![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Napulj2-scaled.jpg\")
U gara\u017eama i skladi\u0161tima nad kojima str\u0161e velebni neboderi radnici i radnice iz du\u0107ana azijskom robom pretovaraju velike kartonske kutije dok povjetarac iznad njih nji\u0161e niz crvenih lampiona. Trule\u017e sme\u0107a iz kontejnera putuje zajedno s vjetrom. Sti\u017eem do parka i sjedam malo u hladovinu. Starija \u017eena sjedi na klupi, promatra dje\u010dake koji se loptaju. Izula je \u0161lape i lagano masira noge. Ka\u017ee mi da se zove Domenica, a u rajonu \u017eivi vi\u0161e od pedeset godina. Ferrante nije \u010ditala i za nju je doznala tek kad su uli\u010dni umjetnici po\u010deli slikati murale iz “Moje genijalne prijateljice” po kvartu. Osim onih oslikanih na knji\u017enici, na obli\u017enjoj zgradi velik je portret Lile i Lenu, koji krasi \u010ditav bo\u010dni zid. Mo\u017eda bi i \u010ditala Ferrante, ka\u017ee Domenica, ali o\u010di joj vi\u0161e nisu za to. Nije joj ni do serija, vi\u0161e voli gledati djecu kako se igraju.<\/p>\n
“\u017divot je ovdje uvijek bio te\u017eak, ali i lijep”, rezimira. Ka\u017ee da puno ljudi njenih godina nije nau\u010dilo plivati, a iako \u017eive na Mediteranu, napuljsko more im je ostalo predaleko. More je bilo razbibriga za koju nije bilo vremena. Oni koji su nau\u010dili plivati, obi\u010dno su ljudi koje je posao upoznao s morem, radnici koji su radili u luci, ribari. I Lenu i Lila u knjigama otkrivaju more tek kao tinejd\u017eerke, i to u dru\u017eenjima s pripadnicima vi\u0161e klase. O “Napulju koji nije okupan morem” pisala je i talijanska autorica Anna Maria Ortese jo\u0161 1953. godine u knjizi “Il mare non bagna Napoli”, iako je njeno more vi\u0161e metafori\u010dko i metafizi\u010dko. Knjiga je to koju je i Ferrante navodila kao inspiraciju i preporuku \u010ditateljima. S Domenicom ne pri\u010dam na\u0161iroko jer mi je te\u0161ko razumjeti njen \u0161u\u0161tavi dijalekt, a ona se nevoljko \u0161alta na standard, kao da predugo nije prebacivala u tu brzinu. Ipak sjedimo skupa jo\u0161 malo, uz pokoji komentar o zaigranim nogometa\u0161ima ispred nas.<\/p>\n
Iz rajona izlazim kroz mali \u017eeljezni\u010dki nadvo\u017enjak koji je u knjigama opisan kao impozantni tunel koji Lilu i Lenu odvaja od velikog svijeta. O\u010dekivala sam neku gra\u0111evinu koju \u0107e biti te\u0161ko obujmiti o\u010dima, a ispred mene je nadvo\u017enjak ni\u017ei i manji od onoga kod omiljene zagreba\u010dke birtije “Krivi put”. Podsje\u0107am se kako je njegova veli\u010dina u knjigama vizija dvostruke sku\u010denosti \u017eivota djevoj\u010dica, njihove limitirane zone djetinjstva i op\u0107e zatvorenosti i odsje\u010denosti kvarta u kojem \u017eive. S jedne strane ceste pod nadvo\u017enjakom je polo\u017eeno nekoliko tro\u0161nih madraca. Dva su prazna, na jednom spava \u010dovjek u poderanim ga\u0107ama. Majice nema, na prsima mu jedna sun\u010deva zraka.<\/p>\n \u010cuje se vlak koji kre\u0107e s kvartovske \u017eeljezni\u010dke stanice Gianturco, \u010dije stakleno pro\u010delje tako\u0111er krase likovi Lile i Lenu, koje tr\u010de i smiju se. U blizini je i jedna od najve\u0107ih napuljskih tr\u017enica, Poggioreale, poznata po prodaji jeftinih marki cipela. Jedan od prodava\u010da na pijaci komentira mi kako se broj turista u rajonu nije zna\u010dajno pove\u0107ao, jer i dalje preferiraju vrijeme provoditi u drugim kvartovima Napulja. Ovdje uglavnom dolaze samo da se kratko pro\u0161e\u0107u i fotografiraju glavne to\u010dke Ferrante putanje. Zanimljivo je i da je prvu Ferrante turu u gradu prije nekoliko godina pokrenula strankinja, a tek kasnije su ih po\u010deli osmi\u0161ljavati i lokalni vodi\u010di.<\/p>\n Iz Rione Luzzattija odlazim dalje prema glavnoj \u017eeljezni\u010dkoj stanici Garibaldi. Malo sjevernije od stanice je ulica koja djeluje kao improvizirana besku\u0107ni\u010dka avenija, na kojoj na madracima spavaju uglavnom crni mu\u0161karci, migranti koji su do\u0161li u Italiju trbuhom za kruhom. Mnogima pomo\u0107 u hrani i odje\u0107i povremeno donose lokalni aktivisti i aktivistkinje, velik dio kojih je okupljen u kolektivu Mezzocannone Occupato. Sofia, mlada studentica koju upoznajem na Garibaldiju, povremeno poma\u017ee migrantima. “Napulj je ipak puno otvoreniji od sjevera zemlje, ali smo ekonomski u te\u017eoj situaciji”, konstatira. Ka\u017ee mi i kako je gledala seriju koju je RAI napravio prema knjigama Elene Ferrante. OK joj je, ali ni\u0161ta posebno. I nije ne\u0161to popularna, barem me\u0111u njom i njenim prijateljima. Sofiji je puno zanimljivija \u0161panjolska serija “La Casa del Papel”, zbog koje je s prijateljima po\u010dela iz fore pri\u010dati i na \u0161panjolskom, a sanja i da ode na studentsku razmjenu negdje u \u0160panjolsku. Sofia nije jedina. Nekoliko dana kasnije, u jednom od second hand<\/em> du\u0107ana u ulici Mezzocannone, \u010dula sam dvije djevojke kako na \u0161panjolskom komentiraju sportske majice, da bi se kasnije prebacile na talijanski. Kad su zapo\u010dele razgovor sa mnom, prvo su komentirale moj odabir odje\u0107e, zatim me upitale gledam li “La Casa del papel”, i tek nakon toga \u2013 kako mi je ime. Jedna od njih, Ginevra, rekla je da ne zna kako \u0107e pre\u017eivjeti \u0161okantnu zadnju sezonu serije i objasnila kako je do\u0161la ne\u0161to kupiti samo da se malo utje\u0161i.<\/p>\n Sa stanice Garibaldi spu\u0161tam se prema duga\u010dkom Corsu Umberto (Retifillio), u \u010dijim se \u0161u\u0161tavim i \u0161arenim radnjama prodaje skoro sve \u0161to \u010dovjek mo\u017ee po\u017eeljeti. Od kaputa i patika do sladoleda i pohane pizze. Tu je i Lila kupila svoju vjen\u010danicu. Du\u017e ulice ispisani su grafiti kojima se migrantima \u017eeli dobrodo\u0161lica u grad, poziva na oduzimanje imovine bogata\u0161ima, podr\u0161ku siroma\u0161nima i diskriminiranima. Kao i svugdje drugdje u Napulju, i ovdje se na\u0111e neka sr\u010dana posveta Diegu Armandu Maradoni.<\/p>\n Na putu prema moru prolazim kraj malih \u0161tandova na kojima pop-it<\/em> igra\u010dke svih veli\u010dina i privjeske u obliku crvenog roga, amuleta za koji se ka\u017ee da \u0161titi od zle kobi, prodaju prodava\u010di iz Indije, Banglade\u0161a, Nigerije, Gambije. Sklanjaju svoje \u0161tandove s avenije na prvu naznaku policijskog automobila, tr\u010de u susjedne ulice u kojima se skrivaju poku\u0161avaju\u0107i pritom ne rasuti pola robe. Vje\u0161ti su, ni\u0161ta im ne ispada. Jedan par s djetetom nabrzaka sve trpa u velike plave vre\u0107e, tovare ih na le\u0111a pa tr\u010de, s jednom rukom nose\u0107i kese, a s drugom hvataju\u0107i dijete. Ulicom se probija milijun i jedan skuter, mladi konobari na tacnama nose espresso, a centralnu poziciju na ulici zauzelo je par starijih \u017eena koje u op\u0107oj gu\u017evi stoi\u010dki i detaljno jedna drugoj prvo komentiraju frizuru, a potom prognoziraju budu\u0107nost korona-mjera. To je sveprisutna slika Napulja koji se ne izmi\u010de turistima, jednog od rijetkih gradova na Mediteranu u \u010dijem centru jo\u0161 uvijek \u017eive ljudi i nisu ga voljni prodati za praznu kulisu. Kako mi je komentirao jedan starosjedilac kvarta Sanit\u00e0 \u2013 ni\u0161ta ne vrijedi vi\u0161e od balkona s kojih vise ga\u0107e, od katriga po prolazima i pizze koju si mo\u017ee priu\u0161titi svatko.<\/p>\n Kao i svaki lu\u010dki grad, Napulj svojom obalom svjedo\u010di o kretanjima svijeta. Ima tu i turisti\u010dkih kruzera i teretnjaka iz dalekih krajeva, i vojnih plovila glavnog ju\u017enog krila NATO-a za ovaj dio svijeta, i malenih brodica ispred kojih ribari za si\u0107u prodaju fri\u0161ki ulov, i elitnih klubova za gospodu kupa\u010de, i javnih pla\u017ea koje krase kiosci u kojima se prodaju hladni napitci i topli, fri\u0161ko pe\u010deni slani i pikantni taralli<\/em>. U no\u0107noj \u0161etnji uz Lungomare \u010dovjek nai\u0111e na svjetle\u0107e balone u rukama siroma\u0161nih prodava\u010da, zveckanje boca aperola i peronija u rukama tinejd\u017eera koji sjede na stijenama, parove u skupom restoranu u Gucci i Versace la\u017enjacima, sretne jer ove ve\u010deri u ruke stavljaju jedan pravi dio bogata\u0161ke svakodnevice.<\/p>\n Najljep\u0161i, potpuno otvoreni pogled na obalu i Vezuv u gradu i dalje imaju vile. U nekima od tih mini tvr\u0111ava \u017eive \u010dasnici NATO-a, kojima su rasko\u0161na zdanja tijekom godina redovno iznajmljivali \u010dlanovi mafija\u0161kih klanova. U drugima \u017eive novi i stari bogata\u0161i grada, kojih se velik broj sjatio u kvart Posillipo. Tu su najzelenije palme, stolovi za ve\u010deravanje na verandama, male privatne pla\u017ee s prostranim le\u017ealjkama. Tu su Lila i Lenu otkrivale napuljsko more. Lenu kao dadilja dobrostoje\u0107e obitelji, Lila s de\u010dkom Stefanom. Obje su more upoznavale u dru\u0161tvu u kojem su ve\u0107ina bili bogata\u0161i koji novac tro\u0161e s pravom le\u017eerno\u0161\u0107u, jer znaju da zaliha nikad nije presu\u0161ila, i manjina koja takav stil poku\u0161ava opona\u0161ati i pratiti, unato\u010d opravdanom strahu da im novo jutro donosi ekonomsku propast. Iako Napulj i njegovo more lako mogu zavesti, \u017eivot ipak ostaje bli\u017ei pjesmi napuljske legende Nina D\u2019Angela “Rob ili kralj” u kojoj pjeva: “Slu\u0161ajte ljudi morem o\u010darani, sunce nije dovoljno za nastaviti dalje sutra.”<\/p>\n Direkt uz more uzdi\u017ee se bogata\u0161ka \u010detvrt Chiaia, koja se na pojedinim turisti\u010dkim blogovima opisuje kao “jedino \u010disto mjesto u Napulju” i “prekrasan, siguran dio grada”, “mirna \u010detvrt, kao u urednom europskom gradu”. Tu se nalaze svi najskuplji du\u0107ani s brendiranom robom dok njihova la\u017ena djeca caruju ostatkom grada. Tu su kuglice sladoleda skuplje, a pizza bez glutena dolazi u svim varijantama. Tu je i Piazza dei Martiri na kojoj su Lila i Stefano imali svoju trgovinu cipela. Ovdje je te\u017eina klasnog koja pro\u017eima “Moju genijalnu prijateljicu” najevidentnija. Prostrani lijepi trg, epicentar bur\u017eoaskog Napulja. Napulj u kojem se \u010duje nazalni ameri\u010dki naglasak u prodavaonicama gurmanske \u010dokolade, na terasama restorana s Michelinovim zvjezdicama. Od odavde do Rione Luzzattija jo\u0161 uvijek le\u017ei \u010ditava jedna galaksija.<\/p>\n pi\u0161e Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Napulj, u kojem je smje\u0161tena radnja knji\u017eevnog hita “Moja genijalna prijateljica”, jedan je od rijetkih mediteranskih gradova u \u010dijem centru jo\u0161 uvijek \u017eive ljudi i nisu ga voljni prodati za praznu kulisu. Kako komentira jedan starosjedilac kvarta Sanit\u00e0, ni\u0161ta ne vrijedi vi\u0161e od balkona s kojih vise ga\u0107e, od katriga po prolazima i pizze koju si mo\u017ee priu\u0161titi svatko<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3103,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-815","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Napulj3-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Napulj4-scaled.jpg\")