U brazilskom Sa\u0303o Caetanu do Sul amaterski astrofotograf Jos\u00e9 Luis Pereira 14. rujna 2021., unato\u010d lo\u0161im vremenskim uvjetima, usmjerio je teleskop prema Jupiteru kao i mnogih drugih ve\u010deri prije. U jednom je trenutku zamijetio bljesak, ali nije obra\u0107ao posebnu pa\u017enju na njega pripisuju\u0107i ga parametrima opreme i ne ba\u0161 prikladnim prilikama za posmatranje neba te ve\u010deri. Kada je uvrstio svih 25 videozapisa u program DeTeCt 3.0., do jutra su kombinirani u integriranu sliku onoga \u0161to se dogodilo. Nepoznato nebesko tijelo zaletjelo se u oblake plinovitoga diva u kojima je i eksplodiralo.<\/p>\n
Otvorena baza planetarnih udara DeTeCt 3.0. u prosjeku bilje\u017ei 15,4 udara godi\u0161nje o Jupiter, a za bilje\u017eenje mnogih sli\u010dnih fenomena u astronomiji zaslu\u017eni su upravo amateri i amaterke poput Pereira, koji s tisu\u0107ama drugih diljem svijeta poma\u017eu znanstvena istra\u017eivanja. Jedan od prvih dokumentiranih udara o Jupiter je udar kometa Shoemaker-Levy 9 iz 1994. Nazvan po astrogeologu Eugenu Shoemakeru i dvoje amaterskih astronoma, povjesni\u010darki Carolyn Shoemaker i piscu Davidu Levyu, koji su zaslu\u017eni za njegovo otkri\u0107e, Shoemaker-Levy 9 na\u010dinio je pukotine u atmosferi kojima su trebali mjeseci da zacijele, omogu\u0107iv\u0161i rijetke poglede u njezinu molekularnu strukturu.<\/p>\n
Hobisti\u010dka znanost, u koju se ubrajaju spomenuti primjeri, do\u017eivljava zamah ponovno tek zadnjih nekoliko desetlje\u0107a. Znano\u0161\u0107u, kao i filozofijom ili umjetno\u0161\u0107u, dugo se su mogli baviti oni koji su imali vrijeme za to, obi\u010dno i novac za nabavu opreme i provedbu eksperimentalnih i terenskih istra\u017eivanja. Od 19. stolje\u0107a naovamo to se nije znatno promijenilo. Tada se znanost krenula prelijevati iz osobnoga u radno vrijeme i vezati se uz industriju i profesionalizirane institucije, usmjerene na to kako je u\u010diniti \u0161to ekonomi\u010dnijom, koncentriranom na maksimizaciju produktivnosti radne snage i profita. Ni javno financirana znanost nije ostala po\u0161te\u0111ena tih zahtjeva, modelirana ograni\u010denjima projekata na koje se potrebno osloniti u odr\u017eavanju potrebne infrastrukture i radnih mjesta.<\/p>\n
Kako \u0161to se i vrijeme za odmor pokazuje kao luksuz samo u odnosu na \u010dinjenicu da se radno vrijeme sve vi\u0161e i vi\u0161e produ\u017euje, tako se i vrijeme za u\u010denje i istra\u017eivanje pokazuje razbibrigom samo onda kada Excel tablice i industrijske trake potkradu vrijeme i energiju za usredoto\u010divanje na sve ono \u0161to \u017eivotu daje vrijednost i smisao, ugu\u0161uju\u0107i snagu za bilo koji oblik promjene.<\/p>\n
Kako bi se znanost zadr\u017eala na svojoj temeljnoj odgovornosti – potrebama i interesu dru\u0161tva, znanstvenici sve svjesnije tra\u017ee i pronalaze saveznike u kolektivima kojih se znanstveni uvidi najizravnije ti\u010du. Kolaborativna znanost zna\u010di uklju\u010divanje u rad svih onih koji \u017eele u\u010diti i koji \u017eele doprinijeti rasvjetljavanju i razrje\u0161avanju zajedni\u010dkih pitanja. Udru\u017eivanje entuzijasta i entuzijastkinja s obu\u010denim znanstvenicima omogu\u0107ava bolje razumijevanje procesa kojima se dolazi do znanstvenih spoznaja. Ali istovremeno, slu\u017ei i kao mehanizam kontrole da se znanost ne otrgne od svog primarnoga zadatka; brige za konstantno pobolj\u0161anje i transformaciju uvjeta \u017eivota, za ljude, \u017eivotinje i cijelu planetu.<\/p>\n
U otvaranje znanstvenoga rada svima zainteresiranim za u\u010denje o fenomenima u koje i institucionalno organizirana znanost poku\u0161ava prodrijeti, odavno je krenula NASA. Kolaborativan rad odvija se u povezivanju milijuna fotografija snimljenih u svemiru s konkretnim lokacijama na Zemlji, pronala\u017eenju kratera na Mjesecu i promi\u0161ljanju na\u010dina na koje bi astronauti mogli koristiti WC u svemiru. Sveu\u010dili\u0161te u Washingtonu pokrenulo je online igru za razumijevanje procesa savijanja proteina Foldit, a zagreba\u010dka udruga BIOM interaktivnu kartu za pra\u0107enje kolonija ptica ga\u010daca kojoj svi koji ih negdje zamijete mogu doprinijeti.<\/p>\n
\u2014 Demokratizacija znanosti pru\u017ea prekrasnu mogu\u0107nost za obo\u017eavatelje prirode, od \u017eivog svijeta na Zemlji do \u010dudesnih nebeskih objekata. Biolozi amateri mogu pratiti populacije ptica ili kukaca, pa i otkrivati nove vrste, a ve\u0107 danas je nezamjenjiv doprinos astronoma amatera u otkrivanju i pra\u0107enju asteroida i kometa, naro\u010dito onih koji prolaze blizu Zemlje. I ja sam sudjelovao u programu SETI tako \u0161to je moje ra\u010dunalo, u razdoblju kad nije ni\u0161ta radilo (kad mu je bio uklju\u010den screen saver<\/em>), analiziralo podatke s obli\u017enjih zvjezdanih sustava i poku\u0161avalo prona\u0107i znakove ekstraterestrijalne inteligencije. Tra\u017eilo je E. T.-a. Oni su s time krenuli jer su ostali bez financiranja, ali i zato \u0161to je mnogo nas bilo spremno sudjelovati u takvom istra\u017eivanju – govori za Nadu Sa\u0161a Ceci, znanstvenik s Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107 koji godinama neumorno radi na grananju znanosti van akademskih prostora.<\/p>\n Kolaborativno proizvedena znanost mo\u017ee pove\u0107ati povjerenje u znanstvena istra\u017eivanja, ali u jeku pandemije otvaranje znanosti osobama bez odgovaraju\u0107ega formalnog obrazovanja mo\u017ee kreirati i strah od mogu\u0107ih manipulacija i pogre\u0161nih interpretacija. Kako bismo znali da nije rije\u010d o tome, potrebno je razgrani\u010diti znanstvenu sumnju i znanstveno dokazivanje, kao uvjet za otvorenu znanost, od nerazumijevanja i puke nelagode s nekom znanstvenom teorijom ili spoznajom.<\/p>\n Ceci ukazuje na to koliko taj put nije lagan i da ponekad ne poma\u017eu ni velike teorije poput Einsteinove op\u0107e teorije relativnosti da bismo neki fenomen bolje razumjeli.<\/p>\n \u2014 Do pojave GPS-a, na koji ona ima bitan utjecaj, Einsteinova teorija gravitacije bila nam je toliko nepotrebna da se u \u0161kolama i dalje u\u010dila (i jo\u0161 uvijek se u\u010di) ona Newtonova. Iako je fundamentalno pogre\u0161na, njezini prora\u010duni daju nam skoro savr\u0161ena predvi\u0111anja i razumijevanje gibanja, kako nebeskih tijela, tako i jabuka koje padaju sa stabla na Zemlji. To je mo\u017eda najva\u017enija stvar o znanosti koju sam nau\u010dio negdje na potezu od prve godine fakulteta do nekakve znanstvene karijere. Mogu\u0107e je biti fundamentalno u krivu i svejedno sasvim dobro opisivati stvarnost – ka\u017ee on, dodaju\u0107i da istovremeno postoje neke fundamentalne teorije koje nikako nismo uspjeli opovrgnuti.<\/p>\n \u2014 One fenomenalno opisuju stvarnost, toliko dobro da ih mi ni uz najbolju volju ne mo\u017eemo razlikovati od stvarnosti. Zato ih za sve prakti\u010dne potrebe mo\u017eemo smatrati stvarno\u0161\u0107u. Ono \u0161to zovemo znano\u0161\u0107u obje su ove stvari. Znanstvenici su, zbog svog vi\u0161egodi\u0161njeg iskustva tijekom kojeg su napravili gotovo sve mogu\u0107e gre\u0161ke, dobili dobar osje\u0107aj kad moraju koristiti punu teoriju, a kad se mogu zadovoljiti i nekim pojednostavljenim modelom, kad im treba Einstein, a kad im je i Newton sasvim OK – dodaje Ceci.<\/p>\n I aktualna pandemija je kontekst u kojem se nastojati ste\u0107i potrebno iskustvo promatranjem pona\u0161anja virusa i ljudi izlo\u017eenih virusu (s maskama i bez njih, s ve\u0107om ili manjom razinom procijepljenosti) da bismo znali koje su mogu\u0107nosti i na\u010dini \u0161to efikasnijeg odgovora na nju.<\/p>\n Znanstvena istra\u017eivanja provode se tako da je svaki potez u njima mogu\u0107e retrogradno rekonstruirati, odnosno da je mogu\u0107e pratiti korak po korak na koji su na\u010din znanstvene spoznaje izvedene iz hipoteza i istra\u017eiva\u010dkih pitanja. Ta polazi\u0161ta u istra\u017eivanjima koja se testiraju nisu izvu\u010dena niotkud, nego se grade na svemu \u0161to smo nau\u010dili do sada, bilo o virusima bilo o kometima. Teorije podlije\u017eu eksperimentima i provjerama na relevantnim uzorcima podataka i znanstvenici su konstantno u potrazi za najboljim mogu\u0107im poja\u0161njenjima fenomena i procesa koje istra\u017euju. To zna\u010di da se teorije mogu zadr\u017eati, ali i da se isto tako mogu opovrgnuti i zamijeniti adekvatnijima kako se dolazi do novih uvida ili novih pristupa istra\u017eivanim fenomenima i procesima.<\/p>\n Na\u017ealost, me\u0111u onima koji se opiru cijepljenju ili maskama, u kojima istra\u017eivanja pronalaze prevenciju obolijevanja ili barem razvijanja intenzivnijih simptoma, na\u0111u se i lije\u010dnici posu\u0111uju\u0107i svoj autoritet takvim protestima, zbunjuju\u0107i i poti\u010du\u0107i dodatan nemir.<\/p>\n \u2014 Postoje znanstvenici koji su znali da ne\u0161to ne \u0161tima s cigaretama, ali su svejedno promovirali ideju da ne postoji uzro\u010dno-posljedi\u010dna veza izme\u0111u pu\u0161enja i raka plu\u0107a. Naravno da postoji. To je lijepa ideja \u2013 da ipak mo\u017eemo pu\u0161iti i da ne\u0107e biti opasnosti, ali ovdje se radilo o namjernoj manipulaciji. Bilo je jo\u0161 takvih slu\u010dajeva kroz povijest i to je ono \u0161to javnost najvi\u0161e pla\u0161i. Uvijek je bilo i uvijek \u0107e biti znanstvenika koji \u0107e iskoristiti svoj ugled i ime da bi se priklonili nekom vladaru, bilo iz politi\u010dkog ili profitnog svijeta, ali uvijek \u0107e biti ljudi koji \u0107e se zalo\u017eiti za istinu. Niti jedna kompanija ne mo\u017ee kupiti sve znanstvenike. Dijelom jer nemaju takvih para, a dijelom jer se mnoge od njih ni ne mo\u017ee kupiti – govori Sa\u0161a Ceci.<\/p>\n I me\u0111u profesionalnim znanstvenicima i entuzijastima mogu\u0107e je prona\u0107i osobe koje su tu iz dobrih i pogre\u0161nih razloga.<\/p>\n \u2014 Prepoznati tko je takav, muljator, a tko je po\u0161ten, iskren i odan zajednici i dru\u0161tvu, zapravo nije previ\u0161e te\u0161ko. Ako im retorika zvu\u010di kao prljava predizborna kampanja, jasno je da to nisu ni \u010destiti znanstvenici ni \u010destiti ljudi – poja\u0161njava znanstvenik s Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107.<\/p>\n No pandemija ne pokazuje samo mogu\u0107e zamke, manipulacije i izvrtanja u razgovoru o znanosti, nego slu\u017ei i kao podsjetnik na to kako bi znanost mogla i trebala funkcionirati. Kolaborativna znanost, povezuju\u0107i i osobe u biomedicinskim znanostima i one izvan njih, dobila je poticaj tokom 2020. i inicijativom Crowdfight COVID-19. Znanstveni su se \u010dlanci otklju\u010davali, tehnologije, materijali i spoznaje razmjenjivali me\u0111u laboratorijima, a prevoditelji i analiti\u010dari u dru\u0161tvenim oblastima nastojali podr\u017eati te napore. Pomaci prema demokratizaciji znanosti, stapanje znanja i strasti za u\u010denje o tome kako svijet funkcionira, a onda i mi u njemu, mo\u017eda je na\u010din kako da se taj svijet \u010dini manje misti\u010dnim i manje nedoku\u010divim.<\/p>\n \u2014 Uklju\u010divanje velikog broja ljudi u proces znanstvene spoznaje svijeta oko nas, znanstvene spoznaje stvarnosti, moglo bi biti blagotvorno za percepciju znanosti i znanstvenika u \u0161iroj javnosti. Nama koji smo u tom sustavu dobro je poznato da tu ima jo\u0161 dosta prostora za napredovanje i popravljanje, ali isto tako nam je kristalno jasno da su prigovori raznih antiznanstvenih pokreta, poput antivaksera, potpune besmislice – isti\u010de Ceci.<\/p>\n Od \u0161iroko dostupne, participativne i kolektivnoj dobrobiti orijentirane znanosti neraskidiva je i odgovornost, kako za na\u010dine na koji se dolazi do znanstvenih spoznaja, tako i za na\u010dine na koje se te spoznaje prenose i koriste.<\/p>\n \u2014 Bez razumijevanja uloge i va\u017enosti znanosti u na\u0161oj \u0161iroj zajednici, kao \u0161to nam pokazuje ova pandemija, ali i klimatske promjene koje su ve\u0107 tu, samo malo izvan fokusa zbog korone, nema nam budu\u0107nosti. Ni kao civilizaciji, a mo\u017eda ni kao vrsti. Dinosauri nisu imali znanost i nisu se mogli spasiti izumiranja. Mi je imamo. Ako ne uspijemo, o na\u0161oj tragediji bi E. T.-jevi mogli snimati filmove katastrofe. Zbog ironije situacije, vjerojatno bi takav film dobio njihova Oscara barem za scenarij. I specijalne efekte. Ili ne bi. Jer iako je izvanzemaljska, ipak je inteligencija. Taj scenarij bio bi im jako neuvjerljiv. \u0160teta \u0161to nije i nama \u2013 napominje Ceci.<\/p>\n pi\u0161e Nina \u010colovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Amaterski astronomi zaslu\u017eni su za otkri\u0107a asteroida i kometa, biolozi amateri prate populacije ptica i kukaca, otkrivaju\u0107i i nove vrste. Hobisti\u010dka znanost posljednjih nekoliko desetlje\u0107a do\u017eivljava zamah. “Dinosauri nisu imali znanost i nisu se mogli spasiti izumiranja. Mi je imamo”, isti\u010de Sa\u0161a Ceci s Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3129,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-783","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n