S kraja. Velika nesta\u0161ica ili nepostojanje hrane; nemogu\u0107nost opstanka, oskudica. Potom u prenesenom zna\u010denju, vrlo jak osje\u0107aj potrebe za \u010dim. I na prvom mjestu: osje\u0107aj potrebe za jelom. Glad prema Hrvatskom jezi\u010dnom portalu.<\/p>\n
Zgodno je, iako nije namjerno, da je glad koja je definirana kao velika nesta\u0161ica ili nepostojanje hrane \u2013 na tre\u0107em mjestu definicije. Kao da ju je civilizacijski doseg tamo izgurao, u simboli\u010dkom smislu, i kao da su pri\u010de o velikim gladima koje su prethodile, prije nego smo satrli sve barbare u sebi i oko nas, (p)ostale tek to \u2013 pri\u010de. One s opomenom, one sa sretnim krajem.<\/p>\n
Svejedno, nije tako. Gaza je gladna.<\/p>\n
Novinski naslovi su do prije koji dan o gladi u Gazi izvje\u0161tavali tako da u njima i u tekstovima gotovo nije bilo ni subjekta ni objekta, sve je u pasivu, a glad je ispala elementarna nepogoda, poput potresa, po\u017eara, su\u0161e, tu\u010de, me\u0107ave, kakve epidemije. Glad je, da nismo upu\u0107eniji, evo, posljedica nekog prirodnog doga\u0111aja, neke tehni\u010dke malformacije ili biolo\u0161kog zapetljaja. Ali dobro, ne\u0161to se promijenilo. Neki je priti\u0161\u010di\u0107 okrenuo izvje\u0161tajno kormilo.<\/p>\n
***<\/p>\n
\u010citala sam tako prije, pa nema ni dvadesetak dana, u jednoj od na\u0161ih dnevnih novina, a mo\u017ee biti bilo koja od 4-5 koje mo\u017eete prona\u0107i u \u010ditaonicama javnih knji\u017enica, uop\u0107eni \u010dlanak o “alarmantnom izvje\u0161\u0107u UN-a” koji govori o tome kako se “u Gazi odvija najgori mogu\u0107i scenarij” i da za to ima sve vi\u0161e dokaza.<\/p>\n
Gotovo dvije godine dokaza je sustavno gradilo slu\u010daj. Ali, tko, \u0161to, kako, kakvi crni najgori mogu\u0107i scenarij?<\/p>\n
I eto vraga, koji zbilja u narativu o Gazi dolazi u elipsama: \u010dlanak nijednom, a evo pro\u010ditala sam ga 4 ili 5 puta, koliko je potrebno da \u010dovjek bude ba\u0161 siguran da je dobro pro\u010ditao, nijednom ne spominje uzrok gladi. Ako ga i spominje, \u010dlanak ne\u0161to govori o tome kako je za to odgovorna “Gaza Humanitarian Foundation”, organizacija koju podupiru SAD i Izrael. Nema rata, nema genocida od 7. oktobra naovamo, ni u presjeku, nema historijskog sukoba Palestinaca i Izraelaca, nema ni\u010deg, nema mesa, je li, onog \u0161to u osnovi \u010dini pri\u010du<\/em>. I nije to metafori\u010dki suosje\u0107aj s narodom koji ozbiljno pati, pri\u010da okrhnuta od svojih najva\u017enijih dijelova, nego boja\u017eljiva pipa koja tu i tamo kapne, tako da nitko ne bi bio prozvan i da se kap koju je bacila u pra\u0161inu na vrijeme osu\u0161i.<\/p>\n Strah je, otkako je Gaze, otkako je govora o Gazi u javnom prostoru, pogotovo u onom u kojem se “ima \u0161to izgubiti” \u2013 golem. Slu\u0161am tamo negdje krajem petog mjeseca, prije spavanja, Heni Erceg<\/strong> i Viktora Ivan\u010di\u0107a<\/strong> na predstavljanju njihovih knjiga u Rijeci, kako zbore o stanju medija u devedesetima i danas, i oboje lijepo ka\u017eu, parafraziram da ih sad opet ne ganjam po internetu, da danas o Palestini u Hrvatskoj mo\u017eete pisati, nije to Njema\u010dka, tamo \u0107ete ipak dobiti neku depe\u0161u. To ja ka\u017eem. Htjela sam umjesto “depe\u0161u” napisati lakat u rebra, pendrek u bubrege, pretres stana, ali da ne idem previ\u0161e u pjesni\u010dku slobodu, to je otprilike to. Mo\u017ee se govoriti, i ti raspr\u0161eni, mali govori ljudi koji se bez zumiranja ove planete u nekom ozbiljnom omjeru ne bi ni primijetili u masi, eto, doveli su do nekog ozbiljnijeg razgovora i pisanja o Gazi.<\/p>\n Borba za diskurz, istovremeno i najispraznija i najva\u017enija borba. Ne zna\u0161 bi li sudjelovao ili se povukao, ali ako ima\u0161 olovku, ako si pisac, spisateljica, ako promatra\u0161 svijet, nije da se ne vidi, i nije da se ne mo\u017ee olovkom \u0161togod dobro zamr\u010diti.<\/p>\n I eto priti\u0161\u010di\u0107a! Nagomilani diskurzi. Olovke u \u0161aci stisnute ko snop debelog sijena. Tko ih je ikad tako dr\u017eao, zna o \u010demu govorim.<\/p>\n ***<\/p>\n Po\u010detak gladi u Gazi internetski su algoritmi dobacili do mene kroz nekoliko kra\u0107ih vijesti u kojima su novinari izvje\u0161tavali o nesta\u0161ici hrane, ali jo\u0161 uvijek sve bez slika. Iako, svakom tko je iskusio bilo kakav oblik nesta\u0161ice, \u0161to \u0107e mu slika da mu do\u010dara tu\u0111u patnju? Svejedno, u nekom je trenutku do mene do\u0161la video-reporta\u017ea o ribarima na pje\u0161\u010danim pla\u017eama Gaze koji iz mora i ribom ispra\u017enjenih mre\u017ea izvla\u010de za\u0161ti\u0107ene kornja\u010de da bi se prehranili njihovim mesom. Miroljubive be\u0161tije koje su s njima bile u morskom su\u017eivotu, ribari u barkama, kornja\u010de u svojim oklopima. Vjerojatno je na ovoj planeti i postojao trenutak kad je more pripadalo svima. Povr\u0107e je tad, u vrijeme te vijesti, isto neki svibanj, vjerojatno po\u010detak, bilo dostupno i moglo se kupiti po bizarno visokim cijenama (kao i voda), ali mesa, proteina, nije bilo.<\/p>\n Po\u010detku gladi i nesta\u0161ici ribe prethodila je jedna druga vijest, iz davne 2017., kad je za “Al-Jazeeru” prvi put o svome ribarskom zanimanju govorila Madleen Kullab<\/strong>, tada dvadeset dvogodi\u0161njakinja, koja je tradiciju ribarenja u svojoj obitelji, uz dvojicu mla\u0111e bra\u0107e, naslijedila od oca, zbog bolesti ostavljenog nepokretnog. Ona je na o\u010devoj brodici po\u010dela ribariti kao dvanaestogodi\u0161njakinja.<\/p>\n Na pitanje reportera za\u0161to izlazi na otvoreno more, odgovorila je da mora<\/em>, unato\u010d \u010dinjenici da \u0107e na njenu brodicu, tamo negdje oko pete nauti\u010dke milje, pucati izraelska vojska, iako je ograni\u010denje za izlaz \u0161esta, a da bi napunili ka\u0161etu srdele, trebali bi iza\u0107i barem deset. (Pi\u0161em ovo i ne mogu vjerovati apsurdu koji tipkam, evo!) Restrikcije su, izgleda, tu ve\u0107 neko desetlje\u0107e, dva, tri.<\/p>\n Flotila slobode koja je s humanitarnom pomo\u0107i zaplovila Mediteranskim morem prije mjesec dana, nazvala je svoj brod prema njoj i krenula prema Gazi. Svi znamo kako je to zavr\u0161ilo. I da, Madleen ne mo\u017ee vi\u0161e u ribolov, jer je Izrael to zabranio u aprilu 2021.<\/p>\n Za\u0161to ovo pi\u0161em\u2026 E da! “The Guardian” je zadnji dan jula objavio \u010dlanak kojem u naslovu stoji uputa kako je Izrael prouzro\u010dio glad u Gazi, i to jasnom matemati\u010dkom ra\u010dunicom: Palestinci ne mogu oti\u0107i, rat je zaustavio poljoprivredu, a Izrael ribolov. Sve \u0161to \u0107e Palestinac ili Palestinka pojesti, mora biti u Palestinu uneseno izvana.<\/p>\n Prenosim va\u017ean citat: “Izrael zna koliko hrane je potrebno. Godinama je kalibrirao glad u Gazi, u po\u010detku pa\u017eljivo odre\u0111uju\u0107i koli\u010dine po\u0161iljki kako bi ostvario pritisak, ali izbjegavao potpunu smrt od gladi.” Posljedice gladi koje vidimo zapravo su jedna slo\u017eena i dugo implementirana ra\u010dunica. I evo jo\u0161 jedan sitan detalj iz istog \u010dlanka: “Ideja je staviti Palestince na dijetu, ali ne da umru od gladi”, rekao je vi\u0161i savjetnik tada\u0161njeg premijera Ehuda Olmerta<\/strong> 2006. godine.” Tortura.<\/p>\n ***<\/p>\n Istovremeno, a uvijek se ne\u0161to doga\u0111a istovremeno, u Izraelu je u Jeruzalemu, u Vrtu ru\u017ea, u travnju podignut spomenik Gladomoru. Planskoj katastrofi, izgladnjivanju ukrajinskih i sovjetskih seljaka da bi se slomio njihov mo\u017eebitni otpor, kroz kolektivizaciju poljoprivrede i oduzimanja \u017eitarica koje su bile pogodne za sadnju i proizvodnju hrane. Smrtnost je bila ogromna, brojke idu izme\u0111u 3 i 7 milijuna, ve\u0107inom Ukrajinaca. Izrael nije slu\u017ebeno priznao Gladomor, navodno imaju politiku da se zemlja obi\u010dno suzdr\u017eava od dono\u0161enja formalnih odluka o priznavanju nacionalnih tragedija drugih naroda. \u0160to se da zaklju\u010diti i iz slu\u010daja Gaze.<\/p>\n Palestinci su gladni. To\u010dka. “Gofundme” je pun palestinskih obitelji i pojedinaca kojima treba direktna pomo\u0107 \u2013 za kupovanje pro\u0161vercane vode i skupih tikvica u Palestini. Pi\u0161ite, pjevajte, istra\u017eite, donirajte. Priti\u0161\u010di\u0107!<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Novinski naslovi su do prije koji dan o gladi u Gazi izvje\u0161tavali tako da u njima i u tekstovima gotovo nije bilo ni subjekta ni objekta, sve je u pasivu, a glad je ispala elementarna nepogoda, poput potresa, po\u017eara, su\u0161e, tu\u010de, me\u0107ave, kakve epidemije<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6712,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-6861","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n