Moniz, ma ne molat

Ricardo Moniz, trenera mađarskog prvoligaša ZTE-a koji se pobunio protiv rasističkog skandiranja, ovih dana je medijsku pažnju iskoristio da se osvrne i na druge probleme u nogometnoj industriji

Foto: NordPhoto/PIXSELL

Nizozemaca Ricarda Moniza, trenera mađarskog prvoligaša ZTE-a, Mađarski nogometni savez nedavno je kaznio s mjesec dana suspenzije nakon što je svoje igrače pozvao da prekinu utakmicu protiv Honvéda. Moniz se pobunio zbog rasističkih uvreda kojima su odzvanjale tribine, upućenih crnom francuskom nogometašu Cristyju Manzingi. Ušetao je na teren i izveo svoju momčad sa strane. Dok su tako stajali, Monizu je brzo objašnjeno da bi klub zbog njegova poteza mogao biti kažnjen i s oduzimanjem bodova, pa je na kraju sam napustio teren, a igrači su se vratili igranju. Nakon prekida koji je trajao deset minuta, utakmica je odigrana do kraja.

„Drugi put u četiri dana sam doživio ovako nešto. Počelo je tijekom utakmice Kupa protiv Kazincbarcikaija. To je bio razlog zbog kojeg sam ušao u teren. Sucu sam rekao da obrati pažnju na rasističko hukanje, no on mi je rekao da ne čuje ništa. Isto vrijedi i za drugog suca i za protivničkog trenera. Ponekad ljudi ne žele čuti neke stvari. Zato sam sada tako uporan u vezi ovoga. Neću odustati. Čak i ako ovu borbu moram voditi sam, uopće me ne zanima“, kazao je Moniz nakon utakmice. Najavio je da će uložiti žalbu na suspenziju, a ako bude potrebno, žaliti se i UEFA-i i mađarskom premijeru Viktoru Orbánu. Doduše, teško je vjerovati da će mu od pomoći biti Orbán koji prima odlikovanja za „obranu kršćanskih vrijednosti“ i hvali se da je jedini političar u EU koji otvoreno zagovara antimigrantsku politiku, osim ako u svom premijerskom CV-u ne poželi i koji fudbalski fair play bod.

U sinkronicitetu s rasističkim aparatom države, iz Mađarske su se i lani mogle čuti vijesti o rasističko-nogometnim pothvatima. Tijekom utakmice između Mađarske i Engleske, vrijeđani su crni engleski igrači Raheem Sterling i Jude Bellingham, a Sterlinga su navijači i gađali predmetima dok je slavio gol. Mađarski nogometni savez tada je kažnjen s 180.000 eura, što je jedna od najvećih kazni koje je FIFA ikada dodijelila.

Da ne bi pomislili da je rasizam isključivo mađarska stvar, Moniz je medijima ponudio mali vremeplov kroz vlastitu karijeru. Podsjetio je kako je prije tri godine, kao trener nizozemskog Excelsiora, iz prve ruke svjedočio da se navijači Den Boscha rasistički odnose prema gvinejskom nogometašu Ahmadu Mendesu Moreiri. „Nikakve mjere nisu bile poduzete protiv toga. Svi su nakon utakmice pričali o rasizmu, ali sve je bilo samo priča. Onako, za pozornicu. Nitko nije procesuiran“, ispričao je Moniz. A da ne bi pomislili da je rasizam rezerviran za stadione, tu je i Monizovo životno iskustvo. Kao dijete migranata, oca Surinamca i majke Indonežanke kineskog podrijetla, u Nizozemskoj je svoju porciju diskriminacije dobio puno prije nego što je postao nogometni trener.

Medijsku pažnju Moniz je ovih dana iskoristio i da se osvrne na druge probleme u nogometnoj industriji, a u ime kojih se, kao i po pitanju rasizma, ne diže puno buke i otpora. „Prije deset godina sam bio trener mađarskog FTC-a, kada je jedan od naših igrača, Akeem Adams, umro od srčanog udara. Zajedno s međunarodnim sindikatom igrača FIFPro borio sam se tada za optimalne pretrage srca. Uvidi o problemima često dolaze prekasno, to je zakon u nogometu“, kazao je. Dodao je da odlazak iz Mađarske nakon suspenzije za njega nije opcija, a tu odluku učvršćuje i podrška koju ima od uprave i igrača ZTE-a. „Uvijek morate izabrati put otpora. Fali nam hrabrosti. Kroz nogomet možemo napraviti puno više nego što smo navikli misliti“, poručio je.

piše Ivana Perić