Najva\u017enija je bila familija, koja je odredila mnogo stvari u mom odrastanju. Otac je obo\u017eavao nogomet i ta je ljubav po\u010dela s njim, s pet-\u0161est godina me uveo u to. U Njema\u010dkoj smo bili do moje desete godine, a onda se vratili u Jugoslaviju, u Zagorje. Kad smo do\u0161li tu otac me odmah upisao u Dinamo. Najve\u0107a mu je \u017eelja bila da mu sin bude profesionalni igra\u010d Dinama. Nogomet sam brzo zavolio i shvatio da imam talenta, a i drugi su po\u010deli pri\u010dat da ima neki mali \u017euti koji druga\u010dije udara loptu.<\/p>\n
Dosta poznatih sporta\u0161a ima takav odnos s roditeljima, da su ih gurali odmalena. U kojem momentu to mo\u017ee prije\u0107i granicu, da je vi\u0161e profiterska opsesija, nego roditeljska podr\u0161ka? Jeste li ikad osje\u0107ali pritisak zbog toga kao dijete?<\/strong><\/p>\n Nikada nisam osje\u0107ao takav pritisak. Otac je u Njema\u010dkoj imao gra\u0111evinsku firmu, nikada nam ni\u0161ta nije falilo, ni meni, ni sestri ni bratu. Nije me gurao u nogomet da bi zaradio, volio je igru i prepoznao moj talent. Stalno me vozio na treninge, gledao sve moje utakmice. Naravno da sve ovisi o tome voli li dijete ne\u0161to. Ima puno roditelja koji tjeraju djecu da rade ne\u0161to iako to ne vole, ali ja sam nogomet obo\u017eavao. Zato sam i danas u njemu, samo na druga\u010diji na\u010din. Sport mi je dao puno i kao trener poku\u0161avam vratiti dio toga.<\/p>\n Jako je va\u017eno za vas bilo Svjetsko juniorsko prvenstvo u \u010cileu 1987., gdje je Jugoslavija pobijedila, a vi bili progla\u0161eni najboljim igra\u010dem prvenstva, iako niste igrali u finalu. Najljep\u0161im golom prvenstva tada je progla\u0161en va\u0161 gol, onaj u \u010detvrtfinalu protiv Brazila?<\/strong><\/p>\n Ne samo za mene, to je cijeloj jednoj generaciji bila odsko\u010dna daska. Na tom su se prvenstvu pokazali igra\u010di kao \u0161to su Predrag Mijatovi\u0107, Zvonimir Boban, Robert Jarni. Prepoznali su nas tada diljem svijeta i \u010cile \u0107e nam sigurno svima ostati u neverovatnom sje\u0107anju. U tih je mjesec dana stalo mnogo lijepih trenutaka. Kad smo tamo i\u0161li nitko nas nije otpratio, a na povratku su nas svi do\u010dekali, bili smo po svim medijima.<\/p>\n Kako je i\u0161ao va\u0161 odlazak iz Dinama u Crvenu zvezdu te iste godine?<\/strong><\/p>\n Debitirao sam u Dinamu sa 17 godina kao talentiran igra\u010d i mnogo sam radio. Posle je do\u0161lo do toga da je trener \u0106iro Bla\u017eevi\u0107 rekao da ne\u0107u nikada postati igra\u010d i da nemam \u0161anse ozbiljno igrati jednog dana u Dinamu. Tata me tada odveo u Beograd i tako je krenulo. Do\u0161o sam tamo, bio na probi, posle par treninga su tra\u017eili da ostanem. Ostao sam \u010detiri velike godine. Na po\u010detku mi nije bilo nimalo lagano. Ostavio sam svoje dru\u0161tvo, prijatelje, familiju. Posle sam se naviknuo. Gurao me ponos, da \u0107u napraviti karijeru, tjerao inat. U \u010detiri godine u Beogradu napravio sam izvanredne rezultate.<\/p>\n Zvezda je tada napravila nevi\u0111eno, osvojila europski Kup prvaka (danas Liga prvaka) 1991. godine. Finale protiv Marseillea malo dosadnjikavo, ali to ne umanjuje uspjeh?<\/strong><\/p>\n Marseille u Bariju jest bila takti\u010dki dosadna utakmica, ali najva\u017enije je osvojiti, niko te kasnije ne pita kako si igrao. Vrlo te\u0161ko da \u0107e se vi\u0161e na ovim prostorima ponovit takvi uspjesi. Bila je to sjajna generacija, odli\u010dnih igra\u010da i dobrih ljudi. Bila je dobra atmosfera me\u0111u nama, bilo nas je iz \u010ditave Jugoslavije. Ne trebam ni spominjati genijalce kao \u0161to je Dejan Savi\u0107evi\u0107 i kvalitet te igre. Zvezda je stvarala ekipu koja bi jednog dana mogla napraviti ne\u0161to veliko i to se i desilo. I dalje sam rado vi\u0111en u Beogradu i uvijek se osje\u0107am dobro tamo. Crvena zvezda je jedan od najve\u0107ih klubova u kojima sam igrao, to \u0107u uvijek re\u0107i.<\/p>\n Kakva je bila atmosfera kad se igralo na Marakani?<\/strong><\/p>\n Neverovatna euforija, to se te\u0161ko mo\u017ee opisati, moralo se do\u017eivjeti. Tad nije bilo sjede\u0107ih mjesta i sto tisu\u0107a ljudi je stalo na stadion. Na svakoj na\u0161oj europskoj utakmici po deset-dvadeset hiljada ljudi bi ostalo vani, jer nisu mogli do\u0107i do karte. Ljudi su prepoznali da ta generacija mo\u017ee napraviti velik rezultat i jako su nas podr\u017eavali. Pogotovo se nikad ne\u0107e zaboraviti polufinale protiv Bayerna, zadnja minuta autogol i ulazak u finale.<\/p>\n Te 1991. godine pre\u0161li ste u Real Madrid. Kako je izgledao taj prelazak?<\/strong><\/p>\n Tad je postojalo ograni\u010denje na tri stranca u klubovima, te\u017ee su se prodavali igra\u010di u inostranstvo nego danas i te\u017ee je bilo do\u0107i u tako velik klub. Ali ja sam i u Real do\u0161ao iz velikog kluba. Zvezda je imala sjajnu infrastrukturu, sjajne igra\u010de, odli\u010dne uvjete za trening. Tu nije bilo neke velike promene, ali jest financijski, u Realu sam dobio vi\u0161e novaca. Tamo mi se zaredalo dosta povreda, to me ko\u010dilo. A kad vratim film na sve \u0161to se de\u0161avalo, bilo mi je jako te\u0161ko i zato \u0161to sam bio u \u0160panjolskoj, a familija mi je bila u Zagrebu i trajao je rat. Ja sam ih zvao da do\u0111u kod mene u Madrid, nisu htjeli. Taj stalni kontakt i razmi\u0161ljanje o tome \u0161to se ovde de\u0161avalo, a znamo da je taj rat bio neverovatno ru\u017ean, to mi je bilo te\u0161ko i sigurno je utjecalo i na moju igru. Jedan period di smo svi bili na mukama, i mi u inostranstvu, i ljudi ovde.<\/p>\n Real vas je 1994. poslao na posudbu u Oviedo, gdje ste odigrali sjajnu sezonu. I danas vam je to drag grad?<\/strong><\/p>\n Pun sam anegodota o tom Oviedu, jako mi je drag. Kad sam do\u0161o tamo na posudbu, do\u010dekala me ki\u0161a, padala je dobrih deset dana. To je grad na sjeveru \u0160panjolske, dosta pada ki\u0161a. \u010cinilo mi se da ne\u0107u mo\u0107i izdr\u017eati. U nekom trenu sam nazvao sestru. Se\u0107am se kao da je danas, zamolio sam je da do\u0111e bar na sedmicu dana kod mene, da se malo vidimo. To je bilo prije dvadeset i \u0161est godina, a ona i dan danas \u017eivi tamo. Jako joj se svidio grad, otvorila je tamo svoj du\u0107an, upoznala partnera i ostala \u017eivjeti. Tako da sve ima svoje, nikad ne zna\u0161 \u0161ta \u017eivot nosi, ta je moja posudba bila sudbina za nju. Familija i ja uvijek rado odemo do Ovieda.<\/p>\n Nakon te sezone se opet probudio interes klubova za vas. Ponuda Barcelone je presudila i dobili ste priliku da vas trenira velikan Johan Cruijff. Kakvo je bilo to iskustvo?<\/strong><\/p>\n Kad si mlad, puno tih stvari ne registrira\u0161. Johan je bio velik, tu nema dileme. Drugo, jako je malo stranaca igralo i za Real i za Barcelonu, tad sam bio tek tre\u0107i kojem je to uspjelo. Sad shva\u0107am koliko je to veliko i rijetko bilo, i da sam stvarno dobio puno. Tad mi je sve djelovalo normalno, ni\u0161ta vanredno. S Cruijffom se razvijala filozofija o kojoj danas vole pri\u010dati na televiziji, taj tiki taka. Posjed lopte, puno dodira, to mu je bilo bitno. Obilje\u017eio je Barcelonu i kao igra\u010d i kao trener. Puno je utjecao na moje razmi\u0161ljanje o nogometu, ali jako je va\u017eno \u0161to nije bio samo odli\u010dan trener, nego i super lik, specifi\u010dan u svemu. Govorio je sve jasno i glasno, uvijek si znao na \u010demu si. Po\u010da\u0161\u0107en sam \u0161to sam mogo biti godinu dana s takvim \u010dovjekom.<\/p>\n Nakon Barcelone je do\u0161la na red sezona u Sevilli, pa neo\u010dekivan povratak nazad u Zagreb?<\/strong><\/p>\n Iskreno, tada uop\u0107e nisam razmi\u0161ljao o povratku u Dinamo i u Hrvatsku. Svi su odlazili van, a ja se vra\u0107am, ne\u0161to nije u redu. Imao sam jo\u0161 i ugovor za dalje u Sevilli, ogromnom klubu i prekrasnom gradu. Jedini zaslu\u017ean za moj povratak opet je moj otac, koji me nagovarao da dam \u0161ansu Dinamu. Do\u0161ao sam na razgovor u Zagreb i na kraju ostao. Nakon puno godina tad sam osjetio kako je biti doma, mama je skuhala doma\u0107u juhu, vidio sam frendove koje nisam vidio od po\u010detka rata i jednostavno sam odlu\u010dio ostati. Nije pro\u0161lo dugo i upoznao sam i suprugu Vlatku, s kojom sada \u017eivim ve\u0107 23 godine i s kojom imam dvije k\u0107erke, i to je ispalo ono najva\u017enije u mom \u017eivotu. Zbog toga mi je najvi\u0161e drago \u0161to sam se vratio.<\/p>\n Godinu 1998. je obilje\u017eio i nastup hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, a svi pamte va\u0161e golove protiv Jamajke i Nizozemske?<\/strong><\/p>\n To je neki po\u010detak hrvatske reprezentacije, trebalo je da sazremo od Europskog prvenstva 1996. godine. Bili smo puni samopouzdanja, dobro se slagali, \u0161to je jako bitno. Tre\u0107i na svijetu, pa to je bila euforija. To \u0161to je pro\u0161lo 20 godina do ponovnog sjajnog rezultata Hrvatske zapravo uop\u0107e nije puno vremena, to je jedno \u010dudo za ovako malu zemlju. To sigurno nije rezultat infrastrukture hrvatske lige, velikih financijskih ulaganja ili odli\u010dnih uvjeta rada za reprezentaciju, jer toga u nas nema. To je vi\u0161e neki inat i talenat, rad i euforija unato\u010d ograni\u010denjima.<\/p>\n Po\u010detkom 2000-ih ste opet \u0161arali Europom, od belgijskog Standarda do engleskog Portsmoutha u kojem ste jo\u0161 uvijek legenda. Tada je u Portsmouthu igrao i mladi Peter Crouch. Ima li istine u anegdotama koje pri\u010da o vama, da niste mogli ni minute bez crvenog Marlbora?<\/strong><\/p>\n Igrao sam samo jednu sezonu u Portsmouthu, ali bila je sjajna, \u010dak su me proglasili omiljenim strancem \u0161to je ikad igrao u klubu. Rado se sjetim tog vremena. Mo\u017eda bi ostao jo\u0161, ali tata mi se tada razbolio i odlu\u010dio sam se vratiti, prvo u ljubljansku Olimpiju, a kasnije u NK Zagreb, di sam i zavr\u0161io karijeru. Peter je jedan simpati\u010dan momak, tad je bio klinac. Dobar igra\u010d, pogotovo za nekog tako visokog i tankog, zanimljiv lik. Pri\u010da \u010dovjek da sam pu\u0161io i u svla\u010dionici, a to je malo ipak pretjerao. Nisam se ja nikad skrivao da pu\u0161im, al’ da sam na poluvremenu pu\u0161io to je malo nadodao. Al’ nek bude simpati\u010dan i pri\u010da.<\/p>\n A ima na YouTubeu jedan video kad ste igrali u Zvezdi, u kojem skrivate cigaretu \u010dim spazite novinare? Takav stil \u017eivota danas je nespojiv s onim \u0161to se o\u010dekuje od nogometa\u0161a. Uzmimo Cristiana Ronalda kao najpoznatiji primjer – \u0161to ka\u017eete na taj prototip robotske discipline?<\/strong><\/p>\n A da, djeca mi taj video pokazuju (smijeh). Ma pu\u0161e i danas skoro svi, al’ skrive\u0107ki. Kako se ve\u017ee sve to – ako te netko vidi da pu\u0161i\u0161 il’ da pije\u0161, odma misle da ne trenira\u0161 dobro, da ti nije stalo. To nije istina. Ja sam \u017eivio za nogomet. To \u0161to sam volio zapalit ili tu i tamo ne\u0161to popit, to nema veze s time koliko sam dao nogometu. U dana\u0161njem vrhunskom sportu to, kao, ne dolazi u obzir. Ronaldo je krajnost, \u010dini mi se ba\u0161 isprogramiran, pazi valjda svaku stvar koji stavi u usta. Zbog toga traje du\u017ee, ima manje povreda, dobro izgleda. Sve je podredio nogometu i super igra, ali ima ne\u0161to robotski u tome. \u010cak mi se \u010dini da mu je i ljubav robotska. A nogometa\u0161 je isto \u010dovjek i toga se dobro sjetit.<\/p>\n Ima li danas u nogometnom vrhu prostora za nekoga tko nije discipliniran do te mjere?<\/strong><\/p>\n I Messi i Ronaldo su talentirani, ne samo disciplinirani. Sigurno da zbog discipline du\u017ee traju, dominiraju kako nitko nikad nije. Vi\u0161e ne\u0107e biti takvih igra\u010da, koji \u0107e toliko dugo trajati na top razini. To su ekstremi, nije odr\u017eivo. Imali smo drugog Ronalda koji je dominirao tri godine, i Ronaldinha tako\u0111er, i jednog Maradonu, to je puno realnije. Ja sam ipak romanti\u010dar i uvijek \u0107u re\u0107i – daj mi radije Ronalda starog i daj mi Ronaldinha. Ljudi vole vidjeti potez, vole ljepotu, vole da ih iznenadi\u0161. Po\u010deo je biti robotski nogomet, svi su jako spremni fizi\u010dki, ali dosta iskalkulirani, i onda iza\u0111u neki igra\u010di koji poka\u017eu ne\u0161to druga\u010dije i ve\u017eemo se uz njih. Tu je ipak Messi druga\u010diji od Ronalda, ima te ljepote. Da ne pri\u010damo uop\u0107e o pokojnom Maradoni, protiv kojeg sam igrao vi\u0161e puta. To su posebne emocije.<\/p>\n Kako je do\u0161lo do toga da se po\u010dnete baviti trenerskim poslom, kad se pojavila ta \u017eelja?<\/strong><\/p>\n Nisam nikad razmi\u0161ljao da \u0107u biti trener, a onda me Slaven Bili\u0107, s kojim sam bio dobar i koji mi je bio cimer u reprezentaciji, zvao da do\u0111em biti dio stru\u010dnog sto\u017eera. Rekao sam mu – daj bje\u017ei, ne \u017eelim se bavit time. Nekako me nagovorio. Tako je krenulo, prvo dobre kvalifikacije, pa dobro i na Europskom prvenstvu, pa ona nesre\u0107a protiv Turske\u2026 Nekako mi se svidio posao. I odjednom do\u0111e ponuda iz Crvene zvezde i dobijem privilegiju da kao prvi samostalni anga\u017eman vodim takav klub. Neki ljudi rade jako puno godina i tek onda do\u0111u vodit takav klub. To jest bila puno druga\u010dija Zvezda od one u kojoj sam igrao, bilo je puno problema, ali sve je to dobra \u0161kola i drago mi je zbog toga. Poslije je do\u0161ao Kayserispor, i reprezentacija Azerbejd\u017eana. Prihva\u0107ao sam ponude, poku\u0161avao stvari, napravio koliko sam mogao. Trenerska karijera je puno te\u017ea nego igra\u010dka, o puno vi\u0161e stvari mora\u0161 vodit ra\u010duna. Svi smo mi neki egoisti, ali ja volim taj nogomet, o\u0107u trenerski ne\u0161to da napravim i za du\u0161u.<\/p>\n \u010cesto ka\u017eete kako vam je u svemu va\u017ena podr\u0161ka familije. Kako su va\u0161oj \u017eeni i k\u0107erima padale sve te selidbe?<\/strong><\/p>\n To nema gre\u0161ke, to je sigurno. One su najve\u0107a podr\u0161ka koju imam, bez toga ne znam kakva bi mi bila karijera, ni \u017eivot op\u0107enito. Da bi i mu\u017e i \u017eena imali neku karijeru, va\u017ean je kvalitetan odnos, kompromis. Ja sam prezadovoljan, nadam se da je i moja supruga. Gdje god je bilo mogu\u0107e, familija je i\u0161la sa mnom. Nisu im lake bile sve te selidbe, ali mislim da su mi k\u0107eri puno nau\u010dile, br\u017ee sazrijevale. Mla\u0111a k\u0107er razmi\u0161lja o studiranju kriminalistike u Londonu, i sigurno je zbog ovakvog \u017eivota puno odva\u017enija oti\u0107i u London, nego da je \u017eivjela \u010ditav \u017eivot na jednom mjestu.<\/p>\n Kao trener Crvene zvezde posjetili ste i mamino selo Je\u017eevicu kraj \u010ca\u010dka. Tamo su zbog vas napravili pravi dernek, pozvali svira\u010de, pekli prase\u2026<\/strong><\/p>\n Malo je to selo, jedva tisu\u0107u ljudi. Tamo vole jako Zvezdu, do\u010dekali su nas svi u dresovima. Moja mama na\u017ealost nema puno familije, ni sestara ni bra\u0107e, tako da mi je tamo sve dalja rodbina. Ali rado sam ih vidio i odli\u010dno su me svi do\u010dekali.<\/p>\n Svugdje vas ljudi vole, u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu. \u0160to vi volite u tim gradovima?<\/strong><\/p>\n Nikad nisam imao nikakvih predrasuda i svugdje sam volio biti. Treba prvo re\u0107i da je svaki od tih gradova sasvim druga\u010diji nego \u0161ta je bio prije rata. Imam privilegiju da sam mogao \u017eivjeti u tim gradovima i \u0161ire. Sarajevo je humor i emocija, od prve jutarnje kave na kojoj je stalno neki smijeh, na tu\u0111i, ali i na svoj na\u010din. Kroz svu tu patnju, ljudi koji su \u017eivjeli u onom ludilu, koji su izvukli samo \u017eivu glavu, ali – \u017eiva glava i idemo dalje! Posebna du\u0161a je Sarajevo. Beograd je ogroman, prava metropola, ima druga\u010diji \u0161tih, poseban grad. Zagreb je mirniji, \u010dovjek se u njemu osje\u0107a sigurno, dobar je grad za familiju.<\/p>\n Da niste nogometa\u0161, \u0161to biste bili? Oko \u010dega ste jo\u0161 strastveni?<\/strong><\/p>\n Kao klinac sam razmi\u0161ljao da bi volio bit veterinar, u\u017eivao sam sa \u017eivotinjama. I sada imamo pet pasa u ku\u0107i. Brinemo o njima, volimo ih. \u017dena i ja obo\u017eavamo filmove. Radije gledam film doma, nego utakmicu. \u010cak i u lo\u0161em filmu u\u017eivam. Imamo opciju a) i opciju b) za gledanje. Prva opcija je od moje gospo\u0111e, a to su uvijek hororci. Sad mi je pri\u010dala za Squid Game, sve mi prepri\u010dava. Druga opcija je moja, to su akcioni trileri. Volim klasike, Morgan Freeman, Donald Sutherland, da ne govorimo Al Pacino i Robert de Niro.<\/p>\n Pro\u0161li ste u \u017eivotu i bolest i puno te\u0161kih izazova. \u0160to vam daje nadu?<\/strong><\/p>\n Dvije godine sam bio ba\u0161 bolestan i sve nakon toga mi je dosta light<\/em>. Rijetko se nerviram ili naljutim. Kad pro\u0111e\u0161 takve stvari malo stane\u0161 na loptu. Ja se jo\u0161 uvijek nadam da ima dobrih ljudi, u to vjerujem. Nadam se i da ima nade za ovu zemlju i za mlade, da \u0107e mo\u0107i ovde \u017eivjeti i raditi i biti sretni, \u0161to u ovom vremenu evidentno nije lako.<\/p>\n razgovarala Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedini zaslu\u017ean za moj povratak u Dinamo opet je bio moj otac. Nije pro\u0161lo dugo i upoznao sam i suprugu Vlatku, s kojom sada \u017eivim ve\u0107 23 godine i s kojom imam dvije k\u0107erke, i to je ispalo ono najva\u017enije u mom \u017eivotu<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3089,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-846","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Prosinecki2-scaled.jpg\")
Htio sam bit veterinar<\/h3>\n