Ljetos, nakon operacije mrene, nekoliko dana nisam smjela raditi gotovo ni\u0161ta \u2013 bez ekrana, bez naprezanja, bez knjige, birtije ili \u0161etnje. Bezbolno bolovanje brzo me nau\u010dilo da \u0107u nakon \u0161est sati podkasta o Palestini, feminizmu i Hrvatskoj nogometnoj ligi svisnuti. Tada sam prvi put odlu\u010dila kupiti audioknjigu.<\/p>\n
Audioknjige prije nisam slu\u0161ala ne iz predrasude, nego jer ih nesvjesno ve\u017eem za slu\u0161anje u pozadini, za stvari koje ne radim: ne vozim se do posla, ne volim tr\u010dati, a pogotovo ne volim kuhati.<\/p>\n
Iskustvo odslu\u0161ane knjige podsjetilo me da sam audioknjige zapravo ve\u0107 slu\u0161ala. Roditelji su mi cijelo djetinjstvo, kao mali ritual, nedjeljom prije spavanja pu\u0161tali kasetu sa Snjeguljicom i Crvenkapicom. Ono \u0161to mi je bilo zanimljivo kod prvog odraslog slu\u0161anja knjige jest da, iako samo slu\u0161anje nisam do\u017eivjela sli\u010dno \u010ditanju, vjerojatno jer nije bilo podcrtavanja, vra\u0107anja re\u010denica pogledom ni ritma listanja, aftertaste<\/em> je bio identi\u010dan onome nakon pro\u010ditane knjige. Kada danas pomislim na odslu\u0161anu knjigu, sje\u0107am je se na isti na\u010din kao i svih pro\u010ditanih te godine.<\/p>\n Pitanje jesu li audioknjige “pravo \u010ditanje” ve\u0107 dugo lebdi nad ovim formatom, \u010desto kao blaga optu\u017eba. Oduvijek mi je i\u0161lo na \u017eivce, jer podrazumijeva nostalgiju koju je knjizi “oduzeo” i e-book<\/em> \u010dita\u010d: nema mirisa, nema pospremanja knjige na policu, opipljivog dokaza ulo\u017eenog vremena i truda.<\/p>\n Razmi\u0161ljanje o predrasudama prema audioknjigama dovelo me do Ljubice Letini\u0107<\/strong>, urednice, novinarke i osniva\u010dice prve hrvatske platforme za produkciju i distribuciju audioknjiga book&zvook. Ljubica na pitanje o predrasudama odgovara:<\/p>\n – Nedavno mi je visoko pozicionirana knji\u017eni\u010dara rekla kako bi audioknjige dala djeci s pote\u0161ko\u0107ama, a ostali, veli ona, nek\u2019 se malo pomu\u010de. U toj jednoj re\u010denici imate sa\u017eetu cijelu ideologiju: knjiga kao moralna disciplina, kao patnja, kao zaslu\u017eena nagrada, a ne prostor mi\u0161ljenja, imaginacije i u\u017eitka. Audioknjiga se ne smatra “pravom knjigom”, vrijednim kulturnim objektom. Tu se sudaraju na\u0161a tradicija kanonskog, visokog, gotovo sakraliziranog poimanja knjige, i ono \u0161to se do\u017eivljava kao njena “nedostojna replika”. Kao da medij mijenja ontolo\u0161ki status djela. A to je, naravno, potpuno pogre\u0161no. Forma, znamo i to, nikad nije neutralna, ali sadr\u017eaj ne prestaje biti sadr\u017eaj zato \u0161to je promijenio nosa\u010d. Percepcija knjige je i duboko feti\u0161izirana, jer papir, korice, te\u017eina u ruci… Tako je fokus vi\u0161e na samom objektu \u2013 uz du\u017eno po\u0161tovanje od prepisiva\u010da do Gutenberga<\/strong> \u2013 a manje na neuhvatljivoj pojavnosti same pripovijesti.<\/p>\n Kritika audioknjiga kao “lak\u0161eg” ili inferiornog formata \u010desto se, uz feti\u0161izaciju papira, formulira kroz prigovor multitaskinga: slu\u0161anje navodno poti\u010de lutanje misli, slabije pam\u0107enje i manju anga\u017eiranost nego \u010ditanje. No neuroznanstvena istra\u017eivanja pokazuju da ovakve sumnje nisu utemeljene. Na\u010din na koji mozak “kodira” zna\u010denje ne ovisi o tome dolazi li informacija kroz sluh ili vid, nego isklju\u010divo o samom zna\u010denju jezika.<\/p>\n Istovremeno, ideja da svi imamo jednaku slobodu izbora medija i dovoljno vremena za koncentrirano, tiho \u010ditanje, pretpostavlja niz privilegija: zdrave o\u010di i \u017eivotni ritam koji ostavlja dovoljno vremena za dokolicu. Drugim rije\u010dima, kritika audioknjiga \u010desto polazi iz perspektive onih kojima klasi\u010dno \u010ditanje nikada nije bilo prepreka.<\/p>\n – I sama sam, prije nego \u0161to sam po\u010dela raditi audioknjige, slu\u0161ala isklju\u010divo “usput”. Spasile su mi \u017eivot u periodu kad su mi djeca bila mala, slu\u0161ala sam dok sam putovala na posao ili ribala kupaonicu. Kasnije, kad sam po\u010dela raditi s njima, osvijestila sam da je ta prakti\u010dna dimenzija mo\u017eda i njihova najmanje va\u017ena kvaliteta \u2013 govori Ljubica Letini\u0107.<\/p>\n Odmaknimo se od predrasuda i razmislimo o tome kako zvuk oblikuje pri\u010du. U mojoj prvoj audioknjizi za odrasle naratorica je bila sama spisateljica. Budu\u0107i da se radilo o doma\u0107oj knjizi, naglasak je bio va\u017ean element: knjiga je zvu\u010dala prirodnije jer sama slavonski naglasak ne znam dobro opona\u0161ati. A koja je glavna kvaliteta audioknjige Ljubici?<\/p>\n – Format. Mi smo bi\u0107a sluha puno prije nego vida, vid dolazi poslije. Sluh je dublji, intimniji osjet, ne mo\u017eete ga zatvoriti kao o\u010di, on vas doslovno propu\u0161ta kroz sebe. Zato vas dobra audioknjiga mo\u017ee pogoditi dublje nego tiskana. Zvuk, glas drugog \u010dovjeka ulazi u vas, ne mo\u017eete ga dr\u017eati na distanci kao stranicu. I ne, to ne zna\u010di da ste manje koncentrirani zato \u0161to istovremeno perete su\u0111e. Dapa\u010de, \u010desto ste na nekoj drugoj razini pa\u017enje u kojoj se tijelo bavi rutinom, a um je slobodniji za sliku, imaginaciju. Knji\u017eevnost je s audiom uvijek na dobitku. To nije kompromis, to je druga\u010diji, \u010desto i bogatiji na\u010din \u010ditanja \u2013 odgovara ona.<\/p>\n To da sluh ne mo\u017eemo tek tako “zatvoriti” kao o\u010di, podsjetilo me na \u010dinjenicu da ljudima u terminalnoj fazi \u017eivota, kada vi\u0161e ne reagiraju na dodir ili poznati glas, sluh \u010desto i dalje funkcionira. Mogu \u010duti glasove, glazbu ili zvukove iz okoline, iako vanjskih reakcija vi\u0161e nema. Zato im bli\u017enji \u010desto pri\u010daju ili pu\u0161taju glazbu. Koliko bi tek u palijativnoj skrbi zna\u010dile audioknjige.<\/p>\n Ipak, audioknjige nipo\u0161to ne treba promatrati samo kroz prizmu slabovidnosti, nemogu\u0107nosti \u010ditanja zbog drugih zdravstvenih stanja ili kao nu\u017eno zlo koje nam dopu\u0161ta multitasking. \u0160to sa Z-generacijom i generacijom Alfa, pitaju se u\u010ditelji; kako natjerati studente knji\u017eevnosti da pro\u010ditaju deblju knjigu, zapoma\u017eu profesori.<\/p>\n – Knjiga u audio formatu u dana\u0161njem digitalnom protoku postaje dostupnija nego \u0161to je ikad bila. A odrastaju generacije djece koje do polaska u \u0161kolu uop\u0107e ne vide knjigu kao predmet, u dnevnim boravcima bez polica ili ku\u0107nih biblioteka, to mi govore odgajatelji i nastavnici. Dolaze generacije kojima \u0107e audioknjiga mo\u017eda biti jedini stvarni doticaj s literaturom \u2013 podcrtava Ljubica i nadodaje:<\/p>\n – I to ne treba demonizirati, to je realnost svijeta u kojem \u017eivimo. Ako im literatura ne do\u0111e kroz kanal koji im je dostupan barem kao YouTube, ne\u0107e do\u0107i nikako. Audioknjiga je danas mo\u017eda zadnji most prema knji\u017eevnosti za ogroman broj ljudi.<\/p>\n Mo\u017eda bi bilo jednostavnije da nam ovogodi\u0161nja odluka ne bude “\u010ditati vi\u0161e”, nego “u\u017eivati u vi\u0161e dobrih knjiga”. Knji\u017eevnost ne treba stavljati u ravan s dijetom, ve\u0107 s u\u017eitkom, bez obzira na format. A audioknjige nisu zamjena ni pre\u010dica. One su samo druga\u010diji put do pri\u010de. I ako nas kroz taj put pri\u010da obuzme, onda je cilj postignut.<\/p>\n pi\u0161e Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pitanje jesu li audioknjige “pravo \u010ditanje” ve\u0107 dugo lebdi nad ovim formatom, \u010desto kao blaga optu\u017eba. Razmi\u0161ljanje o predrasudama prema audioknjigama dovelo me do Ljubice Letini\u0107, osniva\u010dice platforme book&zvook<\/p>\n","protected":false},"featured_media":8038,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-8040","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n