Kako se sezona kiselih krastavaca primi\u010de kraju, opada i interes za pisanjem knji\u0161kih preporuka i antipreporuka. Kako sam sporija \u010ditateljica, trebalo mi je vremena da pro\u010ditam nekoliko novih knjiga i za vas proberem one koje jo\u0161 miri\u0161u na tisak, ali \u0107e nad\u017eivjeti sezonu.<\/p>\n
Volim papir, pa knjige i dalje vu\u010dem sa sobom u pretrpan auto i na trajekt; zato sam, ima desetak godina, uvela pravilo: one libre koje donesem na otok ne vra\u0107am u Zagreb. Nepro\u010ditani na otoku ostaju za dogodine i zajedno s pro\u010ditanima formirali su biblioteku koja se razlikuje od one na kopnu. Recimo kao \u0161to se Arsenovi ljetni pjesnici razlikuju od zimskih, ako pamtite tu pjesmu. Zato biram pa\u017eljivo i \u0161parno, samo najljep\u0161e budu\u0107e hitove i potencijalne klasike. Nekad se zeznem, ali obi\u010dno me nos ne izda. Ovo sam ljeto, bez neke posebne namjere, bar kad je beletristika u pitanju, \u010ditala uglavnom doma\u0107e autorice, pa evo onih s kojima sam za vrijeme toplotnog vala drugovala u hladovini, a dala bi ih na \u010ditanje pod uvjetom da mi ih vrate.<\/p>\n
\u010citanje dobrih knjiga ne\u0107e spasiti ovaj plamte\u0107i svijet, naprosto zato \u0161to premalo ljudi takve knjige \u010dita, ali svijet \u0107e definitivno propasti kad vi\u0161e ne bude onih koji su u stanju shvatiti ironiju i pojmiti metaforu, ispri\u010dati i razumjeti pri\u010du. A onih koji pridonose tom babilonskom kaosu, poprili\u010dan je broj i me\u0111u ubije\u0111enim na\u010ditancima.<\/p>\n
<\/p>\n
Slavenka Drakuli\u0107: “Za\u0161to nisam nau\u010dila kuhati”<\/strong><\/p>\n Jedna od onih intelektualki koja nas je svojim pisanjem godinama spa\u0161avala, a i sad nas kroz svoje knjige nastavlja spa\u0161avati, od babilonske i ine zbrke i nerazumijevanja, jest Slavenka Drakuli\u0107<\/strong>.<\/p>\n Ljeto \u0107emo pamtiti i po tome \u0161to je zauvijek odnijelo dive pisane rije\u010di \u2013 iako bi vjerojatno protestirale protiv toga \u0161to ih sad nazivam divama, dozvolit \u0107u si tu drskost uz puno naklonosti. Izgubili smo sr\u010danu burevjesnicu Vedranu Rudan<\/strong>, koji tjedan prije Adrianu \u0160kuncu<\/strong>, pjesnikinju flanericu jednog otoka koji je preobrazila u planet, a na samom po\u010detku ljeta potresao nas je gubitak Slavenke Drakuli\u0107: velike autorice rijetkog soja, koja je nadrasla kulturu iz koje je potekla \u2013 a ta ju je kultura, kojoj kroni\u010dno nedostaje samopo\u0161tovanja, tako indolentno odbacivala \u2013 daju\u0107i nam po\u0161teniju, solidniju i \u0161irokogrudniju mjeru stvari i mogu\u0107i smjer kretanja. Uz nju se \u010dinilo da je i Hrvatska svijet, a ne njegovo zatrovano predgra\u0111e. Pa ako je na\u0161a \u017eabokre\u010dina i ostala kakva je i bila, ili je postala jo\u0161 gora, Slavenka je, rasute po knjigama, ostavila precizne upute za snala\u017eenje u njoj, ali i vi\u0161e puta pokazala kako bi stvari mogle i trebale izgledati. Pi\u0161u\u0107i britkim, a stalo\u017eenim jezikom, koji ne ostavlja mjesto zabuni, otvorila je mnoga zamandaljena vrata mu\u010daljive provincije kroz slo\u017eena, va\u017ena pitanja o dru\u0161tvu u kojem \u017eivimo.<\/p>\n Takve su, na svoj na\u010din, i pri\u010de u knjizi koja je iza\u0161la neposredno prije Slavenkine smrti. Inteligentna spisateljica, k tome i prekaljena novinarka, zna da ne postoji banalna tema, nego samo banalan na\u010din. Ona koja nam je, za razliku od tanke kabinetske, skuhala pikantnu “kuhinjsku” knji\u017eevnost, ostavila nam je u amanet duhovito “ilustirano i pou\u010dno \u0161tivo” inspirirano zidnjacima (zidnim krpama, vezenim zastavama patrijarhata), knjigu (anti)recepata “Za\u0161to nisam nau\u010dila kuhati”, u kojima iza pri\u010da o hrani i oko trpeze, uvijek servira i dru\u0161tvenu studiju i autobiografsku crticu.<\/p>\n Ipak, kada sam pro\u010ditala neke pri\u010de-recepte poput npr. \u010carobne juhe, uz smijeh odobravanja prokomentirala sam uku\u0107anima: “Pa ona stvarno ne zna kuhati!”<\/p>\n Isti dan sam pripremila to krajnje jednostavno jelo i shvatila u \u010demu je njegova \u010darolija.<\/p>\n <\/p>\n Nada Ga\u0161i\u0107: “Kutijica od \u0161koljki”<\/strong><\/p>\n Doga\u0111alo se da mi postave pitanje: U svijetu koje knjige biste \u017eeljeli \u017eivjeti? I svaki put bi me to pitanje zaprepastilo. Od dje\u010djih bajki do knjiga za odrasliju publiku, nema one u kojoj bi \u010dovjek po\u017eelio \u017eivjeti. Sve dobre knjige su o lo\u0161im svjetovima, a ako govore o ugodnim svjetovima, lo\u0161e su napisane \u2013 pa ne zna\u0161 u kojima bi ti bilo gore. I u naoko bezopasnima romanima, neka nelagoda vreba izme\u0111u re\u010denica, spremna da nas sve po\u017edere.<\/p>\n Nije lako napisati odli\u010dan roman u kojem nema velikih lomova i \u017eivotnih potresa \u2013 prva ljubav ili ljetna romansa, to svakako jest, ali shva\u0107ate \u0161to mislim. Od toga se \u010dovjek sretno ne oporavi. Nada Ga\u0161i\u0107<\/strong> je napisala takav roman, posvetu djetinjstvu, ljubavi, ljetu, gradu: opet Zagrebu i, ovaj put Trogiru \u0161ezdesetih, i u\u010dinila je to minuciozno, kako se i rade te kutijice od \u0161koljki, zadr\u017eavaju\u0107i u njoj slatko\u0107u i puno\u0107u uspomene, ali bez sentimentalnosti ili neke pla\u010dljive nostalgije. \u0160armantna prgavica Tamala je jedan od naj\u017eivljih, najbolje napisanih likova na\u0161e recentne knji\u017eevnosti, a kada ima\u0161 takvu pripovjeda\u010dicu, pri\u010da se doga\u0111a sama, a \u010ditateljica je prati na rubu stolca kao da je u pitanju triler. Svaka rije\u010d je ukomponirana u glatke re\u010denice, obojane koloritom raznih govora i narje\u010dja \u0161ezdesetih, a meni se posebno svidio trogirski za kojeg vjerujem da bi begena<\/em> i Du\u0161ku Gei\u0107u<\/strong>.<\/p>\n Taj Zagreb Nade Ga\u0161i\u0107, kao i njen Trogir, pripadaju svijetu koji je postojao prije ro\u0111enja ove \u010ditateljice, pa ipak ne samo da bih u tom knji\u017eevnom svijetu mogla \u017eivjeti (eto, napokon), nego sam sasvim sigurno u njemu i \u017eivjela: to je i neki moj pretpro\u0161li Trogir, kao i neki moj naslu\u0107eni Zagreb danas.<\/p>\n \u010citaju\u0107i, po\u0161la sam s Tamalom Savskom cestom i kozjim putima, brodicama i tramvajem, ku\u0161ala i \u017ee\u0111ala, omirisala vonjeve, dotakla tkanine, osjetila kako pe\u010de i \u017ee\u017ee sunce, kao \u0161to pe\u010de i \u017ee\u017ee ljubav. Voljela bih vidjeti ekranizaciju ove knjige. Ljudi bi je obo\u017eavali.<\/p>\n Za one koji su ipak sumnji\u010davi prema knjigama bez \u017eivotne drame i nelagode: ima je napretek u op\u0161irnijoj bilje\u0161ci na kraju romana, koja kao duga sjena slijedi djetinjstvo.<\/p>\n <\/p>\n Ma\u0161a Kolanovi\u0107: “Materina”<\/strong><\/p>\n Kako nas je prije nekoliko godina razbudila naslovom “Po\u0161tovani kukci”, tako nas je Ma\u0161a Kolanovi\u0107<\/strong> opet digla “Materinom”. Materina nije psovka, nego jezi\u010dna petarda, a Ma\u0161a se igra i jezikom i \u017eanrom, ple\u0161u\u0107i na rubovima istih, i prelaze\u0107i iz jednog u drugi, onako kako to rade oni koji u malom prstu imaju pravila igre, pa istra\u017euju i riskiraju, ho\u0107e i stvaraju novo, a novo je naj\u010de\u0161\u0107e u poznatom, a jo\u0161 nenapisanom. Ovaj put kroz glas majke koja se obra\u0107a osmogodi\u0161njoj k\u0107eri koja je otputovala s ocem na otok, dok ona ljetne praznike provodi u neboderu iz kojeg promatra grad i ljude, bak\u0107u\u0107i se s iscrpljuju\u0107om administracijom, a zapravo \u010ditavo vrijeme \u017eivi za povratak djevoj\u010dice. Roditelji su rastavljeni, \u0161to kontakt na daljinu \u010dini kompliciranijim, pa se knjiga pretvara u pismo k\u0107eri ispisano najmilijim, najzabrinutijim, najsmje\u0161nijim i naj\u010dudnijim, rije\u010dju ne\u010duvenim jezikom \u2013 onim kojim se mame kad ih drugi ne \u010duju, obra\u0107aju svojoj djeci. E sad, je li prije bilo takvih majki, valjda je, danas ih na sre\u0107u ima puno, ali takvog jezika u knjigama nije bilo i ja ga pozdravljam. Mogle bi vam biti bliske brige i tjeskobe koje probijaju mjehuri\u0107 u kojem na biciklu juri ovaj simpati\u010dan maj\u010dinsko-k\u0107erinski tandem, pedaliraju\u0107i brzo i slo\u017eno ne bi li umakao tugama i opakostima koje se autorica ne libi otvoreno prozvati. Podizati djecu, ili naprosto \u017eivjeti u ovom apokalipti\u010dnom svijetu, podrazumijeva zebnju; pri\u010de upozoravaju, govore istinu, ne nude la\u017enu utjehu ni self-help<\/em> rje\u0161enja, naj\u010de\u0161\u0107e ne nude nikakva rje\u0161enja, pa ipak \u010dine da nam, kad ih zaklopimo, svijet izgleda poznatiji, obja\u0161njen, katkad i vrjedniji borbe. Nakon “Materine” u to nema sumnje, ali ni vremena za nju.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010citanje dobrih knjiga ne\u0107e spasiti ovaj plamte\u0107i svijet, naprosto zato \u0161to premalo ljudi takve knjige \u010dita, ali svijet \u0107e definitivno propasti kad vi\u0161e ne bude onih koji su u stanju shvatiti ironiju i pojmiti metaforu, ispri\u010dati i razumjeti pri\u010du<\/p>\n","protected":false},"featured_media":9261,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-9262","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n