{"id":7350,"date":"2025-10-28T07:41:09","date_gmt":"2025-10-28T06:41:09","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/"},"modified":"2025-10-27T09:42:21","modified_gmt":"2025-10-27T08:42:21","slug":"ljudi-koji-mirisu-na-dim","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/","title":{"rendered":"Ljudi koji miri\u0161u na dim"},"content":{"rendered":"

Poziv za put u Ukrajinu dobila sam usred ljeta kad je ve\u0107 bilo neupitno da je svijet si\u0161ao s mozga. Izme\u0111u Putinovih<\/strong> i Netanyahuovih<\/strong> ljudskih klaonica, iskakao je sumanuti ameri\u010dki mirotvorac i osniva\u010d Ministarstva rata, u bijednoj doma\u0107oj ina\u010dici popularizacije crnoko\u0161ulja\u0161kih svjetskih moda, u mesiju je avancao pjeva\u010d bez sluha; cini\u010dni premijer se smije\u0161io sve kiselije i kiselije, a golobradi mladi\u0107i na ulicama uvje\u017ebavali fa\u0161izam. I tako sam, ironiju na stranu, uistinu provela ljeto obra\u0111uju\u0107i vlastiti vrt, nadaju\u0107i se da me svijet tamo ne\u0107e prona\u0107i, a pisanje mi se prvi put \u010dinilo kao besmislica.<\/p>\n

Nije stigao poziv u rat, nego na knji\u017eevni festival u Lvivu. A to \u010dak i nije u ratnoj zoni, rekla sam svojima lakonski, kao da dronovi po\u0161tuju zone. A i nije mi prvi rat.<\/p>\n

U pjesmi “Put u Lavov” Adam Zagajewski<\/strong> spominje ujaka koji je u osvit Drugog svjetskog rata pisao poemu pod nazivom “\u010cemu”. Isprva sam se pitala je li to “\u010cemu”, onako bez upitnika, neko mjesto, pa zaklju\u010dila da nije, ali da ovaj put idem upravo tamo, u svoje osobno “\u010cemu”.<\/p>\n

Prvi put sam u Lavovu bila prije \u010detrnaest godina, na istom tom Lviv Book Forumu: na\u0161 rat pro\u0161ao, njihov jo\u0161 ni u najavi, barem ne obi\u010dnom promatra\u010du; bablje ljeto i grad, drevan i bajkovit, do\u010dekao nas je raskriljenih vrata. Uskakali smo u njegove tajne interijere, predvo\u0111eni profesoricom Allom Tatarenko<\/strong> i niskom studentica koje su u me\u0111uvremenu postale izvrsne prevoditeljice, pa ih se mo\u017ee sresti me\u0111u koricama knjiga (a ako Hrvatska postoji u ovom dijelu svijeta, postoji upravo zahvaljuju\u0107i njima).<\/p>\n

Moja predznanja o Ukrajini te 2011. godine bila su slaba, ono \u0161to je dopiralo do nas stizalo je u paketu s predrasudama. Ukrajina, jedna od najve\u0107ih europskih zemalja bila je i ona najtajanstvenija, geopoliti\u010dka Atlantida koja je izronila u suvremenost iz praslavenskog mita, povijesne i jezi\u010dne zbrke tako da prosje\u010dno nezainteresiranom gra\u0111aninu nije bilo jasno tko li su bili Malorusi, gdje su nestali Rusini, \u0161to je to Kijevska Rus\u2026 Trebao se dogoditi rat da bi svijet pogledao Ukrajinu. Pogledao, tek toliko da za\u017emiri bar na jedno oko. Ono drugo dr\u017ee otvorenim i pisci Andruhovi\u010di<\/strong>, Zabu\u017eko<\/strong>, Kurkov<\/strong>\u2026 pa \u010ditajte.<\/p>\n

*<\/p>\n

Po\u010detkom desetog mjeseca, kada je na\u0161 kombi pre\u0161ao ma\u0111arsku granicu, ve\u0107 je padala no\u0107 po cesti. Na granicama s Ukrajinom (vra\u0107ali smo se preko Poljske), rade mlade \u017eene u uniformi, rje\u0111e mu\u0161karci. Sre\u0107emo i dosta pasa lutalica, ali oni nam nisu znali re\u0107i ni\u0161ta o tome kako su dospjeli ovamo i smiju li psi lutalice prelaziti granice? Izlazimo iz EU, gasimo mobitele, na\u0161 \u0161ofer i vo\u0111a puta ubacuje u petu, \u017eurimo da nas ne uhvati policijski sat, nakon jedanaest uve\u010der nitko ne bi smio biti na ulici.<\/p>\n

Uz cestu plutaju znakovi \u017eivota: umiruju\u0107a svjetla pumpe, motela, poneka ku\u0107a. Zakarpatje je najsigurniji dio zemlje, ka\u017ee D.<\/strong>, jedina Ukrajinka me\u0111u nama. Na koljenima dr\u017ei laptop i prevodi tekstove za sutra\u0161nje otvorenje Sajma. Mi smo postali napetiji, ali nestalo je napetosti s njenog lica. Sad sam ja doma, ka\u017ee vedro.<\/p>\n

Napolju je hladnije nego u Zagrebu, usred ni\u010deg to\u010dimo gorivo, navla\u010dimo kape, pijemo kavu s nogu i pokret. Grad nas do\u010dekuje pust, ali dok se truckamo lavovskim kaldrmama, ono \u0161to se vidi kroz prozor ne da naslutiti rat. U hotelu smo to\u010dno u 22:56, \u010detiri minute prije policijskog sata.<\/p>\n

Ujutro, na ulicama, ljudi koji nekamo hrle, koji su do\u0161li iz \u010ditave Ukrajine, sklonili se, zato ih je toliko, Lavov je uto\u010di\u0161te. Na sajam se probijamo kroz mno\u0161tvo. Otvorenje u velikoj dvorani vodi poznati voditelj u televizijskoj maniri; ljubaznim, mirnim glasom, s mikrofonom u ruci s pozornice upu\u0107uje publiku kako se pona\u0161ati u slu\u010daju uzbune \u2013 skloni\u0161te je spremno, ka\u017ee bez uzbu\u0111enja, nastavit \u0107emo program u skloni\u0161tu. Prije po\u010detka programa sve\u010danog otvorenja, sat glasno otkucava minutu \u0161utnje za poginule, \u0161ezdeset otkucaja od kojih mrzne krv. Na pozornici se redaju govornici, ljudi iz bran\u0161e, gradona\u010delnik bandi\u0107evskog \u0161arma, a me\u0111u njima i mladi\u0107 dje\u010da\u010dkog lica, pjesnik Artur Dronj<\/strong>, \u010ditala sam njegove pjesme, a nedavno mu je iza\u0161la i knjiga eseja s prve crte “Hemingway ni\u0161ta ne zna”. U njegovim o\u010dima ne zapa\u017eam rat, onu nemogu\u0107nost vojnika da se vi\u0161e ikad istinski pove\u017eu za svijetom. Voljela bih pro\u010ditati knjigu, nadam se da rat ne\u0107e ukrasti Arturove o\u010di.<\/p>\n

\"\"
Lvivski \u017eivot se odvija u prividu normalnosti<\/figcaption><\/figure>\n

Odlazimo na bor\u0161\u010d u restoran u kojem su nekad kartali oficiri, Alla mi pri\u010da kako je poginula pjesnikinja Viktoria Amelina<\/strong>: jedan dan je sjedila u pizzeriji s prijateljima \u010cileancima, bilo je ljeto, i ravno na nju je pala bomba. Tek tako, bez upozorenja? Nikad ne zna\u0161 kad \u0107e, to je najgore.<\/p>\n

\u010covjek koji je stanovao u Allinom susjedstvu izbjegao je smrt tako \u0161to se vratio u stan po vodu, njegova \u017eena i tri k\u0107eri nisu bile te sre\u0107e, smrt ih je na\u0161la na stubi\u0161tu, na putu u skloni\u0161te. Kasnije su neki ljudi pri\u010dali da se taj \u010dovjek ubio, \u0161to nije istina, ka\u017ee Alla, jer se pojavljuje na ve\u010derima poezije i prikuplja novac za stradale. Kako su zli ti ljudi, \u010dudi se dobra moja, za\u0161to su izmislili takvu stvar.<\/p>\n

Usprkos svemu, lvivski \u017eivot se odvija u prividu normalnosti u potrebi da ispuni sve prostore i pukotine, sve vrijeme ne\u010dim \u017eivim, ne\u010dim raspolo\u017eivim, a poznatim i normalnim. Treba zabrtviti svaku rupicu kroz koju bi se mogao u\u0161uljati strah i ne\u017eivot. Dok se da, dok je mogu\u0107e.<\/p>\n

Festivalski programi su po cijelom centru, dje\u010daci i studentice u veselim suknjama pune moderne knji\u017eare i stare secesijske knji\u017enice i koncertne dvorane koje oduzimaju dah, danju ulice su preplavljene \u017eivotom i taj sablastan privid \u010dini Lavov tu\u017enijim, ali i ljep\u0161im nego \u0161to ga pamtim. U ratu se posebno pazi na odje\u0107u. Moja prijateljica iz Odese ka\u017ee: “Ako me ne\u0161to pogodi, ne \u017eelim umrijeti u nekoj glupoj situaciji, recimo gola ili u nekom \u010dudnom poslu.” Druga prijateljica, prevoditeljica iz Lavova, ka\u017ee: “Ako se to dogodi ho\u0107u barem izgledati dostojanstveno.” Odje\u0107a, jer to je jo\u0161 jedino \u0161to mogu birati. Svaki poku\u0161aj neke utjehe ili ohrabrenja bio bi prazne rije\u010di, uz njih sam dok razgovaramo ispod stabla u hladnoj vedroj no\u0107i i to je, iako premalo, za ovaj trenutak dosta. Sve se svodi na takve trenutke, vrijeme je ovdje sitno nasjeckano. Ne \u017eivi se dan po dan, nego sekundu po sekundu.<\/p>\n

Ono \u0161to nisam zamijetila prvi puta, a sada primje\u0107ujem, je ogroman broj slasti\u010darni. Kola\u010di mame u izlozima i pultovima iz slikovnica, a Natalija<\/strong> nam, kao da nije dosta, donosi na poklon vre\u0107ice pune \u010dokoladnih bombona. Obja\u0161njenje nalazim u Allinim bilje\u0161kama koje sam \u010ditala nakon putovanja. To je na\u010din da se pre\u017eivi: \u0160e\u0107er na ranu.<\/p>\n

S kolegom Z.<\/strong> pobjegnem s programa, \u017euti tramvaj uranja u dan, lutamo gradom u kojem su najvrjedniji spomenici umotani, a vitra\u017ei starih crkvi, uklju\u010duju\u0107i i onu slavnu armensku, zazidani panelima, veterani na Rinoku skupljaju novac za sanitetsko vozilo, u trgovinama suvenirima mogu se na\u0107i ratne ikonografije \u010dak i na \u010darapama i \u0161alicama za kavu, a radikalni nacionalist Bandera<\/strong> ko\u010di se na majicama kao nekad Che<\/strong>. Ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 nismo vidjeli doma.<\/p>\n

Na trgu pred restoranom Atlas nailazimo na ve\u0107u skupinu djevojaka u vjen\u010danicama, poziraju fotografu. Kad se malo pribli\u017eimo uo\u010davamo da se uistinu radi o vjen\u010danju dvije djevojke, ostale su djeveru\u0161e. Ne\u0161to dalje od njih stoji \u010dovjek s metalnom \u0161ipkom umjesto noge i mirno promatra prizor. \u010cestitamo i idemo dalje, dru\u0161tvo nas \u010deka u restoranu Split!<\/p>\n

Za ve\u010derom za\u010dujemo uzbunu, ali nitko se ne uzrujava, to je poletio mig, obja\u0161njavaju doma\u0107ini, kad poleti iz Rusije ovdje je za pet minuta. Miga nema, ve\u010dera se nastavlja. Prilazi nam neki \u010dudan tip koji tvrdi da je Bosanac iz Amsterdama, privukao ga je jezik pa da se javi. Bosanac bez bosanskog naglaska, e takvog jo\u0161 nismo sreli, sjedi sam za stolom u susjednoj prostoriji i prislu\u0161kuje \u2013 mo\u017eda i je najgori \u0161pijun na svijetu, ali Bosanac nije.<\/p>\n

Predzadnje ve\u010deri, oko tri ujutro, probude me eksplozije, zatim zvuk sirena, zatim glas recepcionara u zvu\u010dnicima koji nas na obavje\u0161tava da je ogla\u0161ena zra\u010dna uzbuna i da ostanemo na sigurnom ili se spustimo u skloni\u0161te. Sjetim se odmah svoje prve studentske ve\u010deri u Zadru, padale su granate, a ja kao ni sada nisam znala gdje je skloni\u0161te. Ljuta sam na sebe, ba\u0161 bi mi trebalo da poginem, a nisam zavr\u0161ila roman. Zujanje dronova, pucnjava i detonacije potrajali su do zore, pokrila sam se poplunom po glavi i \u010dekala da horor pro\u0111e.<\/p>\n

D. \u0161alje poruku ohrabrenja: “Skinuti su svi Shahedi, vidimo se na kasnom doru\u010dku!”<\/p>\n

\"\"
Restoran Split \u2013 za ve\u010derom svira uzbuna<\/figcaption><\/figure>\n

Te ve\u010deri poginulo je \u0161est ljudi, ranjeno \u010detrnaest, razru\u0161eni objekti na rubnim dijelovima grada. Na portalima \u010ditam kako je Medvedev<\/strong> nakon tog, naj\u017ee\u0161\u0107eg bombardiranja Lavova do sada, izjavio da \u017eeli da “glupi Europljani drhte kao glupe \u017eivotinje pred klanje”. Mi smo te glupe \u017eivotinje.<\/p>\n

Fa\u0161izam prvo ras\u010dovje\u010di ljudsko bi\u0107e da bi ga lak\u0161e uni\u0161tio, da bi olak\u0161ao sebi posao u ljudskim klaonicama. Ali to ne prolazi ni u razorenoj Gazi, ni u razru\u0161enom Kijevu, nije ni u Sarajevu, kako bi u Lvivu. Jednom kad sve zavr\u0161i, zbrajaju se ljudi, bit \u0107emo tu, budni kad se budu \u010ditala njihova imena i prezimena.<\/p>\n

Sva poezija i knjige, svi bomboni i kola\u010di, sva razigrana mladost ovog starog grada, prostori nade, postaju mi razumljiviji, bli\u017ei. Pre\u017eivjeti je daleko od drhtanja, pre\u017eivjeti rat zna\u010di \u017eivjeti svaku onu sekundu nasjeckanog vremena najbolje \u0161to se u tom trenutku mo\u017ee. Dok god se mo\u017ee.<\/p>\n

Taj dan, koji je ujedno i zadnji dan na\u0161eg boravka, \u010ditam pjesme pored prekrasne Ljubov Jakim\u010duk<\/strong>, pjesnikinje iz Kijeva koja je jedno vrijeme, po\u010detkom rata, \u017eivjela s malim sinom u Hrvatskoj. Ljubov \u010dita svoju feministi\u010dku poeziju, pjesmu o nogama: jednu je obrijala, a drugu nije \u2013 i \u0161to je sve proiza\u0161lo iz toga. Ne postoji pjesma koja bi u tom trenutku bila vi\u0161e antiratna.<\/p>\n

Ve\u010der prije puta Mi\u0161o<\/strong>, Dariya<\/strong>, Katarina<\/strong>, Zoran<\/strong>, Vlado<\/strong>, Tomica<\/strong>, Kristijan<\/strong>, Vladimir<\/strong> i ja, opra\u0161tamo se od Alle, Nataliye, Olene<\/strong>, Kristine<\/strong>, Ane<\/strong>, Maksima<\/strong>, Hristine<\/strong>, ujutro kre\u0107emo put Krakova, pa dalje na jug gdje nebo ne prijeti da \u0107e nam se u bilo kojem trenutku sru\u010diti na glavu. Neke ostavljamo u Lvivu, Olena se vra\u0107a u Odesu u kojoj su uzbune i pucnjava svakodnevica. Jedan \u017euti list koji najavljuje jesen pada u njenu crvenu kosu. U sebi po\u017eelim da ovdje vi\u0161e ne padne ni\u0161ta te\u017ee od tog li\u0161\u0107a. I neka im zima bude blaga.<\/p>\n

Dok vozimo prema granici, jedna pri\u010da koju sam \u010dula mota mi se po glavi \u2013 o ljudima koji u Lavov sti\u017eu s ratom uni\u0161tenih podru\u010dja i \u010dije jakne miri\u0161u na dim zgari\u0161ta. Kad u\u0111u u du\u0107an, u sobu, svi zanijeme. Kad iza\u0111u, ostane miris dima. Pred Ukrajincima je upravo tako zanijemila Europa.<\/p>\n

pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Predzadnje ve\u010deri, oko tri ujutro, probude me eksplozije, zatim zvuk sirena, zatim glas recepcionara u zvu\u010dnicima koji nas na obavje\u0161tava da je ogla\u0161ena zra\u010dna uzbuna i da ostanemo na sigurnom ili se spustimo u skloni\u0161te. Te ve\u010deri poginulo je \u0161est ljudi, ranjeno \u010detrnaest<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7345,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-7350","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\nLjudi koji miri\u0161u na dim - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Ljudi koji miri\u0161u na dim - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Predzadnje ve\u010deri, oko tri ujutro, probude me eksplozije, zatim zvuk sirena, zatim glas recepcionara u zvu\u010dnicima koji nas na obavje\u0161tava da je ogla\u0161ena zra\u010dna uzbuna i da ostanemo na sigurnom ili se spustimo u skloni\u0161te. Te ve\u010deri poginulo je \u0161est ljudi, ranjeno \u010detrnaest\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1773\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"10 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/\",\"name\":\"Ljudi koji miri\u0161u na dim - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/10\\\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2025-10-28T06:41:09+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/10\\\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/10\\\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1773,\"caption\":\"Ruski napad na Lavov 5. 10. 2025. (Foto: Stringer\\\/Reuters\\\/PIXSELL)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Ljudi koji miri\u0161u na dim\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Ljudi koji miri\u0161u na dim - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Ljudi koji miri\u0161u na dim - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Predzadnje ve\u010deri, oko tri ujutro, probude me eksplozije, zatim zvuk sirena, zatim glas recepcionara u zvu\u010dnicima koji nas na obavje\u0161tava da je ogla\u0161ena zra\u010dna uzbuna i da ostanemo na sigurnom ili se spustimo u skloni\u0161te. Te ve\u010deri poginulo je \u0161est ljudi, ranjeno \u010detrnaest","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","og_image":[{"width":2560,"height":1773,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"10 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/","name":"Ljudi koji miri\u0161u na dim - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg","datePublished":"2025-10-28T06:41:09+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Napad-na-Lavov_Stringer-Reuters-scaled.jpg","width":2560,"height":1773,"caption":"Ruski napad na Lavov 5. 10. 2025. (Foto: Stringer\/Reuters\/PIXSELL)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ljudi-koji-mirisu-na-dim\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Ljudi koji miri\u0161u na dim"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/7350","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7350"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7350"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=7350"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}