Vjekovna sva\u0111a izme\u0111u “nas”, koji smo bli\u017ei rakiji, i “njih”, koje vi\u0161e privla\u010di slatko, zavr\u0161ila je nerije\u0161enim ishodom. Najgorim za sve. Ni ove godine, naime, nema \u0161ljiva, pa ne\u0107e biti ni uobi\u010dajene sva\u0111e gdje \u0107e zavr\u0161iti ovaj slatki plod \u2013 u kotlu ili loncu. Statisti\u010dki podaci kasne, ali prema procjeni \u0110or\u0111a Dokmanovi\u0107a, vo\u0107ara iz Gorskog kotara, koji ve\u0107 godinama neumorno obilazi prostore Like, Korduna i Banije brinu\u0107i o vo\u0107kama, \u0161ljiva je ove godine stradala na \u010dak 70 posto teritorija Hrvatske. Nema je ni za d\u017eem ni za rakiju. Na nekim podru\u010djima nema je ni za ubrati i pojesti. Sve je poharao mraz pa \u0107e se malo tko gostiti knedlama ili dan zapo\u010deti \u0161ljivovicom.<\/p>\n
\u2014 Stanje je katastrofalno. Prema mojoj procjeni, oko 70 posto podru\u010dja Hrvatske ove godine ne\u0107e imati \u0161ljive. Na podru\u010dju Gline i Petrinje prakti\u010dki nijedna vo\u0107ka nije ostala. U Slavoniji, posebice u nizinama, tako\u0111er je sve poharano. U Lici su pre\u017eivjele one koje imaju povoljnu ru\u017eu vjetrova. Kod mene su opstale samo \u0161ljive koje su bli\u017ee selu pa imaju druk\u010diju temperaturu ili neke posa\u0111ene na vi\u0161im predjelima, u pravilu one s kasnijim cvatom – obja\u0161njava Dokmanovi\u0107, isti\u010du\u0107i da su se kao najizdr\u017eljivije pokazale doma\u0107e sorte poput bistrice ili po\u017eega\u010de.<\/p>\n
Da ne cvatu rano, teret bi izdr\u017eale i bjelo\u0161ljiva i rana ma\u0111arka, popularna ranka iz pjesme, ali ovako za njih nema nikakve \u0161anse.<\/p>\n
\u2014 Prije bi hladno\u0107a bila do polovine tre\u0107eg mjeseca, a sada je to razdoblje produ\u017eeno. Vo\u0107e bi zapravo pre\u017eivjelo mraz, ali ne mo\u017ee podnijeti tjedan dana hladnog vremena. Bez sumnje \u0107emo morati razmisliti o novim sortama, poput mo\u017eda nekih njema\u010dkih \u0161ljiva koje kasnije cvjetaju. Trebamo se prilago\u0111avati – nagla\u0161ava Dokmanovi\u0107, koji u svom vo\u0107njaku ima vi\u0161e od 130 sorti vo\u0107a.<\/p>\n
Miroslav Kuskunovi\u0107, poljoprivredni konzultant iz agencije Kombinat 1969, obja\u0161njava da uz klimatske razloge proizvodnja \u0161ljiva stagnira i zbog premalo planta\u017enih vo\u0107njaka zasa\u0111enih u pravilu sa starim sortama.<\/p>\n
\u2014 Jako se malo ula\u017ee u nove tehnologije uzgoja, berbe ili prerade. Naprosto je nestalo interesa za ovu proizvodnju, posebice jer su godinama uvoznici uvozili jeftinije, a ipak kvalitetne \u0161ljive iz regije, pa su doma\u0107i proizvo\u0111a\u010di imali tr\u017ei\u0161ne vi\u0161kove koje nisu mogli prodati zbog \u010dega su po\u010deli masovno kr\u010diti \u0161ljivike. Problem je i to \u0161to se iz Hrvatske masovno iseljava i \u010desto se doga\u0111a da ljudi koji imaju \u0161ljive ne mogu na\u0107i radnu snagu koja bi ih brala ili sakupljala – govori Kuskunovi\u0107 i tako\u0111er savjetuje proizvo\u0111a\u010dima da promijene sorte zbog klimatskih promjena i vi\u0161e ula\u017eu u moderne nasade i tehnologiju.<\/p>\n
\u2014 Nekada je Hrvatska imala velike prehrambene industrije koje su otkupljivale \u0161ljive i radile marmelade i d\u017eemove poput Podravke i drugih, da bi 2000. godine, kada je sklopljen Sporazum o stabilizaciji i pridru\u017eivanju, otvorila tr\u017ei\u0161te. Nakon toga se prehrambena industrija, zbog pohlepe za profitom, okrenula uvozu jeftine \u0161ljive, a zapostavila kooperaciju i doma\u0107u proizvodnju. Generalno, Hrvatska ima sve manju proizvodnju vo\u0107a. Jedan od osnovnih razloga je da svi oni silni poticaji koji odlaze na selo nisu stimulativni, nego su postali glavni krivac za pad proizvodnje. To je tragedija hrvatske poljoprivrede koja godi\u0161nje daje preko osam milijardi kuna poticaja, a ima vrijednost proizvodnje ne\u0161to ve\u0107u od 19 milijardi kuna. Nekada je, primjerice, po\u010detkom 1990-ih, vrijednost poljoprivredne proizvodnje bila preko 30 milijardi kuna, i to bez poticaja. Hrvatska je danas pala na proizvodnju jabuka ispod 5000 tona, a imamo oraha na 8000 hektara uz proizvodnju od jedva 500 tona – tvrdi Kuskunovi\u0107.<\/p>\n
S druge strane, susjedne zemlje poput Srbije te Bosne i Hercegovine, pa i Sjeverne Makedonije i Rumunjske, uspje\u0161no razvijaju proizvodnju te, uz konzumnu \u0161ljivu, sve vi\u0161e plasiraju druge proizvode na bazi ovog vo\u0107a \u2013 od rakije, su\u0161enih \u0161ljiva i kompota do pekmeza. Susjedna Srbija proizvodi oko 500.000 tona \u0161ljiva, proizvodnja u BiH kre\u0107e se od 150.000 do 200.000 tona, dok je Rumunjska tako\u0111er na 500.000 tona, pri \u010demu su u 2018. imali rekordnu proizvodnju od \u010dak 830.000 tona. Podaci Dr\u017eavnog zavoda za statistiku za Hrvatsku pokazuju da je jo\u0161 2008. godine ova proizvodnja dosezala 48.614 tona, od \u010dega je vi\u0161e od 32.000 tona bilo za vlastite potrebe u ekstenzivnom uzgoju, dok su se 2019. proizvele samo 9.403 tone. Posljednji podaci za 2020. godinu, nastavlja Kuskunovi\u0107, govore da je proizvodnja \u0161ljiva iznosila 12.639 tona, dok se ove godine o\u010dekuje jo\u0161 manje, jer klimatski uvjeti nisu bili dobri, \u0161to se odrazilo i na cijene pa su tako na tr\u017enicama u rujnu ove godine, u odnosu na lanjski rujan, bile vi\u0161e za 19,9 posto i iznosile oko 11 kuna za kilogram.<\/p>\n
\u2014 Srbija ima tradiciju proizvodnje \u0161ljiva, a ono \u0161to su napravili zadnjih godina je da su se okrenuli preradi, su\u0161enju i izvozu. Poznato je da je Srbija jedan od lidera u plasmanu suhe \u0161ljive, \u0161to u Hrvatskoj gotovo ne postoji – zaklju\u010duje Kuskunovi\u0107.<\/p>\n
U kvalitetu srpskih proizvoda od \u0161ljive potro\u0161a\u010di su se mogli uvjeriti na tre\u0107em Me\u0111unarodnom ocjenjivanju rakija i likera odr\u017eanom prije dva tjedna na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je prvo i tre\u0107e mjesto sa svojom \u0161ljivovicom prepe\u010denicom osvojio Luka Peri\u0107 iz tvrtke Stari Vitez s podru\u010dja Podgorine u sjeverozapadnoj Srbiji. Njegova stara prepe\u010denica iz 2001. godine osvojila je maksimalnih 20 bodova, \u0161to se prvi put dogodilo, a jedan od \u010dlanova \u017eirija kazao je kako je \u0161ampionska \u0161ljivovica prepe\u010denica jedna od najboljih koje je probao. Peri\u0107 ka\u017ee da je ovo prvi put da su se natjecali u Hrvatskoj i da nisu o\u010dekivali tako visoku ocjenu.<\/p>\n
\u2014 Tajna dobre rakije je posve\u0107enost kompletnom procesu, od uzgajanja \u0161ljive do finalnog sazrevanja proizvoda. Tradicija brenda “Stari vitez” datira iz 1990. Proizvodnju je zapo\u010deo Slobodan Peri\u0107 na svom seoskom imanju u op\u0161tini Krupanj. Talenat, nasle\u0111en od predaka, Slobodan je prenio na potomke pa sam ja kao njegov sin nastavio proizvodnju 2013. godine. U na\u0161im krajevima \u0161to se sorte po\u017eega\u010de ti\u010de, postoji veliki problem sa zaga\u0111enjem okoline u poslednjih nekoliko godina, a \u0161ljiva po\u017eega\u010da je poznata po tome \u0161to uspeva i ra\u0111a u izrazito \u010distoj prirodnoj sredini na obroncima planina. Istina je da je na\u0161a \u0161ampionska \u0161ljivova prepe\u010denica u rangu sa vode\u0107im brendovima viskija i francuskih konjaka – obja\u0161njava Luka Peri\u0107, koji svoje proizvode prodaje u Srbiji, Austriji i Australiji, a nada se uskoro i u Hrvatskoj.<\/p>\n
pi\u0161e Goran Borkovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Klimatske promjene sve \u010de\u0161\u0107e utje\u010du na poljoprivrednu proizvodnju. Prema procjenama, oko 70 posto podru\u010dja Hrvatske ove godine ne\u0107e imati \u0161ljive. “Opstale su samo one koje kasnije cvjetaju”, ka\u017ee \u0110or\u0111e Dokmanovi\u0107, vo\u0107ar iz Gorskog kotara<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3000,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-960","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n