\u017divjela sam u Duga Resi, u Mlinu. To je zgrada koja je nekada bila mlin, i tamo su napravili stanove. Tu sam se i rodila, ne u bolnici. Rodila sam se kod kupali\u0161ta. I danas nema tog mora koje bi bilo ljep\u0161e od moje Mre\u017enice. Kad stanem na svoj kamen, na kojem smo u\u010dili plivati, kad vidim bjelou\u0161ku, meni je srce puno. Pa se sjetim kako smo brali kostanje, kako smo gro\u017e\u0111e brali, tre\u0161nje krali. Po tri dana u \u0161umi bi bili, ku\u0107i se vra\u0107ali punih d\u017eepova. Bilo nas je \u0161estero djece, tri brata i tri sestre. Ja sam bila najmla\u0111a. Te\u0161ko smo \u017eivjeli. Bilo mi je \u0161est godina kad je mog tatu pregazio vlak, mama je mlada ostala udovica, sama s nama. Radila je u pamu\u010dnoj industriji, u Loli Ribaru. Tamo se zaposlio i najstariji brat, kad je imao trinaest godina. Ja sam jedina zavr\u0161ila osam razreda \u0161kole, nitko od moje bra\u0107e i sestara nije jer za to nisu postojali uvjeti, oni su morali i\u0107i za kruhom, delati. Svi su radili u Loli Ribaru. Radili smo i po ku\u0107ama, delali samo da nam daju jesti, tako smo se prehranjivali. I\u0161li u \u0161umu po drva, vukli pa pilali onim starim pilama ru\u010dno, nismo imali para da naru\u010dimo cirkular.<\/p>\n
Sportska smo familija<\/h3>\n
Svi ste u familiji bili dobri u sportu, bavili se razli\u010ditim sportovima?<\/strong><\/p>\n Je, bili smo veliki sporta\u0161i. Srednja sestra je bila rukometa\u0161ica, sedam-osam puta zaredom najbolja sporta\u0161ica Duge Rese. Sve tri sestre smo skupa igrale rukomet. Prvo sam klupski igrala rukomet, nisam tad ni znala da negdje postoji \u017eenski nogometni klub. Najstariji brat je odli\u010dno kuglao, znali smo s njim biti \u010desto u kuglani. Postavljali smo kegle, a kad god je pogodio devetku, dobili bi ne\u0161to para, i tako smo isto zara\u0111ivali. Ja sam non-stop visila i po stadionu s de\u010dkima, tr\u010dala za loptom, igrala nogomet. Bio je tamo jedan Ado Jurinjak, koji mi je prvi rekao da u Zagrebu postoji \u017eenski nogometni klub Loto i da tamo igra profesorica Milica Paji\u0107, ina\u010de iz Topuskog. Ado je mojoj familiji puno pomagao. Rekao je mojoj mami da bi bilo dobro da odem u Zagreb, da mo\u017eda mogu ne\u0161to zaraditi igraju\u0107i nogomet. Tako sam oti\u0161la na jedan trening, imala sam tada trinaest godina.<\/p>\n Bio je to velik korak, nagli pomak u odnosu na Duga Resu?<\/strong><\/p>\n Ma ogromna stvar! Za mene je Karlovac bio New York, kamoli Zagreb. Upoznala sam brzo sve igra\u010dice. Nastavnica Milica je tada igrala nogomet ve\u0107 petnaest godina, bila je stra\u0161na tehni\u010darka. Ali bila sam i ja mala odmah dobra, stvarno sam brzo po\u010dela harati. Shvatila sam da mogu ja taj nogomet, da sam ba\u0161 dobra u tome. Odmah sam zaigrala u prvoj ekipi i tako je zapravo po\u010dela moja karijera.<\/p>\n Velik vam je uzor bila Mara Torti, sjajna rukometa\u0161ica koja je igrala za zagreba\u010dku Lokomotivu i jugoslavensku reprezentaciju?<\/strong><\/p>\n Ona je bila moj idol. Od mene je deset godina starija, ali zajedno smo igrale i nogomet i rukomet. Velika, velika igra\u010dica, ne mogu vam to ni opisati. Dala je sve u Jugoslaviji, osvajala zlata i srebra na svjetskim prvenstvima, bila je vi\u0161e puta progla\u0161ena najboljom svjetskom rukometa\u0161icom. Na kraju je maknuta kad se spremao rat, i izgubila je posal, kao Srpkinja je tada \u0161utirana. Nitko za nju vi\u0161e ne pita, nitko je nigdje ne spominje. To je jedna velika nepravda, sve skupa jadno i nezaslu\u017eeno. Dat \u0107u si za pravo da je potra\u017eim, znam da i dalje \u017eivi u Zagrebu, na Ravnicama, ali dugo je nisam vidjela. Voljela bih da se podru\u017eimo, da se fotkamo skupa. Ona je velika legenda.<\/p>\n Brzo ste iz Lota, u kojem ste zapo\u010deli nogometnu karijeru, pre\u0161li u \u017dNK Zagreb, a nakon toga ste dugo igrali u Dinamu. To su godine u kojima harate, osvajate naslove dr\u017eavne prvakinje, pobje\u0111ujete u jugoslavenskom i hrvatskom kupu sa \u017dNK Zagreb i \u017dNK Dinamo-Maksimir. Mo\u017eete li izdvojili ne\u0161to iz tog perioda, \u0161to posebno pamtite?<\/strong><\/p>\n Ma ja bih zapravo sad op\u0107enito potpisala da se mogu vratiti u taj nogomet u doba Juge. Sva\u0161ta smo osvajale, svugdje smo igrale, i bilo nam je lijepo. Bilo je sloge, zajedni\u0161tva, nikakve pohlepe. Bila sam najbolja strijelkinja prvenstva Jugoslavije, najbolja igra\u010dica, te titule su se samo redale. Vidjele smo svijeta zbog nogometa. Na turniru u Francuskoj, u Mentonu, osvojile smo 1983. s Dinamom titulu najbolje klupske ekipe u Europi. Bile smo i u Kijevu te godine, mjesec dana. Veliki grad, vlakom smo i\u0161li svugdje. Tamo sam isto bila progla\u0161ena najboljom igra\u010dicom. Dobila sam nagradu u vrijednosti tri njihove pla\u0107e, nisam mogla nositi koliko je tih rubalja bilo. Pa sam kupila samovar, ruksak, sva\u0161ta. Jedva sam uspjela potro\u0161iti te pare.<\/p>\n Stizale su vam tih godina i razne ponuda iz inozemstva, ali nikad niste oti\u0161li igrati vani. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n Imala sam sjajnih ponuda, zvali su me u Francusku, u Njema\u010dku, u Sevillu, u Lazio. Talijani su osamdesetih vidjeli da igram kao zvijer, oni su me i prozvali da sam Maradona. Diego \u0107e mi uvijek biti najdra\u017ei nogometa\u0161, drago mi je da sam po njemu dobila nadimak, to je velika \u010dast. Ro\u0111eni smo oboje 1960. godine, a sli\u010dan nam je i stil igre, trpanje i desnom i lijevom. Voljela bih jako da sam ga mogla upoznati, \u017eao mi je \u0161to nisam. Bio je u Zagrebu na finalu Davis Cupa 2016. godine, a ja sam tada radila u teniskom centru kao domarka, ali nisam uspjela dobiti kartu i oti\u0107i na me\u010d. Moj prijatelj Ivan Ljubi\u010di\u0107 dao je Maradoni da mi potpi\u0161e originalni dres iz Argentine. \u010cuvam taj dres uokviren u stanu. Provalili su mi prije par godina u stan, ali na svu sre\u0107u to mi nisu ukrali.<\/p>\n Ali da se vratim jo\u0161 malo na ponude koje sam imala osamdesetih\u2026 Talijani su poludili za mnom, pogotovo ovi iz Lazija. Nudili su mi makinu, vilu. Nisam htjela. U Jugi se dobro igralo, bilo je \u0161esnaest klubova. Nije bilo para, igrale smo s ljubavlju, iz gu\u0161ta. Svi smo se dru\u017eili, igralo se za pija\u010du. Ja nisam nikad u \u017eivotu ni pila ni pu\u0161ila, ali u\u017eivala sam u dru\u017eenjima. Pjevale smo, i\u0161le svijetom, to mi je bilo dovoljno. A i kao najmla\u0111e dijete sam bila jako vezana za mamu, osje\u0107ala sam da se moram brinuti za nju, i zbog toga se nikad nisam odlu\u010dila i\u0107i igrati vani.<\/p>\n \u00a0Kod nas nema nade za \u017eenski nogomet<\/strong><\/p>\n Taman negdje u to doba va\u0161a se majka ponovno udala?<\/strong><\/p>\n Tako je. Upoznala je \u010dovjeka koji je bio vojno lice, iz mije\u0161anog braka, Li\u010danin i Srbin. Upoznali su se u Topuskom. Meni je tada to bio jak udarac, trebalo mi je da se naviknem da \u0107e on biti kod nas. Bra\u0107a su me savjetovala dobro, rekli su mi: “Mare, svi \u0107emo mi oti\u0107i, dobro je da mama ima nekoga.” Kad je na kraju o\u010duh do\u0161ao k nama, on je mene toliko zavolel, to je bilo \u010dudo. Kaj god mi je trebalo, sve mi je dal. I bilo mi je drago da je mama s njime. Po\u010detkom osamdesetih su njih dvoje oti\u0161li u Beograd, da steknu stanarsko pravo. Ja sam ostala kod brata u Dugoj Resi. Bili su u Beogradu dve godine, \u017eivjeli su blizu Dedinja. I\u0161la sam im u posjetu svaki vikend. Sjela bi na vlak u petak nave\u010der, i nazad u nedjelju ujutro, da se vratim na posao. I ja sam tada radila u pamu\u010dnoj industriji, u konfekciji, u Loli Ribaru. Paralelno uz to sam igrala nogomet i rukomet. Dok sam igrala za \u017dNK Zagreb nam nisu davali ni za put, muljala sam mami da nam daju. Svakako smo se snalazili, ali ipak su to bila lepa vremena.<\/p>\n Kakvo je danas stanje u \u017eenskom nogometu, po \u010demu je druga\u010dije kad uspore\u0111ujete s Jugoslavijom?<\/strong><\/p>\n Manje je klubova, igra je skroz druga\u010dija, pristup je skroz druga\u010diji. Novac je op\u0107enito pokvario puno toga u nogometu, ta industrija i pohlepa, to da su svi svima konkurencija, da se ljude u\u010di da jedni drugima zabijaju no\u017e u le\u0111a. Prokleti smo sad kad toliko ovisimo o parama, kad pare definiraju igru. Danas se samo krade i gleda di \u0107e ko koga o\u0161tetiti, tako se vode klubovi, to je strategija, biznis. Pogledaj za po\u010detak kod nas mu\u0161ki nogomet van prve lige, pogledaj kakva je mizerija druga, tre\u0107a liga, kako se krpaju. Koliko ljudima kasne pla\u0107e, ako ih uop\u0107e i imaju. Pa u kakvom \u0107e stanju onda biti \u017eenski nogomet, koji je uvijek bio sporedni?! Tu kod nas za \u017eenski nogomet nema nade, klubovi su svi bez love, nikoga nije briga za \u017eene. Nema ni dru\u017eenja ni udru\u017eenja, ni infrastrukture, ni zanosa, ni sportskog duha. Jedino se ne\u0161to u Splitu i Osijeku dobro radi sa \u017eenskim klubovima, odnosno tamo se ne\u0161to barem poku\u0161ava. Ali malo je sve to, premalo.<\/p>\n Igrali ste i za jugoslavensku i za hrvatsku \u017eensku nogometnu reprezentaciju. Nikada se zapravo s reprezentacijom niste ni oprostili?<\/strong><\/p>\n Ginula sam na terenu igraju\u0107i za reprezentaciju, i jednu i drugu. Bila sam kapetanica hrvatske reprezentacije, nosile smo se sa sjajnim ekipama koje su imale puno bolje uvjete za rad, s Italijom, \u0160vicarskom, \u0160vedskom. Parirale smo im svima. Stra\u0161no sam igrala. Hrvatski nogometni savez mi nakon svega toga ni opro\u0161tajnu utakmicu nije organizirao. To do\u017eivjeti, odnosno ne do\u017eivjeti, nakon toliko godina igranja je dno dna. Da me nisu mogli pozvati, da u\u0111em barem na pet minuta na nekoj utakmici, da kapetansku traku predam\u2026 To se tako radi u normalnom svijetu. Ne patim ja od toga, ali ne mogu se ni pretvarati da me ne boli. Nije stvar ni samo u toj opro\u0161tajnoj utakmici. Di su u dana\u0161njoj reprezentaciji na\u0161e biv\u0161e igra\u010dice, za\u0161to nisu dobile priliku da pridonesu na drugi na\u010din, da se vrednuje njihovo iskustvo? Mene nitko nikad nije kontaktirao, to je \u017ealosno. U \u017eensku reprezentaciju moraju do\u0107i ljudi koji se razumiju u \u017eenski nogomet, ljudi kojima je stalo. Treba poznavati i psihologiju igra\u010dica, ne samo nogometna pravila. To dobro ku\u017ei, primjerice, jedan Mourinho.<\/p>\n Va\u0161u veli\u010dinu dobro znaju druge igra\u010dice, kojima ste bili i ostali inspiracija. Poznato je da su \u010desto pred kraj utakmica \u017eeljele mijenjati dres s vama, ali tih dresova uglavnom nije bilo dovoljno za razmjenu. Dosko\u010dili ste tome tako \u0161to ste izra\u0111ivali svoje sli\u010dice, pa ste ih dijelili. Mnoge igra\u010dice ih i danas \u010duvaju. Rado se odazovete i kad vas zovu klubovi, udijelite kakav savjet?<\/strong><\/p>\n Uvijek volim pomo\u0107i i volim poticati mla\u0111e igra\u010dice. Radila sam to na razli\u010dite na\u010dine, i nastojala sam uvijek \u0161iriti ljubav za nogomet. Tra\u017ee me i danas neki klubovi da im do\u0111em pomo\u0107i, zovu me da dignemo malo stvar skupa. Uklju\u010dim se i pomognem kako i koliko mogu, i nikad nikakve pare nisam tra\u017eila za to, prenosim svoje iskustvo jer mi je stalo. Planiram trenirati lima\u010de kad odem u penziju, tome \u0107u se posvetiti. Rad s djecom je posebno blago.<\/p>\n Spomenuli ste sad penziju. U ranijim ste intervjuima isticali koliko je nepravedno \u0161to nemate pravo na sportsku penziju nakon toliko godina igranja nogometa?<\/strong><\/p>\n Ogor\u010dena sam jer od Hrvatske, za koju sam toliko dala i ginula, ni\u0161ta nisam dobila. Da je ostala Jugoslavija, ve\u0107 bi dobila penziju, dobila bi status velike igra\u010dice. \u010cetrdeset i \u010detiri godine igranja nogometa, a da ne spominjem i da sam godinama igrala i rukomet paralelno, i da nisam zaslu\u017eila bar dve tisu\u0107e kuna mjese\u010dno penzije imati. Da mogu re\u0107i da sad imam ne\u0161to od tog sporta, kad ve\u0107 ni pla\u0107e nisam imala dok sam igrala. Da dobijem dio davno zara\u0111enoga. Toliko je muke i odricanja bilo u ime sporta, pa kao mi\u0161 sam \u017eivila! Ne znam \u0161to sam jo\u0161 u nogometu trebala napraviti da bih dobila nekakvo priznanje. Bila sam najbolja igra\u010dica svijeta, najbolja strijelkinja prvenstva toliko puta. Zna\u0161 kako mi je mama pokojna rekla: “Dete, u te pehare mo\u017ee\u0161 pi\u0161ati.” Dobro je rekla. Ali ja \u0107u se za sportsku penziju nastaviti boriti. To je za moj trud, za moje znanje, moj rad.<\/p>\n Puno ste poslova mijenjali svih ovih godina, i nije vam ih bilo lako na\u0107i. Pogotovo u pedesetim godinama \u017eivota, kad ste izgubili posao domarke na teniskim terenima na Velesajmu?<\/strong><\/p>\n Hrvatski nogometni savez mi nikada ni\u0161ta nije ni oko toga pomogao. Poslove u Zagrebu su mi uvijek pomagali pronalaziti moji prijatelji s kojima sam igrala nogomet. Imam zavr\u0161enih osam razreda osnovne \u0161kole, i te\u0161ko je na\u0107i neki posao, a jo\u0161 sam i u godinama. A moram raditi, nije da imam izbora. Na svu sre\u0107u, kad sam izgubila posao na teniskim terenima na Velesajmu, prijatelji su mi preporu\u010dili da se prijavim za posao ovdje u URIHO-u. Oni su me uzeli, pro\u0161la sam naravno natje\u010daj i sve kako spada i bili su zadovoljni. Dobar mi je kolektiv ovdje i volim dolaziti na posao. Ali svejedno mislim da se ne bih trebala vi\u0161e toliko mu\u010diti, i zaslu\u017eujem sportsku penziju da mogu \u017eivjeti u miru. Mamu sam izgubila 2006. godine, bra\u0107a su mi sva pod zemljom odavno, sestru sam jednu pokopala, jo\u0161 mi je samo jedna sestra \u017eiva. Nitko mi nije tih godina ponudio neki tip pomo\u0107i, nego sam morala nastaviti rintati. Treba s jednom nogom i\u0107i u grob, na to se \u017eivot svede. Nikada nisam patila za novcem, ali da za osnovnu egzistenciju \u010dovjek ne mo\u017ee imati, to je sramotno.<\/p>\n Svim neda\u0107ama unato\u010d, i danas jo\u0161 uvijek igrate nogomet s velikim \u017earom, iako vam je \u0161ezdeset i jedna godina?<\/strong><\/p>\n Mene to dr\u017ei. Igram stalno, sad sam bila igrala s veteranima Dinama, redovno se kr\u0161im s mla\u0111im de\u010dkima iz Sopota, idem na mali nogomet. I u ovim godinama jo\u0161 uvijek mogu parirati puno mla\u0111ima od sebe. Kad bih vidila da ne mogu, odustala bih. Pa ja se kr\u0161im u haklu s de\u010dkima srijedom i petkom na Velesajmu, pitaju me non-stop di se gasim. Pretr\u010dim po deset, 15 kilometara po utakmici. To je gu\u0161t samo takav.<\/p>\n Kad podvu\u010dete crtu, \u0161to vam i dalje daje nadu?<\/strong><\/p>\n Borim se, jedan je \u017eivot. Treba se toga sjetiti i u\u017eivati i kad je te\u0161ko. Danas jesi, sutra nisi, gu\u0161taj koliko mo\u017ee\u0161. Guraj svoj stil, svoju pri\u010du. Ja se eto nisam udavala, a nije da nisam imala prilika. Odabrala sam solo \u017eivot, \u017eivim na svoj na\u010din. Dr\u017ei me, za po\u010detak, moje zdravlje. Sretna sam kad mogu do\u0107i ku\u0107i, kad napravim trening, kad mi je \u010dista glava. Dane brojim prema srijedi i petku kada idem na nogomet, to ispunjava moju du\u0161u. I subote, kad odem na groblje kod svojih, to mi daje mir. U Zagrebu su mi mama i o\u010duh, u Dugoj Resi su mi dva brata i tata, na Belaju mi je tre\u0107i brat, a sestra je skroz pod Novigradom, tamo di se sad trke voze. Do nje moram i\u0107i autom, pa zamolim prijatelja da me otpelja, dam mu za benzin. Nadu mi daju i moji dobri prijatelji, kad s njima provedem vrijeme dan mi je ko ku\u0107a. Nema tih para koje bi zamijenile dobre prijatelje. I vra\u0107am se opet na borbu \u2013 uvijek borba, nema odustajanja.<\/p>\n razgovarala Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Talijani su 1980-ih bili ludi za mnom. Nudili su mi makinu, vilu. Nisam htjela. U Jugi se dobro igralo, ali nije bilo para. Igrale smo s ljubavlju, iz gu\u0161ta. Sad bih potpisala da se mogu vratiti u to doba<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3171,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-733","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Matuzic2_Ivica-Galovic-scaled.jpg\")
Dane brojim prema utakmicama<\/h3>\n