pomisliti: Da, to je to, ovako \u0107u se pobrinuti sad za sebe, a sutra i za svoj rukopis. Ili \u0107u se, dok \u010ditam Josipa, prevrnuti na njegovu povijesno revizionisti\u010dku, puno inspirativniju poeziju od ove koju nam servira uskrsli ratnik i novi val nacionalizma, kad Fran Krsto<\/strong> profesira svoju ljubav Petru<\/strong> u mra\u010dnoj tamnici. O Vidi, Mariji i Katarini nemam \u0161to posebno dodati. Prva me u\u010di kako raditi u ti\u0161ini, kako se \u0161uljati kroz metaforu, plesti tekst tako da se u njega mo\u017ee uhvatiti i skrajnuta svakodnevnica koja \u0107e nam \u0161to\u0161ta otkriti i o nama i o svijetu. A za Mariju i Katarinu? A je l’ ima bolje lekcije od dr\u010dnosti hrabrosti? \u017divile i pisale!<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017delim se zahvaliti svojim mladim kolegama \u0161to me u\u010de stvari, \u0161to me tjeraju da ne zaboravljam i ipak ne izlazim iz forme, i \u0161to mogu, dok \u010ditam Silbu, pomisliti: Da, to je to<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6286,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-6287","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n