Nema tog lidera u novijoj povijesti s kojim se Peru nije obra\u010dunao, obi\u010dno prije zavr\u0161etka mandata. Podigli su i poseban zatvor za biv\u0161e predsjednike, tzv. “predsjedni\u010dki zatvor”. Trenutno je popunjen. Zatvor, zatvor, samoubojstvo, zatvor, ku\u0107ni pritvor, svrgnut u pu\u010du, ostavka, zatvor \u2013 tako su padali zadnji predsjednici. Papa Franjo<\/strong> se tijekom posjete Peruu 2018. godine pitao: “\u0160to se to doga\u0111a s Peruom i njegovim liderima?”, a Peruanci su se \u0161alili: “Ka\u017enjavamo ih, pa \u0161to? Cijela Latinska Amerika nam zavidi.”<\/p>\n Mnogo je toga na \u010demu bi kontinent mogao zavidjeti Peruu, barem na papiru. Ekonomija je me\u0111u br\u017ee rastu\u0107ima, poljoprivredni sektor je moderniziran i orijentiran na izvoz, turizam se razvija paralelno s naporima da se o\u010duva autohtona ba\u0161tina, peruanska kuhinja nosi titulu najbolje u Ju\u017enoj Americi, dr\u017eava je bogata rudnicima bakra, srebra, cinka i zlata\u2026 Sav taj sjaj ogleda se u metropolitanskoj i modernoj Limi. Ona je s dolaskom \u0160panjolaca u 16. stolje\u0107u podignuta kao Grad Kraljeva, prijestolnica novog Vicekraljevstva.<\/p>\n No da bismo vidjeli povijesnu ki\u010dmu Perua, po\u0161li smo tisu\u0107u kilometara ju\u017enije i par tisu\u0107a metara vi\u0161e, u Ande. Grad Cusco bio je prijestolnica Inka carstva, “pupak svijeta”, mjesto \u0161tovanja boga Sunca, podignut u obliku pume \u2013 gotovo svete \u017eivotinje, grad koji je arhitekturom odu\u0161evio i konkvistadora Francisca Pizarra<\/strong>. Danas ovdje, na 3400 metara visine, svake godine slije\u0107e oko dva milijuna turista. Lokalno domoroda\u010dko stanovni\u0161tvo zna da \u0107e turistima pozliti od visinske bolesti, pa ih do\u010dekuju na aerodromu s vre\u0107ama li\u0161\u0107a koke za par dolara. Nismo osje\u0107ali probleme s visinom, ali smo svaki dan balkanskom vje\u0161tinom motali li\u0161\u0107e u sarmice i trpali u obraze.<\/p>\n Svaki korak ulicama regije Cusco evocira kolonijalnu pro\u0161lost i, premda ih vi\u0161e nema, prisutnost kolonizatora mo\u017ee se osjetiti u zidovima, kri\u017eevima i pogledima sirotinje koja cijele dane u \u0161arenim tkaninama vu\u010de suvenire na le\u0111ima, poku\u0161avaju\u0107i ih prodati prolaznicima. Ako bih Peru trebala zamisliti u jednoj slici, bila bi to slika sitne Quechua \u017eene koja na le\u0111ima u \u0161arenoj tkanini nosi ogroman teret po pra\u0161njavim cestama.<\/p>\n “Danas sam radio od 7 ujutro i zavr\u0161it \u0107u u 9 nave\u010der”, pri\u010da mi jo\u0161 jedan voza\u010d, Sami<\/strong>. “Svaki dan tako radim, ali nedjeljom odmaram jer je to dan za obitelj.” Pokazuje sliku svoje supruge i k\u0107eri, te zaklju\u010dujem da je postao otac kao vrlo mlad. “Nekad je bilo normalno rano imati obitelj. Obitelj je najljep\u0161a i najva\u017enija stvar na svijetu. Zahvalan sam \u0161to radim makar ovaj posao pa mogu odvojiti jedan dan za njih. Mogao sam raditi u rudnicima, ali to bi bilo prete\u0161ko. Onda bih i umro kao mlad otac”, nasmijao se kiselo.<\/p>\n Voze\u0107i se regijom, putnika po cesti poput stra\u017ee nadgledaju planinski vrhovi prekriveni ledenjacima. Izgledaju tako spokojno u naizgled vje\u010dnom ni\u0161tavilu. No kad bismo krenuli put njih, otkrili bismo otvorene rane Perua skrivene od pogleda. Buka dinamita, udarci \u017eeljeza o stijene, mu\u0161ki uzdisaji i ka\u0161alj, staklenke piva i sva\u0111e po blatnim ulicama, tupi pogledi djevoj\u010dica u kratkim suknjama na hladno\u0107i i repetiranje pi\u0161tolja zamaskiranih \u010duvara \u2013 prizori su koji govore o prokletstvu ponovljene povijesti bolje od bilo kojeg ud\u017ebenika.<\/p>\n “Ovdje stotine rade bez papira i ugovora”, pokazuje Sami prstom na okolne planinske lance. “Siroma\u0161ni ljudi tra\u017ee bilo kakav posao. Me\u0111u njima ima i djece. Ima onih koji uop\u0107e nisu pla\u0107eni nego im ka\u017eu: mjesec dana \u0107ete kopati za nas, a onda jedan dan mo\u017eete kopati za sebe, pa \u0161to na\u0111ete \u2013 na\u0111ete. Iza planina, u pra\u0161umama Amazone, bande dr\u017ee ilegalne rudnike zlata koje je dr\u017eava zabranila. Ali, kako \u0107e policija ikad do\u0107i do tih dijelova? Puno rudnika, puno nepravde\u2026”<\/p>\n Mu\u0161karci i dje\u010daci tijekom procesa tra\u017eenja zlata koriste \u017eivu koja ima svojstvo vezivanja na zlato i tako ga lak\u0161e lociraju, a potom paljenjem odvajaju \u017eivu s njega. \u017diva i drugi te\u0161ki metali ulaze u tijelo, atmosferu, tlo i rijeke, truju\u0107i hranu koju ljudi jedu. Jedan takav ekstreman slu\u010daj zabilje\u017een je u rudarskom gradu Cerro de Pasco, gdje je utvr\u0111eno kako polovica dje\u010dje populacije ima opasno visoke razine olova i arsena u krvi. \u017dene obi\u010dno ne rade u rudnicima, nego \u010dekaju ispred da mu\u0161karci zavr\u0161e posao i prekopavaju grumenje koje oni odbace. Ostale \u017eene i djevoj\u010dice su kroz trgovinu ljudima dovedene da rade kao kuharice i seksualne radnice.<\/p>\n Sve ovo je opis situacije u legalnim rudnicima, pa preostaje samo zamisliti kakva je situacija u ilegalnima gdje zakon ja\u010dega odr\u017eavaju lokalni gangsteri naoru\u017eani pi\u0161toljima i ma\u010detama. Procjenjuje se kako crni sektor \u010dini vi\u0161e od 30 posto peruanske proizvodnje zlata, te da u njemu radi \u010dak pola milijuna ljudi, generiraju\u0107i zaradu koja je prema\u0161ila onu trgovine drogom. Zbog toga je zlato dobilo nadimak “novi kokain”. Lenin Valencia<\/strong> iz Ministarstva energije i rudarstva rekao je: “Kad bismo pratili zakon ne bismo imali dovoljno zatvora u ovoj zemlji za toliko ljudi”. Iza brojnih ilegalnih rudnika stoje poznati biznismeni i politi\u010dari.<\/p>\n Peru je u vrhu svijeta po proizvodnji zlata. U njegovih vi\u0161e od 200 aktivnih rudnika dominiraju strane tvrtke iz Kine, \u0160vicarske i SAD-a, dok dr\u017eavne tvrtke igraju sporednu ulogu. Za to je zaslu\u017ean biv\u0161i predsjednik Alberto Fujimori<\/strong> koji je do\u0161ao na vlast 1990. godine. Dotada\u0161nju hiperinflaciju, nezaposlenost i probleme s gerilskim skupinama odlu\u010dio je rije\u0161iti “fujischockom”: rezanjem dr\u017eavnog sektora, neoliberalnim reformama, rapidnom privatizacijom, obra\u010dunima s komunistima\u2026 Ukratko, svime zbog \u010dega je u\u017eivao podr\u0161ku SAD-a, a u narodu dobio nadimak Chinochet. Bila je to igra rije\u010dima jer se osobe azijskog podrijetla u Peruu od milja zovu “el chino”, a stil vladavine bio mu je kao u Pinocheta<\/strong>.<\/p>\n U procesu privatizacije pala je i ogromna dr\u017eavna rudarska tvrtka Centromin Peru, a strani investitori i tvrtke do\u010dekani su s crvenim tepihom: niski porezi, osloba\u0111anje od pla\u0107anja tantijema vladi, dozvola da sami vr\u0161e nadzor i predaju izvje\u0161taje o vlastitom djelovanju na okoli\u0161, pomo\u0107 dr\u017eave u zgrtanju zemlji\u0161ta\u2026 Porez koji pla\u0107aju na iskori\u0161tavanje rudnika do lokalnih zajednica dolazi na kapaljku jer ugovori pogoduju korporacijama, a politi\u010dari pune svoje d\u017eepove. Ekonomija na papiru raste, ali tre\u0107ina peruanske populacije i dalje \u017eivi u siroma\u0161tvu, zbog \u010dega se za Peru ka\u017ee da je “zemlja bogata siroma\u0161tvom” i “prosjak na zlatnoj klupi”.<\/p>\n Pro\u0161lo je petsto godina otkako su \u0160panjolci do\u0161li, porobili domoroda\u010dko stanovni\u0161tvo i natjerali ga da za njih iskopava zlato. Do danas se nije puno toga promijenilo. Domoroci su \u0161tovali planine i vjerovali kako one imaju bo\u017eanska svojstva – zato su tamo dizali sveti\u0161ta i hramove, a kroz rituale tra\u017eili dozvolu Majke Zemlje za kori\u0161tenje prirodnih resursa. Sada su prisiljeni tra\u017eiti spas u blatu i eksploatirati prirodu za korporacije, suprotno svojim uvjerenjima da su \u010dovjek i okolina u konstantnom reciprocitetu.<\/p>\n Hramove posve\u0107ene prirodnim bo\u017eanstvima \u0160panjolci su uni\u0161tavali da bi tim kamenom i materijalom gradili svoje crkve na njihovim temeljima. Oltari i svodovi katoli\u010dkih crkvi su namo\u010deni u zlatu do te mjere da \u010dovjek ima osje\u0107aj kako \u0107e po\u010deti kapati po njemu. “Otopili smo carstvo za nju”, tako opisuju Crkvu sv. Franje u Limi. Ironi\u010dno, upravo je papa Franjo upozoravao kako je zlato postalo la\u017eni bog koji zahtjeva \u017ertvovanje ljudi \u2013 i to onih koji su istinski vlasnici ove zemlje, a kojima mo\u017eda kao nikad dosad prijeti izumiranje.<\/p>\n Kada su \u0160panjolci 1532. godine uhvatili posljednjeg Inka cara, Atahualpu<\/strong>, tra\u017eili su ga bogatstvo u zamjenu za slobodu. On im je obe\u0107ao koli\u010dinu zlata i srebra koja \u0107e ispuniti cijelu prostoriju u kojoj je zarobljen \u2013 i zaista, ono je uskoro po\u010delo pristizati sa svih strana zemlje. \u0160panjolci su zlato i srebro uzeli, a Atahualpu prevarili i ubili. Jedna legenda ka\u017ee da je Francisco Pizzaro rekao Atahualpi: “Vjeruj mi, dajem ti svoju rije\u010d kao \u0160panjolac”, a ovaj je na to odgovorio: “Sumnjam, upoznao sam i previ\u0161e \u0160panjolaca.” Soba u kojoj je Atahualpa bio zato\u010den danas je sa\u010duvana kao spomenik u regiji Cajamarca \u2013 jednoj od najsiroma\u0161nijih pokrajina u Peruu. U njoj se nalazi i Yanacocha, najve\u0107i rudnik zlata u Ju\u017enoj Americi.<\/p>\n Ne postoji bolje mjesto od Ju\u017ene Amerike da ispuni \u010dovjeka klasnim bijesom. Isto tako, ne postoji bolje mjesto od Ju\u017ene Amerike da \u010dovjeka ispuni nadom. Istina, Peru nisu samo alpake i Indijanci na frulama. Peru su dekice za teret u \u0161arenim bojama, zdravi bijeli zubi (ka\u017eu da je to od koke) razvu\u010deni u \u0161irok osmijeh, uli\u010dni va\u0161ari koji vra\u0107aju u devedesete, Inka ponos na svakom koraku i sveta Majka priroda, sindikat cocalerosa<\/em> i solidarnost s Palestinom, gostoljubive obitelji koje pri\u0111u strancu na cesti da ga pitaju odakle je i svi\u0111a li mu se njihov grad, te sve ostalo zbog \u010dega “el continente olvidado” moj prijatelj zove “posljednjim uistinu ljudskim mjestom na svijetu”.<\/p>\n Peru su stotine prosvjeda godi\u0161nje pod geslom “Bez zlata se \u017eivi, ali bez vode se umire” i borba koja traje. Peru su aktivisti i novinari koji riskiraju \u017eivote odlaze\u0107i u ilegalne rudnike da bi izvje\u0161tavali o modernom robovlasni\u0161tvu. Njihove desetljetne bitke mogu se opisati kroz nacionalne nogometne slogane: “Igrali smo kao nikad, izgubili kao uvijek”, ali i “Ako se ne napatimo, nije vrijedilo”. Peru je Gustavo Guti\u00e9rrez<\/strong>, sve\u0107enik koji je polo\u017eio temelje teologije oslobo\u0111enja, vjerovanja da kr\u0161\u0107anstvo i socijalizam idu ruku pod ruku. Peru su zaklju\u010dak Michaela Parentija<\/strong> da “Tre\u0107i svijet nije siroma\u0161an i nerazvijen, ve\u0107 preeksploatiran”, i ove iste pra\u0161njave ceste kojima je prije 70 godina putovao mladi Che Guevara<\/strong>, posvetiv\u0161i najve\u0107i dio svog dnevnika Peruu. Promatraju\u0107i bogatu zemlju i siroma\u0161ne ljude, u svojim pismima zaklju\u010duje kako je “putovanje Ju\u017enom Amerikom zapo\u010deo kao znati\u017eeljan putnik, a zavr\u0161ava ga kao \u010dovjek sa svrhom”.<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Za na\u0161eg boravka u peruanskoj prijestolnici Limi progla\u0161eno je izvanredno stanje zbog bandi koje bacaju granate na \u0161kole jer ne pla\u0107aju reket te ubojstva pjeva\u010da Paula Floresa. “Ovdje stotine rade bez papira i ugovora”, pokazuje voza\u010d Sami na okolne planinske lance gdje bande dr\u017ee ilegalne rudnike zlata<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6340,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-6345","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Andske-planine-i-visoravni_Lidija-Culo-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Cusco-i-Peruanac-koji-odmara_Lidija-Culo-scaled.jpg\")