{"id":8689,"date":"2026-05-10T08:02:29","date_gmt":"2026-05-10T06:02:29","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/"},"modified":"2026-05-07T11:05:10","modified_gmt":"2026-05-07T09:05:10","slug":"ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/","title":{"rendered":"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice"},"content":{"rendered":"

Ksenija Marinkovi\u0107<\/strong> diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1988., potom ulazi u ansambl Zagreba\u010dkog kazali\u0161ta mladih, a od 2015. prvakinja je Drame Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Paralelno gradi bogatu filmsku i televizijsku karijeru \u2013 od filmova “Ustav Republike Hrvatske”, “S one strane” i “Da li ste videli ovu \u017eenu” do “Dnevnika Pauline P.”, kao i serija poput “Odmori se, zaslu\u017eio si” i “Lud, zbunjen, normalan”. Bez obzira volite li vi\u0161e kazali\u0161te, film ili televiziju, Kseniju ste zasigurno gledali.<\/p>\n

Dokumentarac “Svi vole Kseniju” Zinke Kiseljak<\/strong> iz 2023. to sa\u017eima bez puno obja\u0161njenja: njezine uloge ostaju, ali i dojam da iza njih ne stoji distanca kakvu bismo mo\u017eda o\u010dekivali od gluma\u010dke veli\u010dine. Sa Ksenijom smo razgovarali u donjogradskom kafi\u0107u \u2013 jedna pra\u0161njava zbog radova u stanu, druga ravno od zubara. Glamur smo ostavile za neki drugi intervju.<\/p>\n

“Tvorstavke” bile su va\u0161 prvi redateljski rad. Kako ste se uop\u0107e odlu\u010dili stati s druge strane dasaka?<\/strong><\/p>\n

Sasvim slu\u010dajno. Pomislila sam da imam dovoljno godina i iskustva da probam. Nazvala sam Marinu Vuj\u010di\u0107<\/strong> i dogovorile smo se da zajedno s Ivicom Ivani\u0161evi\u0107em<\/strong> napi\u0161e tekst, njih dvoje su ve\u0107 sura\u0111ivali na romanu “Otpusno pismo”. Pri\u010da prati dva para, sudarili smo razli\u010dite temperamente i generacije, malo Splita, malo Zagreba\u2026 i krenuli. Predstava teatra Moruzgva na kraju je igrala vi\u0161e od sto puta i bila ba\u0161 odli\u010dno primljena.<\/p>\n

Ove ste godine re\u017eirali kazali\u0161nu adaptaciju romana Bore \u0106osi\u0107a “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”, nagra\u0111enog NIN-ovom nagradom daleke 1969. godine. Za\u0161to ba\u0161 taj roman danas i koji su vam bili prvi problemi kad ste ga krenuli prevoditi na suvremenu scenu?<\/strong><\/p>\n

Bilo nam je jasno da moramo napraviti dramatizaciju koja pripada 21. stolje\u0107u. U romanu pripovjeda\u010devoj obitelji doslovno upadaju u stan, a danas se takve stvari doga\u0111aju druga\u010dije \u2013 kroz odluke i procese koje \u010desto ni ne vidi\u0161 izravno, i odjednom ostane\u0161 bez svega. Htjela sam to nekako prevesti u sada\u0161njost.<\/p>\n

Uveli smo strukturu triju obiteljskih ru\u010dkova: prvi je upoznavanje njihove obiteljske razbaru\u0161enosti, kako ih vidi mali Bora <\/strong>koji je i kroni\u010dar pri\u010de, drugi prolazi kroz ratove, od 1943., preko kasnijih lomova pa do Domovinskog rata, a tre\u0107i ru\u010dak se doga\u0111a danas, kada im dolazi obavijest o delo\u017eaciji, izvla\u0161tenju.<\/p>\n

“\u017divot u porodici li\u010dio je na nekakav film uzbudljiv, neobi\u010dan, povremeno potpuno dosadan\u2026”, pi\u0161e \u0106osi\u0107. Kako ta ideja obitelji kao niza svakodnevnih, \u010desto nespojivih doga\u0111aja funkcionira danas na sceni?<\/strong><\/p>\n

Dramaturgiju predstave radila je Kristina Kegljen<\/strong> i odlu\u010dili smo se, primjerice, da dio romana koji govori o \u0161pijunima ostane vi\u0161e kao osje\u0107aj nego konkretna pri\u010da, \u010dlanovi obitelji ne znaju tko ih promatra ni tko im je neprijatelj. To je samo obi\u010dna obitelj koja poku\u0161ava \u017eivjeti i dr\u017eati se zajedno. Na kraju, kad ostanu bez stana, njihov odlazak ostaje otvoren, ne znamo gdje odlaze, kao da ih taj vanjski svijet jednostavno proguta, a obitelj vi\u0161e nije sigurno mjesto kakvo je nekad bila.<\/p>\n

Darija Knez u predstavi igra Tetke, jednu Zagrep\u010danku, drugu Beogra\u0111anku i u sekundi prelazi iz jednog jezika u drugi. Kako ste do\u0161li do te dvostruke uloge?<\/strong><\/p>\n

Ispalo je zapravo sasvim slu\u010dajno jer je jedna glumica otkazala pa je Darija <\/strong>preuzela obje uloge i fantasti\u010dno to iznijela. Kroz proces smo shvatili da nema smisla sve svoditi na jedan jezik \u2013 kao \u0161to ni na\u0161e obitelji ne funkcioniraju tako. Netko govori zagreba\u010dki, netko vojvo\u0111anski, i to nam je bilo prirodno. Nismo se ograni\u010davali ni na hrvatski ni na srpski jezik, svatko je govorio kako mu do\u0111e. Na kraju je ispalo kao mali presjek prostora u kojem \u017eivimo.<\/p>\n

Sjest \u0107emo na trenutak u vremeplov i vratiti se u osamdesete i va\u0161 dolazak iz Virovitice na studij. Kako pamtite Zagreb osamdesetih?<\/strong><\/p>\n

Do\u0161la sam studirati 1984., a diplomirala sam 1988., i stvarno su to bile najbolje godine. Imala sam osje\u0107aj da je Zagreb centar svijeta. Sve sam otkrivala, Saloon, Zve\u010dku, Kulu\u0161i\u0107. U isto vrijeme ZKM je dobio novu veliku scenu, a Vjeran Zuppa<\/strong>, Paolo Magelli<\/strong> i tada\u0161nji ravnatelj Mladen Ivekovi\u0107<\/strong> odlu\u010dili su obnoviti ansambl i dovesti puno mladih ljudi, pa sam se ve\u0107 1989. zaposlila. Kao mladi ansambl dobili smo sjajne redatelje i bili potpuno zaljubljeni u kazali\u0161te, prakti\u010dki nismo izlazili iz njega.<\/p>\n

U ZKM-u je 1992., usred rata, nastao “Magic and Loss” po Brucknerovu tekstu u re\u017eiji Eduarda Milera \u2013 predstava o izgubljenoj generaciji nakon Prvog svjetskog rata. Kakva su va\u0161a sje\u0107anja na rad u ZKM-u devedesetih?<\/strong><\/p>\n

I tijekom ratnih godina, ali i poslije, ansambl se jako dr\u017eao na okupu. Pazilo se da svatko dobije dobar komad posla, da se razvija sva\u010dija karijera, da svi igraju i velike i one manje uloge, to se radilo dosta sustavno. “Magic and Loss” je za na\u0161u generaciju bila va\u017ena predstava. Bavila se depresijom i izgubljenim mladim ljudima, danas bismo to mo\u017eda nazvali nekim dark empath<\/em> senzibilitetom.<\/p>\n

Ska\u010demo u 2010. godinu, kad u ZKM-u nastaje “Gara\u017ea” u re\u017eiji Ivice Buljana, predstava s TBF-om, s kojom ste oti\u0161li sve do New Yorka i igrali u teatru La MaMa. Kako pamtite taj projekt i iskustvo izlaska na neku sasvim novu scenu?<\/strong><\/p>\n

Svi smo bili u raju ve\u0107 kad smo \u010duli da \u0107emo raditi predstavu s TBF-om. Od po\u010detka je bilo jasno da to ne\u0107e biti klasi\u010dna predstava, nego ne\u0161to sirovo, gotovo filmsko, sa \u017eivim bendom. U New Yorku smo proveli vi\u0161e od dvadeset dana i igrali u rasprodanoj La MaMi. To je bilo ne\u0161to o \u010demu smo osamdesetih i devedesetih samo slu\u0161ali, a odjednom smo to stvarno \u017eivjeli, hodali ulicama New Yorka koje smo ve\u0107 znali iz filmova na kojima smo odrastali.<\/p>\n

Dvije godine bili ste asistentica Kre\u0161imiru Dolen\u010di\u0107u na diplomskoj klasi na Akademiji. Kako je bilo vratiti se na ADU, ovaj put s druge strane?<\/strong><\/p>\n

Kad se vrati\u0161 na ADU, ima\u0161 osje\u0107aj kao da nisi nikad ni oti\u0161ao: sve ti je poznato i pomalo zamrznuto u vremenu, samo su detalji malo druk\u010diji. Studentima mo\u017ee\u0161 pomo\u0107i oko uloga, mo\u017ee\u0161 izvu\u0107i iz njih ono \u0161to ih najbolje predstavlja, ali ne mo\u017ee\u0161 im konkretnije pomo\u0107i, na\u0107i posao niti i\u0161ta garantirati.<\/p>\n

I meni su govorili da pravi rad na sebi po\u010dinje tek nakon Akademije, ali to u ranim dvadesetima ne shva\u0107a\u0161 ozbiljno, misli\u0161 da si genijalac ve\u0107 jer si upisao Akademiju. Treba vremena da shvati\u0161 kakav si glumac. Ja sam uvijek htjela raditi sve: od lutkarskih i dje\u010djih predstava do televizije i filma. Va\u017eno mi je mijenjati medije jer te to zapravo dr\u017ei otvorenim i nitko te ne mo\u017ee lako strpati u jednu ladicu.<\/p>\n

\"\"
Ksenija Marinkovi\u0107 (Foto: Robert Ani\u0107\/PIXSELL)<\/figcaption><\/figure>\n

Rekli ste da je za gluma\u010dki ego ponekad dobro vratiti se dje\u010djim predstavama i nakon primjerice u \u010cehovu, igrati \u2013 gljivu.<\/strong><\/p>\n

Tako je. Kad radi\u0161 velike, ozbiljne uloge, jako je dobro vratiti se igri, gotovo kao dijete. Tu gluma i po\u010dinje, u kreativnosti i zabavi. U ZKM-u sam igrala i u dje\u010djim predstavama i to mi je bilo super iskustvo.<\/p>\n

U HNK dolazite 2015. i radite niz predstava prema suvremenoj knji\u017eevnosti. Kako vam je igrati takve tekstove?<\/strong><\/p>\n

Da, radili smo stvarno sjajne stvari, od Murakamija<\/strong> i Ferrante<\/strong> do Ernaux<\/strong> pa “Ciganin, ali najljep\u0161i” prema Kristianu Novaku<\/strong> i veliki hit “Tri zime” Tene \u0160tivi\u010di\u0107<\/strong>. To su sve jaki, suvremeni tekstovi.<\/p>\n

Kakvi ste kao \u010ditateljica?<\/strong><\/p>\n

Kao i u svemu u \u017eivotu, po fazama. \u010citam sve \u0161to mi do\u0111e pod ruku, tijekom pandemije sam, recimo, dosta \u010ditala filozofiju i psihologiju, a evo recentno mogu spomenuti i “Tonija” Rumene Bu\u017earovske<\/strong>. Onda u\u0111em u fazu zasi\u0107enja pa samo gledam serije. I tako ukrug.<\/p>\n

Sada ste u fazi serija?<\/strong><\/p>\n

Da, u streaming<\/em> fazi. Ne idem spavati dok ne pogledam sve pa izbjegavam serije s puno sezona jer i ovako do\u010dekam jutro pred ekranom. Sve sam pogledala, od “Naslje\u0111a” do “Sto godina samo\u0107e” i “Bijelog lotusa”.<\/p>\n

Odlazite li u kino?<\/strong><\/p>\n

Idem u kino, volim podr\u017eati doma\u0107i film. Nedavno sam, recimo, s gu\u0161tom pratila reakcije publike na “Svadbu”, koja je stvarno napravila fantasti\u010dan uspjeh.<\/p>\n

Bila sam nedavno u Sarajevu na Female Art Rising Festivalu i tamo gledala dva sjajna filma njema\u010dke redateljice Marije Schrader<\/strong> \u2013 “She Said”, o novinarkama koje su razotkrile Weinsteina<\/strong>, i “I\u2019m Your Man”, o eksperimentu \u017eivota s humanoidnim robotom.<\/p>\n

\u0160to vam je ba\u0161 gu\u0161t gledati?<\/strong><\/p>\n

Kao gledateljica sam dosta naivna, volim stvarno sve \u017eanrove, od SF-a i akcije do trilera, drama, romanti\u010dnih komedija i alternativnih filmova. Jedino horore ne mogu uvijek gledati. Imam faze kad mi se uklju\u010di taj profesionalni “poreme\u0107aj” pa gledam kriti\u010dnije, ali uglavnom naivno i otvoreno u\u017eivam u svemu.<\/p>\n

Na splitskom Pri\u010diginu 2018., u razgovoru koji je moderirao pokojni Renato Bareti\u0107 pod naslovom “\u017dena, majka, glumica”, na\u0161alili ste se da ste jedno vrijeme bili “sveop\u0107a mama”. U kojem ste periodu igrali ba\u0161 mame?<\/strong><\/p>\n

To je bio period negdje od 2016. nekoliko godina \u2013 igrala sam mame posvuda. U kazali\u0161tu u “Tri zime”, pa u “Ljudima od voska” mamu malog Nemanje\u2026 Prije toga sam \u010desto igrala medicinske sestre, valjda sam taj tip (smijeh), \u017eena iz naroda. Ipak, bile su tu stvarno razli\u010dite uloge.<\/p>\n

U dokumentarnom filmu “Svi vole Kseniju” provla\u010di se taj “narodski” moment. Ljudi vas do\u017eivljavaju kao svoju. U isto vrijeme, glumice koje jasno iznose stavove \u010desto brzo dobiju etikete, koje ste, rekla bih, vi uspjeli donekle izbje\u0107i. Kako to balansirate?<\/strong><\/p>\n

U \u017eivotu sam stvarno htjela izbje\u0107i zamku pretjeranog eksponiranja. Paralelno, iskreno mislim da nam svima fali vi\u0161e razgovora i rasprave, a manje napadanja. Kad se ide po jednoj pravocrtnoj liniji, to lako odvede u zastranjenja \u2013 \u017eivot nije tako jednostavan. Moj je stav da se sve mo\u017ee propitivati i o svemu razgovarati, to je uostalom i dio gluma\u010dkog posla.<\/p>\n

S druge strane, ponekad si i sama zamjerim \u0161to nisam direktnija, ali mislim da jedna osoba ne mora voditi sve bitke. Va\u017eno mi je da svijet ne postane suh, mjesto u kojem svi imaju \u010dvrst i javan stav o svemu i sva\u010demu, bez mogu\u0107nosti dijaloga.<\/p>\n

Nina Violi\u0107 u dokumentarcu izjavljuje da ste Pavle Vuisi\u0107 regionalne scene. Svi\u0111a li vam se ta usporedba?<\/strong><\/p>\n

Meni vi\u0161e od toga ne treba.<\/p>\n

Postoji li neki trenutak ili neka uloga nakon koje ste osjetili da ste postali poznati?<\/strong><\/p>\n

Zapravo sam postala prepoznatljiva dosta rano, igrala sam u Histrionima, radila puno TV drama, putovala s kazali\u0161tem i ljudi su me brzo po\u010deli prepoznavati. I iskreno, to me pomalo u\u017easavalo. Nisam osoba koja zna ili \u017eeli igrati igru zvijezde, to mi nije prirodno. Znam koliko vrijedim, ali nemam potrebu s tim trgovati. Ima puno ljudi koji vrijede, i uvijek mi je bilo va\u017enije da ljudi pamte moje uloge nego \u0161to obla\u010dim i kuham.<\/p>\n

\"\"
Ksenija Marinkovi\u0107 (Foto: Robert Ani\u0107\/PIXSELL)<\/figcaption><\/figure>\n

Koji je bio prvi film koji ste snimili?<\/strong><\/p>\n

“Krvopijci” Dejana \u0160orka<\/strong> iz 1989. godine. Rije\u010d je o horor-komediji u kojoj je Maro Martinovi\u0107<\/strong> glumio vampira u Zagrebu.<\/p>\n

Bome ste bili ispred svog vremena, vampirski film osamdesetih. Jesu li vam filmske nagrade, poput Zlatne Arene, donijele vi\u0161e anga\u017emana?<\/strong><\/p>\n

S filmskim ulogama iskreno sve ide u valovima, puno snimate pa imate pauzu i tako u krug. Dolazile su uloge, ali nikad nisam imala neka velika o\u010dekivanja od svoje filmske karijere u tom smislu, \u0161to do\u0111e, a da mi se svi\u0111a i da je raznoliko, dobro je do\u0161lo.<\/p>\n

Kako danas izgleda regionalna filmska scena iz va\u0161e perspektive?<\/strong><\/p>\n

Funkcionira kroz projekte i koprodukcije, \u010desto sudjeluje vi\u0161e zemalja pa je to ve\u0107 prava matematika, kako zatvoriti financiranje. Znalo se dogoditi da, recimo, u Trstu snimam scene koje se doga\u0111aju u Splitu jer koprodukcijski uvjeti tra\u017ee da se dio snimanja odradi u drugoj zemlji. To su ta pravila igre.<\/p>\n

Koliko vam je zahtjevno prebacivanje iz filmske uloge u kazali\u0161nu i obratno?<\/strong><\/p>\n

Nije, to je kao da imate dva paralelna svemira u glavi. Predstava uvijek ostaje negdje zapisana, u nekom unutarnjem folderu. A kad zavr\u0161im filmsku ulogu, na neki na\u010din je izbri\u0161em. Mislim da je to va\u017eno za zdravlje, ne vezati se previ\u0161e i predugo za uloge, nego o\u010distiti prostor za nove stvari.<\/p>\n

Koliko kao glumica uop\u0107e mo\u017eete zamisliti kako \u0107e film na kraju izgledati dok ga snimate, imate li jasnu sliku?<\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee\u0161 naravno osjetiti u kojem se stilu igra, je li to suhi realizam, komedija, ne\u0161to poetsko, ne\u0161to almod\u00f3varovsko\u2026 Ovisi kako redatelj nosi svoj svijet i to se prepozna. U tom smislu zna\u0161 \u0161to radi\u0161, ali nikad zapravo nisi siguran kako \u0107e film na kraju izgledati jer dosta ovisi i o monta\u017ei.<\/p>\n

Nakon uspjeha filmova poput “Svadbe” i jo\u0161 nekoliko recentnih naslova, imate li dojam da se mijenja ona stara percepcija da se doma\u0107i film ne gleda i da je samo rije\u010d o depresivnim ratnim naslovima?<\/strong><\/p>\n

Stvarno se nadam da da. Hrvatska kinematografija oduvijek je bila autorska, \u010desto je redatelj i scenarist, i to nikada nije bila industrija koja radi po nekoj \u0161pranci. Uostalom, imamo sjajnih filmova.<\/p>\n

\u010cetiri ste godine bili predsjednica Hrvatskog dru\u0161tva filmskih djelatnika. Kako je to iskustvo izgledalo iznutra?<\/strong><\/p>\n

To je zapravo kombinacija sindikalnog i umjetni\u010dkog posla, s jedne strane bavi\u0161 se pravima ljudi koji rade u filmskoj industriji, a s druge si dio koordinacije strukovnih udruga koje kroz vije\u0107e HAVC-a iznose prijedloge i zahtjeve. Jedno vrijeme smo, primjerice, poku\u0161avali pregovarati s HRT-om da vi\u0161e podr\u017eava doma\u0107e scenariste i film. Radi se na novom cjeniku jer su filmovi jako skup sport, a cijene svega su nakon korone oti\u0161le u nebo. U Europskoj uniji recimo prosje\u010dni film danas ko\u0161ta tri milijuna eura. Film koji si nekada mogao snimiti kod nas za 800.000 eura danas ko\u0161ta vi\u0161e nego duplo.<\/p>\n

Jeste li bili me\u0111u onima koje je smetalo okupljanje mladih ispred HNK-a nakon korone, kad su mjere popustile?<\/strong><\/p>\n

Ma kakvi, meni je to bilo fenomenalno \u2013 ta potreba mladih da se opet okupe i dru\u017ee. A i sam period korone mi je, iskreno, osim stra\u0161an bio i zanimljiv. Bila sam kod ku\u0107e, mogla sam promatrati \u0161to se doga\u0111a, kako se sve odjednom digitalizira, kako se grad pro\u010distio bez toliko automobila\u2026 kao da smo na trenutak svijet gledali nekim drugim o\u010dima.<\/p>\n

Na \u010demu trenuta\u010dno radite i kako vam je danas raditi u instituciji poput HNK-a?<\/strong><\/p>\n

Nedavno sam bila u Sarajevu jer imam manju ulogu u nastavku filma “Quo Vadis, Aida?” Jasmile \u017dbani\u0107<\/strong>, a na ljeto snimam “Osmi mart” sa Sr\u0111anom Dragojevi\u0107em<\/strong>, po pri\u010di Rumene Bu\u017earovske.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de rada u HNK-u, u ZKM-u sam bila 26 godina i u jednom trenutku mi je trebala promjena, osjetila sam zamor, igrala puno predstava i htjela vidjeti kako je iza \u0107o\u0161ka. HNK je velika ku\u0107a s tri ansambla, funkcionira kao ozbiljna ma\u0161ina, super mi je danas raditi u takvom velikom sustavu. Trenuta\u010dno igram u “Zlo\u010dinu i kazni”, “Genijalnoj prijateljici”, “Nestajanju” i “Ciganinu”, a za jesen pripremamo nove predstave.<\/p>\n

Gdje danas pronalazite nadu?<\/strong><\/p>\n

Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice, ljudi koji ne\u0161to zajedno rade. Odrasla sam u kazali\u0161tu i mislim da ne postoji ni\u0161ta bolje od timskog rada. Nedavno sam gledala dokumentarac Jasmile \u017dbani\u0107 “Blum”, kao i emisiju “Nedjeljom u 2” sa Snje\u017eanom K\u00f6pruner<\/strong>, koja vodi proizvodnju i okuplja veliki kolektiv. Takvi ljudi i takve zajednice mi daju nadu, briga o zajednici u kojoj se razvijamo zajedno, ali i kao pojedinci, u kojoj proizvodimo i ma\u0161tamo. Meni to poma\u017ee da pre\u017eivim.<\/p>\n

razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nisam osoba koja zna ili \u017eeli igrati igru zvijezde, to mi nije prirodno. Znam koliko vrijedim, ali nemam potrebu s tim trgovati. Ima puno onih koji vrijede, i uvijek mi je bilo va\u017enije da ljudi pamte moje uloge nego \u0161to obla\u010dim i kuham<\/p>\n","protected":false},"featured_media":8683,"template":"","tags":[29,173],"atribut":[15],"class_list":["post-8689","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju","tag-intervju-2-hr","atribut-izdvojeno-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\nKsenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Nisam osoba koja zna ili \u017eeli igrati igru zvijezde, to mi nije prirodno. Znam koliko vrijedim, ali nemam potrebu s tim trgovati. Ima puno onih koji vrijede, i uvijek mi je bilo va\u017enije da ljudi pamte moje uloge nego \u0161to obla\u010dim i kuham\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1701\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"13 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/\",\"name\":\"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/05\\\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2026-05-10T06:02:29+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/05\\\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2026\\\/05\\\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1701,\"caption\":\"Ksenija Marinkovi\u0107 (Foto: Robert Ani\u0107\\\/PIXSELL)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Nisam osoba koja zna ili \u017eeli igrati igru zvijezde, to mi nije prirodno. Znam koliko vrijedim, ali nemam potrebu s tim trgovati. Ima puno onih koji vrijede, i uvijek mi je bilo va\u017enije da ljudi pamte moje uloge nego \u0161to obla\u010dim i kuham","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","og_image":[{"width":2560,"height":1701,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"13 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/","name":"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg","datePublished":"2026-05-10T06:02:29+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Marinkovic1_Robert-Anic-scaled.jpg","width":2560,"height":1701,"caption":"Ksenija Marinkovi\u0107 (Foto: Robert Ani\u0107\/PIXSELL)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/ksenija-marinkovic-nadu-mi-u-ovom-ludom-svijetu-daju-male-zajednice\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Ksenija Marinkovi\u0107: Nadu mi u ovom ludom svijetu daju male zajednice"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/8689","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8683"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8689"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8689"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=8689"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}