Pla\u017ee su ispunile dane i ekrane: deset najljep\u0161ih pla\u017ea, deset skrivenih pla\u017ea, deset pla\u017ea koje ne smijete propustiti, deset filmskih pla\u017ea na koje se iskrcao Odisej\u2026 Dobro, ovo zadnje sam izmislila, ali eto ideje. Na ekranu je i Ceuta, kao nekakva pla\u017ea s gre\u0161kom, poput bruegelovske ili boschovske slike, pla\u017ea na kojoj nit se tko br\u010dka, niti se tko smije; a preko ruba ekrana i laptopa, s druge strane uvale, skupina ljudi, uglavnom animatori i djeca, uz glasnu muziku vje\u017ebaju aerobik u pli\u0107aku hotelske pr\u017eine.<\/p>\n
\u0160to bi od ovog napravila draga, lucidna Agn\u00e8s Varda<\/strong>, autorica dokumentarca “Moje pla\u017ee”? Bi li i ove, ovakve pla\u017ee mogle postati njen unutra\u0161nji krajolik? Ne\u010diji ipak jesu.<\/p>\n Zahvaljuju\u0107i filmu “Moje pla\u017ee” osvijestila sam u kojoj sam mjeri i sama sazdana od pla\u017ea koje ne zavr\u0161avaju: o\u010daravaju\u0107e i blistave prelaze u \u0161porke i zapu\u0161tene, \u017eal u \u0161oder, \u0161oder u pijesak, pijesak u kamen\u2026 N\u00ecska nanizana uz obalu na kojoj sam odrasla, pla\u017ee su moj prvi i, nadam se, posljednji pogled iz svijeta u svijet, pa i svjetonazor. Istr\u010dav\u0161i iz stije\u0161njenih ku\u0107a \u2013 gra\u0111enih oko renesansnog dvorca, zidanih nadomak mora, uglavnom oskudno, kako se moglo, kamen po kamen, usko za obranu, a i da bi gospodi ostalo vi\u0161e mjesta \u2013 jurili smo s uli\u010dnim ma\u010dkama do kraja \u0161trade u kojoj pogleda nema osim u susjedov pjat, pa izlijetali ravno u more, na pla\u017eu s kojom zavr\u0161avaju sve kalete iz koje se god sjenovite bote ili ka\u010darele ispalili na brisani prostor pod \u017earkim suncem. I tek tu, na pla\u017ei se rastvara pogled, kroz lijevak zaljeva u nedogled, u more, u nebo, univerzum, tko je gledati htio i smio.<\/p>\n Iako su prirodne pla\u017ee postojale i postoje i bez kupa\u010da, danas ih definiramo kao “ravni dio obale uz more, rijeku ili jezero, prilago\u0111en i namijenjen za odmor, sun\u010danje i kupanje ljudi”. Nazreti, nazirati, zna\u010di vidjeti u konturama, promatranjem uo\u010diti ili naslutiti. Pa pla\u017eni svjetonazor tako nazire da je pla\u017ea 20. stolje\u0107a zaista zajednica mjesta i ljudi. Iako \u010desto bilje\u017eena artificijelno kao prostor melankoli\u010dne usamljenosti, pla\u017ea je, koliko je poznajem, takva samo u onom kratkom periodu kada obala dolazi do daha. Ina\u010de, pla\u017ea je uvijek zajednica. Ba\u0161 kao i trg, koji je mogu\u0107e prikazati prazan, ali time o njemu ne\u0107emo re\u0107i ni\u0161ta osim da mu fali sadr\u017eaj; sam \u010dovjek preko trga prelazi, ali se ne zadr\u017eava. Za razliku od usamljenog prolaznika na trgu, \u010dovjek na pla\u017ei rado ostaje sam sa sobom, ali i tada u intimnoj zajednici s morem-svijetom.<\/p>\n Prava socijalizacija i emancipacija, i \u010ditav spektar \u017eivotnih inicijacija odvija se na pla\u017ei, gdje smo obna\u017eeni toliko da ne budemo goli, goli toliko da ne budemo na Vi sa svojim tijelom. Prvo biramo pla\u017eu: javnu, “skrivenu”, lokalnu, turisti\u010dku, sa sjenom ili bez, mirnu ili bu\u010dnu, vri\u0107u \u017eala koja nestane s plimom, pje\u0161\u010danu na kojoj no\u0107u pazi\u0161 da ne ugazi\u0161 na ljubavnike. Okorjeli usamljenici znaju da skrivenih pla\u017ea nema, pa biraju litice. Zna se kad i gdje se tko kupa, ovisi o volji kupa\u010dice koga je spremna sresti, a koga izbje\u0107i. Ujutro na iste pla\u017ee ne dolaze isti ljudi koji dolaze poslijepodne ili predve\u010der. Razli\u010dite pla\u017ee biramo i u razli\u010dita doba \u017eivota. Ujutro i predve\u010der \u017eene, mala djeca, zauzimaju one pristupa\u010dnije, mladi su tamo gdje se mo\u017ee pro\u0161etati ten, u blizini skakaonica. O\u010devi, ako nisu turisti, silaze na pla\u017eu tek s kolovoskim vru\u0107inama i razgr\u0107u more. Otplivaju do \u0160olte i vrate se kad ih svi zaborave i to bi bilo to do sljede\u0107eg ljeta.<\/p>\n Najbolja stvar u Hrvatskoj osim pitke vode je ta \u0161to su pla\u017ee javne, a ne privatne, iako ima onih koji bi rado zapi\u0161ali “svoje” mulete, potjerati \u010dovjeka je kr\u0161enje zakona. Ne postoji ni\u0161ta gadnije od pla\u017ea pod koncesijom, kakve sam vidjela na turskim Prin\u010devim otocima, u kakvom talijanskom lidu, a ima ih sad ve\u0107 i na na\u0161oj obali, gdje plati\u0161 ulaznicu pa sjedi\u0161 u jedanaestom redu le\u017ealjki, a more gleda\u0161 kao predstavu.<\/p>\n Svaka pla\u017ea je mjesto na kojem ljudi demonstriraju svoju tipi\u010dnu narav zauzimanjem teritorija, s ru\u010dnicima i suncobranima umjesto zastava. Neki ti naprave mjesta u kvadratu hlada, neki ostave veliki \u0161ugaman na maloj pla\u017ei da im \u010duva mjesto. Takvima smo kao djeca bacali ru\u010dnike u more pa ih vra\u0107ali mokre i zgu\u017evane \u2013 nikad ne zna\u0161 s tom plimom, kad \u0107e smo\u010dit.<\/p>\n Nisam slutila kakva sve mora i obale postoje i da ima valova koji \u0107e ispljunuti i iskusnu pliva\u010dicu, ali me pla\u017ea do\u010dekivala umeko. Ona jest uto\u010di\u0161te i od kopna i od mora, spas od nepodno\u0161ljive vru\u0107ine kao i od brodoloma, geografsko gostoprimstvo koje obala nudi svima koji uplovljavaju ili se nasu\u010du. Za razliku od planina i rijeka, po svojoj prirodi, prema svojoj konfiguraciji, svaka pla\u017ea je prilaz, prijelaz, a ne granica.<\/p>\n Pla\u017ee su primale vojnike koji su dolazili u pomo\u0107 lokalnom stanovni\u0161tvu, i jadranski otoci imaju svoje pla\u017ee Omaha i svoja partizanska iskrcavanja u Normandiji. O tragedijama ovih mladi\u0107a danas svjedo\u010di pokoja kamena plo\u010da na takvim pla\u017eama, zarasla u dra\u010d zaborava i sramote potomaka.<\/p>\n Iznevjereno 21. stolje\u0107e, barem njegov prvi kvartal, \u010dovje\u010danstvo, bojim se, ne\u0107emo pamtiti ni po turisti\u010dkim ni po pla\u017eama Agn\u00e8s Varde, ni Nolanove<\/strong> “Odiseje” (u kojoj fali najpoznatija iz epa \u2013 pla\u017ea spasa, gdje sre\u0107e Nausikaju).<\/p>\n Obilje\u017eile su ga druga\u010dije pla\u017ee, Sredozemlje na kojem je “umrla Evropa”, more gusto od krvi onih koji su na pla\u017eama tra\u017eili spas. Slika iz Bodruma, slika Gaze, slika Ceute trajno je promijenila nevinost pla\u017ee, zapljusnuv\u0161i je krvlju prognanika i utopljenika: djece, siromaha, bespomo\u0107nih i polugolih ljudi, koji se predstavljaju kao najve\u0107a opasnost, ve\u0107a i od ekstremnih klimatskih doga\u0111aja i prijetnji ekolo\u0161ke katastrofe o kojima Europa \u0161uti dok se pe\u010de. O\u010digledno je isplativije stvarati paniku pri\u010dama o invaziji migranata i na taj na\u010din napadati \u0161panjolsku socijalisti\u010dku vladu, pa za\u0161to ne i izmisliti da je Ceuta u Europi, iako su Afrikanci zapravo ostali u Africi, bar 1500 kilometara daleko od pla\u017ee na kojoj se kupa Giorgia Meloni<\/strong>.<\/p>\n Prije ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana, pisala sam crtice iz sredozemnih luka za predstavu “Mediteranski brevijar na valovima Radio Mediterana” kako bismo povezali Matvejevi\u0107ev<\/strong> “Brevijar” s ovim vremenom. Sudjelovala sam i u igri kojom nas je redateljica uvela u proces: izre\u0107i asocijaciju na more. Bio je to uobi\u010dajen niz bezbri\u017enih rije\u010di, dok jedina Afrikanka me\u0111u nama nije rekla: Strah. Velik broj migranata koji se upute na obe\u0107anu obalu istog mora \u010dine nepliva\u010di, ali strah od \u017eivota \u010desto je ja\u010di od straha od smrti.<\/p>\n Za istu predstavu napisala sam song prema transkriptu snimke razgovora afri\u010dkog migranta s Lampeduse i novinara, nastoje\u0107i \u0161to vi\u0161e zadr\u017eati izvorni oblik intervjua. Kako ga nismo uvrstili u predstavu, evo ga ovdje. Neka bude umjesto zaklju\u010dka za kraj.<\/p>\n LAMPEDUSA SONG: NOBODY CARES<\/p>\n “How much did it cost?”\/ I asked a man called John \/ (Na Lampedusi ne\u017eeljeni gost, \/ Iz Sierra Leonea doplovio je on). \/ “When I get the boat, \/we pay sometimes two, \/ sometimes three thousand”, \/ He replied. \/ “You mean you have tried \/ more than once?” I asked. \/ He said: “Yes, me and my wife \/ were in Morocco.\u00a0 \/ (Trideset \u017eena ubilo je more i \/ \u0160iloko). \/ “We tried in Morocco more than twice, \/ John said. \/ “In Tunisia, I tried it once, \/ and then I made it. Not so bad.” \/ “So you have spent \/ A lot of money?” \/ I asked. \/ “Yes, I have spent a lot, \/ a lot of money” he replied. \/ “But at least I\u2019m alive, \/ Didn\u2019t die. \/ It is a risk, a very big risk, but \/ At least I haven\u2019t died like a rat \/ God has made it easy for me \/ But not for the others \/ they didn\u2019t have so much luck: \/ My friends, my brothers. \/ “What happened to them? \/ I ask at the end. \/ “They have drowned. Utopili su se. \/ But nobody cares, my friend.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Slika iz Bodruma, slika Gaze, slika Ceute trajno je promijenila nevinost pla\u017ee, zapljusnuv\u0161i je krvlju prognanika i utopljenika: djece, siromaha, bespomo\u0107nih i polugolih ljudi<\/p>\n","protected":false},"featured_media":8544,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-9225","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n