{"id":6868,"date":"2025-08-10T08:21:18","date_gmt":"2025-08-10T06:21:18","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/"},"modified":"2025-08-24T09:51:54","modified_gmt":"2025-08-24T07:51:54","slug":"dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/","title":{"rendered":"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu"},"content":{"rendered":"

“Problem tvoje pozicije je”, u jednom od na\u0161ih vje\u010dnih razgovora o pisanju odjednom je rekao moj bli\u017enji<\/em>, “taj da nisi ni jedno ni drugo. Potje\u010de\u0161 od siroma\u0161nih radnika, ali ne mo\u017ee\u0161 re\u0107i da si svojim intelektualnim radom ba\u0161 osigurana. Nisi doseljenica, a nisi ni Slovenka”. Tako zapo\u010dinje esejisti\u010dki roman “Za\u0161to ne pi\u0161em” (izdanje naklade Ljevak u prijevodu sa slovenskog Anite Peti-Stanti\u0107<\/strong>) spisateljice Dijane Matkovi\u0107<\/strong> u kojem na gotovo 350 stranica upravo razla\u017ee razli\u010dite aspekte te svoje pozicije. A ona je, na po\u010detku knjige, u najkra\u0107em, takva da se nakon studija i rada u medijima i kulturi iz Ljubljane morala vratiti u selo iz kojeg je puno godina ranije pobjegla i poku\u0161ava pisati. Taj “poku\u0161aj” je rezultirao odli\u010dnim hibridom autofikcijskog romana i sociolo\u0161kog eseja.<\/p>\n

U knjizi se isprepli\u0107e nekoliko tema me\u0111u kojima su dominantne pitanje klase i (ne)mogu\u0107nosti pisanja. \u0160to je u socioekonomskom smislu potrebno da bi se moglo pisati? Ili, tko uop\u0107e mo\u017ee pisati?<\/strong><\/p>\n

Naivno bi bilo misliti da zbog javno dostupnog osnovnog obrazovanja i zbog postojanja javnih biblioteka svi raspola\u017eemo jednakim pristupom javnosti i umjetni\u010dkom stvaranju. Onima koji su odrasli u vi\u0161im klasama su roditelji \u010desto \u010ditali prije spavanja, imali su ku\u0107e pune knjiga, afinitet za umjetnost, roditelji su ih vodili putem obrazovanja kakvo su i sami pre\u0161li i tako dalje, \u0161to zna\u010di da su im dali sve alate za kretanje po tom svijetu umjetnosti, dok se u ni\u017eim radni\u010dkim klasama gaji kult fizi\u010dkog rada i tjelesne snage kao kompenzacija za sve bonitete koje nemaju. Dakle, netko tko dolazi iz ni\u017ee klase mora sam na\u0107i put do stvaranja, \u0161to je u slu\u010daju pisanja lak\u0161e nego ako \u017eeli\u0161 postati balerina, pijanista i sli\u010dno, jer bi te onda ve\u0107 morao netko voditi na skupe te\u010dajeve. Zbog toga u sferi umjetnosti, gdje nas, prema slovenskim i UK istra\u017eivanjima, ima samo oko 15 posto iz ni\u017eih radni\u010dkih klasa, najvi\u0161e ljudi iz tih klasa pi\u0161e, jer pisanje ne zahtijeva posebnu opremu i skupe te\u010dajeve.<\/p>\n

S tim stvari jo\u0161 nisu ni pribli\u017eno jednakopravne \u2013 da bismo se mogli predati stvaranju, moramo imati vremena za to, \u0161to zna\u010di da moramo biti slobodni od drugih poslova kojima pla\u0107amo stanarinu i druge tro\u0161kove. Najlak\u0161e, dakle, pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu, koji ne moraju razmi\u0161ljati kako \u0107e pre\u017eivjeti. Strah od toga kako \u0107emo pre\u017eivjeti nas postavlja u stanje u kojem tako\u0111er nemamo mentalnog prostora za igru i stvaranje. Ljudi koji su u djetinjstvu \u017eivjeli u nasilju siroma\u0161tva \u010desto pate i od tjeskobe, depresije, sindroma varalica itd., \u0161to predstavlja nove prepreke za stvaranje, a mo\u017eda i osnovno funkcioniranje. To je kao da imate kompjuter kojem u pozadini rade programi koji ga usporavaju. Kao \u0161to je rekla Kraljica iz “Alise u zemlji \u010dudesa”: Ako \u017eeli\u0161 ostati na istom mjestu, mora\u0161 tr\u010dati najbr\u017ee \u0161to mo\u017ee\u0161. Ako \u017eeli\u0161 do\u0107i negdje drugdje, mora\u0161 tr\u010dati dvaput br\u017ee. A to je nemogu\u0107e, naravno. Klase i njihove prepreke, usprkos tome \u0161to nam govori dominantna ideologija samoostvarenja, itekako postoje. Za sebe volim re\u0107i da sam gre\u0161ka u sistemu, a ne pravilo djelovanja.<\/p>\n

Pi\u0161ete i o klasnom sramu. Pretpostavljam da nije bilo lako o tome pisati \u2013 u knjizi, recimo, prvi put javno navodite da ste i\u0161li u srednju trgova\u010dku \u0161kolu, jer vas je bilo sram govoriti o tome?<\/strong><\/p>\n

Statistike dokazuju da su u jednoj gimnazijskoj generaciji skoro sva djeca iz vi\u0161ih klasa, mo\u017eda je jedna osoba iz ni\u017ee, dok je u tehni\u010dkim i strukovnim \u0161kolama situacija obrnuta. Djeca iz ni\u017eih klasa koja se nekako probiju do gimnazije \u2013 mo\u017eda tako \u0161to je marljivost njihov na\u010din kontrole svijeta nasilja u kojem ne mogu ni\u0161ta kontrolirati \u2013 moraju pro\u0107i i proces potpune transformacije. Kao \u0161to pi\u0161e Didier Eribon<\/strong> u “Povratku u Reims”, mi se tek moramo nau\u010diti kako u\u010diti u \u0161koli, kako mirno sjediti u klupi, slu\u0161ati autoritet, regulirati emocije. To je mnogima iz ni\u017eih klasa veliki izazov, \u010desto su to “neposlu\u0161na djeca” koja su izba\u010dena iz \u0161kolskih sistema. Ja sam bila jedna od tih “neposlu\u0161nih” i promijenila sam \u010detiri srednje \u0161kole, da bih na kraju i\u0161la u ve\u010dernju. Sre\u0107om, postoji socijalni korektiv koji se zove “maturalni te\u010daj” zahvaljuju\u0107i kojem nakon godinu dana pripreme mo\u017ee\u0161 polagati maturu pa sam tako mogla studirati komparativnu knji\u017eevnost, gdje sam na kraju bila me\u0111u najboljima u generaciji. Ali, da, u meni je dugo postajao taj sram da \u0107e drugi misliti da mo\u017eda samo nisam bila “dovoljno pametna” pa sam zbog toga i\u0161la u trgova\u010dku \u0161kolu. Eribon je, na primjer, rekao da mu je bilo lak\u0161e priznati da je gej nego da dolazi iz radni\u010dke klase. Siroma\u0161tvo i sve \u0161to iz njega proizlazi \u017eelimo sakriti, siroma\u0161tvo nije seksi, dok biti gej, to je ve\u0107 druga pri\u010da. Najte\u017ea je, naravno, dvostruka obilje\u017eenost \u2013 biti gej iz ni\u017ee radni\u010dke klase.<\/p>\n

Kao i Eribon, napisali ste knjigu koju va\u0161a majka ne\u0107e pro\u010ditati. Imali ste i dvojbu smijete li pisati o njezinom \u017eivotu bez njezinog pristanka. Kako ste to razrije\u0161ili?<\/strong><\/p>\n

Pa… nisam razrije\u0161ila. Taj me problem i danas mu\u010di. Poku\u0161avala sam pisati eti\u010dno o svojoj majci, a da u isto vrijeme bude i literarno dobro. Kako god, mi ne pi\u0161emo da bi na\u0161e knjige \u010ditale na\u0161e majke, nego da bi njihove i na\u0161e pozicije u\u010dinili vidljivima onima koji govore da klasna podjela dru\u0161tva ne postoji.<\/p>\n

Zapa\u017eate li promjene u regionalnoj knji\u017eevnosti u vezi tematiziranja radni\u010dke klase? Pogotovo u poeziji ima sve vi\u0161e autorica i autora koji pi\u0161u o neima\u0161tini u kojoj su odrastali.<\/strong><\/p>\n

Da, kod nas se po\u010delo objavljivati dosta romana o problemu stanovanja, o obiteljskom nasilju i brojnim problemima manjina. Literatura nam se generalno politizirala, \u0161to je dobrodo\u0161lo. Ideja da bi politika i umjetnost trebale stajati svaka na svojoj strani je do\u0161la od bur\u017eoazije. \u010cini mi se, ipak, da ti romani koji se bave socijalnim temama dolaze s ne\u0161to zaka\u0161njenja. Pratimo ponovni uspon fa\u0161izma, stvara se fa\u0161isti\u010dka internacionala, provodi se genocid, sve frekventnije su i prirodne katastrofe… Mislim da blizina katastrofa treba promijeniti sve estetske i eti\u010dke odluke kod pisanja i drugog javnog djelovanja. \u0160ta zna\u010de male socijalne reforme kad se bli\u017ei kraj svijeta kakvog smo do sad poznavali? Ne ba\u0161 ni\u0161ta, ali ne ni dovoljno. S tom mi\u0161lju bismo mogli promatrati i programe rijetkih preostalih lijevih stranaka.<\/p>\n

Kako vidite funkciju jezika u svom pisanju? Rekla bih da je i va\u0161 jezik u otporu prema literarnom establi\u0161mentu.<\/strong><\/p>\n

Tu slijedim misao Jamesa Baldwina<\/strong>, kao i stavove Aleksandra Hemona<\/strong> i drugih koji vjeruju da jezik mora biti nositelj na\u0161eg iskustva, da ga moramo izazvati, pomaknuti iz sfera u kojima smo navikli da funkcionira, mora zvu\u010dati kao \u0161to zvu\u010dimo i mi sami te da svojim postojanjem u literaturi mo\u017eemo mijenjati jezik i njegova pravila.<\/p>\n

Odrastali ste u \u2013 kako je to u svom eseju nazvala Antonela Maru\u0161i\u0107 \u2013 ku\u0107i bez knjiga, a ve\u0107 ste s 18 godina u pr\u010dvarnici, kako zovete birc u kojem ste radili, organizirali knji\u017eevnu ve\u010der. Otkud kod vas taj poriv prema knji\u017eevnosti i pisanju?<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko je to objasniti, nemam sve odgovore. Pisala sam jo\u0161 kao dijete. Mo\u017eda je bio presudan knji\u017eni\u010dar u osnovnoj \u0161koli, koji je prvi sa mnom razgovarao kao s legitimnom osobom \u010dije mi\u0161ljenje vrijedi. Primijetio je da volim \u010ditati pa smo razgovarali o knjigama, pisanju, \u017eivotu. Dao mi je pozitivnu potvrdu \u2013 \u0161to ina\u010de u svojoj okolini nisam dobivala \u2013 da znam pisati i razgovarati o knjigama pa sam i\u0161la u tom pravcu. Da, s 18 godina sam organizirala knji\u017eevnu ve\u010der u pr\u010dvarnici u kojoj sam radila, i koja je uglavnom bila prazna. Vlasnica mi je to dozvolila jer smo dijelile \u010dinjenicu da nijedna od nas nije imala \u0161to izgubiti. Na dan knji\u017eevne ve\u010deri je birc prvi put bio pun, do\u0161li su i lokalni mediji koji su se raspisali o mla\u0111oj knji\u017eevnoj sceni. To je bilo moje prvo uklju\u010divanje u knji\u017eevnu javnost do kojeg je do\u0161lo jer sam tada u gimnaziji i\u0161la na te\u010daj za maturu, a gimnazije imaju \u010dasopise, druga\u010dije nego strukovne i tehni\u010dke \u0161kole. U takvom sam \u010dasopisu na\u0161la kratke pri\u010de Nejca Gazvode<\/strong> pa se odlu\u010dila organizirati taj doga\u0111aj. Gazvoda je godinu kasnije dobio nagradu Fabula za najbolju zbirku pri\u010da s kojom je pobijedio \u010dak Dragu Jan\u010dara<\/strong>. Tad sam ve\u0107 pokrenula studentski \u010dasopis pa su se mediji raspisali i o “glasu generacije koja dolazi”. Ne mogu vam objasniti odakle energija i odlu\u010dnost za to. Mo\u017eda i zbog toga \u0161to nisam imala plan b.<\/p>\n

\"\"
S predstavljanja romana “Za\u0161to ne pi\u0161em” (Foto: Anto Magzan)<\/figcaption><\/figure>\n

Klasna podjela danas vi\u0161e nije tako jasna jer su se preokrenuli neki od temeljnih postulata kojima se odre\u0111ivala klasa. Recimo, zanimanje, pa ni obrazovanje, vi\u0161e nisu nu\u017eno odrednice klase. Kojoj klasi vi danas pripadate?<\/strong><\/p>\n

Zapravo su stvari jo\u0161 gore nego \u0161to su bile. Kad su moji roditelji za vrijeme Jugoslavije do\u0161li u Sloveniju, \u010dekao ih je redovan posao u tvornici, stan, ljetovanje, mogu\u0107nost stvaranja nekog stabilnog \u017eivota. Onda je do\u0161la tranzicija koja je te tvornice uni\u0161tila, a radnici koji danas dolaze u Sloveniju su uglavnom sezonski, prekarni radnici koji nemaju nikakvu stabilnost i mogu\u0107nosti kakve su na po\u010detku imali moji roditelji. Dakle, razlike izme\u0111u klasa su se nezamislivo pove\u0107ale. Istina je da je danas u prekarni rad gurnuta i urbana srednja klasa te da se ta srednja klasa po\u010dinje raspadati, ali ne smijemo zaboraviti da ta klasa i dalje u\u017eiva u privilegijama nekretnina i raznih oblika socijalnog i kulturnog kapitala. U vezi pitanja kojoj klasi pripadam: ja sam transklasna, kao \u0161to bi za nas rijetke koji smo se rodili u jednoj klasi i pre\u0161li u drugu rekao \u00c9douard Louis<\/strong>. Nisam ni\u017ea radni\u010dka klasa, a nisam ni dio bur\u017eoazije. Stojim izme\u0111u, \u0161to nije lo\u0161a pozicija za promatra\u010dicu dru\u0161tva.<\/p>\n

Dobra strana spisateljskog i novinarskog posla je u tome \u0161to ti omogu\u0107ava da se stalno kre\u0107e\u0161 izme\u0111u razli\u010ditih klasa. Popodne te neka ambasada pozove na fensi ru\u010dak sa stranom spisateljskom delegacijom, a nave\u010der sjedi\u0161 na asfaltu ispred kluba na Metelkovoj i s kolegama pri\u010da\u0161 o strahu da taj mjesec ne\u0107e\u0161 dovoljno zaraditi. Kao \u0161to znamo, na\u0161a su tr\u017ei\u0161ta premalena da bi se od stvaranja moglo \u017eivjeti pa je pitanje ekonomskog nadila\u017eenja klase suvi\u0161no. Kao i vi\u0161a klasa imam ne\u0161to socijalnog i kulturnog kapitala, \u0161to je u ovom trenutku dovoljno da mogu u javnosti raditi \u0161to \u017eelim. To je velika sre\u0107a i odgovornost. Ono \u0161to sam dobila od ni\u017ee radni\u010dke klase je vjerojatno odre\u0111eno buntovni\u0161tvo zbog nepravedne podjele dru\u0161tvene mo\u0107i, \u0161to kroz odrastanje osje\u0107a\u0161 na vlastitoj ko\u017ei pa razvije\u0161 osje\u0107aj za “realno”. Voljela bih vjerovati da sam malo tog buntovni\u0161tva naslijedila i od svog oca, koji je za vreme tranzicije vodio \u0161trajk radnika tvornice koju su preuzeli tajkunski oportunisti.<\/p>\n

Za sindrom prevarantice, za koji navodite da vam se javlja kod gotovo svakog teksta koji pi\u0161ete, bih rekla da tako\u0111er mo\u017ee biti transklasni i prvenstveno rodni. \u017dene puno \u010de\u0161\u0107e sumnjaju u svoje sposobnosti i strahuju da \u0107e se osramotiti. Kako se s tim borite i osje\u0107ate li se manje “prevaranticom” nakon uspjeha “Za\u0161to ne pi\u0161em”?<\/strong><\/p>\n

Naravno, o toj dvostrukoj obilje\u017eenosti \u2013 klasom i rodom \u2013 na vi\u0161e stranica pi\u0161em u knjizi. Nisam naslijedila biblioteku u kojoj je tako puno velikana svjetske umjetnosti i tako malo velikanki. Tako\u0111er smo druk\u010dije socijalizirane. Na\u0161e je da \u0161utimo i pratimo pravila koja su napisali mu\u0161karci. Po\u010dinjem misliti da sindrom prevaranta i prevarantice ima svaka osoba sklona razmi\u0161ljanju i osje\u0107anju svijeta oko sebe. Osjetljiva osoba nema nikakvog razloga za samopouzdanje, tako nekako je smatrao i Dostojevski<\/strong>.<\/p>\n

Nakon \u0161to vam je iza\u0161la prva knjiga bili ste meta, kako to nazivate, javnog tre\u0161inga, i to od dotada\u0161njih prijateljica. O \u010demu se zapravo radi?<\/strong><\/p>\n

Stvar je u tome da patrijarhat utje\u010de i na \u017eene. \u010cak i u feministi\u010dkih krugovima, kao \u0161to je u tekstu “Tre\u0161ing: tamna strana sestrinstva” pisala Jo Freeman<\/strong>. Svaka zajednica na kraju pokupi dominantne dinamike djelovanja dru\u0161tva. Po\u0161to \u017eene osje\u0107aju represiju, moraju to u ne\u0161to kanalizirati, a znaju da mu\u0161karce nije pametno napadati pa napadnu kolegicu u kojoj vide aktualizaciju ne\u010deg za \u0161to misle da bi i same mogle jednako dobro napraviti. Tako sam umjesto kritika knjige od takozvanih kolegica dobila lo\u0161e zapakirane li\u010dne napade iza kojih je stajala potreba da me maknu sa scene.<\/p>\n

Pi\u0161ete da od takvog tre\u0161inga ostaje strah \u0161to \u0107e se dogoditi nakon objave nove knjige i glas u glavi koji poru\u010duje da je mo\u017eda bolje \u0161utjeti, ne isticati se, da vas ne bi javno poni\u017eavali. O\u010dito niste poslu\u0161ali taj glas. Je li se i\u0161ta ru\u017eno dogodilo, kakve su bile reakcije?<\/strong><\/p>\n

Ni\u0161ta ru\u017eno se poslije objavljivanja zadnje knjige nije desilo. Mo\u017eda neke minorne stvari o kojima zbog koli\u010dina pohvala nema smisla govoriti. Knjiga je bila jako dobro prihva\u0107ena pa su vjerojatno “kolegice” ocijenile da me nije mudro napadati. Jedna od tih nekada\u0161njih kolegica se i ispri\u010dala za to \u0161to se tad de\u0161avalo. Nisam ja tu neka \u017ertva. Poslije nekog vremena sam se pokupila \u2013 mada je dugo trajalo \u2013 i nastavila s pisanjem, ali takvo pona\u0161anje drugima signalizira da je bolje da \u0161ute ili \u0107e biti javno napadnute. Tre\u0161ing, dakle, djeluje kao na\u010din nadzora dru\u0161tva u kojem odre\u0111ene osobe \u017eele dominirati. Nikad ne smijemo u\u0161utjeti. Kao \u0161to je rekla Zora Neale Hurston<\/strong>: ako \u0161utimo o svojoj boli, ubit \u0107e nas i re\u0107i da smo u tome u\u017eivali.<\/p>\n

Sura\u0111ivali ste s raznim va\u017enim slovenskim medijskim redakcijama. Za\u0161to ste napustili mejnstrim novinarstvo?<\/strong><\/p>\n

Pogledajmo na primjer nedavno objavljeni broj Dela: objavili su tekst o tome kako je transformacija tvornica iz proizvodnje automobila u proizvodnju oru\u017eja “dobra prilika za biznis”. Dakle, imamo novinare i urednike koji bez problema o oru\u017eju govore kao o bilo kojem drugom proizvodu, kao da to oru\u017eje ne\u0107e netko dr\u017eati u rukama, a netko stajati na drugoj strani. Da ne spominjemo da radnik koji proizvodi oru\u017eje mo\u017ee imati moralni problem. Prvi razlog zbog kojeg tako pi\u0161u jest da ne zami\u0161lju sebe ni u jednoj od tih uloga. Drugi je taj da mejnstrim mediji ne slu\u017ee zajednici, ve\u0107 kapitalu. Ve\u0107ina novinara je uostalom navikla \u017eivjeti s kognitivnom disonancom \u2013 podr\u017eavaju interese vlasnika svog medija i pi\u0161u kontra interesa vlasnika drugog medija, a nama to prodaju kao proizvodnju politike. Radila sam uglavnom na podru\u010dju kulture, a to nikog ne zanima i sve je OK dok se ne mije\u0161a\u0161 u njihove interese. Funkcija kulturnih rubrika u medijima je punjenje prostora izme\u0111u interesnih objava i oglasa. A i, kao \u0161to znamo, bur\u017euji, a oni su gotovo jo\u0161 jedini koji \u010ditaju \u0161tampane medije, vole se osje\u0107ati kulturno, bolje od “glupih” radnika i obrtnika koji novine i \u010dasopise ne \u010ditaju. To bi zna\u010dilo da pi\u0161em o knji\u017eevnosti, a na sljede\u0107oj stranici je tekst o tome kako je proizvodnja oru\u017eja dobar biznis. I da slu\u017eim potrebi bur\u017eoazije da se osje\u0107a superiornom.<\/p>\n

razgovor vodila Barbara Matej\u010di\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Klase i njihove prepreke, usprkos tome \u0161to nam govori dominantna ideologija samoostvarenja, itekako postoje. Strah od toga kako \u0107emo pre\u017eivjeti nas postavlja u stanje u kojem nemamo mentalnog prostora za igru i stvaranje<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6865,"template":"","tags":[173],"atribut":[],"class_list":["post-6868","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nDijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Klase i njihove prepreke, usprkos tome \u0161to nam govori dominantna ideologija samoostvarenja, itekako postoje. Strah od toga kako \u0107emo pre\u017eivjeti nas postavlja u stanje u kojem nemamo mentalnog prostora za igru i stvaranje\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-08-24T07:51:54+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1149\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1137\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"14 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/\",\"name\":\"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/08\\\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg\",\"datePublished\":\"2025-08-10T06:21:18+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-24T07:51:54+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/08\\\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/08\\\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg\",\"width\":1149,\"height\":1137,\"caption\":\"Dijana Matkovi\u0107 (Foto: Nejc Fon)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Klase i njihove prepreke, usprkos tome \u0161to nam govori dominantna ideologija samoostvarenja, itekako postoje. Strah od toga kako \u0107emo pre\u017eivjeti nas postavlja u stanje u kojem nemamo mentalnog prostora za igru i stvaranje","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2025-08-24T07:51:54+00:00","og_image":[{"width":1149,"height":1137,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"14 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/","name":"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg","datePublished":"2025-08-10T06:21:18+00:00","dateModified":"2025-08-24T07:51:54+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Matkovic1_Nejc-Fon.jpg","width":1149,"height":1137,"caption":"Dijana Matkovi\u0107 (Foto: Nejc Fon)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/dijana-matkovic-najlakse-pisu-oni-koji-su-od-roditelja-dobili-nekretninu\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Dijana Matkovi\u0107: Najlak\u0161e pi\u0161u oni koji su od roditelja dobili nekretninu"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/6868","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6865"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6868"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6868"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=6868"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}