Košarkašice Srbije osvojile su nedavno Eurobasket za žene, ali najveće iznenađenje bila je reprezentacija Bosne i Hercegovine, koja je izborila peto mjesto i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo dogodine u Australiji. U tom čudesnom toplinskom udaru istaknula se jedna igračica, Jonquel Jones. Izabrana je u najbolju petorku Eurobasketa, uz Julie Allemand (Belgija), Emu Meesseman (Belgija), Endene Miyem (Francuska) i Sonju Vasić (Srbija), inače najkorisniju igračicu prvenstva.
Koliko su hitri i maestralni Jonesini pokreti na terenu, toliko je fascinantna njena životna priča. Tek joj je 27 godina, ali kao da se u svaku godinu upisao po jedan život. Rođena je na Bahamima, gdje većinu stanovništva čine potomci robova, i otkad se sjeća sebe, sjeća se košarke i slobode igranja. S pet je godina počela bacati na koš na betonskom terenu u dvorištu svoje bake na otoku Grand Bahama, najsjevernijem od bahamskih otoka. Igralište su sagradili njen otac i stric. Mladenačke je dane provodila igrajući u gradu Freeportu, poznatoj poreznoj oazi u kojoj svoje boravište prijavljuju brojni inozemni sportaši, pa tako i hrvatski tenisač Mate Pavić. Živjela je u malom stanu s roditeljima, bakom, četiri sestre i dva brata, a kad nije igrala košarku pomagala je brati šljive, mango i jabuke.
Njen talent privukao je pažnju poznatog bahamskog trenera Gladstonea McPheeja zvanog Moon (Mjesec). Kroz turnirsku interakciju s košarkašicama koje su na Bahame dolazile s Floride, Jones je shvatila da u sad-u postoje uvjeti rada koje ne može dobiti na Bahamima. U srednjoj su je školi povezali s Diane Richardson, glavnom trenericom elitne pripremne škole Riverdale Baptist u Marylandu. Jedini je problem bio što si Jonesina obitelj nije mogla priuštiti godišnju školarinu od 10.000 dolara. Richardson, koja je i sama odrasla u siromaštvu, odlučila je pomoći Jones. Jones se s 14 godina preselila u Maryland, gdje joj je Richardson postala zakonska skrbnica. Brzo je napredovala i do seniorske sezone 2016. godine našla se među najpoželjnijim igračicama na wnba draftu i time postala prva igračica s Bahama koja je ušla u ligu. Mnogim je djevojčicama i dječacima s Bahama postala uzor.
Kao profesionalna sportašica, svoj je glas od početka karijere koristila kako bi podržala inicijative do kojih joj je stalo. Na društvenim je mrežama progovarala o rasizmu, o ljudima koji ‘vole crnačku kulturu, ali ne vole crnce’. Skupljala je donacije kada je uragan ‘Dorian’ opustošio Bahame, a polovica stanovnika Grand Bahama ostala bez domova. Kritizirala je Trumpovu politiku prema migrantima i objašnjavala kako je među rijetkim sretnicima koji su mogli započeti legalan život u sad-u i dobiti vize za sebe i obitelj.
Prije dvije godine počela je otvoreno pričati o tome da voli izlaziti sa ženama. Obitelji, prijateljima, kao i staroj trenerici Richardson, rekla je da je gej. Njezin je odgoj na Bahamima bio konzervativan i odrastala je čvrsto vjerujući da gej ljudi završavaju u paklu. Kroz igranje košarke, upoznala je brojne žene koje su se autale i to joj je pomoglo da se oslobodi i shvati da nema ništa problematično u tome kako i koga voli. Kad igra košarku, ima u njenim pokretima davne otočke mirnoće, ali i snage i eksplozivnosti koju su joj usadili dugi dani na američkom parketu. Ima u njima i slobode i mira osobe koja diše u svojoj koži. U reprezentaciju BiH Jones je došla kao pojačanje i uklopila se lako. Nimalo slučajno, baš kada se timu kao menadžerica pridružila legendarna Razija Mujanović. Zbog tog je kolektiva košarka u Bosni opet popularna, i sigurno ima djevojčica i dječaka iz Sarajeva, Tuzle ili Livna koji su ovoga ljeta zasanjali da jednoga dana budu kao Jonquel Jones.
piše Ivana Perić