Fotografija snimljena u sije\u010dnju 1937. prikazuje majku i sina na skijali\u0161tu Kranjske gore. Zatim, druga, na kojoj znati\u017eeljno pogledavaju u smjeru fotoaparata dok kora\u010daju zagreba\u010dkom Haulikovom ulicom. Stanuju u centru Zagreba, prvo u Gunduli\u0107evoj 48, potom u prizemlju u Ulici baruna Trenka, u gradu koji se tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a ubrzano naseljava. Umjetni\u010dka i \u017eurnalisti\u010dka scena itekako je vitalna, a fotografski kroni\u010dari grada postaju Vladimir Horvat i To\u0161o Dabac. Ali, ni desetlje\u0107e kasnije, majka i sin bit \u0107e mrtvi: lije\u010dnicu Mariju Vinski u kolovozu 1941. usta\u0161e su strijeljali na mjestu dana\u0161njeg zagreba\u010dkog spomen-parka Dotr\u0161\u010dina, a sin Miron pogiba na samom kraju rata, 1945. godine, kao pripadnik Narodnooslobodila\u010dke vojske.<\/p>\n
Kako su izgledale posljednje godine \u017eivota na\u0161e junakinje zasad ne\u0107emo doznati. Mo\u017eda tek naslutiti, nakon \u010ditanja knjige dnevni\u010dkih zapisa Marije Vinski, sastavljenih od ukupno osam bilje\u017enica pisanih od 1917. do 1934., koju je pod naslovom “Velik je misterij \u017eivota” objavila nakladni\u010dka ku\u0107a Disput. Knjigu su priredile povjesni\u010darke Lucija Bak\u0161i\u0107 i Magdalena Bla\u017ei\u0107 te uz potonju s njema\u010dkoga jezika transkribirale i prevele germanistice Martina Galovi\u0107 i Marija Skopljak. Naslovni misterij dnevnika nalazi se ve\u0107 tome \u0161to su ga njezine prire\u0111iva\u010dice slu\u010dajno otkrile me\u0111u dokumentima iz osobnog fonda knji\u017eevnika Augusta Cesarca (1893. \u2013 1941.), Marijinog kasnijeg partnera, kojeg su usta\u0161e strijeljali samo mjesec dana prije nje na, sva je prilika, istom mitskom strati\u0161tu Dotr\u0161\u010dine.<\/p>\n
Ro\u0111ena je kao Marjem Hollinger 12. velja\u010de 1899. u \u017eidovskoj obitelji uz dvije sestre i brata u tada\u0161njoj Bukovini, dijelu Austro-Ugarske Monarhije, a danas Ukrajine. Studirala je medicinu u Be\u010du, \u0161to rekonstruira u svojim zapisima: skicira predavanja, razglaba katkad na\u0161iroko o medicinskim pojmovima. Svijet se doima naprednim u ono vrijeme, razvijaju se patologija i psihijatrija. U opsesivnoj brizi za maj\u010dino zdravlje, naru\u0161eno gihtom, o\u010dnim trahomom i sivom mrenom, \u010dije lije\u010denje izaziva jake bolove, Marija se tro\u0161i kao kreda. “Odavno mi nije bliska kao majka, no to \u0161to osje\u0107am za tu, od patnje slomljenu \u017eenu, neizrecivo je”, zapisala je. S jedne strane sputana, a s druge zahvalna obitelji jer joj je ipak omogu\u0107ila \u0161kolovanje. No \u0161to je toliko privla\u010dno i misteriozno i koji je najsna\u017eniji motiv u dnevniku Marije Vinski?<\/p>\n
Post festum<\/em>, za prire\u0111iva\u010dice knjige to je Marijino obrazovanje. I ne toliko u smislu studija medicine, koliko u smislu opsesivnog \u010ditanja i usvajanja razli\u010ditih informacija. Marijin \u017eivot je uvjetovan knjigama koje \u010dita, nju knjige odgajaju, oblikuju stavove i mi\u0161ljenja. Tu su ruski klasici i filozofi, socijalizam i marksizam, zoologija i botanika. Marija literarni svijet poku\u0161ava prepoznati u fizi\u010dkom svijetu oko sebe, i kad se radi o odnosima mu\u0161karaca i \u017eena, o \u010demu tako\u0111er puno \u010dita, i kad prou\u010dava psihoanalizu u djelima tada jo\u0161 uvijek vitalnog Sigmunda Freuda. U vremenu izme\u0111u dvaju svjetskih ratova defiliraju vrlo \u017eivo glasoviti umjetnici tog doba poput violon\u010delistice Judith Bolor ili dramske glumice Tille Durieux.<\/p>\n \u010cini se katkad da je patos kojim se vodi pri pisanju, dokumentiraju\u0107i vlastiti \u017eivot u svijetu koji se raspada i sastavlja, usporediv sa svjetskom boli (Weltschmerz<\/em>). Mo\u017eda je tek rije\u010d o stilu i formi, jer dnevnici sna\u017eno isti\u010du poziciju subjekta koji se time mo\u017ee doimati i nesretniji nego \u0161to jest, \u0161to je na nekim mjestima indirektno nazna\u010dila i sama Vinski.<\/p>\n Pa ipak, dnevnik Marije Vinski, promatraju\u0107i jedan od njegovih rukavaca, \u010dini sasvim solidan prilog i za obiteljski smrtopis, jer u nepuna dva desetlje\u0107a pratimo i\u0161\u010deznu\u0107e jedne \u010ditave obitelji: prva je umrla njezina sestra Jeanette u studenome 1919., po svemu sude\u0107i od posljedica \u0161panjolske gripe. I sama Marija \u010desto dokumentira vlastitu fizi\u010dku i psihi\u010dku bol. Skora\u0161nje poznanstvo i brak s trgova\u010dkim putnikom Rudolfom Vinskim, kao i ro\u0111enje djeteta, ispunili su je po\u010detnim mirom. “Vjerujem mu, postoji smirenost, ljubav \u2013 ne zastra\u0161uju\u0107a, odbojna senzualnost”, napisala je. Zbog nje je Rudolf pre\u0161ao na \u017eidovsku vjeru.<\/p>\n “Prvi put osje\u0107am blizinu mu\u0161karca a da pritom u sebi ne osje\u0107am potrebu za bijegom”, zapisala je u martu 1923. godine. Premda sputana brakom i konvencijama, bdijenjem nad bole\u017eljivim djetetom, uklju\u010dena je koliko stigne u dru\u0161tveni \u017eivot me\u0111u lijevom gra\u0111anskom inteligencijom. Mu\u017eeva bolest i kona\u010dno smrt 1931., u njegovoj 43. godini, potaknut \u0107e je da zavr\u0161i studij.<\/p>\n “Dovoljno sam oskudijevala, patila, \u017eivjela pod pritiskom, hodala na prstima i uzimala u obzir tu\u0111a raspolo\u017eenja. Nisam to bila ja \u2013 \u017eelim sada \u017eivjeti!!!”, napisala je u rujnu 1931. Mada su bili na vi\u0161e na\u010dina bliski, Rudolf u njezinom intelektualnom razvoju i bilo kojem drugom ipak nije imao osobitu ulogu.<\/p>\n Upravo \u0107e joj Cesarec pomo\u0107i prebroditi Rudolfovu smrt. Ovako ga je opisala: “\u017divi za svoj spisateljstvo i svoje socijalisti\u010dke ideje \u2013 optimisti\u010dno usprkos pro\u017eivljenom i uvijek prijete\u0107em zato\u010deni\u0161tvu.” Marija Vinski voljela je planinariti. Na jednoj od fotografija prilo\u017eenih uz dnevnik tu je aktivnost dijelila s Cesarcem: sjede na klupi i poziraju, njegova ruka obujmila je njezina le\u0111a. Ne sumnja da je Cesarec za nju sidro \u017eivota i nade. Upoznaje se jo\u0161 bli\u017ee s marksizmom i socijalnim pitanjima. \u010cita \u00c9milea Zolu i Uptona Sinclaira, upoznaje se s Lenjinovom teorijom i praksom. Slu\u0161a predavanja o Hegelu i zapo\u010dinje vlastiti roman (smrt u obitelji, problem smrti, izme\u0111u ostalog, kao literarna gra\u0111a).<\/p>\n Marija je postala doktorica op\u0107e medicine u 35. godini; zapo\u0161ljava se u ambulanti, poslije osniva dje\u010dji vrti\u0107 i prodaje mu\u017eevu trgovinu bojama. U me\u0111uvremenu umiru joj majka i otac, samoubojstvo izvr\u0161ava bratova k\u0107er, dok sestra Berta \u017eivi u lo\u0161em braku. Marija \u017eeli nadoknaditi vrijeme koje je nesebi\u010dno \u017ertvovala za druge. Ovako pi\u0161e: “Nije sve u mome \u017eivotu bilo \u017ertva; bila je to slabost, barem ve\u0107im dijelom. Tra\u017eenje za\u0161tite. Djetinjstvo koje je bilo posve\u0107eno roditeljima, zatim mu\u0161karac i sada dijete? Gdje sam ja? Kada \u0107u postojati za sebe?”<\/p>\n S Cesarcem odr\u017eava prisnost i prijateljsku nje\u017enost. Poma\u017ee mu u prijevodu njegovog romana “Zlatni mladi\u0107”.<\/p>\n “Vjerujem da istinskom revolucionaru trebaju dvije stvari: smislena srd\u017eba zbog nepravednih uvjeta, koju treba podr\u017eati na\u0161iroko, i mora biti romanti\u010dar da bi mogao vjerovati u uspjeh”, razmi\u0161lja. “Nikada nisam bila nacionalist. (…) Dakle, gledam na to pitanje sa stajali\u0161ta klase, a ne rase. Ali \u010dudno: te sam no\u0107i shvatila da sam u ambulanti imala priliku upoznati proletarijat i malogra\u0111anstvo obiju rasa i \u2013 moja mi se nije vi\u0161e svidjela”, zapisala je pred kraj dnevnika.<\/p>\n Mo\u017eda se Marija Vinski previ\u0161e izlo\u017eila nakon Cesar\u010deve pogibije, a ni njezino \u017eidovsko porijeklo, makar je na kraju zajedno s Rudolfom pre\u0161la na kr\u0161\u0107anstvo, nije joj uspostavom NDH bilo sklono. Pa ipak, trebala je te 1941. oti\u0107i u Bosnu i Hercegovinu kao medicinska pomo\u0107 oboljelima od sifilisa, bila je na popisu lije\u010dnika, ali \u017eivotni misterij pobrinuo se za njezin tragi\u010dni dostojevskijevski kraj. Za razliku od velikog pisca, nije pomilovana ispred strelja\u010dkog voda. U bizarno sro\u010denom dosjeu stoji da je prijateljevala s poznatim komunistom Cesarcem. Osumnji\u010dena je tek za komunizam. Za nadati se da postoj i ostatak dnevnika i u njemu jo\u0161 pokoji detalj vi\u0161e o tome, do pred sami kraj.<\/p>\n \u017didovka, lije\u010dnica, ljevi\u010darka, \u017ertva usta\u0161kog re\u017eima. Marija Vinski.<\/p>\n pi\u0161e Dragan Grozdani\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Naslovni misterij dnevnika Marije Vinski nalazi se ve\u0107 tome \u0161to su ga njezine prire\u0111iva\u010dice slu\u010dajno otkrile me\u0111u dokumentima iz fonda Augusta Cesarca, Marijinog kasnijeg partnera, kojeg su usta\u0161e strijeljali samo mjesec dana prije nje na, sva je prilika, istom mitskom strati\u0161tu Dotr\u0161\u010dine<\/p>\n","protected":false},"featured_media":1807,"template":"","tags":[136],"atribut":[],"class_list":["post-864","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-portret"],"acf":[],"yoast_head":"\n