Izolacija, ekonomska nesigurnost, ku\u0107anska preoptere\u0107enja, izostanak dru\u0161tvenih doga\u0111anja, strah od virusa i potresa, briga za sebe i voljene \u2013 za ve\u0107inu ljudi \u017eivot se drasti\u010dno promijenio od lanjskog prolje\u0107a. To sa sobom nosi razli\u010dite posljedice, a jedna od ve\u0107ih i izazovnijih svakako je ona po psihi\u010dko zdravlje. U dva vala istra\u017eivanja time su se bavile psihologinje iz istra\u017eiva\u010dke grupe Covidovih 13, koju \u010dini 12 \u010dlanica Odsjeka za psihologiju sa zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta i jedna sa Zdravstvenog veleu\u010dili\u0161ta Zagreb. Prvi val istra\u017eivanja “Kako smo: \u017eivot u doba pandemije koronavirusa” proveden je lani u svibnju, a drugi u studenom i prosincu. U istra\u017eivanju je sudjelovalo vi\u0161e od 6100 osoba u dobi izme\u0111u 18 i 95 godina.<\/p>\n
\u2014 Tijekom prvog velikog zatvaranja te nakon zagreba\u010dkog potresa dobili smo podatke da su promijenjeni uvjeti \u017eivota zamjetno utjecali na psihi\u010dko zdravlje, a jo\u0161 lo\u0161ije pokazatelje psihi\u010dkog zdravlja zabilje\u017eili smo u drugom valu istra\u017eivanja prije to\u010dno godinu dana – govori nam \u010dlanica Covidovih 13, docentica Tanja Jurin, predstojnica Katedre za zdravstvenu i klini\u010dku psihologiju Odsjeka za psihologiju FFZG-a.<\/p>\n
Jurin isti\u010de kako osnova psihi\u010dkog pogor\u0161anja le\u017ei u stresorima kojima smo bili dugotrajno izlo\u017eeni. Kod svakog od nas to je neka druga kombinacija stresora, no najistaknutiji su bili potres, promijenjeni uvjeti \u017eivota, slabije dostupna zdravstvena skrb i odvojenost od \u010dlanova obitelji. Osje\u0107aji straha, neizvjesnosti i manjka kontrole poja\u010dali su simptome anksioznosti. Do\u017eivljaj gubitka starog na\u010dina \u017eivota, manjak socijalnih kontakata, briga oko egzistencijalnih problema i osje\u0107aj bespomo\u0107nosti oko nepovoljnih posljedica pandemije manifestiraju se pak kroz simptome depresivnosti.<\/p>\n
\u2014 Posebna pa\u017enja posve\u0107uje se osje\u0107aju usamljenosti koja je za Europljane i prije pandemije bila problem, a koji se sada u pandemiji dodatno produbio. Prikupili smo podatke i o navikama spavanja te se pokazuje da gotovo 40 posto osoba do\u017eivljava takve te\u0161ko\u0107e. Na temelju na\u0161ih podataka mo\u017eemo potvrditi da i u Hrvatskoj imamo ono \u0161to se zamje\u0107uje u ve\u0107ini zemalja, a to je tiha pandemija psihi\u010dkih problema uz pandemiju koronavirusa – ka\u017ee Jurin.<\/p>\n
Istra\u017eivanje Covidovih 13 u prvom valu je zabilje\u017eilo 55 do 60 posto ispitanika bez psihi\u010dkih te\u0161ko\u0107a, dok je u drugom valu broj osoba bez ikakvih smetnji bio tek 33 posto. U prvom valu istra\u017eivanja 40 do 45 posto ispitanika imalo je izra\u017eene razine anksioznosti, stresa ili depresivnosti.<\/p>\n
\u2014 Svaka peta osoba se tijekom krize nosila s jakom ili izrazito jakom depresivno\u0161\u0107u. Svaka tre\u0107a osoba koja je ve\u0107 imala smetnje do\u017eivjela je pogor\u0161anje psihi\u010dkog zdravlja u pandemiji, dok me\u0111u onima koji prije nisu imali smetnje svaki \u010detvrti spominje pojavu psihi\u010dkih smetnji. Pojedinci koje smo pratili i u drugom valu ispitivanja pokazali su dodatno pogor\u0161anje svih simptoma – navodi Jurin.<\/p>\n
Iz istra\u017eivanja je jasno da nismo svi jednako pogo\u0111eni pandemijom, jer su nam razli\u010dite po\u010detne pozicije. Pokazalo se da su posebno ranjive \u017eene, i to one s malom djecom, ljudi koji \u017eive sami, mladi, osobe koje su ve\u0107 imale psihi\u010dkih te\u0161ko\u0107a, rizi\u010dni za covid-19, oni koje se jo\u0161 uvijek boje potresa, nezaposleni i siroma\u0161niji gra\u0111ani i gra\u0111anke. Socioekonomski faktori su oduvijek bili va\u017eni za razumijevanje zdravlja i bolesti, kako kod oboljenja, tako i kod mogu\u0107nosti lije\u010denja. I ranija su psiholo\u0161ka istra\u017eivanja, i u Hrvatskoj i u svijetu, pokazala da postoji jasna poveznica izme\u0111u lo\u0161ijeg socioekonomskog statusa i naru\u0161enog psihi\u010dkog zdravlja.<\/p>\n
\u2014 Tu se radi o siroma\u0161tvu, o gubitku posla, o egzistencijalnoj neizvjesnosti, \u0161to su oduvijek \u010dimbenici koji mogu ugroziti psihi\u010dko zdravlje. Kako su siroma\u0161nima manje dostupni lije\u010denje i podr\u0161ka, to je jedan za\u010darani krug koji onda odr\u017eava sve te te\u0161ko\u0107e. Pandemija je na tom planu donijela dodatne probleme jer je velik broj ljudi zavr\u0161io u lo\u0161ijim financijskim uvjetima. Pritom se pove\u0107ao i osje\u0107aj straha, do\u017eivljaj da nam tek predstoji ekonomska kriza, naslu\u0107ivanje katastrofe. Imamo ve\u0107 iskustva ozbiljne ekonomske krize iz ne tako davnog perioda i i\u0161\u010dekujemo da \u0107e nam pandemija tek do\u0107i na naplatu. Bilo da se radi o neizvjesnosti oko posla ili stvarnom gubitku posla, to su zna\u010dajni okida\u010di strepnje za brojne ljude – obja\u0161njava Jurin.<\/p>\n
Zanimljivo je u ovom kontekstu spomenuti i jedno drugo istra\u017eivanje o psihi\u010dkom zdravlju, koje je u rujnu provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), a u kojem je sudjelovalo gotovo 4300 studenata i studentica. Istra\u017eivanje je pokazalo da 52 posto njih do\u017eivljava svoje psihi\u010dko zdravlje lo\u0161ijim u odnosu na \u017eivot prije pandemije. Pedeset posto ispitanika navelo je osje\u0107aj socijalne izolacije i osamljenosti, a isti postotak probleme s pozorno\u0161\u0107u i koncentracijom.<\/p>\n
Kada je u pitanju ekonomska nesigurnost, indikativna je kategorija studentskih poslova, gdje 43 posto studenata i studentica smatra da je pandemija negativno utjecala na ponudu takvih poslova, \u0161to je doprinijelo psihi\u010dkim pote\u0161ko\u0107ama, pogotovo onih koji se u ve\u0107oj mjeri sami financiraju. Me\u0111u sudionicima istra\u017eivanja njih 22 posto navelo je da se financiraju u potpunosti samostalno, a zbog smanjene su ponude poslova ostali bez izvora zarade. Zbog straha od dru\u0161tvene stigme, 12 posto ispitanika reklo je da ne bi zatra\u017eilo stru\u010dnu psiholo\u0161ku pomo\u0107, dok je 15 posto njih reklo da bi se neadekvatno osje\u0107ali kada bi primali takvu pomo\u0107. Osim stigme koja ko\u010di ljude u tra\u017eenju pomo\u0107i, bitan je otegotni faktor i priu\u0161tivost te dostupnost usluga psiholo\u0161ke pomo\u0107i i lije\u010denja. Do besplatne pomo\u0107i mnogi ne mogu do\u0107i, a najni\u017ea cijena privatne individualne terapijske seanse iznosi 300 kuna po satu.<\/p>\n
\u2014 Barem \u0161to se Zagreba ti\u010de, \u0161to je bilo ponajvi\u0161e potaknuto potresom, struka je u pandemiji prepoznala potrebu gra\u0111ana i nudila razli\u010dite oblike pomo\u0107i, od telefonskih i online <\/em>pru\u017eanja podr\u0161ke, savjetovanja u kriznim situacijama, pokretanja online<\/em> platformi koje su nudile edukativne sadr\u017eaje i sl. No smatramo da takvi oblici pomo\u0107i nisu dostatni. Me\u0111utim, uvjeti su bili takvi i, nasre\u0107u, digitalno doba je omogu\u0107ilo brzu prilagodbu na nov na\u010din pru\u017eanja podr\u0161ke. Problem je \u0161to to nije bilo sustavno organizirano i vo\u0111eno. Psiholo\u0161ku struku se nije ozbiljno slu\u0161alo, a u mjerama za sprje\u010davanje pandemije koronavirusa nisu se razmatrale mjere za o\u010duvanje i unapre\u0111enje psihi\u010dkog stanja ljudi. Sustav zdravstva bio je, te je i dalje preokupiran pandemijom na drugoj razini, a ovom se tihom pandemijom psihi\u010dkog pogor\u0161anja ne bavi – pri\u010da Jurin.<\/p>\n Navodi kako je zabilje\u017een porast tra\u017eenja usluga psiholo\u0161ke podr\u0161ke i lije\u010denja. U istra\u017eivanju Covidovih 13 na studentima dobili su podatak kako je tijekom pandemije 12 posto studenata zatra\u017eilo i koristilo stru\u010dnu psiholo\u0161ku pomo\u0107 jednom ili vi\u0161e puta, a jo\u0161 sedam posto je imalo potrebu za takvom uslugom, ali je nisu uspjeli dobiti.<\/p>\n \u2014 Dodatnu zabrinutost izazivaju podaci o zna\u010dajno ve\u0107em broju studenata koji iskazuju da \u0107e mo\u017eda (43 posto), vjerojatno (17 posto) ili sigurno (devet posto) u budu\u0107nosti trebati stru\u010dnu psiholo\u0161ku pomo\u0107, u odnosu na postotke ovih odgovora (27, osam i tri posto) dobivene na uzorku studenata lani u svibnju. Od svih oblika stru\u010dne pomo\u0107i najve\u0107i postotak (77 posto) preferira razgovor sa stru\u010dnjakom tj. psiholo\u0161ko savjetovanje – ka\u017ee Jurin.<\/p>\n O porastu tra\u017eenja usluga lije\u010denja govori nam i psihijatrica i psihoterapeutkinja Tihana Jendri\u010dko, pro\u010delnica Zavoda za psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju Vrap\u010de.<\/p>\n \u2014 Od po\u010detka pandemije u svom klini\u010dkom radu bilje\u017eimo odre\u0111eno pove\u0107anje pojave psihi\u010dkih poreme\u0107aja u odnosu na ranije godine, kroz porast broja usluga za oko 20 posto. Kako smo \u017eeljeli biti dostupni svim potrebitima, na\u0161a je bolnica ve\u0107 tjedan dana nakon uvo\u0111enja mjera, krajem o\u017eujka lanjske godine, zapo\u010dela s organiziranjem pomo\u0107i putem udaljenih veza utemeljenjem telepsihijatrijske skrbi. U tu smo svrhu izradili niz programa u kojima podu\u010davamo ljude kako se adekvatno nositi sa stresom, situacijama krize, razvijamo programe za sindrom sagorijevanja kod zdravstvenih djelatnika, uz razli\u010dite druge dnevno bolni\u010dke i ambulante programe za lije\u010denje specifi\u010dnih psihi\u010dkih poreme\u0107aja – ka\u017ee Jendri\u010dko.<\/p>\n Jurin ukazuje i da treba pa\u017eljivo razmotriti utjecaj stigme i neinformiranosti, koji je evidentan u \u010dinjenici da ljudi imaju te\u0161ko\u0107a s tra\u017eenjem pomo\u0107i te da je mnogi tek godinama nakon pojave smetnji prvi puta i potra\u017ee.<\/p>\n \u2014 Na\u0161i kapaciteti u okviru sustava javnog zdravstva su i prije pandemije bili nedovoljni i postojale su liste \u010dekanja, a sada su liste \u010dekanja duga\u010dke i u privatnim praksama. Kad bi zaista ukalkulirali sve one kojima je pomo\u0107 potrebna, odnosno, kada bi je svi kojima je potrebna zaista i tra\u017eili, imali bismo liste kojih bi se istinski zgrozili. U na\u0161em Savjetovali\u0161tu za studente, koje je potpuno besplatno, tako\u0111er imamo liste \u010dekanja. Nisu samo bolnice mjesta na kojima ljudi mogu besplatno dobiti pomo\u0107, ali svugdje su takva mjesta preoptere\u0107ena – obja\u0161njava ona.<\/p>\n I u Klinici za psihijatriju Vrap\u010de zamijetili su da su psihi\u010dke smetnje vezane uz pandemiju brojne, a najprisutnije su depresivne i anksiozne smetnje, poreme\u0107aji spavanja i prilagodbe, a ne\u0161to rje\u0111e i posttraumatski stresni poreme\u0107aj.<\/p>\n \u2014 U po\u010decima pandemije kao ranjive skupine isticale su se osobe sa psihi\u010dkim poreme\u0107ajima, oboljeli od covid-19 virusa, kroni\u010dni bolesnici i zdravstveni djelatnici. Tu su tako\u0111er osobe starije \u017eivotne dobi, adolescenti. Me\u0111utim, mislim da s protekom vremena mo\u017eemo re\u0107i kako su zapravo svi \u010dlanovi dru\u0161tva postali pogo\u0111eni. Va\u017eni \u010dimbenici koji dodatno djeluju kao \u010dimbenici rizika su siroma\u0161tvo, neadekvatni \u017eivotni uvjeti, nedostatak obiteljske i socijalne podr\u0161ke, egzistencijalna ugro\u017eenost ili nesigurnost – navodi Jendri\u010dko.<\/p>\n Sve ovo jasno daje do znanja da ne smijemo zanemariti te\u0161ke i dugotrajne u\u010dinke koje \u0107e pandemija tek imati u pogledu psihi\u010dkog zdravlja. Dugotrajna izlo\u017eenost stresu umara, tro\u0161i resurse za no\u0161enje sa svakodnevnim izazovima, iz \u010dega mo\u017ee proiza\u0107i niz razaraju\u0107ih psihi\u010dkih ishoda. U uvjetima prolongirane neizvjesnosti ljudima naprosto ponestaje snage da se na bolji na\u010din nose s neugodnim emocijama.<\/p>\n \u2014 Ako su smetnje u za\u010detku, onda bi i kratkotrajna psiholo\u0161ka pomo\u0107 mogla biti dovoljna, ali s vremenom se smetnje mogu kronificirati i postati te\u017ee, a onda je potrebno i dugotrajnije lije\u010denje, za koje su kapaciteti ozbiljno limitirani. Pitanje psihi\u010dkog zdravlja je i ina\u010de uvijek vi\u0161e po strani nego \u0161to bi trebalo biti. Kada govorimo o najranjivijima tj. djeci, onda su podaci jako zabrinjavaju\u0107i. \u0160ezdeset i pet posto djece iskazuje da im se \u017eivot promijenio na gore. U ukupnom uzorku su svaki peti dje\u010dak (21,6 posto) i svaka tre\u0107a djevoj\u010dica (37 posto) izvijestili o te\u0161ko\u0107ama psihi\u010dkog zdravlja u pandemijsko doba. Poznato je da od 20 posto djece koja imaju psihi\u010dke smetnje tek svako peto dobiva pomo\u0107 – govori Jurin.<\/p>\n Isti\u010de kako bi u trenutnim uvjetima bilo va\u017eno prepoznati ulogu najbr\u017ee i najlak\u0161e dostupne stru\u010dne osobe svakom djetetu, a to bi trebao biti \u0161kolski psiholog.<\/p>\n \u2014 Na\u017ealost, trenutno ni ova kriza niti podaci nisu jo\u0161 uvijek dovoljno dobar argument da svaka \u0161kola ima psihologa koji \u0107e pomo\u0107i u prepoznavanju, trija\u017eiranju i usmjeravanju djece dalje u sustav zdravstva kada je to potrebno. Nema boljeg primjera koliko se psihi\u010dko zdravlje u ovoj krizi podcjenjuje – zaklju\u010duje Jurin.<\/p>\n Iako je evidentno da \u0107emo te\u0161ka vremena te\u0161ko mo\u0107i izbje\u0107i, Jurin nas ostavlja sa zrnom nade koje bi trebalo \u010dim prije i \u010dim \u0161ire zasijati. Ne kao povr\u0161ne rije\u010di utjehe i kratkoro\u010dni slogan ohrabrenja, ve\u0107 kao infrastrukturu i materiju, praksu i politiku.<\/p>\n \u2014 Treba zapamtiti da smo svi skupa u neizvjesnoj situaciji, to ne treba poricati. Treba otvoreno razgovarati o psihi\u010dkim smetnjama, podu\u010davati o te\u0161ko\u0107ama koje nas sve mogu sna\u0107i. Biti usmjereni na one pojedince u na\u0161oj okolini koji su u poja\u010danom riziku. Nikako ne stigmatizirati niti umanjivati psihi\u010dke te\u0161ko\u0107e. Pomognimo sebi i svima oko sebe prihvatiti da je u redu ako nismo dobro, da mo\u017eemo i trebamo tra\u017eiti pomo\u0107. To je ono \u0161to \u0107e ljude ohrabriti da mo\u017eemo skupa prolaziti kroz neizvjesno pandemijsko doba – poru\u010duje ona.<\/p>\n pi\u0161e Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Istra\u017eivanja pokazuju da se u pandemijskom periodu s psihi\u010dkim te\u0161ko\u0107ama naj\u010de\u0161\u0107e nose \u017eene s malom djecom, oni koji \u017eive sami, mladi, osobe koje su ve\u0107 imale sli\u010dne probleme, nezaposleni i siroma\u0161niji. Do besplatne pomo\u0107i mnogi ne mogu do\u0107i, a najni\u017ea cijena privatne individualne terapijske seanse iznosi 300 kuna po satu<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3028,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-917","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n