Drugim rije\u010dima, nastavlja Rajski, umjesto da prizna vlastiti trud i kompetencije, osoba misli da je ne\u0161to postigla zbog sre\u0107e, pomo\u0107i drugih, slu\u010dajnosti ili zato \u0161to su okolnosti bile povoljne, a ne zato \u0161to je sama sposobna ili zaslu\u017ena.<\/p>\n – Istovremeno ima i nerealnu sliku o tome \u0161to zna\u010di biti dovoljno dobar ili sposoban. Vjeruje da kompetentnost zna\u010di nikada ne grije\u0161iti, uvijek znati sve, biti savr\u0161eno pripremljen i imati stalnu kontrolu, \u0161to je, naravno, nemogu\u0107e \u2013 govori nam Rajski.<\/p>\n Dodaje kako je va\u017eno razlikovati imposter sindrom od prirodne nesigurnosti u novim situacijama. Kada se osoba na\u0111e pred novim izazovom, odre\u0111ena razina straha i sumnje sasvim je o\u010dekivana, ali, ka\u017ee psihologinja, ako osoba unato\u010d nizu uspjeha i dalje ne vjeruje u sebe te svoje postignu\u0107e ne pripisuje sebi, tada govorimo o imposter sindromu.<\/p>\n Navodno je i Albert Einstein<\/strong>, koji nam je danas simbol genijalnosti, pokazivao karakteristike impostera kada je izjavio da je po\u0161tovanje prema njegovom radu “pretjerano” i kad je govorio da se osje\u0107a kao “nehoti\u010dni prevarant”.<\/p>\n Izraz “fenomen varalice” skovan se u jednom psiholo\u0161kom \u010dasopisu 1978. godine, ali tek odnedavno je \u0161ire poznat. Budu\u0107i da se o ovom fenomenu dosta govori u popularnoj psihologiji, kroz dru\u0161tvene mre\u017ee i portale, gdje se nerijetko nagla\u0161ava da je \u010de\u0161\u0107i kod \u017eena, zanimalo nas je \u0161to o tome misle stru\u010dnjakinje, \u010dime su te tvrdnje potkrijepljene te kako u tome ulogu igra \u0161iri kontekst patrijarhata i rodnih uloga.<\/p>\n – Imposter sindrom relativno je nov pojam u psihologiji i psihoterapiji. Nije klasificiran kao slu\u017ebeni psihi\u010dki poreme\u0107aj, pa je samim time ograni\u010den broj istra\u017eivanja o njegovoj u\u010destalosti, dijagnostici i tretmanu. Iako rezultati istra\u017eivanja nisu posve konzistentni, pokazuje se da \u017eene u ve\u0107oj mjeri iskazuju obilje\u017eja imposter sindroma u odnosu na mu\u0161karce. Me\u0111utim, pojava sindroma uvelike ovisi o populaciji koja se ispituje, primjerice, vi\u0161e stope pronalazimo me\u0111u studentima i osobama koje rade u izrazito kompetitivnim profesijama. Dodala bih i da su \u017eene sklonije potra\u017eiti pomo\u0107, \u0161to mo\u017ee utjecati na ve\u0107i broj prijavljenih slu\u010dajeva \u2013 ka\u017ee Rajski.<\/p>\n Sli\u010dno govori i Mia Popi\u0107<\/strong>, psihoterapeutkinja i biznis psiholo\u0161kinja.<\/p>\n – Da, istra\u017eivanja i praksa pokazuju da imposter sindrom statisti\u010dki \u010de\u0161\u0107e poga\u0111a \u017eene, naro\u010dito u kontekstima u kojima su broj\u010dano manje zastupljene ili se od njih istorijski nije o\u010dekivalo da budu na datoj poziciji. Ali va\u017eno je naglasiti: \u017eene nisu \u2018sklonije\u2019 sumnji u sebe zato \u0161to im ne\u0161to nedostaje. One su sklonije imposteru zato \u0161to \u017eive u dru\u0161tvu koje \u010de\u0161\u0107e sumnja u njih.<\/p>\n Objasnila je kako nije \u010dudno da \u017eene \u010desto te\u0161ko prisvajaju vlastiti uspjeh kada generacijama odrastaju uz poruke da trebaju biti skromne, da se ne isti\u010du, da ne tra\u017ee previ\u0161e i da su postigle ne\u0161to ponajprije zbog sre\u0107e. Takve poruke, ponavljane iznova, lako stvore osje\u0107aj da uspjeh nije ne\u0161to \u0161to smo zaslu\u017eile, nego ne\u0161to \u0161to se tek tako dogodilo i \u0161to nam se mo\u017ee u svakom \u010dasu oduzeti.<\/p>\n – Imposter sindrom je, u tom smislu, manje \u017eenska mana, a vi\u0161e dru\u0161tveni fenomen. On je reakcija na spolja\u0161nja o\u010dekivanja, posledicu rodnih stereotipa i dugogodi\u0161njih normi koje i dalje oblikuju poslovni i akademski svet \u2013 ka\u017ee nam Popi\u0107.<\/p>\n On, prema Popi\u0107, posebno poga\u0111a ljude iz manje privilegiranih grupa i da je to posebno vidljivo ondje gdje je netko “prvi”, “rijedak” ili svojevrsni “izuzetak”. Spomenula je da se to \u010desto doga\u0111a \u017eenama koje rade u izrazito mu\u0161kim okru\u017eenjima, pripadnicima etni\u010dkih manjina, osobama koje dolaze iz ni\u017eeg socioekonomskog okru\u017eenja, pripadnicima LGBTQ+ zajednice te svima koji ulaze u prostore u kojima njihova grupa “istorijski nije bila prisutna”.<\/p>\n – Za\u0161to? Zato \u0161to se imposter sindrom hrani ose\u0107ajem da “ne pripada\u0161”. Ako ste u prostorima u kojima niko ne izgleda kao vi, ne zvu\u010di kao vi ili nema va\u0161e iskustvo, normalno je da se pitate da li ste “prava osoba na pravom mestu”. Ovo nije individualni problem ve\u0107 sistemski efekat nejednakosti, odsustva reprezentacije i stalnog dokazivanja \u2013 govori nam psiholo\u0161kinja.<\/p>\n Imposter sindrom nije klini\u010dka dijagnoza, ali je duboko povezan s mentalnim zdravljem, isti\u010de Popi\u0107. Naj\u010de\u0161\u0107e, u svojoj praksi, uo\u010dava obrazac u kojem karijerni izazovi vode do anksioznosti, koja potom poti\u010de pretjeranu pripremu, a ona dovodi do iscrpljenosti i pregorijevanja.<\/p>\n Ljudi koji osje\u0107aju imposter sindrom ula\u017eu ogromnu koli\u010dinu energije kako bi “dokazali” svoju vrijednost i sprije\u010dili da budu “otkriveni”, \u0161to \u010desto rezultira kroni\u010dnom anksiozno\u0161\u0107u, napeto\u0161\u0107u, problemima sa spavanjem, izbjegavanjem izazovnih situacija i niskim samovrednovanjem.<\/p>\n – Kada takav obrazac dugo traje, on mo\u017ee da uti\u010de i na raspolo\u017eenje. Nekad je prvi simptom depresivnosti upravo ose\u0107aj da “ni\u0161ta \u0161to radim nije dovoljno” ili da “nisam zaslu\u017eila ono \u0161to imam”. Dakle, imposter sindrom sam po sebi nije poreme\u0107aj, ali jeste rizi\u010dni faktor za niz emocionalnih te\u0161ko\u0107a. Posebno kod ljudi koji su dugo pod pritiskom visokih o\u010dekivanja, kako spolja\u0161njih tako i sopstvenih \u2013 dodaje Popi\u0107.<\/p>\n Obje na\u0161e sugovornice naglasile su da ne postoji jedan jedini uzrok, ve\u0107 da se imposter sindrom razvija kao rezultat kombinacije \u017eivotnih okolnosti, na\u010dina na koji osoba vrednuje sebe (kroz nisko samopouzdanje ili kroz perfekcionizam), ali i kako su je kroz odrastanje i razvoj vrednovali drugi.<\/p>\n Visoko kompetitivna okolina i iskustva iz djetinjstva, poput uvjetovane podr\u0161ke, stroge kritike ili uspore\u0111ivanja s vr\u0161njacima, mogu dugoro\u010dno naru\u0161iti samopo\u0161tovanje. A stalno uspore\u0111ivanje s drugima, osobito danas, kroz idealizirane prikaze na dru\u0161tvenim mre\u017eama, dodatno poja\u010davaju osje\u0107aj neadekvatnosti.<\/p>\n – Dru\u0161tvene mre\u017ee neizbje\u017eno su promijenile svijet u kojem \u017eivimo. Vjerujem da su donijele mnogo pozitivnih promjena i mogu\u0107nosti, pa ih ne treba promatrati isklju\u010divo negativno. Ipak, one su zna\u010dajno poja\u010dale fenomen uspore\u0111ivanja jer se na njima prikazuju idealizirani trenuci i \u017eivotne pobjede. Istra\u017eivanja pokazuju da uspore\u0111ivanje na dru\u0161tvenim mre\u017eama pove\u0107ava osje\u0107aj imposter sindroma, jer se vrlo lako javlja dojam da je netko drugi uspje\u0161niji, sposobniji ili vredniji. Zato uvijek nagla\u0161avam va\u017enost kriti\u010dkog pristupa dru\u0161tvenim mre\u017eama i svijesti o tome da ono \u0161to se ondje prikazuje nije cjelovita slika \u017eivota jer \u0107e se prije objaviti poslovni uspjeh nego, primjerice, probavne smetnje ili sva\u0111a s partnerom \u2013 ka\u017ee Kristina Rajski.<\/p>\n Obje na\u0161e sugovornice nagla\u0161avaju da imposter sindrom nije problem koji se rje\u0161ava jednom terapijskom tehnikom, nego proces koji uklju\u010duje kombinaciju terapijskih pristupa te strukturirani rad na uvjerenjima i uz \u0161iru podr\u0161ku u razumijevanju emocija, pona\u0161anja i unutarnjih obrazaca.<\/p>\n Prema Rajski, va\u017ean korak nakon osobne terapije je osvje\u0161tavanje. Tu je korisno preispitati kako reagiramo na uspjeh, koliko \u010desto sumnjamo u sebe, prihva\u0107amo li pohvale ili ih do\u017eivljavamo kao nezaslu\u017eene, kako se nosimo s neuspjehom i koliko nas optere\u0107uje uspore\u0111ivanje s drugima.<\/p>\n Popi\u0107 ka\u017ee da je njena primarna metodologija REBT (racionalno-emotivno bihevioralna terapija) a usmjerena je na prepoznavanje iracionalnih misli \u2013 poput uvjerenja da moramo biti savr\u0161eni, da ne smijemo pogrije\u0161iti ili da je uspjeh vrijedan samo ako je potpuno pod na\u0161om kontrolom \u2013 te njihovo postupno mijenjanje “fleksibilnijim, realisti\u010dnijim i samoosna\u017euju\u0107im mislima”. Potom isti\u010de va\u017enost “unutra\u0161nje sigurnosti, ne spolja\u0161nje validacije”.<\/p>\n – Cilj nije da verujemo da smo “najbolji”, ve\u0107 da gradimo stabilnost koja ne zavisi od feedbacka<\/em> drugih. To je ono \u0161to nazivam unutra\u0161nja psiholo\u0161ka sigurnost \u2013 ka\u017ee nam i na popis dodaje jo\u0161 i “rad na perfekcionizmu i zdravim standardima” (razlikovanje zdravih ambicija od destruktivnog samoponi\u0161tavanja) i “razvijanje samoefikasnosti” (osje\u0107aj da mo\u017eemo ne\u0161to posti\u0107i djelovanjem, a ne \u010dekanjem da se najprije pojavi besprijekorno samopouzdanje).<\/p>\n I posljednje na njenoj listi, a u \u010demu sve mo\u017eemo sudjelovati, je normalizacija iskustva i razgovor.<\/p>\n – Imposter sindrom je najglasniji kad \u0107utimo o njemu. Kada ga imenujemo, delimo i u\u010dinimo vidljivim, on gubi mo\u0107 \u2013 zaklju\u010duje Mia Popi\u0107.<\/p>\n pi\u0161e Anja Vladisavljevi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Imposter sindrom (sindrom uljeza ili varalice) javlja se kada osoba vjeruje da je uspjela zbog sre\u0107e ili tu\u0111e pogre\u0161ke te strahuje da nije dovoljno sposobna. \u017dene nisu “sklonije” sumnji u sebe zato \u0161to im ne\u0161to nedostaje, nego zato \u0161to \u017eive u dru\u0161tvu koje \u010de\u0161\u0107e sumnja u njih<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7670,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-7675","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Rajski_Privatna-arhiva.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Popic_Andjela-Grozdanic-scaled.jpeg\")