“Bejah zauzet \u010ditanjem i pisanjem, kad grunu u moju sobu velik broj tih ljudi naoru\u017eanih neznanjem tupim kao batina i mr\u017enjom o\u0161trom poput no\u017ea. To ne bejahu moje svile od kojih im se zakrvavi\u0161e o\u010di, no moje knjige pore\u0111ane po policama; svilu smota\u0161e pod ogrta\u010de, a knjige pobaca\u0161e na pod i stado\u0161e ih gaziti nogama i cepati ih na moje o\u010di. A knjige te bejahu u ko\u017eu povezane i obele\u017eene brojevima i bejahu napisane od u\u010denih ljudi, i u njima beja\u0161e, da su ih hteli \u010ditati, hiljade razloga da me smesta ubiju i beja\u0161e u njima, da su ih hteli \u010ditati, leka i melema za njihovu mr\u017enju. I rekoh im da ih ne cepaju, jer mnoge knjige nisu opasne, opasna je samo jedna; i rekoh im da ih ne cepaju, jer \u010ditanje mnogih knjiga dovodi do mudrosti, a \u010ditanje jedne jedine do neznanja naoru\u017eanog mahnito\u0161\u0107u i mr\u017enjom.”<\/p>\n
(Danilo Ki\u0161<\/strong>, Grobnica za Borisa Davidovi\u010da<\/em>: Psi i knjige<\/em>)<\/p>\n *<\/p>\n Mislila sam da ova pri\u010da nikad ne\u0107e postati ne\u0161to vi\u0161e od anegdote koju sam katkad pri\u010dala prijateljima, pa s vremenom skoro i zaboravila. U to doba, u prvom desetlje\u0107u novog milenija, bila sam jo\u0161 uvijek mlada autorica i pozvali su me u Rijeku tako\u0111er mladi kolege i kolegice okupljeni u dru\u0161tvo pod imenom Katapult iz kojeg su se u me\u0111uvremenu u kulturnu i knji\u017eevnu orbitu katapultirala neka danas nezaobilazna imena. Sastali smo se tada, nas desetak, na jednom \u0161tekatu u luci na neformalnom razgovoru o knji\u017eevnim pitanjima od izuzetne va\u017enosti. Nikoga od te ekipe nisam poznavala ranije, pa mi nije pretjerano neobi\u010dna bila pojava od nas ne\u0161to starijeg \u0161utljivog lika koji se smjestio za stol, mirno slu\u0161aju\u0107i razgovor i \u010ditavo vrijeme dr\u017ee\u0107i pored skuta ni manje ni vi\u0161e negoli \u2013 ma\u010d. Ma\u010d je, kako pamtim, bio pove\u0107i, sklepan od late u ku\u0107noj radinosti, kri\u017eanac hladnog oru\u017eja i dje\u010dje igra\u010dke, pa sam pomislila da se radi o \u010dlanu Katapulta, fanu J. R. R. Tolkiena<\/strong> i “Gospodara prstenova”, jer osebujnost u na\u0161em fahu nije neo\u010dekivana. S druge strane moji doma\u0107ini Rije\u010dani mislili su da se radi o nekom mome znancu i nitko se nije uzbu\u0111ivao, neka \u010dovika. Mu\u010daljivi vitez ponovo se pojavio i na ve\u010dernjem \u010ditanju, odslu\u0161ao cijelu knji\u017eevnu ve\u010der te se \u010dasak kasnije za \u0161ankom u istom prostoru razotkrio mom sudrugu: vidjev\u0161i obavijest o knji\u017eevnom susretu, odlu\u010dio je do\u0107i, jer je mislio da su ovdje njegovi neprijatelji, neprijatelji Hrvatske, ali je, eto, uvidio da i nismo ne\u0161to opasni, pa je valjda odustao od borbe. Bio je to, shvatila sam kasnije ulogu ma\u010da u njegovoj koreografiji, Moj Privatni Thompson, odrasli \u010dovjek s dje\u010djim rekvizitom koji po potrebi mo\u017ee i zaprijetiti imaginarnom neprijatelju, a mo\u017eda ga, ako ga spopadne zlovolja od nedomoljubne poezije i proze, i malo piknut.<\/p>\n Sjetila sam se, skoro s \u010de\u017enjom, tog zaboravljenog Privatnog Thompsona, otkako su knjiga i kultura postale kamen spoticanja za svakog po\u0161tenog Hrvata, pogotovo za one koji ih ina\u010de izbjegavaju u \u0161irokom luku. Sjetila sam tog viteza tu\u017enog lika, koji je odslu\u0161ao dva kulturna programa u jednom danu, onda kad su se kukavice i pauci dohvatili \u010di\u0161\u0107enja lektire od knjiga koje uop\u0107e nisu u lektiri (a mogle bi biti), bez da su pro\u010ditali popis lektire, a kamoli ijednu od tih knjiga, sjetila sam ga se i kad su zabranitelji hrpimice krenuli u svoju ofenzivu protiv kulturnih festivala, bez da je itko od njih pogledao predstave i izlo\u017ebe ili makar folklor. Taj nedostatak znati\u017eelje, zazor, skoro pa strah od kulture, ide na du\u0161u \u010ditavog dru\u0161tva, ali i na njihovu du\u0161u. Nije “mali \u010dovjek” ni moralni ni intelektualni patuljak, pa da je vje\u010dno zaveden, neke su stvari ipak i stvar izbora. Ima, recimo, jako puno mali ljudi kojima usta\u0161ke pjesmice nisu u top ten, pa ih ipak svaki dr\u017eavljanin ove zemlje nekim \u010dudom zna napamet \u2013 od toga se u javnom prostoru nemogu\u0107e obranit. Ne bi li bilo fer da i zabranitelji pro\u010ditaju bar jednu knjigu pisca kojemu kane ukrasiti fasadu prijetnjom o tjelesnoj ugrozi ili da pogledaju bar jednu predstavu godi\u0161nje s liste nepo\u0107udnih? Ali prije \u0107e bit da nisu pro\u010ditali ni onu jednu jedinu knjigu u koju se zaklinju. Pa ako u tom novonastalom naletu zalaganja za hrvatsku kulturu strada kakav migrant, novinarka ili pisac \u2013 kud \u0107e\u0161 bolje! Jer nema ve\u0107eg zla i fa\u0161izma od antifa\u0161izma: zalaganja da migrant, \u017eena, peder, nacionalna manjina imaju ista prava k’o Hrvat katolik. Rekli su mi to provjereni izvori: Apartmani Bernarda, Berislav Cro Mirjana, Mas Pater i brojni drugi virtualni bojovnici koji su se ukazali u mom inboksu da svojim \u017eivotom i djelom svjedo\u010de kolaps hrvatskog obrazovnog sustava. Eto, za\u0161to sam s \u010de\u017enjom mislila na bojovnika iz Rijeke s ma\u010dem od late, koji je pokazao iskren interes da upozna “neprijatelja”, mo\u017eda mu namjere nisu bile najbolje, ali nije se skrivao ni iza maske ni iza ekrana. Istina, i kasnije sam sretala vreme\u0161nu gospodu s puno slobodnog vremena koja su mi dolazila objasniti npr. opa\u010dine feminizma ili gospo\u0111e koje su me bijesno fiksirale s jedva metra udaljenosti, ne \u017eelim ni pretpostavljati zbog \u010dega, no to je uobi\u010dajen folklor kulturnih programa.<\/p>\n *<\/p>\n Dok se velika \u0161arena antifa\u0161isti\u010dka povorka kretala preko Zrinjevca prema Trgu bana Jela\u010di\u0107a, plovili smo na sun\u010danoj fronti koja je \u0161iroko obuhvatila sav onaj raznoliki narod koji se te nedjelje nije bojao prokazivanja ili huligana nego budu\u0107nosti o kojoj bi takvi mogli odlu\u010divati. Uz mene su hodali ljudi koje je dio hrvatske javnosti u “mjesecu pijeteta” proglasio \u010detnicima: spisateljica \u010diji je otac ubijen na Ov\u010dari i ne zna mu se za kosti i arhitekt koji je famozne ’91. kao student bio na dubrova\u010dkom rati\u0161tu, na prvoj liniji, a nakon rata, po zavr\u0161etku faksa, obnavljao \u0160kabrnju. Al’ koga briga, ne broje se zasluge i kosti koje ne mo\u017ee\u0161 ubaciti u usta pro\u017edrljivom nacionalnom mitu koji uvijek zavr\u0161ava negdje u blizini nov\u010danika i vlasti. Ako pro\u0161ap\u0107e\u0161 da je u Domovinskom ratu bilo i srpskih \u017ertava, \u010detnik si, jer sljede\u0107i bi put mogao re\u0107i i ne\u0161to gore. Recimo ne\u0161to o tome kako se pod krinkom domoljublja uni\u0161tava i plja\u010dka domovina i sli\u010dne antifa\u0161isti\u010dke gluposti. Ili, da citiram Ivu Sanadera<\/strong>: “Gdje su ti lopovi? Nije valjda da ih nema?”<\/p>\n “Gdje su ti fa\u0161isti? Nije valjda da ih nema?”<\/p>\n Izvikivanje ZDS, crne kapulja\u010de, dizanje desnice, prizivanje progona i nasilja nad svima koji imaju drugu boju ko\u017ee, nad svima koji se usu\u0111uju misliti u javnosti, slikanje pod Paveli\u0107em<\/strong> i kukastim kri\u017eem \u2013 to ne \u010dini usta\u0161u, pa \u0161ta ako i \u010dini \u2013 nije TO fa\u0161izam. Jer zna se da je pravi fa\u0161izam dana\u0161njice antifa\u0161izam, \u0161to je rekao i onaj Churchill<\/strong>. Dobro, dokazano je da nije to rekao, ali, brate, trebao je!<\/p>\n Na\u0161i “amongasi” u crnim kapulja\u010dama, ukra\u0161eni fa\u0161isti\u010dkim feti\u0161ima tako su u zamjeni teza od huligana i nasilnika prerasli u redare i an\u0111ele \u010duvare nacije, dok je zastava Monkey D. Luffy, malog pirata pod slamnatim \u0161e\u0161irom sa stranica One Piece mangi, koji se raste\u017ee kao \u017evaka\u0107a guma i sa svojom dru\u017einom tra\u017ei izgubljeno blago, sve bore\u0107i se usput protiv nepravde, preko no\u0107i od me\u0111unarodnog simbola najnovijih generacija, postao najopakiji simbol zla, kao \u0161to je i benigna kartonska parola kojom se poziva na ru\u0161enje granica mr\u017enje me\u0111u ljudima na brdovitom Balkanu, postala poziv na dr\u017eavni udar. Tu ve\u0107 stvari postaju toliko bedaste i smije\u0161ene da se od u\u017easa smrzne\u0161.<\/p>\n Nije utjeha da nije to tako samo kod nas, evo ni Sally Rooney<\/strong> doma vi\u0161e ne mo\u017ee objaviti knjigu, jer joj klanje Palestinaca smeta dovoljno da se usudila govoriti i pisati o tome. Nije lako danas biti i pisac i \u010dovjek, ili i\u0161ta i \u010dovjek, tra\u017ee te da izabere\u0161 izme\u0111u to dvoje. Tko \u017eeli oboje, ne\u0107e se ovih dana kruha najesti.<\/p>\n Jedno smo ipak izveli na \u010distac: kojom ste se zastavom na mar\u0161u ogrnuli, tko vam je bio otac, a tko baba, di ste bili \u201991., a di \u201945., koju ste parolu nosili, sve je to zapravo sasvim svejedno, ako ste, jer vam je istina milija, oskvrnitelji mitova. Ali to ne zna\u010di da bi itko trebao hodati po jajima, treba u\u010diniti upravo suprotno. Da dogodine, uz Monkey D. Luffija, kora\u010da i Palmina Piplovi\u0107<\/strong>, na mar\u0161u u Splitu.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne bi li bilo fer da i zabranitelji pro\u010ditaju bar jednu knjigu pisca kojemu kane ukrasiti fasadu prijetnjom ili da pogledaju bar jednu predstavu godi\u0161nje s liste nepo\u0107udnih?<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7760,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-7761","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n