Mate \u010daj ovdje nije pi\u0107e nego produ\u017eetak ruke, dodatni organ koji dobiva\u0161 ro\u0111enjem. Argentinci \u0107e se hvaliti da su oni najve\u0107i proizvo\u0111a\u010di, ali \u0107e vam Urugvajci objasniti da su oni najve\u0107i potro\u0161a\u010di. Piju ga sami, u hodu, u vo\u017enji, na pla\u017ei, u dru\u0161tvu. Mate je njihov flegmati\u010dni srednji prst kulturi jurenja, trijumf komunalnog i sporog.<\/p>\n
Grad je okru\u017een promenadom uz more, duga\u010dkom \u010dak 22 kilometra. Nemogu\u0107e je posjetiti Montevideo i ne zavr\u0161iti na Rambli, jednom od simbola grada, izgra\u0111enom da slu\u017ei kao prostor bez privatnih pla\u017ea i ograda. Horizont nema cijenu i more pripada svima.<\/p>\n
Na beskrajnom, suncem u\u017earenom asfaltu pirka vjetri\u0107 s Atlantika. Ljudi sjede u rasklopnim le\u017ealjkama dok iza njih i svjetionika prolaze Fordovi i Chevroleti iz 1950-ih. U bezvremensko plavetnilo mora gledaju jednako i oronule kolonijalne ku\u0107e, i betonske socijalisti\u010dke zgrade i moderni stakleni hoteli.<\/p>\n
Grad izgleda kao Havana koja ima novca \u2013 i to ne onog razmetljivog kasino-mafija-novca, ve\u0107 tihog ali pristojnog d\u017eeparca. Osje\u0107am da mi se mozak polako prebacuje u stanje koje mi je genetski strano \u2013 mir \u2013 i da me obuzima osje\u0107aj kako bi se ovdje dalo \u017eivjeti.<\/p>\n Mirni su\u017eivot starih kavana, art-decoa, neorenesansne i pomalo oronule distopijske arhitekture najupe\u010datljiviji je na Trgu neovisnosti. Njegov glavni lik je Jose Artigas<\/strong>, revolucionar \u010diji konjani\u010dki spomenik stra\u017eari nad mauzolejom. Iako stije\u0161njen poput malog dvori\u0161ta izme\u0111u dva gorostasna susjeda, Brazila i Argentine, Urugvaj je ipak u prvoj polovici 19. stolje\u0107a izborio svoju neovisnost.<\/p>\n “Na\u0161i odnosi su danas dobri, nemamo problema ni sa kim”, obja\u0161njava mi mladi student ekonomije, Enzo<\/strong>. Upoznajem ga na terasi kafi\u0107a dok gledam smjenu godi\u0161njih doba \u010dekaju\u0107i konobara da me primijeti. “Mi smo vrlo chill<\/em>. Na\u0161 najve\u0107i problem s Argentinom je taj \u0161to svima pri\u010daju da su izumili tango”, zastao je, polako promije\u0161ao slamku u tikvici i dodao: “A nisu, nego smo mi.”<\/p>\n Tijekom svog “odrastanja”, Urugvaj nije bio li\u0161en tipi\u010dnih latinoameri\u010dkih bolesti \u2013 razdoblja vojnih hunti i represije. Sedamdesetih i osamdesetih su imali diktaturu drive-by<\/em>, ali danas su mala dr\u017eava u kojoj ima tri puta vi\u0161e krava nego ljudi, gledaju svoja posla, nemaju komplekse, samo sna\u017enu kulturu “live and let live”. I ljudi i krave podjednako.<\/p>\n Sje\u0107am se, kad sam kao studentica radila u zagreba\u010dkoj suvenirnici, da su mi \u010desto navra\u0107ali bogati Latinosi. Na spomen revolucije, socijalizma, Che Guevare<\/strong> i ostalih strahota bi prevrtali o\u010dima i provjeravali da li im je zlatni sat jo\u0161 na ruci. No, na spomen biv\u0161eg (sada i pokojnog) urugvajskog predsjednika Josea Mujice<\/strong>, lica bi im se ozarila. “Ay, Pepe querido!”, uzviknuli bi njegov nadimak.<\/p>\n Jose Mujica \u2013 Pepe, biv\u0161i gerilac koji je tijekom diktature proveo 14 godina u samici, iz zatvora je iza\u0161ao s aurom dobrog, mudrog starca koji me podsje\u0107a na na\u0161eg Bala\u0161evi\u0107a<\/strong>. Godine 2010. postao je predsjednik, osvojiv\u0161i svijet svojom skromno\u0161\u0107u i jednostavnom, humanisti\u010dkom filozofijom \u017eivota.<\/p>\n Vozio je svog starog Volkswagena do tr\u017enice kraj koje smo sjedili i tamo kupovao namirnice kao da je najobi\u010dniji susjed iz kvarta. Kada su ga novinari pitali kakav je osje\u0107aj biti najsiroma\u0161niji predsjednik na svijetu, Pepe je odgovorio: “Ne bih znao. Ne osje\u0107am se siroma\u0161nim. Za mene su siroma\u0161ni oni koji imaju, i stalno \u017eele jo\u0161 \u2013 postaju\u0107i tako robovi stvarima.”<\/p>\n Urugvajci s kojima sam razgovarala o Pepeu uglavnom bi samo slegnuli ramenima. Za njih je to standard normalnosti. “Na\u0161i predsjednici su uglavnom normalni”, pri\u010dala mi je Rosa<\/strong>, umirovljena u\u010diteljica engleskog. “Kod nas nema drame kao drugdje u svijetu. Kad novi do\u0111e na vlast, oda priznanje prethodniku na svemu \u0161to je u\u010dinio i najavi sljede\u0107e korake.”<\/p>\n Dakle, dok smo mi u ostatku svijeta iscrpljeni od svojih feudalaca kao Isus u onom memeu<\/em> s Mel Gibsonom<\/strong>, ovi \u017eive u paralelnom svemiru. “Socijalna prava za koja smo se izborili mnogo prije drugih i danas su na\u0161 ponos”, nastavlja ona. “Imamo besplatno zdravstvo i \u0161kolstvo. Svako dijete u \u0161koli, pa tako i u onoj u kojoj sam radila, ima laptop i pristup internetu. To nitko ne dovodi u pitanje.”<\/p>\n Hodaju\u0107i gradom, koji stalno djeluje praznjikavo i uspavano pod suncem \u2013 poput na\u0161ih dalmatinskih malih mjesta u tri popodne, uo\u010davam murale koji slave \u017eene i manjine, te pokoji grafit “Gracias, Pepe!”. Te\u0161ko mi je vjerovati da neko mjesto mo\u017ee biti tako\u2026 normalno. I jo\u0161 ka\u017eu da je Montevideo najgori grad u Urugvaju. Pa kakvi su tek ostali?<\/p>\n “Nemamo \u010dak ni planina, vulkana, potresa, tsunamija\u2026 Na\u0161a godi\u0161nja doba su umjerena\u2026”, nabraja mi Enzo, sretan \u0161to ih ni njihova geografija ne poku\u0161ava ubiti. Mo\u017eda zbog svega toga ne moraju stalno aktivirati survival mode<\/em>.<\/p>\n “Daj, mora postojati neka caka, Enzo”, \u0161alim se istovremeno u nadi da nismo svi mi ostali ludi te da postoji caka, a istovremeno u nadi da cake nema i da je ovo dosti\u017eno.<\/p>\n “Pa, nije ba\u0161 sigurno kako je nekad bilo”, priznaje Enzo. “U odre\u0111ene \u010detvrti no\u0107u ne zalazi\u0161. Znam nekoliko ljudi koji su imali provale u ku\u0107u. Droga je u\u0161la u na\u0161u zemlju. Trava je legalna, ali mladi su se navukli na te\u017ee stvari. “Kristalnoj generaciji” je dosadno u \u017eivotu. Iskreno, ovdje zna biti dosadno ako si mlad i \u017eeli\u0161 akciju, no\u0107ni \u017eivot, izlaske\u2026 Postoji brod za Buenos Aires, ali droga je dostupnija, a nekad i jeftinija od karte.”<\/p>\n Ta monotonija puca tek tijekom karnevala – najduljeg na svijetu (tako ka\u017eu), koji traje od sije\u010dnja do o\u017eujka. No umjesto perja i komercijale, urugvajski karneval je duboko politi\u010dan, satiri\u010dan i povezan s radni\u010dkom klasom. Ulice tada preplavljuju “murge” \u2013 vokalno-kazali\u0161ne skupine koje s te\u0161kom \u0161minkom na licima i s britkom ironijom pjevaju o doga\u0111ajima iz protekle godine. Njihov ritam je spor, mar\u0161evski, vo\u0111en te\u0161kim udarcima candombe bubnjeva koji odjekuju iz radni\u010dkih \u010detvrti.<\/p>\n \u017delite li osjetiti taj energi\u010dni i vedri ritam, predla\u017eem “opro\u0161taj od mladosti” ali i jednog starog Montevidea u obliku pjesme “Adios Juventud” (Falta y Resto). A ako \u017eelite melankoliju u nje\u017enijem, sjetnijem obliku, onda poslu\u0161ajte “Candombe del Mucho Palo” (Jorge Do Prado<\/strong>) \u2013 otkrio mi ju je jedan dragi mladi Argentinac u neplaniranoj vo\u017enji busom kroz beskrajna urugvajska polja puna krava.<\/p>\n Naime, na\u0161 trajekt iz Montevidea bio je otkazan, a mi smo se na\u0161li preusmjereni prema dva i pol sata udaljenoj luci u Coloniji del Sacramento. Misle\u0107i da ne\u0107emo na vrijeme iza\u0107i iz dr\u017eave i sti\u0107i na avion u Buenos Aires, pani\u010dno smo povla\u010dili veze s bilo kim u luci tko je imao hrvatsko prezime i nudili mito da uletimo na bilo kakav brod. Znali smo da u Urugvaju nema mita i korupcije, ali na\u017ealost mi nismo Urugvajci. Na kraju smo jedva iza\u0161li iz zemlje, a od svog ludila i stresa ostalo je par lijepih poznanstava i uspomena sa\u010duvanih u candombeu<\/em> za smirenje.<\/p>\n Candombe<\/em> bubnjeve ne treba mije\u0161ati s candombleom<\/em>, afro-brazilskom religijom, iako i ovdje imaju uvezena vjerovanja istih korijena. Urugvaj je izrazito sekularan jo\u0161 od 1917. godine. Blagdane nisu ukinuli, ali su promijenili nazive. Tako se Bo\u017ei\u0107 slu\u017ebeno zove Dan obitelji, a za Uskrs se obilje\u017eava \u2013 Tjedan turizma. On se nastavlja na karneval kroz kojekakve manifestacije u kojima se slave afro korijeni i kultura, bicikliranje, pivo…<\/p>\n Uz to i dalje \u010duvaju stare, misti\u010dne rituale. Po\u010detkom velja\u010de pla\u017ee Montevidea preplave deseci tisu\u0107a ljudi odjevenih u bijelo. Okupljaju se kako bi proslavili Iemanju, afri\u010dku bo\u017eicu mora i za\u0161titnicu obitelji. Pod okriljem no\u0107i, uz svjetlost tisu\u0107a svije\u0107a utaknutih u pijesak, ljudi pu\u0161taju male, drvene \u010damce s cvije\u0107em i pismima u valove.<\/p>\n “Ve\u0107ina tih \u010damaca se zbog morskih struja odmah vrati na pijesak”, pri\u010da mi Rosa koja, iako katolkinja, sudjeluje u ovom ritualu. “Po vjerovanju, to zna\u010di da bo\u017eica nije primila na\u0161e molitve. Ali zna\u0161 \u0161to onda radimo? Podignemo ih, o\u010distimo od pijeska i ponovno guramo u more. Mi smo malo tvrdoglav narod pa ne prihva\u0107amo “ne” \u010dak ni od bogova. Imamo tu neku upornost, ono \u0161to zovemo garra charrua<\/em>.”<\/p>\n Svakog 24. kolovoza uo\u010di Dana neovisnosti cijeli Urugvaj slavi slu\u017ebeno priznatu nacionalnu proslavu, “No\u0107 nostalgije”. Te no\u0107i nitko ne ostaje kod ku\u0107e. Diljem zemlje organiziraju se stotine plesnjaka na kojima se pu\u0161taju isklju\u010divo hitovi iz pro\u0161log stolje\u0107a, gramofonske plo\u010de se prodaju na uli\u010dnim \u0161tandovima, a kina prikazuju kultne filmove. Tog dana brodovi na relaciji Montevideo \u2013 Buenos Aires rade obrnutu stvar – dovode mlade Argentince i turiste u Urugvaj u no\u0107ni \u017eivot, a old timeri<\/em> se unajmljuju mjesecima unaprijed i cijele no\u0107i krstare pod uli\u010dnim svjetiljkama.<\/p>\n Como el Uruguay no hay<\/em>, ka\u017eu ovdje s mje\u0161avinom ponosa i slijeganja ramenima. Nigdje kao u Urugvaju.<\/p>\n Zemlja je to koja je, dok je ostatak kontinenta jo\u0161 bio zaglavljen u feudalnim podjelama i kolonijalnom mamurluku, pod vizionarskim vodstvom Jos\u00e9a Batllea y Ord\u00f3\u00f1eza<\/strong> gradila dru\u0161tvo iz budu\u0107nosti. Uveli su osmosatno radno vrijeme i obavezni tjedni odmor prije ve\u0107ine Europe, a pravo na razvod na isklju\u010divu inicijativu \u017eene ozakonili su jo\u0161 1912. godine. U novije su vrijeme s jednakom lako\u0107om legalizirali uzgoj i prodaju trave, uveli pravo na poba\u010daj i istospolne brakove.<\/p>\n Pa ipak, ta progresivnost ovdje ne vri\u0161ti na svakom koraku niti je upakirana s blje\u0161tavim reklamama. Umjesto toga, umotana je u neku neuhvatljivu, maglovitu ju\u017enoameri\u010dku sjetu, i kao da su sve te povijesne pobjede i ste\u010dena prava samo \u0161tit pod kojim se ovaj narod mo\u017ee u miru prepustiti svojoj najdra\u017eoj aktivnosti: mirnom promatranju svijeta \u010dija je jurnjava sama sebi postala svrhom.<\/p>\n Kao da su najljep\u0161e dane ve\u0107 pro\u017eivjeli, ali umjesto da o\u010dajavaju, odlu\u010dili tu prolaznost pretvoriti u slavlje. To je saudade<\/em> na urugvajski na\u010din. Dok promatram svjetla Montevidea kako nestaju u sivoj izmaglici estuarija, osje\u0107am duboku simpatiju prema toj estetici prolaznosti. Shva\u0107am da zapravo ne tugujem za Urugvajem, ve\u0107 za svijetom kakav bi mogao biti \u2013 sporiji, humaniji, s malo vi\u0161e du\u0161e \u2013 i kakav smo mi sami na na\u0161im prostorima imali, a onda negdje usput, u \u017ervnju vlastite povijesti, izgubili.<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dok promatram svjetla Montevidea kako nestaju u sivoj izmaglici estuarija, osje\u0107am duboku simpatiju prema toj estetici prolaznosti. Shva\u0107am da zapravo ne tugujem za Urugvajem, ve\u0107 za svijetom kakav bi mogao biti \u2013 sporiji, humaniji, s malo vi\u0161e du\u0161e<\/p>\n","protected":false},"featured_media":9052,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-9061","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Urugvaj1-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Urugvaj3-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Urugvaj4-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Urugvaj5-scaled.jpg\")