{"id":6294,"date":"2025-05-11T11:35:35","date_gmt":"2025-05-11T09:35:35","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/"},"modified":"2025-05-11T11:36:32","modified_gmt":"2025-05-11T09:36:32","slug":"slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/","title":{"rendered":"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost"},"content":{"rendered":"

Svojim cjelokupnim opusom Slavenka Drakuli\u0107<\/strong> dokazala je da vrhunskog novinarstva nema bez stvarala\u010dke ma\u0161te, pritom se istodobno u svom knji\u017eevnom radu oslanjaju\u0107i na novinarske prakse \u2013 navedeno je, me\u0111u ostalim, u obrazlo\u017eenju nagrade za \u017eivotno djelo “Otokar Ker\u0161ovani” koja je na Dan slobode medija, 3. svibnja, u Hrvatskom novinarskom dru\u0161tvu dodijeljena autorici koja se od osamdesetih do danas \u2013 unato\u010d medijskom progonu devedesetih, unato\u010d bolesti koja je prati od mladih dana, i dvjema transplantacijama bubrega te uz sjajnu knji\u017eevnu karijeru \u2013 nije prestala baviti novinarstvom. Dio tog rada mo\u017ee se na\u0107i u knjigama “Smrtni grijesi feminizma” (Fraktura, 2020. \u2013 drugo, pro\u0161ireno izdanje, “Oni ne bi ni mrava zgazili” (Feral Tribune, 2003.) i “Rat je svugdje isti” (Fraktura, 2022.). “Priznanje kolega je velika stvar, tome se nikako nisam nadala. Tim vi\u0161e \u0161to sam ba\u0161 u ovoj struci pre\u017eivjela te\u0161ka vremena, iako, naravno, nisam bila jedina. To me nije odvratilo da nastavim niti me bavljenje knji\u017eevnim stvarala\u0161tvom udaljilo od novinarstva”, ka\u017ee Slavenka Drakuli\u0107 u uvodu intervjua, koji smo, zbog nagrade, posvetili njezinom novinarskom radu.<\/p>\n

Je li novinarstvo bilo va\u0161 izbor?<\/strong><\/p>\n

Novinarstvo nisam ba\u0161 odabrala, nekako su me okolnosti uputile prema pisanju, prije svega osnivanje tjednika Polet. Zavr\u0161ila sam komparativnu knji\u017eevnost i sociologiju, \u0161to ne nudi veliki izbor zanimanja. Neko sam vrijeme radila u II. gimnaziji, jako sam voljela biti s u\u010denicima, ali i pisati, sura\u0111ivati u studentskoj \u0161tampi koja je tada bila najbolja novinarska \u0161kola. Vjerujem da nitko iz moje generacije nije zavr\u0161io novinarstvo na Politi\u010dkim znanostima, ali je mnogo novinara u kulturi pro\u0161lo kroz tu \u0161kolu. Kad mi se pru\u017eila prilika da se zaposlim u Startu, prevladala je \u017eelja da pi\u0161em. Start mi je pru\u017eio mogu\u0107nost pisanja du\u017eih tekstova, intervjua, reporta\u017ea, eseja… Bilo je to, usudila bih se re\u0107i, zlatno doba \u0161tampanog i televizijskog novinarstva jer je partijski pritisak ve\u0107 bio popustio i do\u0161la je do izra\u017eaja novinarska kvaliteta. Tada su se afirmirale novinarke moje generacije, na primjer Maja Miles<\/strong>, Jelena Lovri\u0107<\/strong>, Vesna Kesi\u0107<\/strong> ili mla\u0111e, kao Jasna Babi\u0107<\/strong>. A uskoro je zasvijetlio i Feral Tribune.<\/p>\n

Da danas zavr\u0161avate fakultet, biste li ponovno u\u0161li u novinarstvo?<\/strong><\/p>\n

Ne, ne bih vi\u0161e po\u017eeljela biti novinarka. To se zanimanje su\u0161tinski promijenilo, prije svega pod utjecajem razvoja tehnologije. Promijenio se i koncept novinarstva i samih medija. Zapravo je rije\u010d o promjeni kulturne paradigme, od kulture rije\u010di na kulturu slike. Nova tehnologija nam nudi platforme kojima dominiraju slike. Novinarski tekstovi danas kao da postaju sve vi\u0161e dodatak slici. I ne samo to, ne postoji vi\u0161e sistem informiranja kojem mo\u017eemo vjerovati. Jako je te\u0161ko razlikovati prave od la\u017enih vijesti, tzv. fake news<\/em>. No to je druga pri\u010da.<\/p>\n

\u0160to je na vas formativno utjecalo u novinarstvu, tim vi\u0161e \u0161to ste dosta brzo u Startu po\u010deli objavljivati eseje?<\/strong><\/p>\n

Zapravo nikada nisam radila u dnevnim novinama pa tako nisam pro\u0161la uobi\u010dajen novinarski put, od izvje\u0161tavanja u gradskoj rubrici do komentara, a kako sam se uglavnom bavila temama iz kulture i tzv. fenomenima, to je zahtijevalo du\u017ee forme. U na\u0161em se novinarstvu tada nije \u010desto pojavljivao autor ili autorica u prvom licu, osim u autorskim kolumnama. U svojim sam tekstovima poku\u0161ala ne\u0161to promijeniti, uvesti ne\u0161to kao \u0161to je ameri\u010dki new journalism<\/em>, tipa Trumana Capotea<\/strong>. Tih ranih osamdesetih su me zanimali eseji Susan Sontag <\/strong>i Hansa Magnusa Enzesbergera<\/strong>. Ipak, najzna\u010dajniji utjecaj na mene imalo je dvoje stranih novinara, mo\u017eda zato \u0161to su oboje stilski na rubu literarnog izra\u017eavanja. Jedan je poznati poljski novinar i pisac Ryszard Kapu\u015bci\u0144ski <\/strong>kojeg sam otkrila dosta rano. Druga je manje poznata, ali odli\u010dna ameri\u010dka ratna dopisnica Martha Gelhorn<\/strong>, \u010dija mi je knjiga sabranih ratnih reporta\u017ea “The Face of War”, i uop\u0107e njezin osobni pristup ratu, poslu\u017eila kao model za non-fiction<\/em> knjige o ratu, ali i socijalizmu, Europi itd.<\/p>\n

Davno sam \u010dula pri\u010du o vama za koju uop\u0107e ne znam je li to\u010dna: kada je redakcija Starta dobila prvu faks ma\u0161inu, vi ste je koristili da biste slali svoje tekstove inozemnim redakcijama. I ako nije to\u010dna, rekla bih da je dobra metafora za va\u0161u ambiciju da iza\u0111ete izvan doma\u0107ih medijskih okvira, \u0161to vam je i uspjelo, a \u0161to je pak rijetko u na\u0161em novinarstvu.<\/strong><\/p>\n

Zgodna pri\u010da, ali posve neto\u010dna! Niti sam slala tekstove stranim redakcijama s redakcijskog faksa niti je bilo rije\u010d o ambiciji da uspijem vani. Faks sam sama kupila negdje sredinom osamdesetih, a tekstove sam slala u inozemne, mahom ameri\u010dke, engleske, njema\u010dke i talijanske novine i tjednike iz nekoliko razloga. Jedan je bio da sam, zajedno s cijelom redakcijom tjednika Danas, 1992. ostala bez posla. Danas je, naime, preuzela redakcija bliska vlasti, a nas sve kao vi\u0161ak poslala na burzu rada. Drugi je razlog bila \u010dinjenica da ovdje nije ba\u0161 bilo prilike za objavljivanje nakon difamacijskog teksta “Vje\u0161tice iz Rija”, koji je krajem 1992. objavio Globus, dakle te hajke na pet \u017eena koja se pro\u0161irila i na druge novine. I tako je bilo idu\u0107ih desetak godina. Mo\u017eda je dobro da podsjetim mla\u0111e \u010ditateljice: radi se o jednoj od sramotnijih epizoda hrvatskog novinarstva kad je tzv. investigativni tim tjednika Globus, a ustvari Slaven Letica<\/strong>, kako je pokazalo su\u0111enje, dok je urednik bio Denis Kulji\u0161<\/strong>, objavio neku vrstu potjernice za pet \u017eena koje nisu imale previ\u0161e toga zajedni\u010dkog, osim \u0161to su bile protiv nacionalizma i ratnohu\u0161ka\u010dke politike tada\u0161nje vlasti. Bile smo to Jelena Lovri\u0107, Vesna Kesi\u0107, Rada Ivekovi\u0107<\/strong>, Dubravka Ugre\u0161i\u0107<\/strong> i ja. Optu\u017eene smo kao nacionalne izdajnice, a najva\u017enije je da su nam u tekstu pobrojena krvna zrnca, pa \u010dak i ona na\u0161ih mu\u017eeva. Bio je to poziv na medijski lin\u010d, koji je imao, rekla bih, dramati\u010dne posljedice na na\u0161e \u017eivote. Naravno, nismo bile jedine, prisjetimo se Mire Furlan<\/strong> i Rade \u0160erbed\u017eije<\/strong>, koji su tako\u0111er platili skupu cijenu ne samo svojih uvjerenja, nego, poput \u0160erbed\u017eije, i svoje “krive” nacionalne pripadnosti. No kako sam od ranije po\u010dela sura\u0111ivati sa stranim medijima, samo sam nastavila. Bilo je to istovremeno i vrijeme rata i potra\u017enje za novinarskim tekstovima iz zara\u0107enog podru\u010dja.<\/p>\n

Drago mi je da ste sami spomenuli tu u\u017easnu hajku koju je pokrenuo Globusov tekst, koja je k tome i najgori primjer od\u0161tampane mizoginije u povijesti hrvatskog novinarstva. Dvojila sam se ho\u0107u li vas pitati jer se, koliko znam, nerado vra\u0107ate na to. Dok ste \u010dekali sudsku presudu zbog progona tim tekstom, izjavili ste da \u0107ete od od\u0161tete osnovati novinarsku nagradu za Vje\u0161ticu godine. Svi\u0111a mi se ta ideja, \u0161to je bilo s tim?<\/strong><\/p>\n

Ba\u0161 mi je drago da ste spomenuli tu moju prastaru ideju, koja je bila odli\u010dna, ali sam je zamislila kao kolektivni \u010din svih nas, kao i onih \u017eena koje su se osje\u0107ale kao vje\u0161tice. Bilo je to u vrijeme razjedinjenosti \u017eenskih grupa, gra\u0111anske udruge jo\u0161 su bile novost i ispostavilo se da bi takvo \u0161to bilo te\u0161ko organizirati. Osim toga, uglavnom sam boravila u \u0160vedskoj. Ipak, mo\u017eda jo\u0161 nije kasno.<\/p>\n

\"\"
Slavenka Drakuli\u0107 (Foto: Sanjin Struki\u0107\/PIXSELL)<\/figcaption><\/figure>\n

U zadnjem tekstu prvog izdanja “Smrtnih grijeha feminizma” iz 1984., “Umjesto biografije”, pi\u0161ete: “U po\u010detku, svaki put kada bih u svojim tekstovima spomenula rije\u010d feminizam, urednici bi je pedantno prekri\u017eili. Danas to vi\u0161e ne \u010dine.” Objavljujete u medijima preko 50 godina. Koliko se, iz feministi\u010dke perspektive, u tom periodu promijenio svijet?<\/strong><\/p>\n

Velika je to tema, prevelika za jedan razgovor. Svijet se i jest i nije promijenio. Evo jedan mali primjer: kad je, nakon skoro 40 godina, 2020. objavljeno ponovno izdanje “Smrtnih grijeha feminizma” mnoge su mla\u0111e \u010ditateljice bile zapanjene. Zapanjilo ih je prije svega \u0161to je toliko problema ostalo isto \u2013 nasilje nad \u017eenama, nejednake pla\u0107e za jednaki rad, sudjelovanje u upravlja\u010dkim tijelima institucija ili u visokoj politici, da spomenem samo neke. Da ne govorimo o pravu \u017eene na izbor da pobaci ili rodi, iako se radi o njenom vlastitom tijelu. To se pravo pod utjecajem religije i konzervativnih vlasti stalno dovodi u pitanje. Nije \u010dudo da su se Francuskinje izborile da ovo pravo u\u0111e u ustav, uz podr\u0161ku predsjednika Emmanuela Macrona<\/strong>.<\/p>\n

\u0160to vam je u novinarskom i publicisti\u010dkom radu bilo najte\u017ee napisati?<\/strong><\/p>\n

Bez sumnje mi je najte\u017ei bio rad na knjizi “Oni ne bi ni mrava zgazili”. Radi se o portretima osoba optu\u017eenih za ratne zlo\u010dine na Me\u0111unarodnom kaznenom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju u Haagu (MKSJ). Pi\u0161u\u0107i o njima, zapravo o okolnostima koje su omogu\u0107ile da zlo\u010dine ili po\u010dine ili narede, morate se suo\u010diti s nekim te\u0161kim eti\u010dkim i moralnim pitanjima. Jesu li ti ljudi monstrumi, kako je uobi\u010dajeno re\u0107i, ili se u svakom \u010dovjeku krije mogu\u0107nost po\u010dinjenja zla? Ako su takvi ljudi samo izuzeci, kako bismo voljeli vjerovati, onda su zanimljivi jednako poput slu\u010dajeva ludila ili kakve \u010dudne bolesti. Me\u0111utim, \u0161to ako svi u sebi nosimo mogu\u0107nost da u odre\u0111enim okolnostima odaberemo krivu stranu, stranu zla? Na tu je temu napravljeno puno istra\u017eivanja i zapravo nema zaklju\u010dka koliku ulogu u tom izboru igraju porijeklo, odgoj, obrazovanje, karakterne osobine pojedinca. Iz tog niza pitanja je i nastala knjiga “Oni ne bi ni mrava zgazili”. Naime, optu\u017eenici za ratne zlo\u010dine su iz razli\u010ditih socijalnih, ekonomskih, obrazovnih itd. sredina, tako da pru\u017eaju uvid u raznolikost takvih ljudi. Uvjerena sam da svi mi imamo u sebi taj potencijal da po\u010dinimo ne\u0161to lo\u0161e, ali imamo i mogu\u0107nost izbora. O borbi dva principa u \u010dovjeku zapravo svjedo\u010di cijela kulturna povijest, od religijskih tekstova, jer su religije prve artikulacije tih \u010dovjekovih osobina, pa sve do literarnih djela Prima Levija<\/strong>. I na koncu, bave\u0107i se ratnim zlo\u010dincima morate se upitati bih li i ja mogla u\u010diniti tako ne\u0161to.<\/p>\n

U va\u0161oj zadnjoj knjizi pri\u010da “O \u010demu ne govorimo” tako\u0111er se bavite zahtjevnim temama \u2013 krajem \u017eivota, bolestima, izdajom tijela, poni\u017eenjima, ali i stra\u0161\u0107u u poznim godinama. Nekada \u2013 kao kada je nedavno jedino Monika Herceg govorila o svom iskustvu abortusa na zahtjev \u2013 \u010dini mi se da javno ne govorimo gotovo ni o \u010demu va\u017enom u prvom licu ili da tek otvaramo mnoge teme, dok su istovremeno dru\u0161tvene mre\u017ee permanentni reality show<\/em>. Koje su najve\u0107e tabu-teme u na\u0161em dru\u0161tvu i o \u010demu bi mediji trebali pisati, a ne pi\u0161u?<\/strong><\/p>\n

U na\u0161em dru\u0161tvu i dalje dominira politika. Sve se druge ozbiljne teme, kao zdravstvo ili obrazovanje, mi\u010du u stranu. Javna diskusija, javna polemika o temama od zajedni\u010dkog interesa ovdje nema tradiciju. Ovdje se ljudi na najodgovornijim politi\u010dkim pozicijama \u2013 sva\u0111aju! Ali, i mediji su se promijenili, kao \u0161to sam spomenula, tako da su neke teme privla\u010dnije za “klikanje” od drugih. U op\u0107oj tendenciji povr\u0161nosti i zabavnim sadr\u017eajima, ozbiljne se teme povla\u010de na internetske platforme, gdje ostaju lebdjeti u izoliranim mjehuri\u0107ima. Te\u0161ko je uop\u0107e kreirati svijest o javnom interesu danas, pa tako i tema korupcije, koja je rak-rana svih post-socijalisti\u010dkih dru\u0161tava a ne samo na\u0161eg, ostaje prikrivena. Tek tu i tamo do javnosti dopre vijest o spektakularnom hap\u0161enju. \u010cak i kad novinar uka\u017ee na neku takvu pojavu, tko \u0107e to objaviti? Kad objavi, ho\u0107e li nove \u010dinjenice potaknuti tu\u017eiteljstvo ili policiju da pokrenu istragu? Problem je i u tome \u0161to korupcija \u010dini zatvoreni krug koji je te\u0161ko probiti. Pogledajte samo nevi\u0111eni otpor prema istra\u017eivanju korupcije u Hrvatskoj prema glavnoj europskoj tu\u017eiteljici Laure Codru\u021be K\u00f6vesi<\/strong>, a radi se o europskoj tu\u017eiteljici, a ne novinarki. Situacija me malo podsje\u0107a na otpor MKSJ-u u vrijeme rata.<\/p>\n

\u0160to su vam novinarska znanja, tehnike, metode dale u knji\u017eevnom radu, a \u0161to knji\u017eevne u novinarskom?<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko mi je i nabrojiti \u0161to mi je sve dalo novinarstvo! To je prije svega disciplina. U bavljenju knji\u017eevno\u0161\u0107u najte\u017ei je upravo taj dio, beskrajni sati i dani sjedenja za pisa\u0107im stolom. Biti spisateljica nije lako ako te ne dr\u017ei stolica jer ideje ti mogu biti fantasti\u010dne, ali roman od tristo stranica treba i fizi\u010dki napisati. Za to treba odlu\u010dnosti, ali najva\u017enija je disciplina. U novinarstvu nema\u0161 isprike, nema pospanosti, neraspolo\u017eenja, lo\u0161e volje, va\u017enijeg posla jer tekst se mora isporu\u010diti. Zatim, u novinarstvu je najva\u017enija znati\u017eelja, bez toga jednostavno ne mo\u017eete biti novinar. Ali kuda usmjeriti i kako disciplinirati tu znati\u017eelju? I naravno, nau\u010dilo me kako napisati tekst, kratak ili duga\u010dak. Mora\u0161 razlu\u010diti va\u017eno od neva\u017enog, komponirati ga po nekim pravilima struke, paziti na re\u010denicu, a iznad svega \u2013 odbaciti neva\u017eno, skratiti tekst. Veliko je umije\u0107e kra\u0107enja tekstova. Sve mi je to bilo jako va\u017eno. Kad je o razlici izme\u0111u novinarstva i knji\u017eevnosti rije\u010d, uvijek se sjetim \u0161to je navodno rekao \u010de\u0161ki novinar i pisac Karel \u010capek<\/strong>: novinarstvo je pisanje o novim temama u ve\u0107 postoje\u0107im i utvr\u0111enim formama, dok je knji\u017eevnost pisanje o starim temama na novi na\u010din. A najbolji opis pisaca mi je onaj koji sam \u010dula od ameri\u010dkog pisca Paula Austera<\/strong>, samo nisam sigurna je li njegov ili je nekoga citirao: pisci la\u017eu, kradu i izmi\u0161ljaju. Upravo obrnuto od novinara! Divan je i posve to\u010dan taj opis. Trebala sam u sebi pomiriti novinarku i spisateljicu i odlu\u010diti koja tema kamo spada. Od knji\u017eevnosti ponekad posu\u0111ujem opise emocija i psiholo\u0161kih stanja, tako da moji tekstovi znaju biti ne\u0161to izme\u0111u. Kako je netko davno napisao: ja pi\u0161em “ne\u010disti \u017eanr”. Jako volim biti ba\u0161 tu, negdje izme\u0111u, ni tamo ni ovamo.<\/p>\n

Roman “Kao da me nema” o masovnim silovanjima u Bosni nastao je na temelju va\u0161eg novinarskog rada za vrijeme rata. Jeste li razmi\u0161ljali da napi\u0161ete non-fiction<\/em> knjigu o tome?<\/strong><\/p>\n

Ne, dovoljno mi je bilo da pi\u0161em kratke novinarske forme, koje sam poslije ipak objavila u knjigama, na primjer “Balkan express” i “Rat je svugdje isti”. “Kao da me nema” je faction<\/em> roman, roman nastao na temelju podataka, \u010dinjenica, izjava, svjedo\u010danstava i mojih razgovora sa \u017ertvama. To mi je iskustvo bilo va\u017eno ba\u0161 u smislu granica novinarstva. Naime, nakon \u0161to sam pisala o masovnim silovanjima u novinarskim formama kao \u0161to su komentar, reporta\u017ea i intervju, osjetila sam da tu ne mogu posti\u0107i ono \u0161to sam \u017eeljela, da \u010ditatelj osjeti u\u017eas tog iskustva koji \u0107e ga emocionalno dotaknuti. To je u novinarstvu te\u0161ko posti\u0107i pa sam posegnula za literarnim uobli\u010davanjem dokumentarnog materijala, \u0161to mi je omogu\u0107ilo da dobijem upravo taj emocionalni anga\u017eman \u010ditatelja. Umjesto brojnih svjedo\u010danstava silovanih \u017eena, u knjizi je svjedo\u010dio jedan izmi\u0161ljeni \u017eenski lik, ali svi su se detalji njenog svjedo\u010danstva zaista dogodili.<\/p>\n

U eseju “Djevoj\u010dica s nao\u010dalama” iz knjige “O \u010demu ne govorimo”, u kojem lamentirate o potrebi “osloba\u0111anja” od knjiga koje su se kroz godine nagomilale na policama, pi\u0161ete: “Prikriveni razlog premi\u0161ljanja o knjigama, odnosno o reduciranju stvarnosti na ono nu\u017eno, jest da je vremena, zbog mojih godina, sve manje.” Na \u0161to to vrijeme ima smisla utro\u0161iti, \u0161to vam u selekciji ostaje kao vrijedno?<\/strong><\/p>\n

Stjecajem \u017eivotnih okolnosti te sam prioritete morala sebi postaviti puno ranije tako da nije bilo razloga da ih sada mijenjam. Bilo mi je va\u017eno ostati dosljedna svojim principima i uvjerenjima i ne raditi kompromise, ni u poslu ni privatno, koliko god je to mogu\u0107e. Birati mudro \u017eivotne bitke. I jo\u0161, njegovati prijateljstva i odnose s ljudima, ne konfrontirati se, ne tro\u0161iti energiju na glupe sadr\u017eaje i povr\u0161nu socijalizaciju. Naravno, pisanje i \u010ditanje ostaje i dalje nu\u017enost. Makar, moram priznati da me godine u tome pone\u0161to usporavaju.<\/p>\n

razgovor vodila Barbara Matej\u010di\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bilo mi je va\u017eno ostati dosljedna svojim principima i uvjerenjima i ne raditi kompromise, ni u poslu ni privatno, koliko god je to mogu\u0107e. I jo\u0161, njegovati prijateljstva i odnose s ljudima, ne tro\u0161iti energiju na povr\u0161nu socijalizaciju<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6291,"template":"","tags":[29,173],"atribut":[],"class_list":["post-6294","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nSlavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Bilo mi je va\u017eno ostati dosljedna svojim principima i uvjerenjima i ne raditi kompromise, ni u poslu ni privatno, koliko god je to mogu\u0107e. I jo\u0161, njegovati prijateljstva i odnose s ljudima, ne tro\u0161iti energiju na povr\u0161nu socijalizaciju\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-05-11T09:36:32+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1605\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"14 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/\",\"name\":\"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/05\\\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2025-05-11T09:35:35+00:00\",\"dateModified\":\"2025-05-11T09:36:32+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/05\\\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/05\\\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1605,\"caption\":\"Slavenka Drakuli\u0107 (Foto: Sanjin Struki\u0107\\\/PIXSELL)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Bilo mi je va\u017eno ostati dosljedna svojim principima i uvjerenjima i ne raditi kompromise, ni u poslu ni privatno, koliko god je to mogu\u0107e. I jo\u0161, njegovati prijateljstva i odnose s ljudima, ne tro\u0161iti energiju na povr\u0161nu socijalizaciju","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2025-05-11T09:36:32+00:00","og_image":[{"width":2560,"height":1605,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"14 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/","name":"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg","datePublished":"2025-05-11T09:35:35+00:00","dateModified":"2025-05-11T09:36:32+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Drakulic1_Sanjin-Strukic-scaled.jpg","width":2560,"height":1605,"caption":"Slavenka Drakuli\u0107 (Foto: Sanjin Struki\u0107\/PIXSELL)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/slavenka-drakulic-pisanje-mi-i-dalje-ostaje-nuznost\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Slavenka Drakuli\u0107: Pisanje mi i dalje ostaje nu\u017enost"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/6294","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6291"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6294"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6294"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=6294"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}