{"id":7534,"date":"2025-11-16T08:10:38","date_gmt":"2025-11-16T07:10:38","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/"},"modified":"2025-12-14T10:13:32","modified_gmt":"2025-12-14T09:13:32","slug":"hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/","title":{"rendered":"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha"},"content":{"rendered":"

Tko god je ulazio u rasprave o tome ima li dobrog hrvatskog filma od devedesetih naovamo, naj\u010de\u0161\u0107e je kao dokaz da ipak ima navodio “Ne gledaj mi u pijat” Hane Ju\u0161i\u0107<\/strong>. Zapamtili smo 2016. godinu u kojoj smo dobili argument za davanje nove prilike doma\u0107oj kinematografiji. Film je nizao nagrade, od Venecije do Pule, pozitivne kritike su se mno\u017eile, Dalmatinke su klimale glavom prepoznaju\u0107i djeli\u0107e sebe u liku Marijane.<\/p>\n

Onda je Hana najavila da \u0107e njen drugi dugometra\u017eni film, nakon dugih devet godina, biti \u2013 kostimiran. “Bog ne\u0107e pomo\u0107i” ovih ste dana imali priliku gledati na Zagreb film festivalu, a 27. studenoga kre\u0107e u kino distribuciju. S Hanom smo razgovarali u kvartu, na Kegli\u0107u, u kratkoj pauzi izme\u0111u jesenskih festivala. Upozoravamo, intervju sadr\u017ei pokoji spojler, ali nije to takav film \u2013 Hanina poja\u0161njenja mogu samo poja\u010dati gledateljski u\u017eitak.<\/p>\n

Hana Ju\u0161i\u0107 je scenaristkinja, redateljica, filmska radnica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Nakon niza kratkih filmova (“Pametnice”, “Zimica”, “Mu\u0161ice, krpelji i p\u010dele”, “Terarij”\u2026), potpisuje scenarij i re\u017eiju za dugometra\u017eni film “Ne gledaj mi u pijat”, koji je premijerno prikazan na Me\u0111unarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Njen drugi dugometra\u017eni film “Bog ne\u0107e pomo\u0107i” imao je svjetsku premijeru ovog ljeta na 78. Filmskom festivalu u Locarnu.<\/p>\n

Krenimo od planine, koja je u filmu “Bog ne\u0107e pomo\u0107i” jedan od glavnih likova. Gdje je film sniman i kako ste istra\u017eivali pastirski \u017eivot s po\u010detka 20. stolje\u0107a?<\/strong><\/p>\n

Snimateljica Jana Ple\u0107a\u0161<\/strong>, kostimografkinja Katarina Pili\u0107<\/strong> i ja krenule smo u istra\u017eivanje ju\u017enih hrvatskih planina. Mene je najvi\u0161e privla\u010dila Dinara jer mi je djed iz \u0161ibenske zagore i bila mi je najbli\u017ea, ali smo pro\u0161le sve, od Velebita do Biokova. Paralelno sam razgovarala s pastirima iz svih tih krajeva. Prijateljica i novinarka Novosti Anja Ko\u017eul<\/strong> jo\u0161 mi je 2021. predlo\u017eila zajedni\u010dki terenski rad pa smo oti\u0161le do Petra Maglova<\/strong> u Pola\u010du, jednog od rijetkih koji jo\u0161 prakticira transhumantno sto\u010darstvo. To je oblik pokretnog sto\u010darenja u kojem se radi bolje ispa\u0161e sa stokom privremeno seli u udaljenije krajeve, u ovom slu\u010daju ljeti na vrhove planine, \u0161to mi je bilo jako bitno za film. Petar i njegov kolega An\u0111elko Gambiro\u017ea<\/strong> skupljali su ovce iz okolnih sela, i onih s ve\u0107inskim srpskim i hrvatskim stanovni\u0161tvom i s njima odlazili na Dinaru. Srbin Petar je kuhao, a Hrvat An\u0111elko provodio dane s ovcama. Na to podru\u010dje dolazila je i hrvatska policija koja je po dinarskim obroncima tra\u017eila migrante pa bi ve\u010deri provodila u kolibi s na\u0161a dva pastira, \u0161to je stvaralo bizarnu atmosferu. Na kraju smo ipak ve\u0107inu filma snimili na Svilaji, a mitska Dinara je otpala jer je zbog rata u Ukrajini vojska u razdoblju snimanja tamo imala ekstenzivne vje\u017ebe. Ali to dru\u017eenje bilo je klju\u010dno za oblikovanje filma.<\/p>\n

Za one koji film jo\u0161 nisu pogledali \u2013 radnja je smje\u0161tena po\u010detkom 20. stolje\u0107a, kada u izolirano dinarsko selo sti\u017ee \u010cileanka Teresa, udovica Marka Mitrovi\u0107a, brata seoskog starje\u0161ine navodno poginulog u \u010dileanskom rudniku. Kako ste prona\u0161li Manuelu Martelli, sjajnu glumicu koja utjelovljuje Teresu?<\/strong><\/p>\n

Pomalo filmski \u2013 vidjela sam Manuelu<\/strong> u jednom kratkom filmu i po\u010dela pisati scenarij imaju\u0107i je na umu. Kako sam ga pisala nakon “Ne gledaj mi u pijat”, u razdoblju u kojem sam upala u krizu, ispo\u010detka sam radila vi\u0161e za sebe, bez stvarne namjere da ga ikad snimim. Onda sam ipak scenarij poslala producentici Ankici Juri\u0107 Tili\u0107<\/strong>, koja je rekla pa za\u0161to ne, i odmah sam spomenula Manuelu na kojoj sam temeljila glavni lik. Ankica je predlo\u017eila da ipak napravimo audiciju u \u010cileu, a kad se raspitala tko tamo radi kao casting <\/em>agent, ispostavilo se da je jedna od dvije osobe upravo Manuela. Manuela je pro\u010ditala scenarij i rekla da bi htjela igrati Teresu, ali smo ipak napravile audiciju i na kraju, naravno, izabrale nju.<\/p>\n

U filmu “Ne gledaj mi u pijat” glavnu ulogu nosi Mia Petri\u010devi\u0107, koja je bila natur\u0161\u010dik. Ima li natur\u0161\u010dika i u novom filmu?<\/strong><\/p>\n

Nema. Za lik Milene bila sam uvjerena da mora biti natur\u0161\u010dik. Radila sam s jednom curom, a dok sam obilazila zagoru nekoliko sam dana promatrala jednu djevojku u Sinju i skoro joj pri\u0161la. U nekom sam trenutku po\u010dela gubiti vjeru: ako mi se jednom posre\u0107ilo i prona\u0161la sam Miju, te\u0161ko da \u0107e se to ponoviti. Onda mi je Ankica pokazala jedan dokumentarac s Anom Marijom Vesel\u010di\u0107<\/strong> i vidjela sam je kao Milenu.<\/p>\n

O\u010dito ste dobro odabrali, s obzirom na to da su obje glumice nagra\u0111ene u Locarnu. Vi\u0161e ste puta istaknuli koliko vam je bilo va\u017eno snimiti kostimirani film, a predivna duga crna haljina u kojoj Teresa mijenja dinarsku svakodnevicu upe\u010datljiva je gotovo koliko i sama planina. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to o odabiru kostima, i, da nakratko monopoliziram prostor pitanjem koje me mu\u010di, kako to da se haljina nijednom nije zaprljala, \u010dak ni me\u0111u ovcama?<\/strong><\/p>\n

Kostimografkinja Katarina Pili\u0107 i ja godinama smo ma\u0161tale o toj haljini. Meni je ona bila jedan od poticaja dok sam pisala scenarij, zami\u0161ljala sam ne\u0161to poput “Orkanskih visova”, ili kao da sama Emily Bront\u00eb<\/strong> hoda po vri\u0161tinama u haljini. Film “Piano” mi je tako\u0111er bio inspiracija. Teresa dolazi u haljini da poka\u017ee obitelji Mitrovi\u0107 kako je udovica, ali ljudi koji su cijeli \u017eivot u narodnoj no\u0161nji uop\u0107e ne prepoznaju simbol korote. Taj mi se nesporazum svidio: haljina je zapravo la\u017e, ali ta la\u017e prolazi pored njih neprimije\u0107eno. I jo\u0161 ne\u0161to: haljina je tamno plava, a ne crna, \u0161to na suncu otkriva da Teresa mo\u017eda nije “prava” udovica.<\/p>\n

(Ne)prljanje haljine bila je velika frustracija \u2013 moja, Manuelina i Katarinina. Kako je tro\u0161ak za haljinu bio na talijanskoj koprodukciji, Katarina je oti\u0161la u Rim, gdje je haljina napravljena to\u010dno onako kako ju je ona zamislila, ali problem je bio \u0161to je haljina ostala u vlasni\u0161tvu talijanskog studija. Mi smo je stalno poku\u0161avale malo poderati, ali nismo smjele, a sa svile su klizili i blato i pra\u0161ina pa ju je bilo gotovo nemogu\u0107e zaprljati, a da je ne uni\u0161timo.<\/p>\n

\"\"
Hana Ju\u0161i\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n

A pastirske no\u0161nje?<\/strong><\/p>\n

No\u0161nje su, s druge strane, bile autenti\u010dne, kninske, najmanje ki\u0107ene me\u0111u dinarskima. Maknuli smo prsluke i kapice jer nam je to izgledalo previ\u0161e, gotovo kao etiketa s boce vina “Jure” (smijeh). Odlu\u010dili smo riskirati, iako su nam etnografi govorili da su u to doba ljudi nosili cijelu no\u0161nju. Ostali smo na hla\u010dama i ko\u0161ulji koje su nam sa\u0161ili ljudi koji ina\u010de rade za KUD-ove, od tradicijskih materijala i po starim tehnikama \u0161ivanja, a Katarina ih je kasnije patinirala.<\/p>\n

Teresa u selo dolazi s knji\u017eicom, nekim tipom molitvenika, prepunom sli\u010dica, preko kojih se sporazumijeva s Milenom i polako u\u010di jezik. O \u010demu je rije\u010d?<\/strong><\/p>\n

Kada sam po\u010dela pisati scenarij, shvatila sam da sam se “uvalila” \u2013 imam \u017eenu koja pri\u010da \u0161panjolski i morala sam prona\u0107i na\u010din preko kojeg \u0107e se likovi sporazumijevati, nisam htjela da samo upiru prstom na predmete. Sjetila sam se da su ljudi tada koristili molitvenike i pomislila kako mogu ubaciti sli\u010dice u njih.<\/p>\n

Radi se o ex voto<\/em> slikarstvu, koje je najpoznatije u interpretaciji Fride Kahlo<\/strong>, gdje su ljudi kroz slike izra\u017eavali zahvalnost ili se zavjetovali. Gledaju\u0107i film gledatelj polako shva\u0107a da ti crte\u017ei ba\u0161 i ne pripadaju knji\u017eici i da sli\u010dice, neprimjetno, postaju sredstvo komunikacije i novi narativni sloj. Za izradu slika anga\u017eirala sam slikara Bartola Galovi\u0107a<\/strong> s Akademije likovnih umjetnosti, i samoukog slikara Luk\u0161u Beni\u0107a<\/strong>. Napravili su ukupno 25 slika, iako, na\u017ealost, nisu sve u\u0161le u film.<\/p>\n

Vjera je u filmu kroz razli\u010dite likove prikazana u gotovo nedodirljivim ina\u010dicama. Lik starje\u0161ine, raspopa Ilije ima upe\u010datljiv monolog o svom vi\u0111enju Boga. Za\u0161to je va\u0161 starje\u0161ina antipod “pravom” dinarskom mu\u0161karcu?<\/strong><\/p>\n

Naslov “Bog ne\u0107e pomo\u0107i”, koji sam posudila od prijatelja Marka Poga\u010dara<\/strong> i njegove istoimene zbirke, jasno sugerira moj stav. Na lik Ilije me inspirirao film “Moj jutarnji smeh” Marka \u0110or\u0111evi\u0107a<\/strong>, u kojem Filip \u0110uri\u0107<\/strong> glumi nevjerojatno anksioznog i ranjivog mu\u0161karca. Htjela sam da moj starje\u0161ina bude mekan, nespretan, boja\u017eljiv, ali s unutarnjim bogatstvom. Njegov monolog o vjeri zapravo je preuzet iz knjige “Sir i crvi” Carla Ginzburga<\/strong>, u kojoj je opisano kako je furlanski mlinar iz 16. stolje\u0107a optu\u017een zbog hereze.<\/p>\n

\u0160to se Teresine vjere ti\u010de, vidim je kao malog termita koji uporno ide naprijed i rje\u0161ava probleme. Njezin pristup vjeri pomalo je transakcijski, u smislu platit \u0107u pa \u0107e mi se vratiti. Tako vjeru do\u017eivljavaju i mu\u0161karci u obitelji Mitrovi\u0107. Nisam cijepljena od vjere, ne mogu se nazvati ateistkinjom pa sam kroz Iliju htjela pokazati da vjera mo\u017ee biti i ne\u0161to druga\u010dije, intimno i lijepo.<\/p>\n

Za kraj sam ostavila meni omiljen lik: Milenu. Kako biste definirali odnos dvije glavne protagonistkinje? On nije isklju\u010divo sestrinski, a nije ni samo drugarski.<\/strong><\/p>\n

Milena je lik koji \u017eivi sa mnom. Imam dojam da mi je najlak\u0161e pisati takve \u017eene i da ih najbolje razumijem. I u sljede\u0107em filmu voljela bih napraviti pri\u010du o jednoj Mileni. Htjela sam njihov odnos zadr\u017eati na tankoj granici jer s Milenine strane postoji neka vrsta zaljubljenosti, mo\u017eda i erotskog upisivanja, ali ni ona to ne zna nazvati pravim imenom. Privla\u010di je, ali ne razumije za\u0161to. Milena je dijelom utemeljena na mojoj pokojnoj baki, koja je gledaju\u0107i televiziju bila dje\u010dje odu\u0161evljena scenama seksa i zgodnim \u017eenama, iako to sebi nikad nije mogla objasniti.<\/p>\n

S druge strane, Teresa dolazi iz \u017eivota obilje\u017eenog nasiljem i usamljeno\u0161\u0107u pa u Mileni prvi put pronalazi nekog tko je voli bezuvjetno, kao neki mali sidekick<\/em>, nekog tko joj daje nje\u017enost koju ranije nije poznavala.<\/p>\n

Muzika je podosta moderna za jedan pastirski seting, a na kraju \u010dujemo i pjesmu “Tamo daleko”. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Polazna to\u010dka mi je bila da glazba ne bude pastirska, htjela sam napraviti odmak, ne\u0161to \u0161to \u0107e tom snovitom ugo\u0111aju i modernom senzibilitetu likova dati okvir. Ina\u010de, dobivala sam i prigovore da ljudi po\u010detkom 20. stolje\u0107a nisu govorili o svojim osje\u0107ajima. Ali to je bio svjestan izbor \u2013 htjela sam biti bli\u017ee svojim likovima, a ne da izme\u0111u nas stoji folklorni zid. Na isti na\u010din sam pristupila i glazbi.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de pjesme “Tamo daleko”, Sandra Baeza<\/strong> koja je pjeva u filmu je \u010cileanka iz Punta Arenasa. Iako je to mitska srpska pjesma, specifi\u010dno je da je u ovoj verziji ona himna \u010dileanskih Hrvata koja je kasnije postala i himna zato\u010denika Pinochetovog<\/strong> re\u017eima na jugu \u010cilea. Kad sam film prikazala u Vancouveru, pri\u0161lo mi je nekoliko Srba i pitalo me za\u0161to sam uzela srpsku pjesmu. Pa eto za\u0161to, ponosna sam \u0161to je pjesma hrvatske emigracije postala simbol otpora fa\u0161izmu, dok su ina\u010de naj\u010de\u0161\u0107e u obrnutoj ulozi.<\/p>\n

U filmu “Ne gledaj mi u pijat” protagonistkinja na koncu ipak zaustavlja autobus koji je vodio daleko od obitelji. Sje\u0107am se da je moja majka bila dosta uznemirena i htjela je da Marijana kona\u010dno ode iz Dalmacije. Osam godine kasnije Teresa i Marijana pronalaze more i odlaze. Jesmo li s godinama ipak stigle do sretnog kraja?<\/strong><\/p>\n

Kada sam ga pisala, kraj “Ne gledaj mi u pijat” mi nije izgledao ba\u0161 toliko depresivan, vi\u0161e utje\u0161an, a tek sam kroz godine po\u010dela uvi\u0111ati koliko je emancipacija od obitelji va\u017ena. U ovom filmu su mi \u017eenska solidarnost i emancipacija bile klju\u010dne. Htjela sam i da Milena, koja \u017eivi tako blizu mora, a kao mnoge \u017eene tada nikada zapravo nije stigla do njega, napokon more i vidi.<\/p>\n

\"\"
Hana Ju\u0161i\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)<\/figcaption><\/figure>\n

Film je koprodukcija \u0161est zemalja, \u0161to to u praksi i na setu zna\u010di?<\/strong><\/p>\n

Raditi koprodukciju sa \u0161est zemalja je zahtjevno. Mislim da se producentica Ankica jo\u0161 oporavlja od tog nevjerojatnog poduhvata. Znale smo od po\u010detka da \u0107e film biti skup, pogotovo jer sam htjela snimati na jugu, a smjestiti veliku ekipu na jugu Hrvatske je stra\u0161no skupo. Tako\u0111er nisam htjela snimati gerilski, npr. s kamerom iz ruke, nego s epskom, vestern notom, \u0161to tako\u0111er poskupljuje produkciju. Za na\u0161e uvjete 36 dana snimanja je luksuz, danas se u Hrvatskoj filmovi naj\u010de\u0161\u0107e snimaju dvadesetak dana. Na setu su bili ljudi iz sedam zemalja jer su neki klju\u010dni suradnici do\u0161li iz Srbije koja nije bila koproducent. Za jednu introvertiranu osobu kao \u0161to sam ja, ta vrsta odgovornosti je jako te\u0161ka. Bilo je ba\u0161 intenzivno, svatko dolazi sa svojim navikama, temperamentom, kulturnim backgroundom<\/em>, o\u010dekivanim uvjetima rada\u2026<\/p>\n

A kako introvertkinja pliva na me\u0111unarodnim festivalima?<\/strong><\/p>\n

Zvu\u010dat \u0107e mo\u017eda razma\u017eeno, ali nakon “Ne gledaj mi u pijat” do\u017eivjela sam nekakav raspad, te\u0161ko je to opisati. Ne snalazim se dobro s pa\u017enjom, a Locarno je za mene izgledao kao svadba: nema\u0161 sekunde vremena da se osjeti\u0161 opu\u0161teno ili sretno. Plus sam tip koji se uvijek fokusira na lo\u0161e stvari, \u010dujem da je nekome film dosadan i odmah pomislim: aha, napravili smo dosadan film. Mislim da je to Dalmacija u meni, od koje ne mo\u017ee\u0161 pobje\u0107i ni kada odrasta\u0161 u Zagrebu. Ostane u kostima.<\/p>\n

A Zagreb film festival?<\/strong><\/p>\n

To je jo\u0161 gore, znate i sami kako je kad ste doma. Samo zami\u0161ljam poglede ljudi koji me izbjegavaju nakon premijere. Ali dio je posla, u privilegiranoj sam poziciji, dobivam novac da snimam neke svoje fantazije. Naravno da moram biti spremna i na kritike, kakve god bile.<\/p>\n

Kako vam je raditi na Akademiji dramskih umjetnosti, mjestu na kojem su studentice prije par godina dosta jasno rekle “ne” seksualnom uznemiravanju?<\/strong><\/p>\n

Studentice su bile sjajne i ukazale na brojne probleme, a kada govorim iz svoje pozicije, ponosna sam \u0161to sam bila dio Povjerenstva za spolno i seksualno uznemiravanje. Zaista smo se trudili procesuirati sve slu\u010dajeve po\u0161teno i sr\u010dano, poku\u0161avaju\u0107i si stalno osvje\u0161tavati vlastitu poziciju mo\u0107i koja je uvijek velika zamka. Na kraju imam dojam da nas je tromi i nezainteresirani sustav malo samljeo. Ali iz otpora studentica zasigurno su ostale pozitivne promjene i neke stvari postale neprihvatljive.<\/p>\n

\u0160to mislite, za\u0161to je ba\u0161 filmska industrija mjesto iz kojeg kre\u0107u #metoo pokreti?<\/strong><\/p>\n

Razgovaramo o industriji koja njeguje divljenje mo\u0107nima i psihopatsku viziju uspjeha. A u njenoj sr\u017ei je ne\u0161to zapravo monstruozno: glumci se biraju u cjelini svoje osobe, na castingu <\/em>oni podastiru i svoje tijelo i du\u0161u i intimu i emocije \u2013 i to nekome tko im mo\u017ee olako re\u0107i: nisi dovoljno lijepa, mr\u0161ava, ranjiva, plava, divlja, vatrena, seksi, maj\u010dinska. Ve\u0107 ta inicijalna objektificiraju\u0107a pozicija otvara prostor raznim zlostavlja\u010dkim pona\u0161anjima.<\/p>\n

Kako se nosite s padom dopamina nakon snimanja filma? Radite li ve\u0107 sada na ne\u010dem novom?<\/strong><\/p>\n

Nakon zavr\u0161etka snimanja prvog filma mi je bilo tako, osje\u0107ala sam se kao da je sve besmisleno i ni\u0161ta se ne mo\u017ee mjeriti s hajpom rada na setu. Sad sam ve\u0107 \u017eena u godinama, pa cijenim svoj mir i dokolicu. Radim, pi\u0161em mini-seriju koju razvija Tena Goji\u0107<\/strong>, pri\u010du o \u017eeni koja odlazi raditi u Norve\u0161ku i zauvijek ostavlja tri k\u0107eri u Hrvatskoj.<\/p>\n

\u0160to vam na kraju dana daje nadu?<\/strong><\/p>\n

Iskreno, jako malo toga, mo\u017eda humor.<\/p>\n

Ba\u0161 neo\u010dekivano, va\u0161 film dosta ulijeva nadu. Bog ne\u0107e pomo\u0107i, ali meni natalna karta ho\u0107e: jeste li mo\u017eda \u0161korpion?<\/strong><\/p>\n

Samo u podznaku!<\/p>\n

razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ponosna sam \u0161to sam bila dio Povjerenstva za spolno i seksualno uznemiravanje. Zaista smo se trudili procesuirati sve slu\u010dajeve po\u0161teno i sr\u010dano, poku\u0161avaju\u0107i si stalno osvje\u0161tavati vlastitu poziciju mo\u0107i. Na kraju imam dojam da nas je tromi i nezainteresirani sustav malo samljeo<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7529,"template":"","tags":[173],"atribut":[],"class_list":["post-7534","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nHana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Ponosna sam \u0161to sam bila dio Povjerenstva za spolno i seksualno uznemiravanje. Zaista smo se trudili procesuirati sve slu\u010dajeve po\u0161teno i sr\u010dano, poku\u0161avaju\u0107i si stalno osvje\u0161tavati vlastitu poziciju mo\u0107i. Na kraju imam dojam da nas je tromi i nezainteresirani sustav malo samljeo\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-12-14T09:13:32+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2000\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1333\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"14 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/\",\"name\":\"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/11\\\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg\",\"datePublished\":\"2025-11-16T07:10:38+00:00\",\"dateModified\":\"2025-12-14T09:13:32+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/11\\\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/11\\\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg\",\"width\":2000,\"height\":1333,\"caption\":\"Hana Ju\u0161i\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Ponosna sam \u0161to sam bila dio Povjerenstva za spolno i seksualno uznemiravanje. Zaista smo se trudili procesuirati sve slu\u010dajeve po\u0161teno i sr\u010dano, poku\u0161avaju\u0107i si stalno osvje\u0161tavati vlastitu poziciju mo\u0107i. Na kraju imam dojam da nas je tromi i nezainteresirani sustav malo samljeo","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2025-12-14T09:13:32+00:00","og_image":[{"width":2000,"height":1333,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"14 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/","name":"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg","datePublished":"2025-11-16T07:10:38+00:00","dateModified":"2025-12-14T09:13:32+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Jusic1_Davor-Konjikusic.jpg","width":2000,"height":1333,"caption":"Hana Ju\u0161i\u0107 (Foto: Davor Konjiku\u0161i\u0107)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/hana-jusic-filmska-industrija-njeguje-psihopatsku-viziju-uspjeha\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Hana Ju\u0161i\u0107: Filmska industrija njeguje psihopatsku viziju uspjeha"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/7534","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7529"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7534"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7534"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=7534"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}