– Ponekad se doga\u0111aju zahvaljuju\u0107i prilikama koje otvaraju me\u0111unarodne mre\u017ee ili EU projekti. Ponekad iz vrlo prakti\u010dne potrebe da se udru\u017ee financijski i produkcijski resursi. Ponekad iz solidarnosti prema kolegama i \u017eelje da se podr\u017ei rad u drugom kontekstu. A ponekad, naravno, iz umjetni\u010dkog interesa i potrebe za susretom. Mislim da je plesna zajednica dobra u autorefleksiji i postavljanju pitanja: \u0161to plesu treba? To je pitanje koje se uvijek vra\u0107a, i odgovori se prilago\u0111avaju ovisno o dru\u0161tvenim i politi\u010dkim okolnostima. Prepreke se rijetko rje\u0161avaju jednom zauvijek, \u010de\u0161\u0107e ih se premo\u0161\u0107uje privremenim modelima suradnje, uporno\u0161\u0107u i me\u0111usobnim povjerenjem \u2013 obja\u0161njava na\u0161a sugovornica.<\/p>\n
Njen krovni kolektiv je Antisezona, u kojem s umjetnicama Sonjom Pregrad<\/strong>, Ivom Nerinom Sibilom<\/strong>, Silviom Marchig<\/strong> i Sindri U\u010du<\/strong> razvija cjelogodi\u0161nji program prezentacije i kontekstualizacije suvremenog plesa i srodnih praksi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. To je, kako ka\u017ee, prostor kontinuiranog rada, brige, razmjene i promi\u0161ljanja plesa kroz feministi\u010dku i interdisciplinarnu optiku. Tu je jo\u0161 i kolektiv oko Improspekcija \/ PoslijeSvijeta, festivala koji postoji ve\u0107 20 godina, a koji uz Sonju i Teu \u010dine umjetnici Marko Guti\u0107 Mi\u017eimakov<\/strong> i Dora Brkari\u0107<\/strong>.<\/p>\n – Taj je festival va\u017ean kao mjesto susreta razli\u010ditih poetika i formata, ali i kao prostor dugog trajanja, \u0161to je danas rijetkost. Trenutno u okviru Horizon projekta radim sa umjetnicima i istra\u017eiva\u010dima Zrinkom U\u017ebinec<\/strong>, Lukom \u0160vajdom<\/strong> i Anom Letuni\u0107<\/strong> na pitanjima metodologija umjetni\u010dkog pristupa arhivu, sabiranja materijala i politi\u010dnosti arhivskih procesa. Uz nabrojene, dio sam jo\u0161 raznih stalnih ili efemernih zajednica koje su eksperimentalne, izvedbene ili anga\u017eirane. Ples je uvijek u relaciji, i za mene bavljenje plesom uvijek zna\u010di misliti o drugima i raditi s drugima. Zato su kolektivi, suradnje i mre\u017ee va\u017ene ne samo kao produkcijski modeli, nego kao na\u010dini zajedni\u010dkog mi\u0161ljenja i zajedni\u010dkog opstanka \u2013 napominje Tea.<\/p>\n Zajedno s vi\u0161e kolegica i kolega s biv\u0161ih jugoslavenskih prostora Tea je 2024. postavila izlo\u017ebu u zagreba\u010dkom MSU-u “Ples, otpor, (ne)rad. Kulturni, politi\u010dki i umjetni\u010dki aspekti plesa za vrijeme i nakon Jugoslavije”. Na izlo\u017ebi su bili prikazani materijali koji svjedo\u010de o radu i djelovanju vi\u0161e od stotinu umjetnika i umjetni\u010dkih kolektiva, kao i teoreti\u010dara i mislilaca koji su bilje\u017eili dru\u0161tvene, kulturne, umjetni\u010dke i politi\u010dke transformacije plesnog tijela i plesnog rada.<\/p>\n Izlo\u017eba je, govori Tea, proiza\u0161la iz \u010detverogodi\u0161njeg rada u okviru projekta (Non)Aligned Movements, koji je provodila regionalna mre\u017ea Nomad Dance Academy, a \u010dine je partneri iz Slovenije, Srbije, Sjeverne Makedonije i Hrvatske.<\/p>\n Projekt je bio usmjeren na ja\u010danje suvremenog plesa u regiji kroz istra\u017eivanje i o\u010duvanje naslje\u0111a, razvoj budu\u0107ih uvjeta rada te kriti\u010dku refleksiju o dru\u0161tvenoj ulozi plesa danas. Zanimljivo je da je sam proces zapo\u010deo izgradnjom digitalnog arhiva NADA \u2013 (Non)Aligned Dance Archive te prikupljanjem gra\u0111e iz koje su paralelno nastajali izlo\u017eba i publikacija Bodies of Dance: Aspects of Dance as Cultural, Political, and Art Work in Yugoslavia and After.<\/p>\n – Kustoska odluka bila je da izlo\u017eba ne predstavlja kona\u010dni pregled povijesti plesa, nego je zami\u0161ljena kao radni materijal, otvoreni prijedlog \u010ditanja zajedni\u010dkog prostora. Umjesto linearnog pregleda, ponudili smo problemski okvir kroz teme feminizma, roda i \u017eudnje, samoorganizacije, rada, transgresije i politi\u010dnosti tijela, pri \u010demu nam je bilo va\u017eno da svaka dr\u017eava sudionica dobije ravnopravan reprezentativni prostor u postavu izlo\u017ebe. Za mene je mo\u017eda najva\u017eniji rezultat projekta \u010dinjenica da smo se bavili proizvodnjom znanja o polju koje je \u010desto slabo institucionalno vidljivo te izmi\u010de dominantnim modelima bilje\u017eenja i arhiviranja. Ovim projektom poku\u0161ali smo afirmirati i rad koji ostaje nevidljiv: probe, odnose, edukaciju, samoorganizaciju, uvjete nastanka rada. U tom smislu, projekt nije zavr\u0161io zatvaranjem izlo\u017ebe nego se nastavlja kroz nove upise u arhiv, nova \u010ditanja i nove suradnje \u2013 poja\u0161njava kustosica.<\/p>\n A kada je rije\u010d o tome koja dru\u0161tvena pitanja su posljednjih godina (ili decenija) u sredi\u0161tu umjetni\u010dkog propitivanja u oblasti suvremenog plesa kod nas, Tea napominje da su to osje\u0107aj diskontinuiteta, stvaranja i prijenosa znanja te rada i uvjeta rada. I kao \u0161to je prethodno re\u010deno, sve to proizlazi iz nestabilnih izvora financiranja, izostanka ozbiljnih, dugoro\u010dnih infrastrukturnih strategija i podr\u0161ke te kulturnih politika koje misle ples.<\/p>\n – Nedostaju adekvatni prostori za svakodnevni rad plesa\u010da, autonomne institucije koje bi se sustavno bavile istra\u017eivanjem plesa i arhiviranjem, kao i stabilna institucionalna reprezentacija samog polja. Plesna scena se tim pitanjima bavi ve\u0107 dugo, ne samo kroz umjetni\u010dke radove nego i kroz diskurzivne, participativne, organizacijske i zagovara\u010dke prakse. Razvijali su se razli\u010diti modeli samoorganizacije, mre\u017ee solidarnosti, platforme i paralelne strukture koje poku\u0161avaju nadomjestiti ono \u0161to javni sustavi ne osiguravaju. Upravo zato ples, mo\u017eda vi\u0161e od ostalih disciplina i umjetni\u010dkih polja, \u010desto proizvodi znanje ne samo o izvedbi, nego i o tome kako zajedni\u010dki raditi, dijeliti resurse i opstajati u nesigurnim uvjetima \u2013 tvrdi Tea Kantoci.<\/p>\n Njena kolegica i suradnica Anna Javoran<\/strong> govori da financijska institucionalna podr\u0161ka dolazi poglavito kroz razne natje\u010daje Ministarstva kulture i medija, Ureda za kulturu Grada Zagreba te organizacije Kultura Nova. Me\u0111utim, institucionalna podr\u0161ka u vidu prostora, imaginiraju\u0107i utopijsku poroznost odnosa van-institucionalne i institucionalne scene, u velikoj ve\u0107ini slu\u010dajeva izostaje, nagla\u0161ava Anna.<\/p>\n – Zna\u010dajno je istaknuti natje\u010daj poput onog za podr\u0161ku suvremeno-plesnom stvarala\u0161tvu (kroz istra\u017eivanja i me\u0111unarodnu mobilnost) te natje\u010daj Grada Zagreba usmjerenog prema mladima do 35 godina, koji pru\u017eaju okvir izvedbenoj sceni da misli svoje djelovanje van isklju\u010divo produkcije umjetni\u010dkog sadr\u017eaja. Ovakva podr\u0161ka prema odr\u017eivom i postepenom radu i otkrivanju svojih interesa nije svugdje prezentna u regiji. Neophodno za na\u0161 rad bi bilo da bude vi\u0111en i vidljiv \u2013 poja\u0161njava ona.<\/p>\n Anna je ina\u010de u Zagreb dospjela iz Novog Sada. U glavni grad Hrvatske do\u0161la je 2016. godine kao studentica, pa je tu i ostala zbog boljih radnih uvjeta. Radi kao koreografkinja, izvo\u0111a\u010dica i dramaturginja uglavnom na nezavisnoj sceni uz povremene radne izlete u institucionalna kazali\u0161ta. Kao frilenserka sa statusom samostalne umjetnice, rad temelji na honorarnom, projektno orijentiranom radu koji obuhva\u0107a ili radove koje inicira sama ili one u koje je pozvana kao suradnica u razli\u010ditim ulogama. Na ovaj na\u010din, poja\u0161njava, postaje dio razli\u010ditih suradni\u010dkih mre\u017ea. Iako ne djeluje unutar odre\u0111enog kolektiva, \u010dlanica je Centra za dramsku umjetnost – organizacije koja od 1995. na bitne na\u010dine doprinosi izgradnji suvremeno-izvedbenih diskursa na ovim prostorima, a koja u recentnim godinama slu\u017ei kao platforma, administrativna i produkcijska podr\u0161ka idejama, radovima i inicijativama svojih \u010dlanica.<\/p>\n Razgovaraju\u0107i o nevidljivoj ekonomiji rada u kulturi, pitali smo Annu kako se, uz poveliki entuzijazam, realizira konkretna plesna predstava.<\/p>\n Ona primje\u0107uje da njena generacija kolegica i kolega umjetni\u010dki, ali i radni\u010dki stasa uz veliku svijest oko uvjeta rada te beskompromisnost u valorizaciji svog rada, ulo\u017eenog vremena i napora. Dodaje da se na toj beskompromisnosti jo\u0161 uvijek radi. A iako njihovi odnosi nisu institucionalizirani, mre\u017ee kolegijalnosti se me\u0111u njima, nezavisnim umjetnicima, kao suradnicima, voditeljima projekata, “poslodavcima” i “radnicima” definitivno njeguju.<\/p>\n – Ono \u0161to projektna logika i njena temporalnost (uz pitanje \u017eivotne egzistencije) ne njeguju je upravo entuzijazam. Logika ukalupljivanja, uklopljavanja, godi\u0161njeg izra\u010dunavanja i prera\u010dunavanja zasjenjuje obzor \u017eelja, projekcija, ma\u0161te, budu\u0107nosti, kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini. Kao ve\u0107 premorena generacija koja je naizgled prevazi\u0161la romantizaciju ambicije i zanosa, svakako se puno pitamo za\u0161to, \u010demu, kome radimo to \u0161to radimo \u2013 ka\u017ee Anna.<\/p>\n Uprkos svemu, isti\u010du se primjeri dugoro\u010dnih saradnji, a jedan od takvih je, govori Anna, kolektiv Pokretnica iz Novog Sada. Izgra\u0111en na entuzijazmu, suradnji, prevazila\u017eenju prostornih i financijskih (ne)uvjeta, na svom festivalu, koji \u0107e uskoro imati deseto izdanje, vi\u0161e puta su ugostili koreografkinje iz Hrvatske, njihove radove i radionice. Na\u0161a sugovornica podsjetila je na posebno te\u017eak polo\u017eaj svojih kolega u Srbiji.<\/p>\n – U svjetlu dosad nevi\u0111enih represivnih politi\u010dkih mjera prema srpskoj nezavisnoj kulturnoj sceni bitno je prepoznati nesimetri\u010dne strukture podr\u0161ke te resurse koje mo\u017eemo mobilizirati u \u010dinove solidarnosti \u2013 pogotovo kada na\u0161e kolegice ne mogu ra\u010dunati na podr\u0161ku njihovih mati\u010dnih zemalja. Prostor ove stranice upravo dijelim s ljudima s kojima smo zajedno, kriti\u010dki, ne-idealiziraju\u0107i, ali revolucionarno-entuzijasti\u010dno kroz dva i pol mjeseca promi\u0161ljali \u0161to je to iskra. Nadamo se da \u0107e na\u0161 odgovor, u vidu predstave “Studija slu\u010daja: Politpornografija” do\u0107i do ovogodi\u0161njeg jubilarnog protestnog festivala Pokretnica \u2013 najavila je Anna Javoran.<\/p>\n pi\u0161e Anja Ko\u017eul<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Scena suvremenog plesa Srbije i Hrvatske opstaje na sli\u010dnim strukturnim pozicijama, uz stalni osje\u0107aj borbe. Generacija koja regionalno sura\u0111uje umjetni\u010dki, ali i radni\u010dki stasa uz veliku svijest oko uvjeta rada te beskompromisnost u valorizaciji svog rada, ulo\u017eenog vremena i napora<\/p>\n","protected":false},"featured_media":8700,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-8705","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Kantoci_Privatna-arhiva.jpeg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Javoran_Sanja-Mercep.jpeg\")