“Jadrankin prvi \u017eivot” zapravo je kulminacija dvaju razli\u010ditih puteva \u2013 njezinog osobnog, ali i tre\u0161njeva\u010dkog kolektivnog. Pod vodstvom udruge BLOK, na kvartu se od 2018. godine odvija niz projekata s ciljem obnavljanja i revalorizacije tre\u0161njeva\u010dke povijesti, posebice povijesti “malih” ljudi. Prikupljanjem materijala iz osobnih arhiva tre\u0161njeva\u010dkih \u017eitelja stvoren je Muzej susjedstva Tre\u0161njevka (MST), bogat virtualni fundus prepun zna\u010denja. BLOK je 2021. pozvao Bo\u017eenu da ga istra\u017ei, a ona je po\u010dela bilje\u017eiti radni\u010dke pri\u010de. Pritom je shvatila da se, iako sama nije s Tre\u0161njevke, radi o povijesti iznimno nalik njenoj.<\/p>\n
\u2013 Na nekim fotografijama sam prepoznavala svoju mamu, u fotografiji slasti\u010dareve k\u0107eri iz 1930-ih svoju baku, na nekoj tre\u0107oj fotografiji radni\u010dki stan iz 1960-ih u kakvom je \u017eivjela moja teta s obitelji. Pregledavanje tu\u0111ih fotografija o\u017eivljavalo je povijest moje vlastite obitelji \u2013 rekla mi je.<\/p>\n
Zajedno s Oljom, sljede\u0107e je tri godine provodila radionice \u010dije su polazi\u0161te tako\u0111er bili radni\u010dki \u017eivoti, kako sada\u0161njih sudionika i sudionica, tako i onih zabilje\u017eenih u fundusu MST-a. Jedna od fotografija koju su otkrile bila je upravo slika Jadranke Klekar<\/strong>, kako sa 16 godina prodaje cvije\u0107e na Tre\u0161njeva\u010dkom placu. Kada je donirala fotografiju, Jadranka se nije ni nadala takvoj suradnji.<\/p>\n \u2013 U po\u010detku, bila sam donositeljica stvari iz pro\u0161losti. Kad god bih ne\u0161to donijela za Muzej susjedstva, uz to bih ne\u0161to i rekla. Nisam ni sanjala da \u0107e ovo biti rezultat. Dio mog \u017eivota ispri\u010dan u knjizi meni je bio jako va\u017ean, no u trenucima kad sam sura\u0111ivala s Bo\u017eenom i Oljom uop\u0107e nisam bila svjesna \u0161to sam sve u \u017eivotu pro\u0161la i kako je to izgledalo \u2013 ispri\u010dala mi je Jadranka.<\/p>\n Kako je podijelila Bo\u017eena, ona je ve\u0107 u po\u010detku upoznavanja s Jadrankom prepoznala njezina iskustva kao bitno mjesto kolektivnog povezivanja:<\/p>\n \u2013 Kad sam u fundusu otkrila Jadrankine fotografije i \u010dula njezinu \u017eivotnu pri\u010du, shvatila sam da \u0107e se u njoj prepoznati mnoge druge Jadranke njezine generacije, \u0161to je postalo jasno jo\u0161 na izlo\u017ebi koju su posjetile mnoge \u017eene iz kvarta.<\/p>\n Izlo\u017eba o kojoj govori bila je zapravo prvo uprizorenje “Jadrankinog prvog \u017eivota”. Odr\u017eana 2023. pod istim imenom, sastojala se od ilustracija temeljenih na Jadrankinim fotografijama te maketa i tlocrta stanova u kojima je \u017eivjela. Za razliku od mnogih svojih onodobnih kolega, nikada nije dobila dr\u017eavni stan, mnoga njezina prebivali\u0161ta nisu imala vode, a u jednom je \u017eivjela i bespravno. Kao samohrana majka i budu\u0107a sindikalistica, Jadranka je gradila gdje god je to mogla.<\/p>\n Njezinu pri\u010du mnoge od nas prepoznajemo pod nekim drugim imenima i s drugim detaljima. No takve pri\u010de otkrivaju i ona \u0161ira kretanja, sustavna, ali \u010desto neprimjetna. Kako je svojedobno izlo\u017ebu o Jadranki opisala Ivana Peri\u0107<\/strong>, u njoj “kroz jedan \u017eivot izbijaju drugi \u017eivoti, mikropovijest Tre\u0161njevke i makropovijest sistema”. Bo\u017eena i Olja su odlu\u010dile da ta povijest mora biti sro\u010dena i dostupna u ukori\u010denom izdanju kako bi mogla doprijeti \u0161to \u0161ire.<\/p>\n \u2013 Bilo nam je va\u017eno Jadrankinu pri\u010du zabilje\u017eiti u trajnijem formatu. Knjiga mo\u017ee i\u0107i od ruke do ruke, cirkulirati u zajednici i prona\u0107i svoje \u010ditatelje i izvan krugova publike koja prati izlo\u017ebe \u2013 ka\u017ee Bo\u017eena.<\/p>\n Tako je na\u0161la put i do mene. Potaknuta pro\u010ditanim, sastala sam se s Jadrankom u kafi\u0107u na sedam minuta hoda od moje rodne ku\u0107e i pet od prabakine. Fri\u0161ko s frizure, u \u0161arenoj haljini i s “o\u010dima koje se lako otvaraju srcu” (kako ju je u knjizi opisala Olja), pri\u010dala mi je o sebi, o knjizi, o borbi, ratu i dana\u0161njici. Kao i mojim pramajkama, Jadrankin je prijeratni \u017eivot bio obilje\u017een susjedskom solidarno\u0161\u0107u.<\/p>\n \u2013 Mi smo prvi u zgradi imali televizor. Nave\u010der bi nam susjedi pokucali na vrata, jedan bi nosio kavu, drugi kola\u010de i stisnuli bismo se u na\u0161a 24 kvadrata. Dolazili su gledati humoristi\u010dku emisiju poslije ve\u010dernjih vijesti. Nikome nije bilo tijesno, nitko se nije bunio, nikome nije palo na pamet da ka\u017ee “Ja te ne \u017eelim u svojoj ku\u0107i” \u2013 prepri\u010dala je.<\/p>\n Iskustva poput zajedni\u010dkog gledanja rijetko dostupnih televizora, susjedskih ro\u0161tiljanja na dvori\u0161tima i posu\u0111ivanja odje\u0107e nisu jedinstvena Tre\u0161njevci, no amblematska su za kulturu koju je u njoj desetlje\u0107ima gajila radni\u010dka klasa. “Jadrankin prvi \u017eivot” opisuje niz sli\u010dnih, malih \u010dinova solidarnosti, a njihov je centar Hotel Laguna, gdje je radila punih 35 godina. Tamo se odvijao \u010ditav \u017eivot \u2013 od jedenja i tu\u0161iranja do rada, dru\u017eenja i brige za druge. Kako ju je u jednoj od Bo\u017eeninih ilustracija opisala Jadranka: “Nekad je u Laguni bilo puno ljudskosti i empatije prema drugome.”<\/p>\n Dok sam \u010ditala taj dio poeme, prisje\u0107ala sam se kola\u010da koje je baka pekla za radne godi\u0161njice svojih suradnika i suradnica i hrenovki koje bi mi kuhale mamine kolegice kad bi me morala povesti u ured. Detalji takvih povijesti zaslu\u017euju bilje\u017eenje upravo jer nisu bili utopijski, ve\u0107 svakodnevni i znak jedne \u0161ire kulture. Oljinim rije\u010dima iz knjige, to su “tisu\u0107e neispri\u010danih \u017eivota u oknima \/ \u0161to sjaje u mraku”. Daju nam uvid u stvarne, slojevite \u017eivote i poma\u017eu nam kontekstualizirati politi\u010dko u osobnom. Bitno je da nam takvi zapisi zavr\u0161e u rukama i pred o\u010dima, kako bismo te iste o\u010di i otvorili.<\/p>\n \u2013 Iskustva “obi\u010dnih” radnica, njihova svakodnevica i borbe za mene su ba\u0161 ona prava, va\u017ena i zanimljiva povijest koju treba zabilje\u017eiti. Ta iskustva su nijansiranija od onih koje prenosi slu\u017ebena povijest u kojoj uvijek ima ne\u010deg autoritarnog. Netko \u0107e se u tu\u0111em \u017eivotu prepoznati, netko \u0107e mo\u017eda suosje\u0107ati, netko drugi \u0107e vidjeti da homogeno iskustvo jednako za sve ne postoji. To je ve\u0107 dovoljno va\u017ean razlog za\u0161to je takve pri\u010de va\u017eno bilje\u017eiti i pamtiti \u2013 rekla je Bo\u017eena.<\/p>\n Kako saznajem iz pri\u010da poput Jadrankinih, ta solidarna svakodnevnica prenijela se i u opresivan kontekst rata devedesetih. Jadranka smatra da je i tu povijest va\u017eno bilje\u017eiti, iako je \u010desto zanemarivana.<\/p>\n \u2013 Dosad nitko nije potezao pitanje \u017eena koje su tijekom rata najedanput, s jednim ili petero djece, ostale same i morale samostalno privre\u0111ivati i pla\u0107ati. Ljudi su zaboravljali, ljudi su se obnavljali, no mi sada, kroz ovu knjigu, pote\u017eemo to pitanje.<\/p>\n U ratu, Hotel Laguna je bio smje\u0161taj za \u0161esto izbjeglica \u2013 “hotel prognanika i umornih radnika” \u2013 kako ga u ovom periodu opisuje Olja. Njegovo je osoblje, zajedno s Jadrankom, izbjeglice tretiralo kao goste i sustanare.<\/p>\n \u2013 Mi konobari, sobarice i recepcioneri smo prije rata bili dosta povezani i bilo nam je va\u017eno da odradimo posao kako treba. Tako je ostalo i u ratu, neki od nas smo postali kao porodice. Svi smo o svima sve znali. Me\u0111usobno smo dijelili robu; prognanici su znali dobivati neke stvari, pa su davali i nama jer su oni od nas imali sve \u2013 podijelila je Jadranka.<\/p>\n Kako potvr\u0111uju i moje pretkinje, ta se me\u0111usobno povratna solidarnost i kasnije odr\u017eala me\u0111u dijelovima populacije, no sustav ju je reducirao do to\u010dke u kojoj su takvi \u010dinovi iznimke. U Jadrankinom primjeru, dr\u017eava nije financirala prognanike iz Lagune, ve\u0107 hotel. On je zatim pre\u0161ao u privatno vlasni\u0161tvo te je do\u0161lo do degradacije uvjeta sve dok se radnicama i radnicima nije prestala ispla\u0107ivati pla\u0107a. Tada ve\u0107 povjerenica Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Jadranka je 2001. organizirala dvomjese\u010dni \u0161trajk, a podr\u017eali su ga i prognanici. Podr\u0161ka je bila prisutna i \u0161ire, ali uvijek na tlu, me\u0111u susjedima \u2013 dok su mediji uglavnom prikazivali \u0161trajk kao antidr\u017eavan i danguba\u0161ki, kumice s Tre\u0161njeva\u010dkog placa hranile su Jadranku i njezinog sina. Iako je tijekom \u0161trajka dobila otkaz, on je ubrzo povu\u010den te je nastavila svoj radni \u017eivot. Pritom je ostala vjerna borbi za radni\u010dka prava; 2003. je postala predsjednica Samostalnog sindikata za uslu\u017ene djelatnosti, na \u010dijem je \u010delu i danas.<\/p>\n Kako ka\u017ee i sama, “tu je i Jadrankin drugi \u017eivot” koji nije objavljen u knjizi, a tijekom kojeg se kvart stubokom mijenjao. Danas nema te nekada\u0161nje “otvorenosti srcu” kakva se 1970-ih skrivala u Jadrankinim o\u010dima i zajednici. Iako bih mogla pretvoriti ovaj tekst u lamentaciju o minulim vremenima \u2013 na kvartu danas vlada mnogo ve\u0107e otu\u0111enje, ljudi se dr\u017ee svojih malih krugova, ne poznaju susjede, ne poma\u017eu im jednako \u2013 knjiga me poziva da radije razmi\u0161ljam “o Tre\u0161njevci koja se ne predaje”. O\u017eivljavanje pri\u010da poput Jadrankinih kroz projekte poput Muzeja susjedstva mojoj rodnoj \u010detvrti vra\u0107a to\u010dke zna\u010denja iz kojih mo\u017eemo uzgojiti nove oblike solidarnosti i nove narative, te njima zasigurno mo\u017eemo povratiti naizgled izgubljeno. Mo\u017eda se uskoro rodi i okupljali\u0161te u kojem \u0107emo se mo\u0107i nadahnuti takvim pri\u010dama.<\/p>\n \u2013 Htjela bih da dobijemo pravi pravcati, fizi\u010dki muzej u koji \u0107emo donositi stvari koje \u0107e tu ostati trajne \u2013 rekla mi je Jadranka.<\/p>\n Na stranicama MST-a saznajem da bi se ta \u017eelja mogla i ostvariti \u2013 sudionici muzeja “rade na pronala\u017eenju stalne adrese”, a ve\u0107 su dostupne i skice modela upravljanja i prijedlozi prostora. U o\u010duvanju vlastite povijesti, Tre\u0161njevka se zaista ne predaje.<\/p>\n Nakon razgovora s Jadrankom, navratila sam kod bake na ru\u010dak. Kao i uvijek u zadnje vrijeme, tema razgovora je bila koliko se kvart promijenio, koliko je vi\u0161e topline bilo prije, koliko su direktori brinuli za radnike i radnici za poduze\u0107a, a susjedi jedni o drugima. Podijelila sam s njom Jadrankinu pri\u010du, obe\u0107ala joj nabaviti primjerak knjige i povezati je s Muzejom susjedstva. Kasnije, na telefonu s mamom, dogovorila sam da kre\u0107emo bilje\u017eiti i vlastitu povijest na kvartu, barem za sebe. Oljinim stihovima, duh koji nose na\u0161e pretkinje, obi\u010dne \u017eene, na\u0161a je ostav\u0161tina: “Zaboravit \u0107emo male heroje s ulice \/ njima nikad i nismo pamtili imena \/ ali borba mnogih ostat \u0107e u naslje\u0111e.”<\/p>\n pi\u0161e Julija Savi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Radnica i aktivistkinja Jadranka Klekar stanuje na Tre\u0161njevci od rodne 1954. Njen \u017eivot, od ranih obiteljskih iskustava preko zajedni\u0161tva u Hotelu Laguna do \u0161trajka ranih 2000-ih, nedavno je memorijaliziran u knjizi “Jadrankin prvi \u017eivot” s ilustracijama Bo\u017eene Kon\u010di\u0107 Badurina i epskom poemom Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6871,"template":"","tags":[136],"atribut":[],"class_list":["post-6876","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-portret"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Jadrankin-prvi-zivot1-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Jadrankin-prvi-zivot2-scaled.jpg\")