“Na\u0161e sestre ro\u0111ene da stvaraju \/ Na\u0161a bra\u0107a ro\u0111ena da razaraju”, pjeva bend Ponor u pjesmi “Na\u0161e sestre”. Odsvirali su je i na pro\u0161logodi\u0161njem No\u0107nom mar\u0161u u Zagrebu. Ima li pjesma veze s naslovom va\u0161eg rada?<\/strong><\/p>\n Naravno da ima, ekipa iz Ponora su mi prijatelji. Kad sam na poziv organizatora projekta “Okolo” odlu\u010dila da \u017eelim raditi velike \u017eenske figure od tekstila, sjetila sam se pjesme, ponovno pro\u010ditala tekst i pitala Slobi\u0107a<\/strong> iz Ponora mogu li uzeti taj naslov jer mi je ba\u0161 odgovarao.<\/p>\n Pet velikih rozih \u017eena s preduga\u010dkim rukama, ispisane razli\u010ditim porukama \u2013 pribli\u017eite nam “Sestre”.<\/strong><\/p>\n Htjela sam da imaju ruke neprirodne du\u017eine, ba\u0161 zato da budu isprepletene. U njima sam vidjela neke nevidljive niti jer \u017eene iz generacije u generaciju prenose znanja i mudrosti jedna drugoj upravo preko ruku. Mama te u\u010di kuhati rukama, poma\u017eemo si rukama, grlimo se rukama. Taj dodir i povezanost su mi bili va\u017eni i zato su ruke u ovom radu nagla\u0161ene.<\/p>\n Bilo mi je bitno da rad ima jasnu \u017eensku temu \u2013 i zato sam odabrala rozu boju, da se igram sa stereotipom. U javnom prostoru, na ulazu u Cvjetni trg, gdje prolazi puno dostave, vozila i ljudi, htjela sam da instalacija privu\u010de pa\u017enju, da nekoga natjera da stane dvije, tri minute. Da se zadr\u017ei, pro\u010dita, mo\u017eda ostvari interakciju \u2013 ili da ga rad i\u017eivcira pa ode. I to je isto reakcija.<\/p>\n Ispisivala sam citate vezane za prava \u017eena, za veganstvo. Niz godina sam veganka pa mi je i to va\u017eno. Dodala sam i stihove pjesama koje se bave \u017eenskim ili \u017eivotinjskim pravima, ali i osobne elemente: crte\u017e svog psa, datum ro\u0111enja. U ovom radu dala sam si potpunu slobodu. Sve sam crtala ru\u010dno, \u0161ivala, a izbor tekstila vezao je moja dva fakulteta, Akademiju likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnolo\u0161ki fakultet.<\/p>\n Koliko je rad stajao netaknut?<\/strong><\/p>\n Tri dana. Kad sam do\u0161la tu subotu krajem kolovoza do Var\u0161avske, jedna je sestra le\u017eala na podu, a druga je nedostajala. No odmah sam popravila rad koliko sam mogla i koliko je nestanak jednog dijela rada to dopu\u0161tao.<\/p>\n \u010cini mi se da je ta poruka ljudima ba\u0161 trebala: ne mo\u017eete nas slomiti, pokrpat \u0107emo se i idemo dalje. Zato mi je drago da je gesta popravka rada odjeknula gotovo kao i njegovo uni\u0161tavanje.<\/strong><\/p>\n Nisam htjela dopustiti da instalacija ostane ranjena. Da je trebalo ne spavati i raditi dva dana u komadu, ne bih spavala \u2013bilo mi je va\u017eno da svih pet sestara opet stoje sna\u017eno i zajedno. I doista, nakon toga nitko ih vi\u0161e nije dirao. Ostatak festivala, preostalih \u0161est dana, sve je bilo u redu. \u010cak se i ona ukradena sestra misteriozno vratila nakon \u0161to sam pokrpala rad i zavr\u0161ila u medijima. Nekome je mo\u017eda proradila gri\u017enja savjesti.<\/p>\n Jeste li ikada prije imali problema s radovima?<\/strong><\/p>\n Nisam. Dodu\u0161e, na istom sam festivalu koju godinu ranije postavila golubove, nedovoljno paze\u0107i na vremenske uvjete pa je dio njih otpuhao vjetar. Ali nitko nije trgao radove.<\/p>\n Nedugo nakon uni\u0161tavanja va\u0161eg rada Upravni odbor HDLU-a iza\u0161ao je s preporukom umjetnicima da se u slu\u010daju potencijalno spornog umjetni\u010dkog djela prethodno “senzibiliziraju” dru\u0161tvene skupine kod kojih bi rad mogao izazvati prijepor. Preporuka je u me\u0111uvremenu ubla\u017eena. Koja je va\u0161a reakcija?<\/strong><\/p>\n Sve \u0161to mogu re\u0107i je da \u0107u se i dalje baviti temama koje su mi va\u017ene i problemima na koje imam potrebu odgovoriti. Ne mogu, ne znam, po\u010deti crtati lijepa drve\u0107a i pejza\u017ee. Ima ljudi koji u\u017eivaju u tome i ljudi koji vole imati takve stvari na zidovima. I to je sasvim u redu. Ali ja \u017eelim ne\u0161to druga\u010dije od umjetnosti. Mislim da umjetnost mora izazvati reakciju.<\/p>\n Ne razumijem kakvo bismo istra\u017eivanje trebali raditi, \u0161to ja znam koga bi mogle “ugroziti”, primjerice, velike roze lutke. Da karikiram, mo\u017eda bi ih se neko dijete na ulici moglo prepasti.<\/p>\n Spomenuli ste veganstvo i prava \u017eivotinja. U radu “It is time to set them free” problematizirate testiranje na \u017eivotinjama. Na slobodu ste pustili figure rozih ze\u010deve. Za\u0161to su i oni rozi, koliko je boja va\u017ena u va\u0161im radovima?<\/strong><\/p>\n \u017dene su, kao \u0161to sam ve\u0107 rekla, roze zbog simbolike, a ze\u010devima sam htjela dati slatku, a jarku boju, suprotnu od tirkizne pozadine koja je simbolizirala laboratorij u kojem su mu\u010deni.<\/p>\n Osim stvarnih \u017eivotinja, u Tvrdlju Petra Hektorovi\u0107a u Starom Gradu na Hvaru, postavili ste lete\u0107e ribe.<\/strong><\/p>\n Taj prostor je \u010daroban i htjela sam stvoriti bi\u0107a koja \u0107e biti negdje izme\u0111u cipala u ribnjaku i golubova na krovovima, jedan me\u0111usvijet, misti\u010dna bi\u0107a koja spajaju nebo i vodu. Projekt sam radila u sklopu Zrinski Art Festivala, na kojem izla\u017eem kontinuirano od njegovog po\u010detka, jo\u0161 kao studentica, jer smo festival i ja rodom iz \u010cakovca.<\/p>\n Koji vam je va\u0161 rad na tom festivalu najdra\u017ei?<\/strong><\/p>\n Rad “Home”. Bio je postavljen na glavnom ulazu u Muzej Me\u0111imurja, smje\u0161ten u pala\u010di Staroga grada \u010cakovca. Crte\u017e je bio napravljen na transparentnoj foliji i izrezan u trake kako bi ljudi mogli prolaziti kroz njega. Rad se konstantno mijenjao pod utjecajem vjetra, ponekad pokazuju\u0107i svoje cijelo lice, a ponekad samo njegove naznake.<\/p>\n Nalazimo se tik do biv\u0161e tvornice Kamensko, na mjestu gdje danas stoji luksuzni stambeno-poslovni blok, \u010diju cijenu kvadrata ve\u0107ina gra\u0111ana ne mo\u017ee priu\u0161titi. U vi\u0161e ste se radova bavili sudbinom hrvatske tekstilne industrije \u2013 na koji ste je na\u010din istra\u017eivali i kako ste je preto\u010dili u umjetni\u010dki rad?<\/strong><\/p>\n Kopala sam po literaturi, a najvi\u0161e su me inspirirali film Kre\u0161e Golika<\/strong> “Od 3 do 22” i knjiga Ivane Bio\u010dine<\/strong> “Proizvedeno u Hrvatskoj”. Okupirala me tema veli\u010dine, ali i propasti tekstilne industrije i uloga tekstilnih radnica u njoj. Tako je nastao rad “\u0160avovi”, moje figure radnica. \u017divot tekstilnih radnica bio je posebno nemilosrdan, one su nosile cijelu industriju na svojim le\u0111ima i htjela sam im odati priznanje. Koristila sam predmete s kojima su svakodnevno radile: \u0161iva\u0107u ma\u0161inu, konac, tekstil. Ni\u0161ta u radu nije nacrtano \u2013 sve je \u0161ivano na ma\u0161inama, sve te linije, sve povr\u0161ine. Uz to, svaka radnica \u010diju sam siluetu sa\u0161ila dobila je svoju malu etiketu s imenom. Neka imena sam izmislila, jer nisam mogla do\u0107i do stvarnih, ali mislim da su to univerzalna imena, ona koja bi se mogla provla\u010diti kroz sve tvornice koje su postojale.<\/p>\n Jeste li razgovarali s nekom radnicom na\u0161ih propalih tvornica?<\/strong><\/p>\n Imala sam izlo\u017ebu u galeriji Bernardo Bernardi i taman pred kraj do\u0161la je \u0110ur\u0111a Grozaj <\/strong>iz Udruge Kamensko pogledati radove. Tako smo se upoznale i malo popri\u010dale. Prije toga nisam bila u kontaktu s radnicama, jednostavno zato \u0161to je period istra\u017eivanja bio dosta intenzivan i nisam imala vremena \u0161iriti se previ\u0161e, nego sam morala ostati fokusirana i eksperimentirati s materijalima.<\/p>\n S kakvim ste tekstilom radili i koje ste boje koristili u “\u0160avovima”?<\/strong><\/p>\n Radila sam sa starim zavjesama koje sam slu\u010dajno dobila \u2013 nekome vi\u0161e nisu trebale pa sam ih preuzela i iskoristila kao reciklirani materijal. Bilo ga je dosta i odmah sam zamislila siluete u prostoru koje \u0107e stajati uspravno. Isprva sam mislila da \u0107u sve rije\u0161iti \u0161tirkom, ali ubrzo sam shvatila da \u0161tirka i umjetni materijali ne funkcioniraju. Malo sam ih uspjela ukrutiti, ali na kraju sam morala dodavati i \u017eicu sa strane da dr\u017ei formu, tako da sam se poprili\u010dno naradila. Kad sam rije\u0161ila formu, postavilo se pitanje pozadine. Figure radnica bile su crno-bijele i izgledale su gotovo poput duhova, a to nikako nisam htjela. S kolegama sam razgovarala o bojama. Ve\u0107ina je predlagala tamnoplavu jer podsje\u0107a na radni\u010dke kute, ali meni je to u ovom kontekstu djelovalo previ\u0161e sterilno. Na kraju sam odabrala toplu \u017eutu, jer sam htjela da u cijeloj pri\u010di ipak bude malo sunca.<\/p>\n Ve\u0107ina mojih radova na prvu izgleda “slatko”, tako bar ka\u017eu, meni je to malo \u010dudno tvrditi. Ali da, privuku pogled, a tek kad \u010dovjek zastane i pro\u010dita o \u010demu se radi, postane jasno da tema uop\u0107e nije lagana. Figure sam namjerno napravila predimenzionirane jer sam htjela da im dam na va\u017enosti. Da su bile manje, taj efekt bi se izgubio. Htjela sam da ljudi, dok prolaze kroz prostor, osjete koliko su te \u017eene mo\u0107ne i koliko je industrija bila jaka.<\/p>\n Nakon “\u0160avova”, postavljate rad “Tekstilna djeca”?<\/strong><\/p>\n Kroz istra\u017eivanje za “\u0160avove” saznala smo dosta o dje\u010djem radu u tekstilnoj industriji, o toj stra\u0161noj eksploataciji. Fokus mi je bio na izgubljeno djetinjstvo \u2013 oni se ne igraju, ne \u017eive kao djeca, nego kao radnici. S obzirom na to da temu nisam mogla povezati s tekstilnom industrijom kod nas, napravila sam novu izlo\u017ebu. U \u0161ivaoni na Tekstilno-tehnolo\u0161kom fakultetu, na kojem radim, studentima kroz cijelu godinu ostaju komadi\u0107i tekstila. Iskoristila sam taj otpad, radila sam patchwork<\/em>, lijepila materijale, a na njih sam potom stavila crte\u017e. Uz djecu, postavila sam razbacane medvjedi\u0107e kao simbol gubitka djetinjstva.<\/p>\n Koja je bila va\u0161a prva samostalna izlo\u017eba?<\/strong><\/p>\n Kad sam bila studentica, postavila sam radove u galeriji “Staklenik” na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu. Fe\u0111a Gavrilovi\u0107<\/strong> do\u0161ao je do mene i pitao me ho\u0107u li imati samostalnu izlo\u017ebu. Naravno, rekla sam da \u2013 kao studentica si gladna da te se vidi i \u010duje. U to vrijeme sam radila portrete svojih prijatelja, ali u nekom suvremenom klimtovskom stilu. Svi, \u010dini se, prolazimo kroz tu “Klimt fazu” kad po\u010dnemo slikati. Na primjer, jedna od mojih prijateljica imala je ogromne dreadlockse<\/em>, i ja sam je prikazala u toj klimtovskoj pri\u010di. Bio je to jako zabavan period, a njezin portret posebno se svidio posjetiteljima.<\/p>\n U instalaciji “We Are Watching You” propitujete granice izme\u0111u intime i reality <\/em>stvarnosti. Kako posjetitelji u tom radu imaju aktivnu ulogu?<\/strong><\/p>\n Posjetitelj stane ispred rada, na ozna\u010deno mjesto, i do\u017eivi prostornu instalaciju koja simulira publiku i gledali\u0161te. Publika kroz 3D nao\u010dale “gleda” posjetitelja, a ovisno o tome gdje stane, mo\u017ee dobiti pljesak, zvi\u017eduke ili druge ovacije. Bitan segment tog rada je zvuk. Moji likovi vas promatraju. Reakcije su bile razli\u010dite \u2013 djeci je bilo zabavno, dok mi se jedna \u017eena javila i rekla da joj nije bilo svejedno kad su joj uzvikivali “Buuu”.<\/p>\n Ve\u0107 smo spomenuli da ste diplomirali na Tekstilno-tehnolo\u0161kom fakultetu, a potom na Akademiji likovnih umjetnosti. Odakle potreba za upisom Akademije?<\/strong><\/p>\n Uvijek sam \u017eeljela studirati Akademiju. Pri kraju TTF-a, kad su mi ostala jo\u0161 tri ispita i diplomski rad, spremila sam prijemni, poku\u0161ala i upala. Osje\u0107ala sam da mi nedostaje taj umjetni\u010dki dio. Godinu i pol paralelnog zavr\u0161avanja jednog fakulteta i prilagodbe na drugi bilo je, kako bi se reklo, prili\u010dno izazovno. Bilo je \u2013 katastrofa! (smijeh)<\/p>\n Jedno bumersko pitanje vr\u0161njakinji: kakvi su va\u0161i studenti danas?<\/strong><\/p>\n Razlika se vidi iz generacije u generaciju. Svake godine radim s prvom godinom, na preddiplomskom i diplomskom studiju predajem kreiranje odje\u0107e i modnu ilustraciju. Na prvoj godini studenti ve\u0107inom crtaju i istra\u017euju razli\u010dite ideje u modi, dok se na vi\u0161im godinama vi\u0161e fokusiraju na realizaciju i materijal. Ne mora to biti isklju\u010divo tekstil \u2013 cilj je da budu kreativniji, da se poigraju, istra\u017euju i stvaraju unikatne radove. I genijalni su, puno u\u010dim od njih i inspiriraju me. Tjeram ih da ispo\u010detka crtaju na papiru, a ne na tabletu, da osjete pokrete, da vide kako je pogrije\u0161iti i da ne mo\u017ee\u0161 odmah dobiti sve \u0161to zamisli\u0161. Ba\u0161 sam nominirala jednu studenticu za Rektorovu nagradu.<\/p>\n Svatko tko vidi va\u0161e fotografije, odmah primijeti koliko se divno odijevate, imate specifi\u010dni stil, ne\u0161to poput rockabilly meets punk<\/em>. Prilaze li vam ljudi na ulici?<\/strong><\/p>\n U Zagrebu vi\u0161e ne, valjda su me zapamtili. Vani da, pa upadnemo u razgovor. Ali ba\u0161 sam dolaze\u0107i do kafi\u0107a vidjela jednu sjajno sre\u0111enu \u017eenu i pri\u0161la sam joj i pohvalila je, ona se za\u010dudila i nasmijala. Mislim da moramo vi\u0161e hvaliti jedni druge, to doista svakome uljep\u0161a dan.<\/p>\n Koja vam je umjetnost najva\u017enija nakon likovne?<\/strong><\/p>\n Definitivno glazba. S partnerom idem na mnogo festivala i koncerata, pogotovo izvan Hrvatske, jer tamo kao veganka imam puno bolje opcije, pa spojim turizam, galerije i izlo\u017ebe koje me inspiriraju, finu hranu i savr\u0161ene koncerte. \u0160to se ti\u010de glazbe, sjedim na dvije stolice \u2013 volim hardcore punk<\/em> i rockabilly<\/em>. Svake godine idem na “Tear it up” rockabilly<\/em> festival u Medulinu, koji je kao vremenska kapsula. Dolaze ljudi iz cijelog svijeta, DJ-evi pu\u0161taju plo\u010de, svi ple\u0161u i vizualno je fascinantno, mu\u0161karci i \u017eene su sjajno sre\u0111eni. S druge strane, hardcore punk<\/em> scena je potpuno druga energija \u2013 glazba je toliko sna\u017ena da doslovno eksplodira, a kad se ljudi po\u010dnu bacati, to je zakon.<\/p>\n Najljep\u0161i dio svega je koliko ljudi upozna\u0161 kroz glazbu. Na primjer, bila sam s kolegicama s fakulteta u Gothenburgu i rekle su mi: “Kako to da poznaje\u0161 toliko ljudi ovdje?” Spojili smo se preko glazbe na festivalu u \u010ce\u0161koj i sada imamo poznanike sa svih strana svijeta. Glazba nas jednostavno povezuje.<\/p>\n Osim po\u010detka nove akademske godine, koji vas novi projekti o\u010dekuju?<\/strong><\/p>\n Plan je da “Na\u0161e sestre” rastu. S obzirom na to da su bile postavljene u otvorenom prostoru, koji je diktirao veli\u010dinu postava, nadam se da \u0107e zavr\u0161iti u nekoj galeriji, da \u0107e ih biti puno, puno vi\u0161e, a moram razmisliti i o pozadini. Tako da se sestre vra\u0107aju! A do\u0107i \u0107e i neki novi projekti koji su tek u povojima.<\/p>\n \u0160to vam na po\u010detku turbulentne jeseni budi nadu?<\/strong><\/p>\n Nadam se da \u0107e se stvari u svijetu po\u010deti mijenjati nabolje. I da \u0107e umjetnost i dalje ljudima uljep\u0161avati \u017eivote. Mislim da bez umjetnosti ne mo\u017eemo. Iako je \u010desto posljednja na ljestvici prioriteta, postoji toliko divnih ljudi koji stvaraju genijalne stvari, ne samo u likovnoj umjetnosti, nego i u glazbi, kazali\u0161tu, filmu\u2026 To nas sve oboga\u0107uje. Nakon dobrog filma, koncerta ili izvedbe osje\u0107a\u0161 se jednostavno ispunjenije.<\/p>\n razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne mogu, ne znam po\u010deti crtati lijepa drve\u0107a i pejza\u017ee. Ima ljudi koji u\u017eivaju u tome i ljudi koji vole imati takve radove na zidovima. I to je sasvim u redu. Ali ja \u017eelim ne\u0161to druga\u010dije od umjetnosti<\/p>\n","protected":false},"featured_media":6975,"template":"","tags":[173],"atribut":[],"class_list":["post-6982","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/Mrcela2_Marko-Todorov-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/Mrcela3_Davor-Konjikusic.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/Mrcela4_Davor-Konjikusic.jpg\")