{"id":8281,"date":"2026-03-15T08:47:17","date_gmt":"2026-03-15T07:47:17","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/"},"modified":"2026-03-13T10:47:43","modified_gmt":"2026-03-13T09:47:43","slug":"vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/","title":{"rendered":"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima"},"content":{"rendered":"

“Miris neba je opor i gorak \/ sli\u010dan nekom ljekovitom \u010daju \/ udahne\u0161 svjetlo \/ napravi\u0161 korak \/ i \u010duje\u0161 kako vje\u010dnosti traju”, napisao je prije vi\u0161e od tri desetlje\u0107a u prvoj zbirci pjesama “Kako miri\u0161e nebo” pjesnik i glumac Vojin Peri\u0107<\/strong>. Peri\u0107 je ro\u0111en 1959. u Sarajevu. U jedanaestoj godini \u017eivota je oslijepio i zavr\u0161io osnovno obrazovanje u Zavodu za slijepu djecu. \u0160kolovanje je kao srednjo\u0161kolac nastavio u Zagrebu, gdje je prvo radio kao telefonist. U doticaj s kazali\u0161tem do\u0161ao je 1980-ih, a danas iza njega stoje brojni hvalevrijedni kazali\u0161ni projekti, od pokretanja prvog me\u0111unarodnog festivala kazali\u0161ta slijepih i slabovidnih “B I T (Blind in Theatre) \u2013 slijepi u kazali\u0161tu”, do redovnog programa Kazali\u0161ta slijepih i slabovidnih “Novi \u017eivot”, \u010diji je dugogodi\u0161nji ravnatelj. Kazali\u0161te “Novi \u017eivot” i u ovoj sezoni na programu ima raznolike i pa\u017eljivo pripremane predstave, a s Peri\u0107em se nalazimo u uredu kazali\u0161ne zgrade, da razgovaramo o \u017eivotu i svijetu kao pozornici.<\/p>\n

Prevrtimo prvo film na va\u0161e odrastanje u Sarajevu \u2013 \u0161to je jo\u0161 ostalo \u017eivo od tih slika iz djetinjstva?<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en sam u prili\u010dno siroma\u0161noj obitelji. Samo je tata radio, bili smo podstanari, tata, brat, mama i ja. Jedna obitelj koja nikad nije bila gladna, ali nikad nije ni imala sve \u0161to bi djeca htjela imati. Bez obzira na to \u0161to su nam \u017eelje bile skromne, jer nismo ni znali \u010dega sve ima. Kad sam izgubio vid u jedanaestoj godini \u017eivota, dogodilo se ru\u0161enje svijeta, ne samo meni, nego i mojoj obitelji. Bilo je vrlo bolno njima, a meni jo\u0161 bolnije, zato \u0161to sam osjetio da se obitelj nesvjesno distancirala od mene. Ima\u0161 neki svoj kut i tamo sjedi\u0161. Pretvorio sam se u jedno veliko svejedno. Dolaze rodbina, prijatelji, usput te malo pomilke po glavi i udalje se \u017eale\u0107i uglavnom \u0161to \u0107e biti od mene, pitaju\u0107i se ho\u0107u li sjediti u nekom sobi\u010dku ili \u0107o\u0161ku i brojati dane. A onda je do\u0161la informacija da postoji \u0161kola u Sarajevu koja prima takve poput mene. Krenuo sam u tu \u0161kolu i zapravo tada ponovno po\u010deo \u017eivjeti.<\/p>\n

O kakvoj se \u0161koli radilo?<\/strong><\/p>\n

Bio je to internat, dosta strog, ali tamo sam nau\u010dio i pro\u017eivio sve ono \u0161to dijete i mlad \u010dovjek treba pro\u017eivjeti. Od prvih kontakata, prve ljubavi, prvih zanimljivih susreta. Prvih koncepata, ne\u0107u re\u0107i umjetni\u010dkih, ali ipak nekog vlastitog izri\u010daja. To je situacija u kojoj dobivate socijalni imunitet, usvojili ste neke vje\u0161tine. Imali smo u \u0161koli doma\u0107instvo, do\u0161li u doticaj s pripremom hrane i kuhanjem, nau\u010dili kako porubiti odje\u0107u, za\u0161iti gumb. U\u010dili su nas da radimo sve \u0161to nam mo\u017ee kasnije trebati u \u017eivotu, sve da lak\u0161e postanemo samostalni.<\/p>\n

Daljnje ste \u0161kolovanje nastavili u Zagrebu?<\/strong><\/p>\n

Kad je do\u0161ao izbor gdje da se ide dalje za srednjo\u0161kolsko obrazovanje, slijepe osobe su imale dva izbora, ili Beograd za masa\u017eera ili Zagreb za telefonistu. Odabrao sam Zagreb zato \u0161to me zanimao kao grad s ljudima koje sam obo\u017eavao. Od Arsena Dedi\u0107a<\/strong> preko Olivera Mlakara<\/strong> do Rade \u0160erbed\u017eije<\/strong>. Ti su ljudi u moj \u017eivot unijeli neku svoju imaginaciju i po\u010deli otvarati moju. Znao sam da u Zagrebu postoji i kazali\u0161te slijepih, privuklo me sve to kao neki magnet. Do\u0161ao sam tu, zavr\u0161io srednju \u0161kolu, i Zagreb me po\u010deo oblikovati u ne\u0161to suvislo. Tu sam razvio senzibilitet, stekao sebe kao \u010dovjeka. Zato ka\u017eem da sam Sarajlija po ro\u0111enju, a Zagrep\u010danin po \u017eivljenju. Nakon srednje \u0161kole sam upisao Filozofski fakultet, komparativnu knji\u017eevnost i povijest, ali sam morao po\u010deti raditi jer mi roditelji nisu mogli pru\u017eati financijsku potporu koja mi je bila bitna.<\/p>\n

\"\"
Vojin Peri\u0107 (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Od studija ste na kraju odustali, ali kako vam je bilo studirati dok je trajalo?<\/strong><\/p>\n

Mi danas imamo Zakon o digitalnoj pristupa\u010dnosti i da danas studiram, vjerojatno bih bio najsretniji \u010dovjek na svijetu. Postoje skeneri pomo\u0107u kojih mo\u017eete skenirati knjigu i za sat vremena je \u010ditati. Meni su obi\u010dno \u010ditali kolege ili nitko, o tome sam ovisio. Danas slijepi ljudi uspijevaju zavr\u0161avati fakultete, puno lak\u0161e studiraju i drago mi je da je tako. Od studiranja povijesti sam odustao rano jer sam shvatio da je povijest previ\u0161e u sukobu sama sa sobom, ali na knji\u017eevnosti sam se zadr\u017eao du\u017ee, skoro do kraja. Taj studij me oblikovao, i dalje pi\u0161em i \u010ditam svaki dan. Knji\u017eevnost mi je dala i puno elokvencije. Ne znam ni sam koliko knjiga godi\u0161nje pro\u010ditam, ali sigurno mnogo. Na brajici \u010ditam one koje su mi va\u017enije, uglavnom publicistiku, a u audio-formatima slu\u0161am one koje su mi malo manje va\u017ene, uglavnom beletristiku.<\/p>\n

Gdje ste u Zagrebu prvo radili i kakvo vam je bilo to radno iskustvo?<\/strong><\/p>\n

Radio sam kao telefonist prvo u Okru\u017enom privrednom sudu, a nakon toga u Zavodu za zapo\u0161ljavanje. Bilo mi je lijepo raditi zato \u0161to su me ljudi dobro primili. Nisam nikad imao problema zato \u0161to sam mo\u017eda i previ\u0161e komunikativan i poku\u0161avam svojom komunikacijom animirati ljude. Umanjiti njihov prvi dojam i potrebu da se nekoga, ne\u0107u re\u0107i sa\u017ealijeva, ali da mu se boja\u017eljivo pristupa zbog sljepo\u0107e. To sam uvijek poku\u0161ao ne eliminirati, nego ubla\u017eiti. Eliminirati to ne mo\u017ee\u0161 ni kod bli\u017enjih, a kamoli kod nekog koga tek upoznaje\u0161.<\/p>\n

I na sudu i u zavodu sam se osje\u0107ao izvanredno, nediskriminirano. Posao sam pretvorio u ne\u0161to vrlo zanimljivo, a i vrlo korisno za firmu. Me\u0111utim, to su bile male pla\u0107e i nisam uspio do\u0107i do stana, iako su se tada stanovi dijelili. Moje firme nisu davale niti jedan stan. Te\u0161ko je i danas otkupiti stan ako radi\u0161 na lo\u0161e pla\u0107enom radnom mjestu, a pogotovo je te\u0161ko za osobe s invaliditetom. Nakon tih poslova sam dobio prvi posao u kazali\u0161tu i kazali\u0161te je do danas ostalo moj \u017eivot.<\/p>\n

\u0160to vas je privuklo kazali\u0161tu tada, \u0161to vas kazali\u0161tu vu\u010de i danas?<\/strong><\/p>\n

Kazali\u0161te je moja druga obitelj, oboga\u0107ivanje kompletnog mene. Tu sam zaista ostvario vi\u0161e nego \u0161to sam o\u010dekivao od sebe, oplemenilo me. Kazali\u0161te je suptilna umjetnost, \u017eivot prenesen na neku scenu. Shva\u0107aju\u0107i tako kazali\u0161te, nisam i\u0161ao kroz predstave, nego kroz doga\u0111aje. Bez obzira na to \u0161to se predstave ponavljaju, ja ih nikad zapravo ne glumim, nego ih \u017eivim. Ponekad, kad bi redatelj na probama znao re\u0107i “ajmo danas s 30 posto”, ja nisam znao kako da to napravim, uvijek sam se davao sto posto, uvijek.<\/p>\n

Kad sam po\u010deo voditi kazali\u0161te 2002. godine falila nam je osnovna infrastruktura, pa smo nabavili sve: svjetla, zvuk, dva kombija. Puno toga smo postigli svih ovih godina, ali ja \u0107u se uskoro povu\u0107i. Kad si starija generacija, \u010desto nosi\u0161 tu malu konzervativnost sa sobom. To je razumljivo, ali ja to ne \u017eelim prostirati kao crveni tepih onima koji tek dolaze. Volio bih da mla\u0111a generacija unese svoje ideje u kazali\u0161te, da se nametnu svojim radom, uporno\u0161\u0107u, kvalitetom, razbijanjem predrasuda.<\/p>\n

Vra\u0107aju\u0107i se jo\u0161 malo na starije generacije \u2013 kazali\u0161te “Novi \u017eivot” je najstarije kazali\u0161te slijepih u svijetu, pokrenuto je 1948. u Jugoslaviji. Mo\u017eete li nam re\u0107i malo vi\u0161e o toj povijesti kazali\u0161ta?<\/strong><\/p>\n

Da, kazali\u0161te je pokrenuto zahvaljuju\u0107i toj generaciji koja je napravila veliku stvar. Oni su prvo organizirali umjetni\u010dko dru\u0161tvo gdje su imali i kazali\u0161te, tj. dramsku sekciju koja je kasnije prerasla u kazali\u0161te. U po\u010detku je kazali\u0161te slijepih bilo dosta stati\u010dno, ali i to se kroz godine promijenilo. Godine 1956. gra\u0111en je Dom za slijepe, to je ova zgrada u kojoj razgovaramo. U njoj je napravljena dvorana sa dvjesto i ne\u0161to mjesta u kojoj mi i danas igramo predstave. To je sada Scenoteka s kojom dobro sura\u0111ujemo i imaju za nas poseban tretman.<\/p>\n

Jednom bi mo\u017eda to trebalo za\u017eivjeti kao na\u0161a mati\u010dna scena, ali za takvo ne\u0161to treba puno novca, ve\u0107i kapacitet glumaca, \u0161iri repertoar i tako dalje. To je te\u0161ko ostvariti ako politika i dru\u0161tvo ne shva\u0107aju da osobe s invaliditetom i njihove udruge pripadaju svim ministarstvima, a ne samo socijali. To je kona\u010dno shvatilo Ministarstvo kulture i medija, koje solidno financira na\u0161e kazali\u0161te, i Grad Zagreb, koji ga tako\u0111er vrlo solidno financira. Ali i dalje funkcioniramo kao udruga, institucionalno smo nezbrinuti i van sustava, pa je te\u0161ko odr\u017eati kontinuitet programa. Volio bih i da nas mediji druga\u010dije tretiraju, da su zainteresirani za na\u0161e predstave i konferencije.<\/p>\n

\"\"
Vojin Peri\u0107 (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Kako se publika odnosi prema va\u0161im predstavama, kakve su reakcije?<\/strong><\/p>\n

Na\u0161e predstave su jo\u0161 uvijek do\u017eivljene u okvirima predrasuda. Ljudi dolaze kad je besplatno, ne\u0107e platiti da gledaju tamo neke slijepe glumce za koje se mnogi jo\u0161 uvijek boje da \u0107e pasti sa scene. Velike brige su nam oko toga \u0161to imamo malo posjetitelja, \u0161to jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima. Ali nije to ni\u0161ta novo. Ray Charles<\/strong> je jo\u0161 uvijek slijepi glazbenik, Homer<\/strong> je slijepi pjesnik. Dakle, uvijek taj slijepi ima taj primarni atribut kojim ga se karakterizira, umjesto da je sekundarni. Ray Charles je, zaboga, prije svega glazbenik. A Homer, ako je zaista sve to on napisao i ako nije mit, Homer je nenatpjevan.<\/p>\n

To su stvari koje volim potencirati i kad su u pitanju na\u0161i glumci. Prije 20 godina regulirao sam svoj status u Dru\u0161tvu dramskih umjetnika Hrvatske. Profesionalno se bavim time, snimio sam jedan igrani film, sudjelovao sam \u010dak i u nekim hrvatskim sapunicama. Ali vrlo je te\u0161ko dobiti ulogu i obi\u010dno igra\u0161 slijepu osobu. A mi u na\u0161em kazali\u0161tu igramo i vide\u0107e ljude. \u010covjek se navikne na pokrete i na gestikulaciju, a radili smo i \u0161kolu scenskog pokreta s profesorima s Akademije dramskih umjetnosti.<\/p>\n

Va\u0161e je kazali\u0161te pionirsko i zato \u0161to ste pokrenuli jedinstven me\u0111unarodni festival, a svojim ste radom i inozemnim gostovanjima potaknuli na djelovanje mnoge druge kazali\u0161ne dru\u017eine u Europi. Gdje ste sve bili, tko vam je sve dolazio u Zagreb? I kako vidite zna\u010daj kazali\u0161ta na toj razini djelovanja?<\/strong><\/p>\n

Obi\u0161li smo Europu totalno. Od Portugala do Poljske, da sad ne nabrajam sve zemlje, napravit \u0107u tu dijagonalu. A ugostili smo Finsku, Dansku, \u0160vedsku, \u0160panjolsku, i tako dalje. Mislim da smo jako pomakli stvari i u susjednim nam zemljama. Na\u0161 je festival isprovocirao grupe u Crnoj Gori, u Srbiji, Sloveniji. Bili smo inspiracija ljudima. Evo sad \u0107emo i\u0107i na jedan festival u Suboticu u rujnu. Ljudi iz Subotice sve organiziraju i skupit \u0107e se tamo s nama glumci iz Srbije, Slovenije. Kazali\u0161te stalno raste i na toj razini.<\/p>\n

Va\u0161a prva i zasad jedina objavljena zbirka poezije zove se “Kako miri\u0161e nebo”. Objavljena je 1990. i danas je na\u017ealost te\u0161ko do\u0107i do nje. Tra\u017eila sam je uo\u010di ovog intervjua \u2013 u knji\u017enicama Grada Zagreba dostupan je samo jedan primjerak. I\u0161la sam ga posuditi i ispalo je da je zagubljen, pa sam na kraju zbirku nabavila od jednog \u010dovjeka preko Nju\u0161kala. Va\u0161e rane pjesme pune su tjelesnosti i eroti\u010dnosti, razra\u0111ujete u njima intenzivne, uglavnom ljubavne tuge. \u0160to danas mislite o tim prvim objavljenim pjesmama?<\/strong><\/p>\n

Pa ovako, ima me\u0111u mojim ranijim pjesmama jedna koja se zove “Kako sam postao drvo”. To je dosta velika pjesma, mo\u017eda na sedam stranica, gdje opisujem kako sam kao dje\u010darac sjedio na nekoj klupi, svirao neku gitaru, prilazila mi neka cura. \u010cujem da je cura po \u0161tiklicama i parfemu i kosi kojom me dodiruje kad mi se pribli\u017ei. Ona poku\u0161ava odgonetnuti zagonetku \u2013 za\u0161to je ne pogledam. Na kraju me to i pita, stavili smo to i u predstavu koja se zove “Kako je Tabu tra\u017eio slobodu”. Kad joj ka\u017eem da je ne mogu vidjeti, ona se okrene i ne ka\u017ee mi ni\u0161ta, nego bje\u017ei. Ona ne odlazi, ona bje\u017ei. I u tom trenutku je gitara drvo, klupa je drvo, ja sam drvo. To je to opredme\u0107enje, to je jedna od krajnjih predrasuda. Tome su i\u0161le moje misli i emocije koje jo\u0161 nisu bile sazrele u toj prvoj zbirci. Tome da prizna\u0161 sebi da si bio drvo.<\/p>\n

Ve\u0107ina mojih pjesama je ljubavna, potpuno sam iskreno govorio kako je to kad prilazi\u0161 nekome, pa kad te netko odbije. Kako je kad te netko ne odbije, kad prevazi\u0111e sve s \u010dime mu dolazi\u0161, a dolazi\u0161 mu sa sljepo\u0107om koja nije jednostavna za \u017eivjeti, niti za mene, niti za nekog tko \u017eivi sa mnom. Ali kad se srodi\u0161 s nekim, to se poni\u0161ti i \u017eivot krene logi\u010dno. Ajmo sad da ja pitam: \u0161to mislite, Ivana, \u0161to vidi slijepa osoba?<\/p>\n

Potpuno slijepa?<\/strong><\/p>\n

Potpuno slijepa.<\/p>\n

Hm. Sve i ni\u0161ta?<\/strong><\/p>\n

Na dobrom ste putu. Ne vidi ni\u0161ta. Evo poku\u0161ajte vi gledati svojim laktom. To vam do\u0111e na isto. Ne ide. Ljudi \u010desto misle da vidimo bijelo, crno, mrak. Ali zapravo je ni\u0161ta, a ni\u0161ta je \u010dovjeku koji vidi te\u0161ko zamisliti.<\/p>\n

\"\"
Vojin Peri\u0107 (Foto: Sandro Lendler)<\/figcaption><\/figure>\n

Govore\u0107i o obja\u0161njivom i zamislivom, u va\u0161oj je poeziji primjetno zaigrano baratanje rije\u010dima, izmi\u0161ljanje rije\u010di: va\u0161e su no\u0107i najno\u0107nije<\/em>, obedrili<\/em> ste i ojabu\u010dili<\/em> \u0161to\u0161ta.<\/strong><\/p>\n

\u010cesto mi ka\u017eu “ti izmi\u0161lja\u0161 te neke rije\u010di”. Ja to volim. Ako je slikaru dozvoljeno da mije\u0161a boje kako ho\u0107e, mogu i ja mije\u0161ati rije\u010di kako ho\u0107u. To ne vodi nu\u017eno u pretjeranu hermeti\u010dnost, ali sigurno ponekad pretjeram, iako hiperboli\u010dko gledanje na stvari nije uvijek lo\u0161e. Kad pi\u0161em o ljubavi, pi\u0161em o mu\u0161ko-\u017eenskom principu, to mi je baza. Nemam ni\u0161ta protiv bilo kojih drugih principa, ali meni je taj blizak i tako \u017eivim, ne umanjuju\u0107i ni\u010dije druge sklonosti. U tome se toliko zanesem da mi ponestane rije\u010di. \u010cini mi se izuzetno va\u017ean taj dolazak u ne\u0161to blisko, u ne\u0161to pod dodirom, ne\u0161to \u0161to zaslu\u017euje vi\u0161e od toga da mu stalno isto prilazi\u0161. Pa onda mora\u0161 na\u0107i neku rije\u010d koja \u0107e taj dolazak usavr\u0161iti, promijeniti, odrug\u010dijati<\/em>.<\/p>\n

Sli\u010dno je i s nekim drugim svakodnevnim pojavama. Primjerice, zalazak sunca, to je senzacija. Ljudima koji vide to je \u010desto obi\u010dna stvar koja se ponavlja svaki dan. Ali ja se i sad sje\u0107am zalazaka sunca s Igmana, to su fenomenalni zalasci. Ostale su mi te prve slike iz Sarajeva, jer je jedini grad koji sam vidio. Kad danas na moru moja k\u0107er i supruga fotografiraju zalaske sunca, vjerujem da je to ne\u0161to fenomenalno. Ali ja moram prona\u0107i neke svoje rije\u010di u svemu tome. Imam “Be My Eyes”, softver koji mi opisuje slike, koristio sam ga i kad smo bili u Louvreu, ali nije to to. \u010cujem opisano, ne\u010dije tu\u0111e mi\u0161ljenje o osmijehu Mona Lise. Nije se zabolo u moju imaginaciju, u moje iskustvo. Tko zna gdje bi mene odvukla moja fantazija o tome \u0161to vidim. Svatko od nas ima dubinu u koju drugi te\u0161ko mogu zaviriti. Da nisam slijep, mo\u017eda bih postao netko tko povr\u0161no prelazi preko nekih stvari, mo\u017eda ne bih uop\u0107e pisao. Mo\u017eda bih poginuo u Sarajevu u suludom ratu. Te\u0161ko je re\u0107i, nemogu\u0107e znati. U takvim se nekim mislima stvara moja nova poezija.<\/p>\n

Nedavno ste bili gost Kazali\u0161ta u Mo\u010dvari. Tada ste spomenuli novi poetski rukopis, oko 1700 napisanih i neobjavljenih pjesama. Planirate li to skoro objaviti?<\/strong><\/p>\n

Godinama sam samo pisao i pisao, sva\u0161ta sam tu trpao, ima sigurno i sme\u0107a. Volio bih na\u0107i nekoga tko bi mi pomogao da to malo uredimo, nekoga koga ne poznajem i tko mene ne poznaje. To bi bilo najobjektivnije i za rukopis najbolje. Ne \u017euri mi se nikad s objavljivanjem, ali volio bih da ta zbirka ugleda ako ne svjetlo dana, a onda barem no\u0107ne zvijezde. Pi\u0161em sad i jedan znanstveno-fantasti\u010dni roman, na \u010detvrtom sam poglavlju. \u010citao sam sva\u0161ta i iz tog \u017eanra, od “Dine” do “Pjesme leda i vatre”. Nisam jedino “Harry Pottera”, to me nikad nije zalijepilo, ali ovo drugo je.<\/p>\n

Uvijek intervju zavr\u0161avamo pitanjem o nadi. Kad vam je najgore i kad su te\u0161ka \u017eivotna potonu\u0107a, \u0161to vam budu sidro i kompas u tim trenucima?<\/strong><\/p>\n

Potonu\u0107a su mi rijetka, jedino kad se ne\u0161to lo\u0161e dogodi mojim najbli\u017eima ili kad sam jako bolestan. Nikad nisam imao potonu\u0107a bez razloga. Mislim da smo kao ljudi s ovim brzim tempom \u017eivota zaboravili dopustiti da nam nekad bude dosadno. \u010covjeku treba ponekad biti dosadno, jer je to trenutak kad iznalazi\u0161 nove mogu\u0107nosti da se anga\u017eira\u0161, da se osjeti\u0161. To je trenutak susreta s du\u0161om. Jako vjerujem u du\u0161u, iako je nisam jo\u0161 osvijestio do kraja. Du\u0161a tra\u017ei da nekad bude mirna, prisutna. Tako mi je i nada ne\u0161to \u0161to je uvijek prisutno, ne\u0161to \u0161to se aktivno stvara. Ne\u0107u re\u0107i ono pateti\u010dno \u2013 nada umire posljednja. Ona kod mene nikad ni nije bila pred smrt.<\/p>\n

razgovor vodila Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u0161e predstave su jo\u0161 uvijek do\u017eivljene u okvirima predrasuda. Ljudi dolaze kad je besplatno, ne\u0107e platiti da gledaju tamo neke slijepe glumce za koje se mnogi jo\u0161 uvijek boje da \u0107e pasti sa scene. Velike brige su nam oko toga \u0161to imamo malo posjetitelja<\/p>\n","protected":false},"featured_media":8273,"template":"","tags":[29,173],"atribut":[15],"class_list":["post-8281","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju","tag-intervju-2-hr","atribut-izdvojeno-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nVojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Na\u0161e predstave su jo\u0161 uvijek do\u017eivljene u okvirima predrasuda. Ljudi dolaze kad je besplatno, ne\u0107e platiti da gledaju tamo neke slijepe glumce za koje se mnogi jo\u0161 uvijek boje da \u0107e pasti sa scene. Velike brige su nam oko toga \u0161to imamo malo posjetitelja\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1707\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"15 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/\",\"name\":\"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/03\\\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2026-03-15T07:47:17+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/03\\\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/03\\\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1707,\"caption\":\"Vojin Peri\u0107 (Foto: Sandro Lendler)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Na\u0161e predstave su jo\u0161 uvijek do\u017eivljene u okvirima predrasuda. Ljudi dolaze kad je besplatno, ne\u0107e platiti da gledaju tamo neke slijepe glumce za koje se mnogi jo\u0161 uvijek boje da \u0107e pasti sa scene. Velike brige su nam oko toga \u0161to imamo malo posjetitelja","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","og_image":[{"width":2560,"height":1707,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"15 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/","name":"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","datePublished":"2026-03-15T07:47:17+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Peric1_Sandro-Lendler-scaled.jpg","width":2560,"height":1707,"caption":"Vojin Peri\u0107 (Foto: Sandro Lendler)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/vojin-peric-jos-postoji-zazor-prema-slijepim-glumcima\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Vojin Peri\u0107: Jo\u0161 postoji zazor prema slijepim glumcima"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/8281","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8281"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8281"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=8281"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}