Pokazao nam je na duguljaste drvene \u010damce koji su nas \u010dekali. Stisnule smo se u ove \u0161arene la\u0111e, upalio je motor i krenuo. Abu Haidar ina\u010de ima 70 godina. Zbog godina te\u017ea\u010dkog na\u010dina \u017eivota pod suncem koje di\u017ee temperature i do 53\u00b0C, njegova ko\u017ea na licu i rukama izgleda grublje, no svojom energijom mogao bi posramiti brojne milenijalce. I dalje radi djecu (stao je na deset, tj. valjda je stao) te spretno ska\u010de po rubovima \u010damca. Klizi po mo\u010dvarama stoje\u0107ki uspravan kao svije\u0107a, upravljaju\u0107i motorom samo jednim stopalom. Rukama balansira, pu\u0161i cigaretu i zeza se izvode\u0107i plesne pokrete.<\/p>\n
Pokazuje nam egzoti\u010dne \u0161arene pti\u010dice i velike ptice selice koje ovdje obitavaju. U ovoj bird-nerd<\/em> oazi borave flamingosi, pelikani, patke, vrane\u2026 oko 300 vrsta ptica, me\u0111u kojima i velika populacija svetog ibisa \u2013 ptice s \u010dijom je glavom prikazivan staroegipatski bog mudrosti i razuma.<\/p>\n Sa strane u trsci vodeni bivoli mirno mljackaju travke pod suncem, a u jednom trenutku nam je jedan presjekao put (i srce) kad je izronio iz vode prelaze\u0107i na drugu stranu. “Ha ha, bez straha, ovi ira\u010dki bivoli su prijateljski nastrojeni!”, \u010dula sam glas iza sebe. Za niskog vodostaja seljaci ih tjeraju kroz trsku kako bi stvorili kanale koje onda odr\u017eavaju uz pomo\u0107 \u010damaca. Od njih dobivaju mlijeko od kojeg rade kajmak i pro\u010di\u0161\u0107eni maslac (ghee<\/em>), koji dobro podnosi vru\u0107e podneblje.<\/p>\n Nastavljamo kanalima me\u0111u otoke trske, jo\u0161 dublje u ravni\u010darski vodeni raj. Abu “parkira” \u010damac tako da ga zabije u gomilu trske, a potom sjedne na rub i otrgne komad. Ti\u0161inom mo\u010dvare prolomila se njegova pjesma dok je istovremeno spretno rukama vrtio trsku kroz prste, kao da plete. Pjevao nam je o \u017eeni koju voli dok je od trske izra\u0111ivao narukvicu. Beskrajna nepomi\u010dna voda, sjena trske u koju smo se zaklonili od jakog sunca i njegova pjesma vratile su nas na tvorni\u010dke postavke. Sve ono \u0161to se ina\u010de \u010dini va\u017enim postalo je nebitno, ostali su samo tijelo i priroda koji miruju, slu\u0161aju i di\u0161u.<\/p>\n Pozvao nas je na ru\u010dak u tradicionalnu ku\u0107u od trske, koja se ovdje zove “mudhif”. Ljudi i dalje \u017eive u njima, nekad uz obalu, a nekad na otocima od trske. Koriste iste materijale kao i ljudi tisu\u0107e godina prije njih. Prikazi takvih ku\u0107a mogu se prona\u0107i na sumerskim crte\u017eima iz 3300. godine prije Krista. Samo, ovdje nisu muzejski eksponat ve\u0107 i dalje \u017eivu\u0107a stvarnost.<\/p>\n Dru\u0161tva su ovdje plemenska \u2013 prepu\u0161tena sama sebi, a glavni autoritet je plemenski \u0161eik. Mudhif slu\u017ei i kao gostinjska ku\u0107a u kojoj se rje\u0161avaju sporovi, vodi me\u0111uplemenska diplomacija i odvijaju proslave. Zbog svoje sredi\u0161nje uloge kao svojevrsnog suda, mudhif je gotovo sveti prostor, pa u njemu vlada visok stupanj dru\u0161tvene i moralne odgovornosti. Rije\u010d izre\u010dena ovdje nosi te\u017einu zakletve.<\/p>\n Sjeli smo na pod ku\u0107e u krug, a prostoriju je ispunio miris \u0161arana s ro\u0161tilja koji je pripremila Abu Haidarova \u017eena. “Jedan \u0161aran je dovoljan za dvije osobe jer je ogroman. Jede se prstima, tj. uzmete arapski kruh i koristite ga kao hvataljku, kao kad jedete humus.” Uz njega je poslu\u017een prilog \u2013 ri\u017ea, krastavci, raj\u010dica, limun\u2026 Mljackali smo i oblizivali se kao ma\u010dke. Sva hrana u Iraku je bila odli\u010dna, ali \u0161aran je definitivno pobjednik! “To je na\u0161e nacionalno jelo, masgouf. Jednostavno, a jako fino”, obja\u0161njava Abu.<\/p>\n Njihova djeca tr\u010dkarala su po dvori\u0161tu, a na\u0161 voza\u010d je prije odlaska pozvao najmanju me\u0111u njima da joj pru\u017ei mali snop ira\u010dkih dolara. Abu je to ulovio kraji\u010dkom oka. Dok nas je ispra\u0107ao i mahao, drugom rukom ju je primio za ruku da vidi \u0161to je to dobila. Iz auta sam kroz pra\u0161inu vidjela da joj je ne\u0161to nje\u017eno obja\u0161njavao dok je uzimao novac od nje. Pretpostavljam da je to bila ista ona re\u010denica koju balkanska djeca pamte od svojih roditelja: “Daj to meni, pa \u0107u ti ja to \u010duvati.”<\/p>\n Ju\u017eni Irak je mjesto u kojem se jasno vidi da politika po\u010dinje puno prije izbora i stranaka, i da ideje nastaju iz vrlo konkretnih materijalnih kriza \u2013 u ovom slu\u010daju, siroma\u0161tva i \u017ee\u0111i. Voda i politi\u010dke krize su povezane: voda je zakon i bez nje nema dr\u017eave, a onaj tko kontrolira nju, kontrolira i ljude. Mezopotamija je razvila prvu birokraciju upravo zbog navodnjavanja, a Hamurabijev<\/strong> zakonik je imao cijela poglavlja o kaznama za propuste u vezi s vodom, kra\u0111om vode i lo\u0161im odr\u017eavanju kanala. \u010cim nema vode, prazan bazen postaje regrutno tlo za radikalnije ideje. Povijest to dokazuje.<\/p>\n Drug Fahd<\/strong>, jedan od osniva\u010da Ira\u010dke komunisti\u010dke partije, prepoznao ga je kao savr\u0161enu bazu za komunisti\u010dku mobilizaciju. Ovdje je ro\u0111en Fuad al-Rikabi<\/strong>, osniva\u010d ira\u010dkog ogranka Arapske socijalisti\u010dke Ba’ath stranke. S druge, blago re\u010deno ne-sekularne strane, tu su dva sveta \u0161ijitska grada \u2013 Karbala i Najaf \u2013 gdje svake godine \u010dak 20 milijuna ljudi dolazi na hodo\u010da\u0161\u0107e.<\/p>\n Karbala je mjesto na kojem je 680. godine ubijen Imam Husayn ibn Ali<\/strong>, unuk proroka Muhameda<\/strong>. Ironi\u010dno, upravo je voda postala simbol njegova mu\u010deni\u0161tva, jer je njegov polubrat Abbas ibn Ali<\/strong> poginuo poku\u0161avaju\u0107i u opkoljeni logor donijeti vodu za djecu. Karbala je bila i jedno od \u017eari\u0161ta \u0161ijitskog otpora Saddamu Husseinu<\/strong>, koji se zbog toga osvetio cijeloj regiji \u2013 isu\u0161iv\u0161i mo\u010dvare i oduzev\u0161i im vodu.<\/p>\n Naime, kada je 1980. godine Saddam u\u0161ao u rat sa susjednim Iranom, a 1991. u Zaljevski rat protiv Kuvajta, \u0161ijitski muslimani na jugu Iraka iskori\u0161tavaju priliku za vlastiti obra\u010dun sa Saddamom i pokre\u0107u ustanke. Odmazda vlasti je bila brutalna: naselja su sravnjena sa zemljom, broj ubijenih se prema nekim procjenama penje do 100 tisu\u0107a, a broj raseljenih i do dva milijuna. Mezopotamijske mo\u010dvare, tisu\u0107lje\u0107ima oblikovane ritmom Tigrisa i Eufrata, po\u010dele su se sustavno isu\u0161ivati. Kanali su presje\u010deni, nasipi podignuti, a voda preusmjerena.<\/p>\n Do 2003. godine mo\u010dvare su isu\u0161ene na deset posto svoje izvorne veli\u010dine. NASA-ine snimke pokazale su da je podru\u010dje veli\u010dine Kuvajta nestalo u manje od dva desetlje\u0107a. Promjena je doslovno bila vidljiva iz svemira. Mnogi su ovo opisali kao jednu od najgorih ekolo\u0161kih katastrofa u 20. stolje\u0107u, a UN ju je usporedio s kr\u010denjem Amazonske pra\u0161ume.<\/p>\n Neki stanovnici mo\u010dvara su oti\u0161li s rijekama, a oni koji nisu ostali su zarobljeni u suhom krajoliku koji vi\u0161e ne prepoznaju. Sve njihovo bilo je vezano uz plitke kanale, sezonske poplave, trsku koja se obnavlja sama od sebe. Mo\u010dvara ih je \u0161titila, a sada su na suhom postali vidljivi i ranjivi.<\/p>\n Kada je Saddamov re\u017eim pao, dio mo\u010dvarnih Arapa vratio se svojim domovima. Bez \u010dekanja na slu\u017ebenu pomo\u0107, krenuli su sami \u2013 lopatama i improviziranim strojevima \u2013 razbijati Saddamove betonske barijere, uni\u0161tavati brane i nasipe. Bog poma\u017ee onima koji sebi poma\u017eu \u2013 tako je barem izgledalo kada su nakon njihovih akcija, kao dar s neba, uslijedile obilne ki\u0161e.<\/p>\n Azzam Alwash<\/strong>, ira\u010dki in\u017eenjer i ekolog, vratio se iz egzila u Irak da pomogne u tim akcijama, vjeruju\u0107i kako \u0107e jednog dana ovo ponovno biti raj na zemlji. Kad su novinari rekli da je to lijepa ideja, ali da je to te\u0161ko zamisliti jer je zemlja u ratu, odgovorio je: “Da, i \u0161to? Rat ne traje zauvijek. Jednom \u0107e zavr\u0161iti. Ako ve\u0107 sanjamo, sanjajmo velike stvari.”<\/p>\n Podneblje koje je te\u0161ko “\u010ditati” i kontrolirati ima jednako pokretne i neuhvatljive ljude. Za njih ne postoje granice i dopu\u0161tenja dr\u017eave, ve\u0107 samo one koja name\u0107e priroda. Zato su mo\u010dvara i njeni ljudi uvijek bili sumnjivi mo\u0107nicima. Na njih se nije gledalo kao na posebnost, ve\u0107 kao na problem koji treba rije\u0161iti.<\/p>\n Putuju\u0107i od Bagdada do mo\u010dvara, uo\u010dili smo grupu od stotinjak mu\u0161karaca kako hodaju du\u017e ceste s transparentima i megafonom, u pratnji auta i kombija. “Prosvjed seljaka”, obja\u0161njava nam voza\u010d. “Ve\u0107 godinama vladaju velike nesta\u0161ice vode, cijevi su presu\u0161ile. Ljudi prozivaju vlasti da poduzmu mjere i rije\u0161e to. To zavr\u0161i tako da ograni\u010de ljudima bavljenje poljoprivredom da bi u\u0161tedjeli zalihe, a policija rastjera ljude.” Slute\u0107i po izvje\u0161tajima koji ka\u017eu da Irak trenutno raspola\u017ee sa samo osam posto svojih ukupnih zaliha vode, te da je ovo bila jedna od najve\u0107ih su\u0161a u posljednjih sto godina, \u010dini se da prava kriza tek po\u010dinje.<\/p>\n Na cesti sam spazila i nekoliko auta i kamiona s naljepnicama Che Guevare<\/strong>. Sigurna sam da bi on, koji je svojevremeno plovio otocima od trske na jezeru Titicaca i opisivao siroma\u0161tvo tamo\u0161njeg naroda, ovdje prona\u0161ao inspiraciju i saveznike. Bilo je osvje\u017eavaju\u0107e u moru religijskih motiva, ali i dolaze\u0107i iz Europe gdje je ljevica potpuno razvodnjena (no pun intended<\/em>), vidjeti njegovo lice kao podsjetnik da “nije borba jo\u0161 gotova”. Jo\u0161 je ve\u0107i podsjetnik da ljudi ovdje znaju ono \u0161to svijet glumi da ne zna \u2013 a to je da \u017ee\u0111 nije splet nesretnih okolnosti, ve\u0107 ne\u010dija politi\u010dka odluka.<\/p>\n Danas su najve\u0107a prijetnja mo\u010dvarama brane koje Turska, Sirija i Iran grade na Eufratu i Tigrisu. Klimatske promjene dovele su do \u010de\u0161\u0107ih i du\u017eih su\u0161a te \u0161irenja pustinje. Uz sve to, va\u0111enje nafte iz obli\u017enjih naftnih polja iscrpljuje vodene resurse i zaga\u0111uje okoli\u0161. Ironija je \u0161to dio ljudi koji je tisu\u0107lje\u0107ima \u017eivio u odr\u017eivoj ravnote\u017ei s vodom sada mora raditi u industriji koja im tu vodu oduzima \u2013 i da se u Mezopotamiji, iz koje potje\u010du drevne pri\u010de o Rajskom vrtu i Velikom potopu, uni\u0161tava opravo ono \u0161to je omogu\u0107ilo njen (i njihov) nastanak.<\/p>\n Gledaju\u0107i kasnije TV priloge o umiranju mo\u010dvara, svjedo\u010dimo sve \u010de\u0161\u0107im prizorima: mrtvih riba koje ljeti plutaju na povr\u0161ini, gladnih ptica i bivola, nezadovoljnih stanovnika koji iznose stvari iz ku\u0107e u auto i \u017eena koje u suzama vuku djecu za ruku. Mo\u010dvarni Arapi ponovno se raseljavaju. Na mjestima gdje su se nekad kretali \u010damcima, zabadaju\u0107i \u0161tapove duboko u vodu, sada klinci voze motore po isu\u0161enoj i dehidriranoj zemlji. Uo\u010davam opet na\u0161eg doma\u0107ina Abu Haidara kako daje izjavu novinarima: “Ne trebamo puno, ni pla\u0107u ni dr\u017eavnu pomo\u0107, ali trebamo vodu. I mi smo kao ribe \u2013 bez vode umiremo.”<\/p>\n Jedan od priloga snimljen je u mudhifu, tradicionalnoj ku\u0107i od trske, dok se u njoj odvija sastanak lokalnih starje\u0161ina. Raspravljaju o nesta\u0161icama vode, stoci koja izumire i potrebi da se na\u0111e rje\u0161enje \u2013 ali ne ono koje odgovara samo vlastima. Jedan od pripadnika plemena poru\u010dio je: “Ne prona\u0111u li rje\u0161enje, di\u0107i \u0107emo ustanak. Neka uhite nas tisu\u0107u ili sto tisu\u0107a, i dalje ne\u0107emo napustiti svoje domove. I ne\u0107emo preklinjati. Ako treba, svi \u0107emo umrijeti ovdje. Na\u0161a plemena \u0107e se mobilizirati kao nekad. Dovoljan je samo jedan znak.”<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Moja prijateljica Mariam i ja dobro smo znale tko je legendarni Abu Haidar, zvijezda dokumentarca “Posljednji ira\u010dki pjeva\u010d iz mo\u010dvare”. Bila nam je \u010dast \u0161to \u0107e ba\u0161 on biti na\u0161 doma\u0107in. Mezopotamijske mo\u010dvare, tisu\u0107lje\u0107ima oblikovane ritmom Tigrisa i Eufrata, po\u010dele su se sustavno isu\u0161ivati<\/p>\n","protected":false},"featured_media":7870,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-7877","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/U-mudhifu.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/vodeni-bivoli-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/saran-scaled.jpg\")