{"id":7342,"date":"2025-10-26T08:11:27","date_gmt":"2025-10-26T07:11:27","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/adam-semijalac-autorski-integritet-ima-svoju-cijenu\/"},"modified":"2025-11-16T09:57:04","modified_gmt":"2025-11-16T08:57:04","slug":"adam-semijalac-autorski-integritet-ima-svoju-cijenu","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/adam-semijalac-autorski-integritet-ima-svoju-cijenu\/","title":{"rendered":"Adam Semijalac: Autorski integritet ima svoju cijenu"},"content":{"rendered":"

Moram priznati da sam imala tremu prije ovog intervjua. Adam Semijalac<\/strong> uvijek je bio pojam muzi\u010dara kojeg beskrajno cijeni svatko tko zna i\u0161ta o muzici. Ako ima\u0161 imalo ukusa, \u010deka\u0161 idu\u0107i koncert Beb\u00e8 Na Vol\u00e8. Onda su se desili korona i \u017eivot i nakon tri godine cijelo je moje okru\u017eenje odbrojavalo do izlaska albuma “Ode dite”. Od bluza do mra\u010dnih dubina doma\u0107e tradicijske muzike, Adam je redao pet od pet zvjezdica u ve\u0107ini kritika. Kao netko bez sluha, nisam bila sigurna kako se postaviti prema za mene svojevrsnoj underground <\/em>ikoni, pa sam izvukla sun\u010dane nao\u010dale i neki “tvrda, ali i otvorena” stav i sjela na kavu. Onda je do\u0161ao Adam sa sli\u010dnim vajbom. Pa smo krenuli pri\u010dati \u0161to koga boli, ko’ dvije babe Ljube na klupi. I trema je nestala, kao \u0161to, vjerujem, nestane i njemu \u010dim uzme gitaru. Ili dangubicu.<\/p>\n

Adam Semijalac je zagreba\u010dki muzi\u010dar. Pod imenom Beb\u00e8 Na Vol\u00e8 izdao je albume “Time of Great Depression” i “Hate is a Wonderful Thing”, a singl “Baba Ljuba blues”, snimljen u\u017eivo ispred ku\u0107e u Brisnici kraj Posedarja, postao je poprili\u010dan hit. Godine 2020. objavio je “Tanac za crnega vraga”, album kojim zapo\u010dinje istra\u017eivanje doma\u0107e tradicijske muzike. Nakon toga je s Dunjom Knebl<\/strong> snimio “Moje srce se raskoli”, a 2023. izdao je “Ode dite”, na kojem je koristio tradicionalne instrumente koje ranije nije svirao, poput dangubice i bugarije.<\/p>\n

“Oj drugovi mili \/ Vama zapoma\u017eem \/ Hladnu pu\u0161ku nosim \/ Samom sebi la\u017eem”, pjevate u posljednjem singlu, antiratnoj pjesmi “Drugovi moji”, koju ste snimili u\u017eivo u Brodarskom institutu u Zagrebu. Za\u0161to ste odabrali Brodarski?<\/strong><\/p>\n

Nije bila poanta, kao u mnogim umjetni\u010dkim projektima, koristiti prostor samo kao kulisu. Re\u017eija je rad Nives Serti\u0107<\/strong>, a za mene je to bila zadnja prilika da dokumentiram dio maminog \u017eivota, \u017eivota koji je obilje\u017eio i mene kao dijete. Htio sam napraviti svojevrsni oma\u017e tom mjestu i njegovim radnicima. I biv\u0161ima i ovima koji su preostali, njih trinaest. Moja mama je u mirovini, ali i dalje radi na pola radnog vremena jer osje\u0107a du\u017enost. Nekad je taj Brodarski bio prepun ljudi, tri kata ureda, a danas radnici nose svoj WC papir i \u010diste za sobom. Nedavno mi je rekla “Upalili su nam grijanje!” jer prije je zimi na posao dolazila sa svojom puhalicom i uvijek bi se prehladila. Prostor propada, ali nije izgubio potencijal, a glavni potencijal je upravo u ljudima.<\/p>\n

Isprva sam planirao snimati spot u Spomen-parku Brezovica, no Mateo Patekar<\/strong>, koji je radio zvuk, rekao je da je Dunjaluk nedavno snimao u\u017eivo ispred Spomenika revoluciji u Kor\u010danici. Mislio sam, pa \u0161to, pokrenimo trend glazbe ispred spomenika. No onda mi je pao na pamet Brodarski. I on je svojevrsni spomenik jednog vremena \u2013 iako ljudi u njemu i dalje rade, prostor vidljivo propada i preuzima ga priroda: bilje, ptice, ma\u010dke. Nives je dolazila nekoliko dana da se upozna s prostorom, a audio smo snimili u jednom danu.<\/p>\n

Uz spot ste objavili i popratni tekst majke Gordane o nastanku, razvoju i propasti Brodarskog instituta. Ona se na kraju pita: “Mo\u017eemo li bolje?”<\/strong><\/p>\n

Da ima politi\u010dke volje, mogli bismo, oni su jedini takav laboratorij u ovom dijelu Europe i rade jako dobro. No, kao i sve drugo, dr\u017eava ga sustavno ignorira i pu\u0161ta da propadne.<\/p>\n

Album “Ode dite” posvetili ste na\u0161im djedovima i bakama antifa\u0161istima. Kako su vas va\u0161i inspirirali?<\/strong><\/p>\n

Sve je zapravo krenulo od njih. Godinama sam ih snimao onako poskrive\u010dki dok pri\u010daju o ratu. Kroz njihove pri\u010de vidi\u0161 folklor, povijest obitelji i ogromnu nepravdu koju su pro\u017eivjeli. To su ljudi koji su radili cijeli \u017eivot i vjerovali u ideju socijalizma, jednakosti, bratstva i jedinstva. Devedesetih su im oduzete penzije i potpuno su degradirani. Moj dida, koji je napustio JNA zbog neslaganja s partijskom politikom, tokom posljednjeg rata nudio je pomo\u0107 Hrvatskoj vojsci jer je bio stru\u010dnjak za aerodinamiku, a oni su ga ignorirali i prozvali Jugoslavenom. Gledao sam kako su ljudi koji su me odgojili poni\u017eeni, kako \u017eivotare, didu u ratu kako u svom prastarom autu ide na glavni trg po vodu, riskiraju\u0107i \u017eivu glavu.<\/p>\n

S partnericom selmom banich ste prije nastanka albuma istra\u017eivali tradicijsku muziku na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Kako je izgledao taj proces, \u0161to ste sve iskopali?<\/strong><\/p>\n

Zamolio sam ih da nam na\u0111u snimke prije nastanka KUD-ova, prije ispoliranih festivalskih izvedbi. I ja sam, kao i svi, imao traume od hrvatskog folklora kakvog smo mogli gledati na TV-u, od festivala, turneja po sportskim dvoranama i u\u0161timanih tamburica. Tra\u017eio sam najstarije arhive, snimke baba po regijama, od slavonskih svadbi do ribarskih fe\u0161ta i otkrio koliko je taj folklor zapravo dubok, mra\u010dan i fascinantan. Tradicijska glazba koju smo svi imali prilike \u010duti uvijek mi je zvu\u010dala ispolirano i kruto, bez glissanda<\/em> i “prljav\u0161tine”. Ali ljudi su prije pjevali puno slobodnije, po osje\u0107aju. O\u010dito im je netko do\u0161ao i rekao da su fal\u0161 i da to moraju mijenjati. Grozno, to kao da je Alan Lomax<\/strong>, ameri\u010dki etnomuzikolog, do\u0161ao bluzerima i rekao da se otrijezne i mijenjaju na\u010din pjevanja.<\/p>\n

Nakon tog iskustva snimio sam “Tanec za crnoga vraga”, koji je dobio pozitivne reakcije, pa album s Dunjom Knebl, a onda sam nastavio istra\u017eivati glazbu i instrumente, na\u0161e naslje\u0111e, rat i tako je nastao album “Ode dite”. Toliko me odu\u0161evilo to \u0161to smo prona\u0161li da sam rekao ljudima iz Instituta da se ta prava tradicijska glazba mora staviti u \u0161kolske ud\u017ebenike, da djeca nau\u010de kako su ljudi pjevali i \u0161to su osje\u0107ali prije poliranja. Jo\u0161 jedna stvar koju nam je istra\u017eivanje potvrdilo je, makar zvu\u010dalo kao fraza, \u010dinjenica da glazba nema granice. Svi ti napjevi, recimo iz Slavonije i Vojvodine, zvu\u010de gotovo identi\u010dno.<\/p>\n