{"id":976,"date":"2022-08-29T13:25:46","date_gmt":"2022-08-29T11:25:46","guid":{"rendered":"https:\/\/sdf.hr\/?post_type=nada&p=976"},"modified":"2023-03-22T18:02:15","modified_gmt":"2023-03-22T17:02:15","slug":"nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood","status":"publish","type":"nada","link":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/","title":{"rendered":"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood"},"content":{"rendered":"

Ne\u0111o Osman je ro\u0111en u Skoplju 1958. godine. Karijeru je zapo\u010deo u romskom teatru Pralipe, osnovanom 1970-ih u naselju \u0160uto Orizari u Skoplju. Diplomirao je glumu 1980-ih na Akademiji u Novom Sadu i tako postao prvi Rom profesionalni glumac u Jugoslaviji. Ve\u0107 prije i tijekom studija bio je anga\u017eiran na sceni Narodnog pozori\u0161ta u Subotici\/KPGT te na sceni Novosadskog pozori\u0161ta. Nakon izbijanja rata, kao \u010dlan Pralipea ostaje nastupati u Njema\u010dkoj. Zajedno sa suprugom, poznatom koreografkinjom i redateljicom Nadom Kokotovi\u0107, 1995. je osnovao Teatar TKO \u2013 Koreodrama \/ Romano Teatar K\u00f6ln Osman, koji i danas skupa vode. Osim u teatru, Osman glumi u filmovima, a izdao je i nekoliko zbirki poezije, koje su prevedene na vi\u0161e jezika (u Hrvatskoj je objavljena zbirka “Nemoj me ra\u0111ati”). Anga\u017eiran je kao socijalni radnik i medijator, a dugo je radio i kao radijski voditelj. Za ovaj se razgovor preko Zooma povezujemo na liniji K\u00f6ln \u2013 Zagreb. Osman nam govori kako su mu se pomije\u0161ali svi na\u0161i jezici i kako mu fali biti me\u0111u onima koji ih govore. Dok nas spajaju kompjuterske slike, pu\u0161tamo mu da \u010duje malo Zagreba kroz \u0161irom otvoreni prozor. Ka\u017ee da mu zna\u010di i da se nada da \u0107e nekad skoro Nadin i njegov teatar opet do\u0107i u na\u0161 grad.<\/p>\n

U \u0161koli sam doznao da sam “Cigan”<\/h3>\n

“Moja pri\u010da po\u010dinje kada pre\u0111em most preko Vardara u Skoplju. \u017divjeli smo u jednoj romskoj mahali, poznatoj pod imenom Topana, u vrijeme dobre Jugoslavije”. Tako pi\u0161ete u jednom eseju. Po\u010dnimo ovaj razgovor u toj mahali. Kako se \u017eivjelo, po \u010demu je pamtite?<\/strong><\/p>\n

\u010cesto zadnjih godina razmi\u0161ljam o toj mahali, setim se svoje ulice i na\u0161e ku\u0107e. Na\u0161a mahala se zvala Topana, a mi smo bili u glavnoj ulici. Tu su bile bolje ku\u0107e, imali smo dve sobe i dvori\u0161te, a iza nas su bile ku\u0107ice ko lego kockice. Nije bilo struje, imali smo par bandera u \u010ditavoj mahali. One su bile u na\u0161oj ulici, zato se ra\u010dunala kao glavna ulica. Vode nije bilo, i\u0161lo se na \u010desme. Mama je i\u0161la ujutro na \u010desmu, prije nego \u0161to krene na posao. Svi su tamo dolazili, to je bila redica kao sad kad ide\u0161 u banku. Dok se \u010dekalo da napune vodu, mogao si \u010duti \u0161to se desilo prethodnog dana. To mi je bilo kao kad upali\u0161 TV i \u010deka\u0161 da \u010duje\u0161 vesti dana. Ko se razveo, o\u017eenio, umro. Bilo je i sva\u0111e, tako ma\u0161tovite, tako slikovitim rije\u010dima. Kako se tamo psovalo, to je bila umetnost! Po ceo dan smo bili napolju, s psima i ma\u010dkama, bosi. Unutra smo i\u0161li samo kad smo trebali spavati. Za jelo kruha i malo \u0161e\u0107era i malo ulja, ali bilo je smijeha i muzike, i svuda se igralo. Tamo smo bili jedno, zalijepljeni jedni na druge, na\u0161i su \u017eivoti bili spojeni.<\/p>\n

Nakon potresa u Skoplju, va\u0161a je mahala nestala. Ali nastala je nova, znana kao \u0160utka. Kako se ra\u0111ala \u0160utka?<\/strong><\/p>\n

Pamtim dobro kako nam je ku\u0107a pala u tom potresu, tad sam prvi put mogao svoj \u017eivot okon\u010dati, malo je falilo. Moji su ujutro iza\u0161li napolje, a ja sam kao najmla\u0111i ostao spavati. Bra\u0107a su pobjegla kroz prozor, a ja sam ostao unutra. Stariji brat se vratio kopati i prona\u0161ao me. Sje\u0107am se zemlje u ustima i pra\u0161ine. A o \u0160utki i njenoj gradnji\u2026 Kasnije sam se pitao \u010desto za\u0161to smo pristali da tamo idemo, trebali smo ostati u centru grada, a ne da nas Rome tjeraju na periferiju. Topana je bila bli\u017ee gradu. Moja familija je imala druga\u010diju sudbinu i ipak nije oti\u0161la u \u0160utku, jer je tata radio u \u017eeljeznici i dobio ku\u0107u s one strane Vardara, na kojoj su \u017eivjeli samo ga\u0111ovani, oni koji nisu Romi. Tamo su bile njive pa su napravili ku\u0107e za radnike sa \u017deleznice. Odjednom smo imali svako svoju banderu, i ne samo napolju, nego je sijalo i u ku\u0107i. To je bilo ne\u0161to kao ona TV serija Dinastija, na siroma\u0161niji na\u010din.<\/p>\n

\"\"
“Nakon Otela mi je bilo jasno da je gluma moj poziv” (Foto: Privatna arhiva)<\/figcaption><\/figure>\n

Spomenuli ste oca. Bio je partizan, ma\u0161inobravar u Jugoslavenskoj \u017eeljeznici. Majka je radila kao \u010dista\u010dica u Makedonskom narodnom teatru. Kako su va\u0161e odrastanje oblikovala zanimanja va\u0161ih roditelja, njihov rad?<\/strong><\/p>\n

Moja mama je bila najbolja mama, na\u0161 je odgoj u naselju bio svima za primjer. Tata je bio jako ponosan na svoj rad, a zbog ljubavi prema mojoj mami odustao je od odlaska u vojnu \u0161kolu u Rusiji. Bio je dosta strog, uvijek nam je pri\u010dao o partizanima, odrasli smo na tome, ne na pri\u010dama o Crvenkapi. Od njega smo imali disciplinu i radni\u010dko po\u0161tenje, ostalo nam je ono da treba \u017eivjeti od svoga rada. Mama je bila ponosna jer je radila u teatru. Poznavala je glumce i oni nju, volela je to. Stalno me vodila sa sobom na posao, i tamo sam prvo iskusio miris i mrak specifi\u010dan za teatar. Ta je \u017eena bila \u010dista ljubav, i s cvije\u0107em je pri\u010dala, i sa \u017eivotinjama je pri\u010dala, a s decom kao s odraslima. Sve je volela i svi su je voleli.<\/p>\n

“Moje prvo saznanje o sebi, da sam Cigan, doznao sam od svojih kolega u osnovnoj \u0161koli”, tako iznosite u jednom tekstu. \u0160to vam je zna\u010dilo to saznanje, kako ste se kao dijete s njime nosili?<\/strong><\/p>\n

Ja sam prvi puta tamo, me\u0111u ga\u0111ovanima, doznao da sam druga\u010diji. Tamo sam prvi puta \u010duo rije\u010d “Cigani”, nisam je do tada znao. U \u0161koli se i\u0161lo dvoje po dvoje pod ruku, a ja sam uvijek bio sam. U klasi sam sjedio sam, u zadnjoj klupi. Ku\u0107i sam pitao da mi objasne za\u0161to me tako zovu, nije bilo odgovora osim ti\u0161ine, bojali su se da \u0107u odustati od \u0161kole ako doznam. Bra\u0107a su mi rekla da nas nazivaju tako, ali da mi to nismo, i da se moram sam izboriti za sebe. Sad ta pri\u010da lepo poslu\u017ei za tekstove, ali tada mi je bilo stra\u0161no te\u0161ko. Jednom mi je mama do\u0161la do \u0161kole, i vidjela kako u redici svi stoje dvoje po dvoje, a ja sam bio sam. Bilo me sram jer me takvog vidjela, ta mi se uspomena urezala. Simpatije sam u klasi dobio tek kasnije, preko sporta, koji mi je bio prva ljubav i u kojem sam uvijek bio dobar, od atletike do ko\u0161arke. I rukomet sam igrao, u prvoj ligi, \u010dak sam u Njema\u010dku i\u0161ao, igrao sam u Fortuni.<\/p>\n

Na kraju smo ostali u Njema\u010dkoj<\/h3>\n

Va\u0161 je put prema glumi odredilo romsko kazali\u0161te Pralipe, osnovano krajem 1970-ih u \u0160utki. Kako se igralo u tom kazali\u0161tu, kako ga je stvarala \u0160utka?<\/strong><\/p>\n

Pralipe je bio ne\u0161to posve novo, bu\u0111enje. Po\u010delo je na ulici, redatelj Rahim Burhan je skupio ljude i naumio da radi teatar. Krenule su probe, pa su se s ulice prebacili u osnovnu \u0161kolu, a kasnije i u Dom omladine “25. maj”. Pridru\u017eio sam im se 1981., moj brat je po\u010deo prije mene. Gajili smo fizi\u010dki teatar, puno energije, emocije, pokreta. Kad se padalo, padalo se, bilo je krvi, znoja. To je bila na\u0161a snaga i razli\u010ditost. Bio je to romski teatar, ali nismo bili Romi kako su drugi htjeli da budemo. Nije bilo egzotike ni ki\u010da. Nakon prve predstave, “Kralja Edipa”, sebi sam rekao \u2013 ovdje je moje mesto.<\/p>\n

\u010clanovi kazali\u0161ta bili su uglavnom mladi Romi i Romkinje, ve\u0107ina zanatlije. Radili su, u slobodno vrijeme bavili se glumom. Kako ste na kraju vi zavr\u0161ili na gluma\u010dkoj akademiji?<\/strong><\/p>\n

Bili smo amateri me\u0111u profesionalcima. Na\u0161i ljudi su radili, bili vulkanizeri, bravari, itd. I\u0161li smo po svim jugoslavenskim festivalima, igrali po europskim pozori\u0161tima. \u010cesto smo gostovali u Zagrebu, i dru\u017eili se s glumcima iz grupe Coccolemocco. Kad smo dolazili u Zagreb, nikad nije bilo karata, a nakon predstave se dru\u017eilo do jutra. Nakon prve predstave “Kralj Edip” znao sam da \u0107e gluma biti moj \u017eivot. Ali sam tako\u0111er shvatio da ne\u0107u da budem samo romski glumac, nego ho\u0107u da budem glumac kao i svi ostali. Sredinom 1980-ih smo radili koprodukciju u Subotici s KPGT-om. Svi su bili tamo, glumci iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije, mala Jugoslavija. Kad smo se vratili u Skoplje nakon tog projekta, po\u0161tom mi je stigao telegram u kojem je pisal- “Kreni odma, igra\u0161 Otela”. Mislio sam da je gre\u0161ka. Zvao sam Ljubi\u0161u Risti\u0107a, on mi je rekao da odmah sjednem na avion. Krenuo sam, ali vlakom. Tu se moj \u017eivot promijenio. Nakon Otela mi je bilo jasno da je gluma moj poziv, a to su primijetili i drugi, potaknuli me da upi\u0161em akademiju. \u010cuo sam da Rade \u0160erbed\u017eija pokre\u0107e klasu u Novom Sadu, odlu\u010dio se prijaviti. Na prijemnom je bilo vi\u0161e od petsto ljudi, a ja sam svoju izvedbu izveo na romskom jeziku, monolog od Edipa. Bila je to sjajna generacija, bio sam u klasi s Brankom Kati\u0107, Filipom Gaji\u0107em. Na\u0161a akademija je bila svuda, u\u010dili smo gdje god smo se na\u0161li. Teatar je najve\u0107i luksuz koji sam u \u017eivotu dobio, ogromna je privilegija \u0161to sam se time mogao baviti.<\/p>\n

Htjeli ste graditi karijeru u jugoslavenskom kazali\u0161tu. Kako je rat izmijenio te planove?<\/strong><\/p>\n

Meni je Jugoslavija bila Hollywood, nikad nisam sanjao u Europu da idem. Igrao sam s najboljim glumcima i glumicama, imali smo jedan od najboljih teatara uop\u0107e. Ide\u0161 u Sarajevo, u Ohrid, u \u010ca\u010dak, u Zagreb, \u0161ta \u0107e ti M\u00fcnchen i Berlin! Rat me jako pogodio, i danas me boli. Pre samog po\u010detka rata dobili smo poziv iz njema\u010dkog teatra An der Ruhr kod \u010duvenog reditelja Roberta Ciullija, da radimo koprodukciju “Krvave svadbe” od F. G. Lorce, i mislili smo da \u0107emo se nakon toga vratiti ku\u0107i. Na kraju smo ostali u Njema\u010dkoj. Ja se i danas ose\u0107am Jugoslavenom. Ro\u0111en sam u Makedoniji, ali sam i Rom, moje su bile sve na\u0161e zemlje. Mo\u017eemo mi pri\u010dati o istoriji Roma i korijenima iz Indije, ali ono \u0161to sam \u017eivio je Jugoslavija. Ne mogu sad svoj \u017eivot zaboraviti ili falsificirati, kao da ga je maca pojela. Danas je sve druga\u010dije, sve je kopija, ni\u0161ta nije isto. I danas se igra u na\u0161im pozori\u0161tima, ali nije to to. Ima lijepih stvari, ali nema zajedni\u0161tva, nema zajedni\u010dkog stvaranja. Kod nas u Njema\u010dkoj je ista situacija, ovdje skoro pa nitko ne zna nikoga, nema dru\u017eenja, nema previ\u0161e pri\u010danja s kolegama nakon predstave. Mi to u na\u0161em teatru poti\u010demo, ali ne mo\u017ee stvar spasiti jedan mali teatar.<\/p>\n

Kazali\u0161te Pralipe napustili ste 1996. godine. Sa suprugom Nadom Kokotovi\u0107 tada ste osnovali Teatar TKO (Teatar Kokotovi\u0107 Osman). Koreodrama, forma TKO kazali\u0161ta, bila je dosta provokativna za njema\u010dku publiku. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Kad sam napustio Pralipe, bilo je to dosta te\u0161ko. Sje\u0107am se, to smo ve\u010de Nada i ja dugo sjedili kod ku\u0107e, i u isto smo vrijeme jedno drugome rekli: “To je to, radimo na\u0161 teatar!” Izgovorili smo to i pru\u017eili si ruke. Koreodrama je jedna od formi na\u0161eg teatra, u po\u010detku je bila provokativna, jer je Nijemcima bila nepoznata. U Jugoslaviji je tako\u0111er bila provokativna, jer je isto bila nepoznata. Nisu znali je li drama ili je ples, ili oboje. Koreodrama je bila Nada, i njima je ve\u0107 to bilo provokacija, i u Jugoslaviji i ovdje. Nisu nikad shvatili da koreodrama zna\u010di sve zajedno, sve objediniti, upravo to je Nada. Na Zagrebu na Akademiji danas predaju koreodramu, a Nadu nikad ne spominju, ne rade razliku izme\u0111u plesnog teatra i koreodrame. Bila je ispred svog vremena, previ\u0161e za ve\u0107inu da pohvataju. Jako smo anga\u017eirani teatar, poti\u010demo razli\u010ditost, igramo na vi\u0161e jezika i u vi\u0161e formi. Nije lako biti stranac u Njema\u010dkoj i biti dobar, uspje\u0161an. To je njima previ\u0161e. Ali mi smo se izborili i guramo svoje, u K\u00f6lnu smo me\u0111u najboljim teatrima, iako smo slabije financirani u usporedbi s njema\u010dkim teatrima.<\/p>\n

\"\"
Nada Kokotovi\u0107 i Ne\u0111o Osman (Foto: Privatna arhiva)<\/figcaption><\/figure>\n

U jednoj od predstava va\u0161eg teatra, “9841\/Rukeli”, glumili ste boksa\u010da Rukelija Trollmanna, prvaka koji nije smio sudjelovati na Olimpijadi 1933. jer je bio Sint, a kasnije je ubijen u koncentracijskom logoru. S \u010dime ste se sve vi borili igraju\u0107i tu ulogu?<\/strong><\/p>\n

Sinti su isto Romi, i naravno da sam od prve bio dirnut Rukelijevom pri\u010dom. Ali raspon njegove pri\u010de je dosta kompleksan, bio je europski \u0161ampion i predstavljao Njema\u010dku, a bio je i njema\u010dki vojnik, ratovao na isto\u010dnom frontu. Borio se, dakle, duplo za njema\u010dku naciju, da bi na kraju zavr\u0161io u koncentracijskom logoru, gdje ga je upucao njegov najbolji prijatelj. Mu\u010dilo me \u0161to je Rukeli bio vojnik s one strane, ja sam ipak partizansko dete. Mu\u010dio me na\u010din na koji su u to doba regrutirali Sinte da ratuju za Njema\u010dku. Puno neugodnog suo\u010davanja u meni se dogodilo kroz tu ulogu. Bila je fantasti\u010dna uloga i na njoj sam zahvalan, i va\u017eno je da smo igrali tu predstavu svugdje. Pamtim i kako sam morao prije ulaska u ring farbati lice, bra\u0161nom se zabijeliti, kao \u0161to je to kad je boksao radio i Rukeli. \u010covjek takve emocije ne zaboravlja.<\/p>\n

Kada je u pitanju filmska produkcija, \u010dini se da ona s romskom tematikom i dalje klizi prema kli\u0161eju i plo\u0161nosti. \u010cini se da i vi niste dobili pravu priliku na filmu? Jedan vam je redatelj u vezi uloge u njegovom filmu \u010dak rekao da ste prelijepi za Roma?<\/strong><\/p>\n

Na filmu je puno kli\u0161eja i stereotipa. Romi uvijek prose, kradu, imaju zlatne zubi\u0107e, negdje stalno lete u vazduhu. Nas je dvanaest milijuna u Europi, zar je mogu\u0107e da svi mi ne volimo da radimo, ne volimo da u\u010dimo? Pa da nas dvanaest milijuna leti stalno u vazduhu, davno bi bili kosmonauti! Emir Kusturica je dobar redatelj, ali po meni je on iskori\u0161tavao Rome i romsku tematiku. On mi je rekao da izgledam “premalo kao Rom”, da sam previ\u0161e lijep da igram Roma u njegovom filmu. A u tom filmu igraju mnogi lijepi glumci, \u0161ta je Branka Kati\u0107, je li ona ru\u017ena? \u0160ta je Sr\u0111an Todorovi\u0107, nego zgodan \u010dovjek? \u0160ta to zna\u010di, da romska strana treba biti karikatura, a ostali fino? Mene tada nije uzeo da glumim, a bio sam u to doba prvi profesionalni romski glumac u Jugoslaviji. Uloge Roma je dao amaterima. Nemam naravno ni\u0161ta protiv toga da amateri igraju na filmu, ali zanimljivo je da za neromske uloge nije skupljao glumce s ulice. Nije Kusturica izuzetak, ima i gorih, po \u010ditavoj Europi jo\u0161 se snimaju jako lo\u0161i filmovi kad su u pitanju Romi. Mislim da \u0107e se to vremenom promeniti, zadnjih godina igram i druga\u010dije uloge osim mafioza, mada moram re\u0107i, na filmu zapravo jo\u0161 nisam dobio svojih pet minuta.<\/p>\n

Sretan sam \u0161to sam bio Bekimov prijatelj<\/h3>\n

Poznavali ste Bekima Fehmiua, koji se glume\u0107i borio za prava Albanaca. Rekao vam je da dijelite sli\u010dnu sudbinu?<\/strong><\/p>\n

Za razliku od ve\u0107ine glumaca, uvijek sam imao tu dodatnu ulogu, teret predstavljanja Roma. Na akademiji sam uvijek ujutro kad sam dolazio pjevao “\u0110elem, \u0110elem”, razvio sam svoju strategiju, pri\u010dao o Romima, bio jako dosadan s time. Radio sam to i da ne bi neko drugi o tome prvi krenuo, preuzeo moju pri\u010du. Uvijek je postojala neka latentna diskriminacija. Ka\u017eu da toga nema u umjetnosti, i istina je da u sr\u017ei onoga \u0161to umjetnost za mene jest toga nema, ali i umjetnici su ljudi, me\u0111u njima se na\u0111e svega \u010dega se na\u0111e me\u0111u ljudima. Osje\u0107a\u0161 to preko toga \u0161to igra\u0161. U teatru sam igrao \u0161to bi svaki glumac po\u017eelio, ali film je bio i ostao druga pri\u010da. Sretan sam \u0161to sam bio Bekimov prijatelj. Izlazili smo skupa, dru\u017eili se. Bio je fantasti\u010dan glumac, jedan od najboljih koje smo imali. Imao je teret predstavljanja svojih ljudi, to je sigurno bilo te\u0161ko, i u tome smo se razumjeli. Rekao mi je da dijelimo istu sudbinu, to da zapravo zbog toga tko smo nismo dobili priliku da radimo sve \u0161to jedan glumac mo\u017ee. On jest gluma\u010dki napravio puno vi\u0161e od mene, radio je sjajne stvari u Italiji, igrao velike uloge i radio s poznatim svetskim glumcima i rediteljima. \u0160to se ti\u010de Jugoslavije, i dalje su ga ovdje ko\u010dili. \u0160teta je \u0161to nije napravio vi\u0161e i \u0161teta je \u0161to ja nisam napravio vi\u0161e. Ne mislim tu primarno na \u0161tetu za nas osobno, nego za \u010ditavo dru\u0161tvo.<\/p>\n

\u010cetrnaest ste godina na radiju Deutsche Welle vodili emisiju Program Romanes na romskom jeziku. Za\u0161to emisije vi\u0161e nema?<\/strong><\/p>\n

I za tu sam se emisiju morao izboriti, potaknuo sam urednika da to po\u010dnem raditi. Sve sam radio sam, jednom nedjeljno je i\u0161la emisija, i bila je jedina emisija na romskom jeziku. Nakon \u010detrnaest godina su mi rekli da \u0107e je ukinuti, \u0161to su poku\u0161avali ve\u0107 zadnjih par godina. Do\u0161ao je novi intendant i objasnilo mi se da je razlog ukidanja taj \u0161to nemaju dovoljno financija, ali i taj da ja nemam lobi i pazite ovo \u2013 da nemam dr\u017eavu iza sebe! To zadnje kad sam \u010duo, bio sam zaista \u0161okiran. Tad sam voditeljima odjela rekao \u2013 oprostite, ja sam to zaboravio, da ja kao Rom nemam dr\u017eavu! Rekao sam im da imam cijelu Europu, pokazao im tamo prema drugim redakcijama, makedonskoj, srpskoj, hrvatskoj, da su to sve moje redakcije.<\/p>\n

Puno toga mu\u010dnoga smo se dotaknuli, ali ajde da razgovor zavr\u0161imo u uzlaznom tonu. \u0160to vam u \u017eivotu, na kraju dana, daje nadu?<\/strong><\/p>\n

Nadu mi daje moja Nada. Imam pravu sre\u0107u da imam tako posebnu osobu, i takav je borac da je uvijek moram smirivati. Nije nam bilo lako, kad smo se upoznali ja sam bio mladi glumac, za mnoge “Cigan”, a ona cijenjena umjetnica. Trebalo je puno toga izdr\u017eati, pogotovo u po\u010detku. Zajedno smo 35 godina i sve stvaramo skupa. Malo je ako ka\u017eem da je ona moja ljubav, to je puno vi\u0161e od toga.<\/p>\n

razgovarala Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nikad nisam sanjao u Europu da idem. Igrao sam s najboljim glumcima i glumicama, imali smo jedan od najboljih teatara uop\u0107e. Ide\u0161 u Sarajevo, u Ohrid, u \u010ca\u010dak, u Zagreb, \u0161ta \u0107e ti M\u00fcnchen i Berlin! Rat me jako pogodio, i danas me boli<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2989,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-976","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\nNe\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood - SDF - Srpski demokratski forum<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood - SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Nikad nisam sanjao u Europu da idem. Igrao sam s najboljim glumcima i glumicama, imali smo jedan od najboljih teatara uop\u0107e. Ide\u0161 u Sarajevo, u Ohrid, u \u010ca\u010dak, u Zagreb, \u0161ta \u0107e ti M\u00fcnchen i Berlin! Rat me jako pogodio, i danas me boli\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"SDF - Srpski demokratski forum\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2023-03-22T17:02:15+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"2560\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1707\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"16 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/\",\"name\":\"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood - SDF - Srpski demokratski forum\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2022\\\/08\\\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg\",\"datePublished\":\"2022-08-29T11:25:46+00:00\",\"dateModified\":\"2023-03-22T17:02:15+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2022\\\/08\\\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2022\\\/08\\\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg\",\"width\":2560,\"height\":1707,\"caption\":\"Ne\u0111o Osman (Foto: Privatna arhiva)\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/nada\\\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/hr\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Nada\",\"item\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/nada\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"description\":\"Srpski demokratski forum\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#organization\",\"name\":\"SDF - Srpski demokratski forum\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/logo-hr.svg\",\"width\":271,\"height\":100,\"caption\":\"SDF - Srpski demokratski forum\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/sdf.hr\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood - SDF - Srpski demokratski forum","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood - SDF - Srpski demokratski forum","og_description":"Nikad nisam sanjao u Europu da idem. Igrao sam s najboljim glumcima i glumicama, imali smo jedan od najboljih teatara uop\u0107e. Ide\u0161 u Sarajevo, u Ohrid, u \u010ca\u010dak, u Zagreb, \u0161ta \u0107e ti M\u00fcnchen i Berlin! Rat me jako pogodio, i danas me boli","og_url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/","og_site_name":"SDF - Srpski demokratski forum","article_modified_time":"2023-03-22T17:02:15+00:00","og_image":[{"width":2560,"height":1707,"url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"16 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/","name":"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood - SDF - Srpski demokratski forum","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg","datePublished":"2022-08-29T11:25:46+00:00","dateModified":"2023-03-22T17:02:15+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/#primaryimage","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Nedjo-Osman1-1-scaled.jpg","width":2560,"height":1707,"caption":"Ne\u0111o Osman (Foto: Privatna arhiva)"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/nada\/nedjo-osman-meni-je-jugoslavija-bila-hollywood\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Nada","item":"https:\/\/sdf.hr\/nada\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Ne\u0111o Osman: Meni je Jugoslavija bila Hollywood"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#website","url":"https:\/\/sdf.hr\/","name":"SDF - Srpski demokratski forum","description":"Srpski demokratski forum","publisher":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sdf.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#organization","name":"SDF - Srpski demokratski forum","url":"https:\/\/sdf.hr\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","contentUrl":"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/logo-hr.svg","width":271,"height":100,"caption":"SDF - Srpski demokratski forum"},"image":{"@id":"https:\/\/sdf.hr\/#\/schema\/logo\/image\/"}}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada\/976","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/nada"}],"about":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/nada"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2989"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=976"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=976"},{"taxonomy":"atribut","embeddable":true,"href":"https:\/\/sdf.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/atribut?post=976"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}