Za po\u010detak, po\u010dela sam nemati tako strogo mi\u0161ljenje o preporukama knjiga za pla\u017eu. Ne i o ljetnom \u0161tivu koje \u010ditate na godi\u0161njem jer prije nije bilo vremena, nego ba\u0161 knjigama za pla\u017eu, koje \u010ditate dok oko vas rondaju turisti, mla\u0111arija, ne\u010diji mali pas koji je tako mali da mo\u017ee na pla\u017eu i \u010diji se vlasnici pretvaraju ne toliko da nije njihov koliko da nije tamo, gologuza dojen\u010dad i penzi\u0107i spremni da prije ikog od nas naprave antropolo\u0161ku analizu pla\u017ee kroz dva-tri prezrena pogleda i uzdisaja s rukama na trbusima, ne\u0161to \u0161to bi neistrenirano turisti\u010dko oko zamijenilo s lokalnim hejtom, a ono je tek puki terenski rad koji \u0107e se razmijenit ve\u0107 u autobusu na povratku doma.<\/p>\n
Knjige koje su dodatna aktivnost na aktivnost, to ne\u0161to \u0161to poku\u0161am isprobati svake godine pa ne uspijem: knjigu dobro smo\u010dim i posolim, slijepim nekim faktorom i na kraju do rujna na nju i zaboravim. Osim toga, le\u017eanje na stini i \u010ditanje, ili na \u017ealu i \u010ditanje\u2026 Je l’ vidite kamo idem? Nekako mi je taj dio najsumnjiviji iz kapitalisti\u010dke perspektive, a i odrastala sam tamo. Da je pla\u017ea za le\u017eat na njoj, svi bi je imali doma umisto kreveta, ta logika. Tako\u0111er, mu\u010deni\u0161tvo ljudi koji na pla\u017eu dolazi s cekerima koji im se upilaju u tana\u0161na ramena zbog te\u017einskog preoptere\u0107enja, isto treba uva\u017eiti i dodati im knjige unutra. I to ne neke male, tanke, nego, ono, ba\u0161 prave knjige koje, ako ne poslu\u017ee svrsi, ipak nekako poslu\u017ee svrsi: umotate ih u ru\u010dnik pa imate i jastuk.<\/p>\n
Knjige se ne mogu pro\u010ditati dok se le\u017ei na njima, ali tko zna, mo\u017eda se mo\u017eemo dobro odmoriti na njima. Uglavnom, knjige za pla\u017eu, za one koji pod mi\u0161icom tegle suncobran i ideju o aktivnom odmoru, evo jo\u0161 tereta, iako su stroge preporuke da ih, ako ne ide, \u010ditate kao i ja, doma, pod ventilatorom.<\/p>\n
Prva je “Dvije ku\u0107e iznad mora” Dra\u017eena Lali\u0107a<\/strong> (TIM press, 2025.), i mo\u017eda \u0107ete biti ba\u0161 na tom mjestu dok je budete \u010ditali ili promatrali va\u0161u omiljenu doma\u0107u ili privremeno naseljenu valu. Knjiga iznimno va\u017ena, po meni, prvo zbog toga kako je i iz \u010dega je nastala: iz opsesije. Ni za mene ne postoji va\u017eniji poriv za pisanje, uz dobru ideju, od opsesije njome. To kad se prelije u “stvarni” \u017eivot, pa postane “stvarni stvarni” \u017eivot, a da je bilo toliko intenzivno govori op\u0107a dezorijentiranost nakon napu\u0161tanja teme, koja na mlado zna trajati i godinama. Do nove opsesije. Lali\u0107eva preokupacija u ovoj knjizi je, rekla bih, antropologija dalmatinske obitelji od 20-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a naovamo (a tko drugi \u0107uti posljedice nego ovi naovamo?), u jednoj patrijarhalnoj i tradicionalnoj kulturi posijanoj od Makarskog primorja i otoka Kor\u010dule, pa i preko bare, u kojoj su mu\u0161karci gubili glave, a (njihove) \u017eene za to snosile posljedice. Ono zbog \u010dega je knjiga va\u017ena, pa i toliko va\u017ena da je \u010ditate na pla\u017ei? Za\u010dudna otvorenost i kaziva\u010da i autora koja knjigu \u010dini ne\u010dim \u0161to je puno vi\u0161e od “obi\u010dnog” istra\u017eivanja, va\u017ean doprinos preispisivanju dalmatinske sentimentalnosti, u ovom slu\u010daju mu\u0161ke, koja je podijeljena sa svima, i tako u osnovi va\u017ena za formiranje nekog novog diskurza. Kad sam pro\u010ditala dio o njegovanju porodi\u010dnog vlasni\u0161tva, tj. naslije\u0111enih ku\u0107a i zemalja, o brizi za njega, mozak mi je brzo sko\u010dio i u antikapitalisti\u010dki i u ekodiskurz \u2013 Dalmaciju \u0107e spasiti tvrdi tradicionalizam, ovih par lu\u0111aka koji inzistiraju na tome da budu povezani sa zemljom na kojoj su umirali njihovi preci (i ja me\u0111u njima, izme\u0111u ostalog). Ne znam, mo\u017eda me budu\u0107nost demantira. Ali sve sam manje fanovica tehnokracije, ako sam ikad i bila. \u010citajte Lali\u0107a!<\/p>\n Dvaput tjedno. Toliko \u010desto sam i\u0161la u “Gradsku knji\u017enicu Marko Maruli\u0107” u Splitu kao srednjo\u0161kolka. Zapravo od sedmog osnovne, kad smo se vratili u Split. Odjel Bol. Uvijek dva krimi\u0107a i knjiga pjesama, ili krimi\u0107 i ne\u0161to aktualno i poezija. Ni\u0161ta me tad nije rastvaralo kao suvremena poezija, od Kre\u0161imira Pintari\u0107a<\/strong>, Dorte Jagi\u0107<\/strong>, Ivice Prtenja\u010de<\/strong>\u2026 I autorice “Osvajanja \u010ditala\u010dkog prostora” (Sandorf, 2025.) \u2013 Tatjane Groma\u010de<\/strong>. Knjiga pjesama “Ne\u0161to nije u redu?” napravila je zbilja to, osvojila je \u0161iri \u010ditateljski prostor i zaokrenula kormilo u onome \u0161to \u0107e se iz ove perspektive \u010ditati kao suvremena hrvatska poezija. “Osvajanje \u010ditala\u010dkog prostora” mo\u017eda je knjiga za komparatiste, mo\u017eda je knjiga za one koji bi htjeli vratiti \u017ear prema \u010ditanju, mo\u017eda je knjiga za rijetke koji \u0107e je znati cijeniti, no svakako je va\u017ean testament rada pisca: kao \u0161to je va\u017eno biti opsesivan nad svojim tekstom, va\u017eno je biti opsesivan i nad tu\u0111ima, \u010ditati ih i zanatski razglabati, paziti na svoj alat i dr\u017eati ga u formi. Mo\u017eda je tajna Groma\u010dina pisanja (iako sumnjam, ne\u0161to je to iznad!) Agota Kristoff<\/strong>, G\u00fcnter Grass<\/strong>, Hannah Arendt<\/strong>, Ilma Rakuse<\/strong>, Ivo Andri\u0107<\/strong>\u2026 a sve iz \u017eelje da se, kako ka\u017ee Groma\u010da, prodre do onoga \u0161to smatra tajnom biti nekog knji\u017eevnog teksta, \u0161to ga izdi\u017ee iznad drugih, \u010dine\u0107i ga uspjelim, samosvjesnim. \u010citajte Groma\u010du!<\/p>\n Nije normalno, da vam ukratko dam odgovor na pitanje: Je li normalno da je ovako vru\u0107e? Ne, nije normalno da se ljeti kuhamo, isto kao \u0161to nije normalno da se zimi smrzavamo kao zaboravljeni komad mesa na dnu obiteljske \u0161krinje. A otkako sam prije sad ve\u0107 deset godina i sama po\u0161la na ovo putovanje o klimatskim promjenama prvo kroz svoje junake, pa recentno i kolumne, va\u017eno mi je dr\u017eati i taj aparat u treningu. “Overshoot: How the World Surrendered to Climate Breakdown” Andreasa Malma<\/strong> i Wima Cartona<\/strong> (Verso, 2024.) jedna je od takvih knjiga, i za sve kojima ne\u0107e biti napor ulo\u017eiti vrijeme u \u010ditanje na engleskom, koja daje analizu svjetskog prekora\u010denja tzv. klimatskih granica, posebno cilja od 1,5 Celzijevih stupnjeva, onih maksimalno dopu\u0161tenih prema Pari\u0161kom sporazumu. Emisije se nisu drasti\u010dno smanjile, dapa\u010de, globalna se politika okrenula strategiji “overshoota” \u2013 prelasku granice zagrijavanja s nadom da \u0107e tehnologija kasnije rije\u0161iti problem i, ne znam, vratiti temperaturu na podno\u0161ljivo. \u017delim re\u0107i dvije stvari: prva je da se to ne\u0107e dogoditi, i druga, kad je Pandora otvorila kutiju, u njoj je, nakon \u0161ta su sva zla ovog svijeta isposkala vani, ostala samo \u2013 nada. Nada kao posljednji dar ljudima, da nikad ne prestanu vjerovati u bolje sutra. E sad, ne znam kako to funkcionira u kapitalizmu, ali rekla bih da je nada ovdje mrvu izli\u0161an koncept i da bi bilo dobro da je Pandora, u ovom slu\u010daju, na dnu kutije, ostavila ne\u0161to ipak malo konkretnije, tipa botun za socijalnu jednakost i uni\u0161tenje kapitalizma. Dotad, \u010ditajte Malma i Cartona!<\/p>\n Za kraj, kako me dok sam pisala ovu kolumnu zatekla vijest o preranoj smrti Renata Bareti\u0107a<\/strong>, kolege pisca kojeg spletom okolnosti nikad nisam upoznala u\u017eivo, ali smo sigurno obilazili iste splitske kantune, ja mo\u017eda u prolazu gdje se on sidrio i obrnuto, ovu kolumnu posve\u0107ujem njemu, i svima koji su \u017eivot proveli \u017eive\u0107i, di\u0161u\u0107i i prate\u0107i ukorak sebe i svoje likove. Biti na toj du\u017enosti nije lako i ima izazova koji nas valjaju vamo-tamo. Uloga se pisca promijenila, i da parafraziram Arsena Dedi\u0107a<\/strong>, mnogi literati sada pregovaraju s masama. Ako vam ikad zafali jedan va\u0161 pregovara\u010d, i ako vas dopadne Bareti\u0107, vjerujte mi, dobro vas je dopalo. “Osmi povjerenik”, “Pri\u010daj mi o njoj”, “Hotel Grand”, “Zadnja ruka” (koju mo\u017eete i poslu\u0161ati kao radio-roman na HR-u)\u2026 u va\u0161oj su slu\u017ebi. \u010citajte Bareti\u0107a!<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Knjige se ne mogu pro\u010ditati dok se le\u017ei na njima, ali tko zna, mo\u017eda se mo\u017eemo dobro odmoriti na njima. Uglavnom, evo jo\u0161 tereta, iako su stroge preporuke da ih, ako ne ide, \u010ditate kao i ja, doma, pod ventilatorom<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6712,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-6771","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n