Iako vru\u0107a politi\u010dka tema, maj\u010dinstvo je i dalje jedan od najotpornijih tabua koji postoje. Novost je da se danas ipak prepoznaje da maj\u010dinstvo jest tabu. Njegova propisana bezgre\u0161nost nadilazi ideologije. Naravno, bezgre\u0161no je samo maj\u010dinstvo kao ideja, ne i majka, koja je ipak tek \u017eena od krvi i mesa i kojoj se ne pra\u0161ta skretanje s puta ili kakvo odstupanje od ideala skrbne, po\u017ertvovne, one koja \u0107e, ni\u0161ta ne tra\u017ee\u0107i zauzvrat, svima obrisati nos, skuhati kakao i sve ogrijati svojom maj\u010dinskom toplinom \u2013 osim same sebe.<\/p>\n
U javnom diskursu u pravilu se uspijeva neprestano govoriti o maj\u010dinstvu, a da se o majkama ne ka\u017ee ni\u0161ta: svedene su na funkciju, a sve ostalo bilo je i ostalo prekr\u0161aj, oskvrnu\u0107e. Poznajemo li koju majku? Mo\u017eda svoju? Majku kao svemir koji postoji i izvan obiteljskih relacija. Znate li koja je omiljena boja va\u0161e majke? Jesu li joj dra\u017ei Beatlesi ili Stonesi? Oliver<\/strong> ili Mi\u0161o<\/strong>? Kako su se zvale njene najbolje prijateljice kroz \u017eivot? S koliko je godina dobila menstruaciju? Kada je u\u0161la u menopauzu? Iz kojeg puta je polo\u017eila voza\u010dki? \u010cega se srami? \u0160to ne podnosi, \u0161to podnosi? S kim se prvi put poljubila? A s kim zadnji? \u0160to misli o poba\u010daju? Koliko poba\u010daja je imala? Je li \u017eeljela djecu ili su se dogodila?<\/p>\n Mo\u017eemo li se kao dru\u0161tvo uop\u0107e roditi, pa onda s vremenom i odrasti, ako se govore\u0107i o \u017eenama, pa tako i majkama, ne odmaknemo od maternice. Fokus javnosti je ve\u0107 godinama na pravu na izbor, reproduktivnim pravima, prizivu savjesti i nedostatnosti ginekolo\u0161ke skrbi, neravnopravnosti unutar ku\u0107anstva koja postaje o\u010digledna s dolaskom djece, o ekonomskoj ovisnosti majki koja je neka vrsta legaliziranog ropstva itd. Bojim se da \u0107emo se na\u010dekati da se fokus s hoda\u010da i hoda\u010dica za \u017eivot, kle\u010davaca i priziva\u010da savjesti te financijera i crkvenih krugova koji stoje iza ovih opskurnih pokreta, prebaci na teme koje bi se uistinu bavile majkama (osim spa\u0161avanjem istih od povratka stotinu godina unatrag, pod strogu kontrolu dr\u017eave i crkve), a koje se u javni diskurs probijaju srame\u017eljivo i uz veliki trud. U rasponu od romantizirane majke koja se \u017ertvuje<\/em> do demonske majke<\/em> koja je suvremeni arhetip krivca za sva zla potomstva: za nesretne k\u0107eri i nasilne sinove, \u010dini se da smo, barem na ovim prostorima, o majkama puno govorili, a tek na\u010deli temu.<\/p>\n Kako se uz glasan otpor, paralelno ipak odvijaju i neke suptilne, ali va\u017ene promjene, i kod nas se u novije vrijeme pojavio ve\u0107i broj predstava i knjiga u kojima su majke kona\u010dno protagonistice, a ne sporedni likovi. U ovom trenutku Gavella igra Zellerovu<\/strong> “Majku” koja tematizira maj\u010dinsku usamljenost, a Kolektiv Igralke i Rajna Racz<\/strong> postavile su otka\u010denu i pametnu predstavu “Majke” koja u najboljim momentima prelazi postavljene dru\u0161tvene i kazali\u0161ne stereotipe i donosi nam stvarne majke i nemajke novog doba.<\/p>\n Mo\u017eda i ne bih napisala tekst koji \u010ditate da nekidan nisam pro\u010ditala kolumnu Slavenke Drakuli\u0107<\/strong> “Majke i k\u0107eri” koja govori o knjigama spisateljica koje su kod nas nedavno objavljene, a koje su k\u0107eri ispisale o majkama. Taj tekst, barem ovoj \u010ditateljici, otvara i pitanje postoje li sretne majke i sretne k\u0107eri i za\u0161to nisu tema. Naslov Chantal Akerman<\/strong> “Moja majka se smije” na koji se Drakuli\u0107 referira, bio mi je otprije poznat i privla\u010dan, po\u017eeljela sam pro\u010ditati knjigu, ali svejedno nisam na\u0161la vremena zastati i sjetiti se za\u0161to ga zapravo prepoznajem. Godinama ranije, u svojim ranim dvadesetima, napisala sam pjesmu gotovo identi\u010dnog naslova “Moja majka se smije prije rata”. Svijet knji\u017eevnosti je pun sinkroniciteta, ba\u0161 kao i \u017eivot, sli\u010dniji smo nego \u0161to bismo katkad htjeli, ali da nije tako mo\u017eda umjetnost ne bi bila mogu\u0107a. (Lako da je ta pjesma imala veze i s naslovom Du\u0161ana Vasiljeva<\/strong> “\u010covek peva posle rata” koju je proslavio glumac Bekim Fehmiu<\/strong>). Zaboravljenu pjesmu nisam objavila u nekoj zbirci, onako u rukopisu sam je ostavila mami koja ju je spremila u svoju ladicu u sme\u0111oj kredenci i povremeno vadila dok god je bila \u017eiva, a sigurno \u010de\u0161\u0107e nego \u0161to ja to znam: tu pjesmu sam smatrala pretjerano intimnom, zato je nisam objavila, ali ta meni nelagodna emotivnost za nju kao \u010ditateljicu nije bila mana nego apsolutna vrlina. Kako je mogu\u0107e da sam zaboravila vlastiti naslov, dok se nije pojavio posredstvom tu\u0111eg teksta, mogu naga\u0111ati, ali zapravo nije va\u017eno, zanimljivije je da mi je stigao upravo posredstvom autorice koju je mama tako rado \u010ditala. U svakom slu\u010daju, razumljiva mi je potraga i potreba za majkom koja se smije u tu\u0111im knjigama, jer sam odrastala uz takvu majku koja se smije (\u010dak i poslije rata). Pred smrt, kada je ve\u0107 tonula u demenciju i depresiju, pojavila bi se ta svjetlost \u0161irokog osmjeha na njenom licu. “Uvijek se smije\u0161, to si dobila od mene”, rekla mi je moja sna\u017ena i krhka umiru\u0107a majka, manja od pti\u010dice, prilikom jednog od posljednjih susreta. I zatim dodala u svom, unikatnom stilu: “Ako ja umrem, ti svejedno idi u Madrid.” Oti\u0161la sam u Madrid, ona je pri\u010dekala na smrt tri mjeseca kasnije. Osmijeh, to je uvijek bio neki moj na\u010din da poka\u017eem zube. Ali tek nakon maj\u010dine smrti u\u010dim plakati.<\/p>\n Posmr\u010de, majka-siro\u010de kojoj su jedan pa drugi rat dva puta uni\u0161tili rodnu ku\u0107u i obitelj, uvijek je zbog te sudbine pomalo bila i moje dijete, iako mi nije dopu\u0161tala da zamijenimo uloge. I tako smo jedna drugoj ostale i k\u0107i i mati do samog kraja.<\/p>\n Mislim da u tome nazirem odgovor na pitanje za\u0161to su majke u knji\u017eevnosti mrtve ili tu\u017ene ili hladne i gorke \u2013 preko njihovih sudbina prelama se vrijeme. Zbaciti samar balkanskog kao i mediteranskog patrijarhata prije nego \u0161to nam smrvi ki\u010dmu? Naravno, ali to i kad je mogu\u0107e ima cijenu koja nije malena.<\/p>\n To \u0161to 75 posto \u017eena u Hrvatskoj podr\u017eava pravo na izbor, a tek 15-20 posto zabranu abortusa, trebalo bi biti jasan signal da \u017eene, bile one vjernice ili ne, ne \u017eele da se licitira njihovim \u017eivotima, ali ni \u017eivotima drugih \u017eena.<\/p>\n Volim biti mama, moja djeca me usre\u0107uju, no od po\u010detka je jasno da pravo pitanje nije za\u0161to neka \u017eena ne \u017eeli djecu i da bi pitanja trebala glasiti: Za\u0161to bi ijedna \u017eena htjela biti majka u podivljalom svijetu u kojem dje\u010dji \u017eivoti i smrti tako malo zna\u010de? Za\u0161to bi \u017eene ra\u0111ale djecu u dana\u0161njoj Hrvatskoj u kojoj uglavnom nemaju podr\u0161ku koju bi trebale imati i za sebe i za dijete, u kojoj bi o njihovom maj\u010dinstvu htjeli odlu\u010divati spomenuti hoda\u010di za \u017eivot, kle\u010davci i crkveni krugovi iza njih? Uostalom, sloboda odlu\u010divanja ho\u0107e\u0161 li ili ne\u0107e\u0161 imati djecu iz bilo kojeg razloga, ne bi trebala biti propitivana, trebalo bi biti propitivano neodgovorno roditeljstvo.<\/p>\n Meni je prvoj \u017eao \u0161to je djece kod nas sve manje. \u0160kole koje zatvaraju odjeljenja su tu\u017ene, zgrade bez djece su tu\u017ene, igrali\u0161ta bez klinaca i gradovi bez djece su mrtvi. Bez djece nema ni mladih, bez mladih nema mladosti ni \u017eivota. Ali ne postoji na\u010din na koji bi se to moglo promijeniti represijom: zabranom abortusa ili vra\u0107anjem \u017eena u tradicionalne negve. Ona koja ne bi napravila abortus, kao i ona koju zanimaju samo “kuhinja, mu\u017e i djeca”, imaju puno pravo i slobodu na to. One koje bi se odlu\u010dile na druge opcije, zabrane ne\u0107e sprije\u010diti, samo \u0107e im ugroziti \u017eivot, a ako i budu imale neku ne\u017eeljenu djecu, tko \u0107e u toj pri\u010di profitirati? Majke i djeca sigurno ne\u0107e.<\/p>\n Mimo svih natalitetnih i demografskih politika, jedini na\u010din da se igrali\u0161ta, \u0161kole i ulice ispune dje\u010djom grajom, jest da se povede briga o mamama. Da imaju sustavnu podr\u0161ku cijelog sela: partnera, poslodavca, dr\u017eave i \u010ditavog dru\u0161tva. Pa da vidi\u0161 dje\u010durlije.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Posmr\u010de, majka-siro\u010de kojoj su jedan pa drugi rat dva puta uni\u0161tili rodnu ku\u0107u i obitelj, uvijek je zbog te sudbine pomalo bila i moje dijete, iako mi nije dopu\u0161tala da zamijenimo uloge. I tako smo jedna drugoj ostale i k\u0107i i mati do samog kraja<\/p>\n","protected":false},"featured_media":8544,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-8792","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n