Ve\u010dernji su sati, \u010dekamo svoje djevoj\u010dice dok se zabavljaju u kazali\u0161tu, pijuckamo pelin i \u0107akulamo. Moj prijatelj, glumac i ljudina, uzbu\u0111eno mi pripovijeda kako mu se javila mlada umjetnica iz New Yorka, ina\u010de rodom iz njegova zavi\u010daja, sa \u017eeljom da snimaju film. Daleko je zavr\u0161ila tvoja Dalmatinka, komentiram. Ima za\u0161to, odgovara on, i ja sam pobjegao, ona je samo oti\u0161la malo dalje. Imamo svatko svoj razlog za taj famozni bijeg iz svoga rodnog grada, mislim u sebi, ali grad je u nama. Njegovi ostaci, dodu\u0161e. Arhivirao se u krhotinama i fragmentima sje\u0107anja, fiksiran i besmrtan.<\/p>\n
Postoje ti neki dani koji od jutra govore jezikom metafora, rekao bi Kafka. Od Tinove i Arsenove pjesme Odlazak<\/em> koju sam jedva odslu\u0161ala u ranojutarnjim satima s maturantima preko Kafkine pri\u010de Die Ungeziefer<\/em> (Gamad<\/em>), poznatije kao Preobra\u017eaj<\/em>, do \u0160erbed\u017eijine narativne Do posljednjeg daha<\/em>, koja je zatvorila dan. Zavi\u010daj, i u njemu gradovi koje smo napustili s najgorim mogu\u0107im osje\u0107ajem \u2013 da smo nepo\u017eeljni. Osje\u0107aj da vi\u0161e ne pripadamo, da smo se odmetnuli. A zapravo, kriv je taj preobra\u017eaj.<\/p>\n Moja upriro\u0111ena melankolija pretvara se u nemir i bijes kada se uputim u svoj zavi\u010daj. Uvijek je prisutan osje\u0107aj mu\u010dnine, svejedno je s koje strane ulazim u nj. Ili \u0107u ugledati fa\u0161isti\u010dke grafite Ultrasa na kolodvorskim fasadama ili Diktatorov spomenik uz nepomi\u010dni Bosut. Uzrujava me taj nakaradni preobra\u017eaj grada koji njeguje sve simbole osim socijalisti\u010dkih i partizanskih \u2013 onih koji su Vinkovce u\u010dinili gradom. Genscherova ulica ne zna\u010di mi ni\u0161ta, Lenjinova da, ali je vi\u0161e nema. Nema ni spomen-kosturnice ubijenih mladih Vinkov\u010danki i Vinkov\u010dana u toku NOB-a, ali ima spomenik u kvartu Slavija, podignut 2006. u spomen na stradale nakon maja<\/em> 1945. Nestale su zgrade Izvi\u0111a\u010dkog i Omladinskog doma koje su desetlje\u0107ima okupljale omladinu u duhu, danas nezamislivih, vrijednosti: solidarnost, prijateljstvo, bratstvo.<\/p>\n Omladinski dom miniran je po\u010detkom 1992. dok su mladi \u010dlanovi HOS-a ne slute\u0107i smrt \u010dekali svoga \u0161efa Paragu, koji je kasnio i zahvaljuju\u0107i tome pre\u017eivio. Atentat je odjeknuo, ali brzo ga je pokrio zavjet \u0161utnje. U toj zgradi hipnotizirano sam gledala nastup Ekatarine Velike, predstave u kojima su igrali Vanja Drach i Rade \u0160erbed\u017eija, sudjelovala u kulturnim programima koje je organizirao op\u0107inski ogranak SSOH.<\/p>\n Nema ni drvoreda breza koji su jednu vinkova\u010dku socrealisti\u010dku uli\u010dicu \u010dinili posebno romanti\u010dnom u sumrak, a ni prve otvorene zalogajnice smje\u0161tene na kraju ulice u koju smo mi srednjo\u0161kolci dolazili na hot dog. Minirana je jer se posumnjalo da je vlasnik Srbin. Nije bio, ali, eto, nema u gradu vi\u0161e ni nje ni njega.<\/p>\n Malena mjesta srca moga, tako pjesni\u010dki tretira svoj kameniti, mediteranski, dalmatinski zavi\u010daj dragi Tin, pijani na\u0161 genij \u2013 jer na ju\u017enoslavenskim prostorima to je \u010desta pojava iz potrebe \u2013 i to je jedini na\u010din da vas srce ne ugu\u0161i ili se du\u0161a sa\u017ee\u017ee. Do posljednjeg daha, rekao bi \u0160erbed\u017eija, koji tako\u0111er nije slutio da \u0107e mu se \u017eivot preobraziti u \u010duveni filmski citat, doslovno u novi val<\/em>, koji je zatalasala politika i neki novi patrioti. Da bi istaknuli koliko su i novi i patrioti, oni bri\u0161u znakove i podsjetnike na socijalisti\u010dke Vinkovce, Jugoslaviju i partizanske heroje, nude\u0107i primitivizam, kriminal, zlo\u010din i usta\u0161tvo kao dostojnu zamjenu u duhu novog vremena. No sve u tom gradu govori da je vrijeme stalo i da nesretna, panonska pluralia tantum<\/em>, izgubljeno luta posljednjih trideset godina. Nestala je Vinkulja, ro\u0111ena u slangu<\/em> i duhu rock\u2019n\u2019rolla i urbane umjetnosti, kako druk\u010dije. Krstili su je, \u0161to bi se reklo danas, njezini najbludniji sinovi, poput Bareta i \u0160erbed\u017eije. Pod njihovom kabanicom stasavali smo mi, potomci bludnih i zabludjelih \u2013 kako me je jednom po\u010dastio jedan sve\u0161tenik u \u017eelji da mi objasni kako je najve\u0107a nesre\u0107a takvih poput mene u tome \u0161to nemamo svijest o identitetu. Mi ne hajemo za nacije i vjere, mi smo anarhisti koji lutaju u mraku<\/em>.<\/p>\n Nestao je i mitski grafit Za dop spremni, uz obli\u017enji kultni kafe Art koji je vrvio bludnim k\u0107erima i sinovima, talentiranim kreativcima. U njemu su se ra\u0111ali punk bendovi, i njihova mlada publika, a seljoberi u njega nisu mogli u\u0107i. Seljoberi su, kada je do\u0161lo njihovo vrijeme, okupirali grad. Reketarili su ga, mrcvarili i ubijali iskazuju\u0107i tako svoj patriotizam u svem sjaju i bijedi. Seljoberi vole urbicid, preziru\u0107i grad i gra\u0111ane. Prezir se demonstrirao i ubojstvima. Njima se li\u010dno pohvalio Satan Panonski u jednom intervjuu po\u010detkom rata. U istom broju objavljen je i razgovor sa \u0160erbed\u017eijom. \u017dao mi je \u0161to nemam sa\u010duvana ta dva teksta, ali zato postoji sje\u0107anje. Na\u0161 svjetski proslavljen umjetnik i sugra\u0111anin od toga je intervjua postao persona non grata<\/em>, i jo\u0161 ne\u0161to puno gore, a Satanov brat, Vlado Citroen, primjerice, do\u017eivio je preobrazbu u uglednoga poslovnog \u010dovjeka. Dok je njegov brat odvodio u mrak zarobljene jadnike i presu\u0111ivao im kratkim rafalom, \u0160erbed\u017eiji su presudili prilijepiv\u0161i mu znanu, proku\u0161anu i sigurnu etiketu \u010detnika, jugoslaven\u010dine, udba\u0161eva sina. Roditelji mu nisu mogli ostati u gradu. Sje\u0107am se njihove ku\u0107e, ali nikada ne prolazim onuda. Ni on odavna ne svra\u0107a u moj kom\u0161iluk, nema tu vi\u0161e njegovih drugova.<\/p>\n Ne prolazim od 1991. ni susjednom, slijepom, ulicom. U njoj je nekada \u017eivio ugledni doktor Tep\u0161i\u0107, ubijen u nikada razja\u0161njenim okolnostima na po\u010detku rata. Njegovo ubojstvo, kru\u017eile su pri\u010de, povezivalo se sa Satanom. Podrum ku\u0107e vojna policija pretvorila je u mu\u010dili\u0161te. Dovo\u0111eni su neki ljudi<\/em> na ispitivanje, \u010dega moj gimnazijski prijatelj nije bio svjestan kada je tamo raspore\u0111en. Povjerio mi je to u vrijeme kada se doga\u0111alo, do\u0161av\u0161i izbezumljen. Dugo je plakao. Tra\u017eio je mogu\u0107nosti da se spasi i zaboravi locus horridus<\/em>. Tu sam ulicu sama izbrisala iz sje\u0107anja…<\/p>\n Prije nekoliko godina, borave\u0107i u pustoj Lici, spustismo se ju\u017enije do Knina gdje je te ljetne ve\u010deri lokalna Ekozadruga ugostila \u0160erbed\u017eiju i bend Zapadni kolodvor. Kasnije, za stolom, moja me prijateljica predstavila \u0160erbed\u017eiji, dodav\u0161i tiho i s rje\u010ditim smije\u0161kom \u2013 ona ti je tvoja Vinkov\u010danka. Zagledao se u mene, pjani genij, a ono \u0161to sam i\u0161\u010ditala u njegovu oku, i \u0161utnji koja je nastala… ne bih o tome na ovome mjestu. Ali ispripovjedila sam svom drugu glumcu, koji je pobjegao iz svoga prelijepog zavi\u010daja. Tamo mu je novo doba, i ljudi koji ga oli\u010davaju, ubilo \u010dasnog oca poni\u017eavanjima i vrije\u0111anjima. Nije pomoglo \u0161to je bio na pravoj strani, potucaju\u0107i se bezdoman s pu\u0161kom u ruci, ni \u0161to mu se sin pridru\u017eio, ni \u0161to su mu Mladi\u0107evi ljudi zapalili ku\u0107u. “Rat je bio, sine, u ratu se stradava”, rekao je \u0160erbed\u017eiji njegov otac, ponosni partizan i Jugoslaven, a tako je mislio i otac moga druga. No vrijeme poslije rata umorilo je mnoge po\u0161tene du\u0161e, jer pljuvanje i psovke spalile su \u010dasne du\u0161e \u2013 to je posao besramnih i kvarnih. Dobar posao u Hrvatskoj.<\/p>\n Kao u pjesmi moga miljenika Guillaimea Apollinairea Postoji<\/em>, koja \u010ditatelja hipnotizira anaforom iza koje slijede pjesnikova prisje\u0107anja na njegovo sudjelovanje u Velikom ratu, dok ne stignete do jedinoga stiha u kojem se prezent (postoji) preobra\u017eava u perfekt, i ti\u010de se jednoga njema\u010dkog vojnika, i koja oduzima dah. Ba\u0161 taj Radetov, posljednji. A ja bih ga iskoristila da ka\u017eem: Postoji jedna gimnazija, i ne odazivam se na jubilarne pozivnice jer… Postojala je jedna Nina u toj gimnaziji, vr\u0161njakinja i sugra\u0111anka, i njezini mama i tata, \u010dije ubojstvo nikada nitko nije spomenuo ni komemorirao.<\/p>\n pi\u0161e Mira Bi\u0107ani\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uzrujava me taj nakaradni preobra\u017eaj grada koji njeguje sve simbole osim socijalisti\u010dkih i partizanskih \u2013 onih koji su Vinkovce u\u010dinili gradom. Genscherova ulica ne zna\u010di mi ni\u0161ta, Lenjinova da, ali je vi\u0161e nema<\/p>\n","protected":false},"featured_media":417,"template":"","tags":[38],"atribut":[],"class_list":["post-821","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-teske-boje"],"acf":[],"yoast_head":"\n