{"id":7824,"date":"2025-12-30T07:37:11","date_gmt":"2025-12-30T06:37:11","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/"},"modified":"2025-12-30T07:44:08","modified_gmt":"2025-12-30T06:44:08","slug":"duh-bagdadskih-kavana","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/","title":{"rendered":"Duh bagdadskih kavana"},"content":{"rendered":"

“O ptice koje letite, pro\u0111ite kraj moje obitelji\u2026 O sunce \u0161to se kre\u0107e na nebu, obasjaj moju obitelj\u2026 Prenesite im moj pozdrav, i pjevajte na\u0161e pri\u010de!”<\/em><\/p>\n

Zakora\u010dila sam u Bagdad s aerodroma malo prije izlaska sunca. Nije bilo nikoga osim par vojnika i taksista. Siluete palmi uzdizale su se ispred plavo-naran\u010dastog neba, a miris nafte visio je u zraku. Voza\u010d mi je mahnuo prema svom slupanom autu koji je nagovje\u0161tavao ljepote arapskog prometa. Vozili smo se preko rijeke Tigris, a s radija se razlila stara ira\u010dka balada o pticama koje lete.<\/p>\n

U zemlji koja se polako di\u017ee iz ru\u0161evina, svaka obitelj ima nekoga tko je oti\u0161ao i tko se mo\u017eda ne\u0107e vratiti. Tradicionalna ku\u0107a u kojoj smo odsjele ugostila je, osim moje prijateljice Mariam<\/strong> i mene, upravo jednu takvu skupinu. \u0160arenih tkanina, tepiha i prozora, puna satova koji ne rade, ukori\u010denih knjiga koje nitko nije imao srca odbaciti – bila je stari Bagdad u malom.<\/p>\n

U toj ku\u0107i smo upoznale mladi bra\u010dni par \u2013 Ira\u010danku Rafif<\/strong> i Sirijca Ahmada<\/strong> \u2013 taman nekoliko dana nakon \u0161to smo od Ira\u010dana \u010dule \u017ealopojke da im Sirijci kradu \u017eene. Zgodniji su i \u0161armantniji, ka\u017eu Ira\u010dani. “I imaju nadnaravne sposobnosti”, nadodaje Rafif. “Rat nije uni\u0161tenje zgrada, ve\u0107 uni\u0161tenje duha \u2013 oni su pro\u0161li kroz toliko patnje, a nisu izgubili duh\u2026” U vi\u0161esatnom \u017eenskom razgovoru oko stoli\u0107a s cvije\u0107em, \u010dajnikom i jabukama, saznajemo da je njena obitelj napustila Irak kad je bila dijete, ali sada se odlu\u010dila vratiti.<\/p>\n

S Rafif, Ahmadom, kumom Suzi<\/strong> i prijateljem Muqadasom<\/strong> imale smo priliku upoznati stranu grada koja je Zapadu gotovo nepoznata: stranu knjige, poezije, nostalgije, umjetnosti, mladosti i ljubavi. Sve to se stolje\u0107ima, kao arapsko-balkanski \u0161lag na torti, slijevalo u bagdadske kavane na obalama Tigrisa.<\/p>\n

Zgrade me\u0111u kojima smo hodali bile su boje pijeska, s fasadama \u010diji su izblijedjeli slojevi otkrivali pro\u0161le \u017eivote. Na njima su lokalni umjetnici naslikali murale s iznena\u0111uju\u0107e mnogo \u017eenskih likova. Djevojka koja jede gro\u017e\u0111e, prijateljice zagrljene u tradicionalnoj no\u0161nji, \u017eena koja na glavi nosi pladanj na kojem stoji cijela povijest Iraka\u2026 Uli\u010dicama se \u0161irio miris kardamoma i nargile, a \u017eice sijalica prolazile su iznad na\u0161ih glava poput zvijezda.<\/p>\n

Iz otvorenih kavana izlazio je \u017eamor, cvrkut pti\u010dica u kavezima i zvuk zveckanja bakrenih pladnjeva. Konobari su se provla\u010dili izme\u0111u drvenih klupa i stolova nose\u0107i na njima \u010daj u malim staklenim tulipan-\u010da\u0161ama. Zidovi su bili prekriveni uramljenim crno-bijelim fotografijama pjesnika i glazbenika.<\/p>\n

\"\"
Ulica Al-Mutanabbi puna je knjiga (Foto: Lidija \u010culo)<\/figcaption><\/figure>\n

Za grad u kojem su umjetnost i knjige bile svetinja, kavana nikad nije bila samo mjesto na kojem se piju kava i \u010daj, ve\u0107 dnevna soba i ispovjedaonica grada. Tako su tijekom zlatnog doba bagdadske knji\u017eevnosti od 1920-ih do 1960-ih kavane slu\u017eile kao parlament, poetske lo\u017ee i male akademije. Govorilo se kako “Egipat pi\u0161e, Libanon objavljuje, a Irak \u010dita”. Kad danas sjedne\u0161 u njih, osjeti\u0161 da su nastavak duge tradicije da se oko \u010daja raspravljaju pitanja dr\u017eave, sudbine i smisla.<\/p>\n

Kao i knjige, svaka kavana imala je svoju publiku: znalo se gdje idu igra\u010di \u0161aha, gdje pjesnici, gdje aristokracija, a gdje komunisti. U jednima su pjesnici stajali i recitirali poeziju, u drugima su vas sa zidova promatrali Abd al-Karim Qasim<\/strong> i Karl Marx<\/strong>. Sjedne\u0161 li u krivu, dobiva\u0161 potpuno drugi narativ grada. I policija bi znala svratiti “na \u010daj”, pa bi se kavane zatvorile jer “ra\u0111aju” revolucionare.<\/p>\n

Na drvenim klupama prekrivenima \u0161arenim jastucima, u dimu nargile i cigareta, kavane kraj Tigrisa su svojim lampama od stakla davale efekt “treperave rijeke od svijetla” \u2013 barem je tako pisao putopisac James Buckingham<\/strong>. Bio je toliko opsjednut kavanama da su ga bagdadski intelektualci zvali “Englez koji ni\u0161ta ne radi, samo sjedi i gleda\u201d. Poznaju\u0107i Engleze, ovo je dobro.<\/p>\n

Bilo je tu jazz bandova i kabarea, tradicionalne arapske maqam<\/em> glazbe, kazali\u0161ta sa \u017eenskim gluma\u010dkim trupama, nastupa Umm Kulthum<\/strong> koja je zapjevala “Bagdade, o dvor\u010de lavova” i koju nisu prestali emitirati otada, profesionalnih storytellera<\/em> koji bi publici pri\u010dali pri\u010de \u2013 naro\u010dito one iz 1001 no\u0107i, incidenata poput onog kad je pjesnik Hussein Mardan<\/strong> \u010ditao svoje “Gole pjesme\u201d stoje\u0107i na stolu. Publika ih je obo\u017eavala, vlasti malo manje.<\/p>\n

\u0160tovanje knjiga i znanja u Bagdadu se\u017ee do njegovog osnutka kao grada u 8. stolje\u0107u, u Ku\u0107i mudrosti. Bio je to jedan od najve\u0107ih knji\u017eni\u010dnih i prevoditeljskih centara svijeta, u kojem se \u010duvalo oko 400.000 knjiga. Knjige su bile vrijednije od zlata ili teritorija, toliko da su nekad uvjeti za mir bili isporuka rijetkih gr\u010dkih rukopisa. Kada su 1258. godine Mongoli opkolili Bagdad, u\u010denjak Ansari<\/strong> i zapovjednik bagdadske konjice Ahmad<\/strong> poginuli su brane\u0107i knji\u017enicu sa svojim vojnicima. Mongoli su razorili Bagdad i uni\u0161tili Ku\u0107u mudrosti. Legenda ka\u017ee kako je rijeka Tigris tada bila crvena od krvi i crna od prolivene tinte.<\/p>\n

Ira\u010dka ljubav prema knjigama najvidljivija je u ulici Al-Mutanabbi koja zavr\u0161ava na obalama Tigrisa s kipom voljenog pjesnika po kojem je i dobila ime. Njeni plo\u010dnici, izlozi i stalci preplavljeni su literaturom iz cijelog svijeta, a du\u0107ani ostaju otvoreni do dugo u no\u0107. Prodava\u010di nekad ostavljaju knjige bez nadzora, uvjereni da “onaj tko \u010dita \u2013 ne krade, a onaj tko krade \u2013 ne \u010dita”.<\/p>\n

\"\"
\u010cesti motivi uli\u010dne umjetnosti su \u017eene (Foto: Lidija \u010culo)<\/figcaption><\/figure>\n

Sjeli smo na ira\u010dki \u010daj u jednu od najstarijih \u017eivu\u0107ih kavana, Al-Shabandar, otvorenu 1917. godine. Bila je okupljali\u0161te pisaca, pjesnika, politi\u010dara i ljubitelja knjiga. I danas ima onu meku bagdadsku toplinu: \u010da\u0161e \u010daja koje se magle pod prstima, starije mu\u0161karce koji pu\u0161e nargilu s dostojanstvom onih koji ovdje imaju “svoju” klupu ve\u0107 30 godina, mladi par koji je u kutu razmjenjivao poglede, obitelji nagurane oko malih stolova\u2026 Tog jutra mo\u017eda nije svirala, ali kao da sam ju \u010dula \u2013 “Ptice koje lete”.<\/p>\n

To je memorija jedne zemlje i himna raseljenih. Ona lebdi nad svadbama i rastancima, u kavanama na obalama Tigrisa, ali i u kavanama Damaska i Amana gdje danas sjedi cijela jedna izgubljena generacija. Njihova prazna mjesta u ira\u010dkim kavanama popunile su nostalgija i \u010de\u017enja koje su tu na\u0161le dom, u obliku pjesama, knjiga, starih fotografija i rituala. Na istoku su od njih uvijek znali napraviti umjetnost, kao da nostalgija nije bijeg, ve\u0107 na\u010din da se obradi ono \u0161to je izgubljeno, i \u0161to se jo\u0161 mo\u017ee spasiti.<\/p>\n

Sa zidova su nas promatrali pjesnici i politi\u010dari, kao da i sami (jo\u0161 uvijek) sudjeluju u razgovorima. Nesvjesno smo nastavili tradiciju \u017eustrih rasprava kada je Muqadas otvorio vje\u010dnu temu “\u017eive li Ira\u010dani danas bolje ili lo\u0161ije”, a Ahmed nastavio tvrde\u0107i kako se sre\u0107a ne mo\u017ee mjeriti jeftinim re\u017eijama i obiljem nafte. Shabandar se \u010dinio kao da je podnio sve mogu\u0107e verzije Iraka, a jo\u0161 uvijek ima strpljenja za nove.<\/p>\n

Ali me\u0111u svim tim verzijama na\u0161la se i ona tragi\u010dna iz 2007. godine, koja je \u0161okirala cijeli grad. U Al-Mutanabbi ulici je postavljena auto-bomba koja je pri eksploziji ubila preko stotinu ljudi. Me\u0111u poginulima su bila \u010detvorica sinova i unuk vlasnika Al-Shabandar kavane, od koje nije ostalo skoro ni\u0161ta. Njegova supruga je oslijepila i umrla nekoliko mjeseci kasnije. Iako bomba\u0161ki napadi tada na\u017ealost nisu bili rijetkost, ovaj je prelomio ne\u0161to u ljudima. Do\u017eivjeli su ga kao napad na ira\u010dku pismenost i du\u0161u \u2013 ono \u0161to je Rafif opisala kao “ne samo uni\u0161tenje zgrada, ve\u0107 duha”.<\/p>\n

Ira\u010dani su, kao i Sirijci, pokazali da ga nisu izgubili. Samo dva dana kasnije, pjesnik Ahmed Hussain<\/strong> stajao je na ru\u0161evinama kafi\u0107a i pred okupljenim ljudima recitirao poeziju. Prodava\u010d knjiga, fotografiran tijekom nesre\u0107e kako skuplja rasute knjige okrenut le\u0111ima ru\u0161evinama, rekao je: “Ja \u0107u i dalje ovdje prodavati knjige. Ni\u0161ta me ne\u0107e zaustaviti.” Kavana i ulica brzo su obnovljene, a ljudi i knjige su se, kao dodatno motivirani prkosom, vratili u jo\u0161 ve\u0107em broju.<\/p>\n

To je druga strana Iraka o kojoj se malo \u010duje. Nismo se \u010dudile \u0161to \u2013 osim arapskih ili vjerskih \u2013 gotovo i nema turista, niti \u0161to su nas prijatelji ispitivali jesmo li otete. A mi, kada se osvrnemo na boravak u Iraku, prvo na \u0161to pomislimo je kako smo od ovog napa\u0107enog naroda dobile iskrenu dobrodo\u0161licu \u2013 ne onu \u017eeljnu turista, ve\u0107 onu civilizacije u kojoj su se tisu\u0107lje\u0107ima susretale kulture, u kojoj je \u010dast i ponos biti dobar doma\u0107in.<\/p>\n

\"\"
Restorani i kafi\u0107i puni su starih fotografija (Foto: Lidija \u010culo)<\/figcaption><\/figure>\n

Djeca su tr\u010dala za nama s cvjeti\u0107ima i mobitelima spremnima za selfie<\/em>. \u017dene su nas zaustavljale na ulici da pozdrave. Neke nisu znale engleski, pa bi rekle samo: “I love you”. Jedan vojnik nam je otklju\u010dao dvori\u0161te d\u017eamije koja se renovirala, jer je htio ispri\u010dati pri\u010du o njoj i o tome kako “u istoj ulici imamo d\u017eamiju i stogodi\u0161nju crkvu \u2013 to je za nas normalno, iako mnogi misle da nije”. Prodava\u010di na cesti i konobari bi nas redovito po\u010dastili kavom, desertom ili kakvom sitnicom. Polo\u017eili bi ruku na srce, nasmije\u0161ili se i blago pognuli glavu, kao da poru\u010duju da je zadovoljstvo njihovo.<\/p>\n

Sjetimo se na\u0161ih dragih prijatelja, dr\u017eanja za ruku mladog zaljubljenog para na ulici dok auti trube i prolaznici gledaju. Izlo\u017ebi na koje su nas vodili, gdje nove generacije umjetnika mije\u0161aju ratne ru\u0161evine s apstraktnim formama. Uli\u010dica na kojima se jo\u0161 uvijek prodaju knjige. Pomi\u0161ljamo kako je slatka ta radost \u017eivljenja i, ako Bagdad nije izgubio svoju du\u0161u \u2013 onda ona izgleda ba\u0161 tako.<\/p>\n

Sli\u010dne misli pratile su i legendarnog ira\u010dkog “\u0161eika kipara” koji nas je ispratio s razglednica na bagdadskom aerodromu. Mohammad Ghani Hikmat<\/strong> svom je gradu podario skulpture likova iz 1001 no\u0107i, te forme koje kombiniraju staru Mezopotamiju i islamsko zlatno doba. \u017delio je odati po\u010dast svom naslije\u0111u, ali i podsjetiti vlastite sugra\u0111ane: Ne zaboravite tko ste, i budite ponosni.<\/p>\n

Ameri\u010dku okupaciju Iraka proveo je u egzilu u Jordanu. Njegov prijatelj koji ga je posje\u0107ivao opisao je kako ga nikad nije vidio tako tu\u017enog kao onda u svom jordanskom ateljeu, uz \u0161alicu \u010daja i ira\u010dke pjesme koje je slu\u0161ao. Kada se vratio, zatekao je Bagdad u ru\u0161evinama, s hrpom razbijenih kipova i tisu\u0107ama umjetnina ukradenih iz muzeja. No nije klonuo duhom.<\/p>\n

Sam je organizirao i financirao kampanju pronalaska i otkupa ukradenih djela ira\u010dke kulture, koristio svoju mre\u017eu poznanstava i molio gra\u0111ane da vrate umjetnine ako ih prona\u0111u. Uspio je u svom naumu \u2013 vi\u0161e od 1500 djela je prona\u0111eno zahvaljuju\u0107i njemu i gra\u0111anima Iraka. Prisje\u0107ao se kako su mu ljudi na ulici prilazili \u017eele\u0107i vratiti umjetnine koje su \u010duvali na sigurnom. Njegovo posljednje djelo bila je fontana sa stihom iz pjesme Mustafe Jamala al-Dina<\/strong>: “Bagdade, \u0161to god da se dogodi \u2013 ti \u0107e\u0161 uvijek cvjetati.”<\/p>\n

Ira\u010dani sebe vide kao ljude dviju rijeka, u beskrajnom povratku prolje\u0107a \u2013 bez obzira na ru\u0161evine oko njih. Koliko je stoga zna\u010dajno \u0161to na dan odlaska na aerodromu, mjestu odakle napu\u0161taju svoj grad i zemlju, nije bilo razglednice s nijednim drugim motivom osim onog Hikmatove ilustracije \u010dovjeka koji pru\u017ea ruke prema nebu i jatu ptica, uz stihove iz “Ptica koje lete”.<\/p>\n

“Ah, kad bi moja \u010de\u017enja posko\u010dila, zalutala bi sve do zvijezda! Ljubav nosi miris voljenih, a sunce ih \u010duva kao da su njegovi najdra\u017ei\u2026 Jer nisu daleko oni koje voli\u0161 \u2013 ljubav prona\u0111e njihov put.”<\/em><\/p>\n

pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sjeli smo na ira\u010dki \u010daj u jednu od najstarijih kavana, Al-Shabandar, otvorenu 1917. Bila je okupljali\u0161te pisaca, pjesnika, politi\u010dara i ljubitelja knjiga. U napadu auto-bombom 2007. poginula je ve\u0107ina obitelji vlasnika, ali je obnovljena. I danas ima onu meku bagdadsku toplinu<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7817,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-7824","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\nDuh bagdadskih kavana - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Duh bagdadskih kavana - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Sjeli smo na ira\u010dki \u010daj u jednu od najstarijih kavana, Al-Shabandar, otvorenu 1917. Bila je okupljali\u0161te pisaca, pjesnika, politi\u010dara i ljubitelja knjiga. U napadu auto-bombom 2007. poginula je ve\u0107ina obitelji vlasnika, ali je obnovljena. I danas ima onu meku bagdadsku toplinu\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-12-30T06:44:08+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Shabandar-kavana.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2000\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1500\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"10 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/\",\"name\":\"Duh bagdadskih kavana - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/Shabandar-kavana.jpg\",\"datePublished\":\"2025-12-30T06:37:11+00:00\",\"dateModified\":\"2025-12-30T06:44:08+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/Shabandar-kavana.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/Shabandar-kavana.jpg\",\"width\":2000,\"height\":1500,\"caption\":\"\u010cuvena kavana Al-Shabandar (Foto: Lidija \u010culo)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/duh-bagdadskih-kavana\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Duh bagdadskih kavana\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Duh bagdadskih kavana - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Duh bagdadskih kavana - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Sjeli smo na ira\u010dki \u010daj u jednu od najstarijih kavana, Al-Shabandar, otvorenu 1917. Bila je okupljali\u0161te pisaca, pjesnika, politi\u010dara i ljubitelja knjiga. U napadu auto-bombom 2007. poginula je ve\u0107ina obitelji vlasnika, ali je obnovljena. I danas ima onu meku bagdadsku toplinu","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2025-12-30T06:44:08+00:00","og_image":[{"width":2000,"height":1500,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Shabandar-kavana.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"10 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/","name":"Duh bagdadskih kavana - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Shabandar-kavana.jpg","datePublished":"2025-12-30T06:37:11+00:00","dateModified":"2025-12-30T06:44:08+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Shabandar-kavana.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Shabandar-kavana.jpg","width":2000,"height":1500,"caption":"\u010cuvena kavana Al-Shabandar (Foto: Lidija \u010culo)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/duh-bagdadskih-kavana\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Duh bagdadskih kavana"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/7824","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7817"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7824"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7824"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=7824"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}