Da sam u dvadesetima ili ranim tridesetima zamrznula svoje jajne stanice, možda ne bih u kasnim tridesetima izgubila godine i nezanemarive iznose novca te veći dio tog perioda života podredila tome da ostanem trudna. Šanse da bi cijeli proces išao brže i uspješnije, prema suvremenim medicinskim saznanjima, bile bi veće. Jesam li trebala sama o tome misliti, da li se o tome trebalo učiti na tada, a velikim dijelom i sada, nepostojećem seksualnom odgoju, ili bi to bila informacija koju bih dobila od svog ginekologa tijekom redovitih pregleda, ne znam. Kao što ne znam da li bih to tada i napravila, ali iz sadašnje perspektive bih voljela da sam imala informaciju o tome. Jer u jedno sam sigurna, u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima nisam željela niti sam bila spremna ostati trudna.

Ovaj tekst započinjem osobnim primjerom. To inače ne činim, ali u ovom slučaju nisam uspjela naći nijednu ženu u Hrvatskoj koja je zamrznula svoje jajne stanice u svrhu „odgađanja majčinstva“ (engl. social freezing). Takvo zamrzavanje se u Hrvatskoj prakticira u privatnim klinikama, no ni brojke o tome koliko je takvih zamrznutih jajnih stanica godišnje, također, nisam dobila. Neke zemlje poput Španjolske, koja ima jedan od najliberalnijih zakona, zamrzavanje jajnih stanica u svrhu odgode majčinstva dozvoljavaju bez dobnih ograničenja i vremenskog limita pohrane. Pitanje je još uvijek kontroverzno, a ni udruge koje se bave reproduktivnim pravima još uvijek nisu sigurne kako bi se postavile prema cijeloj problematici.

Činjenica je da žene rađaju sve kasnije. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna dob majke pri prvom porodu u 1971. bila je 22,6 godina, da bi se do 2023. povećala na 29,7 godina. Ako se promatra prosječna starost majki pri porodu općenito, i ta dob raste, i to s 25,5 godina u 1971. na 31,2 godine u 2023. Hrvatska je po ovom pitanju negdje u prosjeku Europe. Prema podacima Eurostata, prosječna dob majki u EU-u 2023. godine bila je 29,8 godina, s najvišom od 32,8 godina u Lihtenštajnu i najmanjom od 28,2 godine u Bugarskoj.

O zamrzavanju jajnih stanica u svrhu odgađanja majčinstva u Hrvatskoj se ne govori, a zakon se različito tumači ovisno o tipu ustanove. Prema podacima do kojih sam uspjela doći, javne ustanove na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno besplatno, vrše zamrzavanje jajnih stanica (ili stručnim rječnikom – kriopohranu jajnih stanica) samo u slučaju bolesti, dok privatne klinike to čine i zbog odgađanja majčinstva, ali se ne reklamiraju previše.

– Medicinski indicirana kriopohrana u potpunosti je pokrivena sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, primjerice kod onkoloških bolesnika prije liječenja koje može ugroziti fertilitet te bolesnicima kod kojih je ugrožena plodnost – objasnio je za Nadu doktor Petar Poljak iz splitske poliklinike Cito.

U zagrebačkoj poliklinici Repromed cijena samog postupka je oko 2000 eura, bez lijekova, dok je u zagrebačkoj Poliklinici BetaPlus taj iznos oko 3000 eura s lijekovima, a broj stanica koji će biti spremljen ovisi o rezervi jajnika u žena.

Postupak zamrzavanja jajnih stanica se ne razlikuje od postupka medicinski potpomognute oplodnje, osim što se stanice zamrznu neoplođene.

– Nakon prikladne obrade (nalazi hormona, opći testovi zdravlja, itd.) lijekovima se potakne rast više stanica, što traje u prosjeku devet do 11 dana. Nakon što jajašca narastu i sazriju, u kratkotrajnoj anesteziji se aspiriraju svi folikuli te se zamrznu sve stanice koje se procijene da su zrele i kvalitetne – objasnio je za Nadu doktor Erden Radončić iz zagrebačke poliklinike Repromed, naglasivši kako je idealno ako žena nema više od 36-37 godina.

– Preko te dobi, ne bi se trebalo savjetovati zamrzavati jajne stanice jer je potrebno dobiti daleko veći broj nego u ranijim godinama, a kako bi se nadvladala učestalost kromosomskih grešaka jajnih stanica koje su sastavni dio starenja. Za ilustraciju, u dobi od 30 godina, udio kromosomski urednih jajnih stanica iznosi 75-80 posto, u dobi od 35 godina 55-65 posto, a u dobi od 40 godina najviše oko 25-30 posto. To znači da ako žena pohrani jajne stanice u 30. godini, na svakih 10 dobivenih, ima sedam do osam odličnih, a u 40. godini su dvije do tri takve. Stoga, ako se želi odgađati, to nema smisla s 40 ili više godina – rekao je doktor Radončić.

I doktor Poljak iz splitskog Cita rekao je kako je ključno naglasiti da je dob najvažniji čimbenik uspješnosti, osobito kod žena.

– Najbolji rezultati postižu se kada se postupak provodi prije 35. godine života, dok se nakon 40. godine uspješnost značajno smanjuje. Stoga se odluka o kriopohrani treba donositi pravovremeno, uz individualno savjetovanje s liječnikom – zaključio je.

Prema Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, muškarac i žena kojima prema spoznajama medicinske znanosti prijeti opasnost da će zbog zdravstvenih razloga postati neplodni, mogu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi uz slobodan ovjereni pisani pristanak pohraniti svoje stanice, spolna tkiva ili zametke za vlastito korištenje kasnije.

Iz Ministarstva zdravstva su nam objasnili kako procjenu postojanja opasnosti od gubitka plodnosti donose nadležni liječnici specijalisti u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, u skladu s važećim medicinskim indikacijama i pravilima struke.

– Naš Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji ne predviđa „odgodu majčinstva“, nego u Zakonu stoji da „muškarac ili žena kojima prijeti neplodnost mogu kriopohraniti svoj genetski materijal za vlastito korištenje kasnije“. Zato volimo imati razlog za kriopohranu jajnih stanica. Naš zakon ne dozvoljava ni tzv. banking zametaka, što je skupljanje zametaka kroz par stimulacija da bi pacijentica imala više kriopohranjenih zametaka, nego se svi stvoreni zameci iz jedne stimulacije moraju potrošiti prije ulaska u drugu stimulaciju. Time je efektivno onemogućeno skupljanje zametaka „za kasnije korištenje“ – objasnila je doktorica Romana Dmitrović iz zagrebačke poliklinike BetaPlus.

Što sve spada pod zdravstvene razloge zbog kojih muškarac i žena mogu postati neplodni stoga se različito tumači.

Od devet javnih bolnica ovlaštenih za provođenje medicinski potpomognute oplodnje, dvije (one u Zadru i Puli) provode isključivo postupke intrauterinih inseminacija, tj. ne vrše postupke stimuliranog IVF-a i aspiracija oocita. Stoga ne pohranjuju jajne stanice, zametke ili sjemena. Od ostalih sedam, njih četiri nisu odgovorile na upit Nade.

U KBC-u Osijek se pohranjuju samo spolne stanice u slučaju onkofertiliteta. Liječnik subspecijalist informira pacijente o mogućnostima pohrane spolnih stanica, a oni donose odluku. „Muškarci se potom javljaju s potrebnim nalazima u Laboratorij za humanu reprodukciju, na dogovor s kliničkim embriologom za kriopohranu. Žene podliježu kontroliranoj ovarijskoj hiperstimulaciji (KOH) te se dobivene zrele jajne stanice pohranjuju“, objasnili su nam iz KBC-a Osijek.

Slično je i u još jednoj zagrebačkoj bolnici gdje su nam neslužbeno odgovorili da se pohrana vrši u slučaju da se radi o onkološkom stanju ili liječenju maligne bolesti, kada onkolog upućuje osobe na daljnje postupanje prije, primjerice kemoterapije. U KBC-u Osijek pristanak na proceduru se odvija putem internih obrazaca, dok je u zagrebačkom Svetom Duhu potrebna ovjera javnog bilježnika za pacijente koji žive u izvanbračnoj zajednici. Nijedna od ovih bolnica ne spominje kao medicinske razloge takozvane ženske bolesti poput endometrioze.

Pritom Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokriva troškove ovih postupaka. Pohranjene spolne stanice, spolna tkiva i zameci čuvaju se u pravilu do pet godina od dana pohranjivanja. Rok se na zahtjev može produžiti još pet godina, a iznimno u posebno medicinski opravdanim slučajevima i duže, kako su nam objasnili iz KB-a Sveti Duh. Slično je i u KBC-u Osijek gdje su naglasili da se kod maloljetnih osoba spolne stanice čuvaju do navršene 42. godine za žene, odnosno navršene 50. godine za muškarce.

U splitskoj poliklinici Šparac, jednoj od devet privatnih ustanova ovlaštenih za provođenje medicinski potpomognute oplodnje, pohrana jajnih stanica u svrhu odgađanja majčinstva se ne radi, već se kriopohrana jajnih stanica kao i sjemena vrši samo u medicinski indiciranim slučajevima.

U nekim drugima, poput splitske poliklinike Cito, kriopohrana spolnih stanica (najčešće jajnih stanica i spermija) te zametaka, provodi se, kako iz medicinskih razloga, tako i u svrhu odgode roditeljstva, kako nam je rekao doktor Poljak.

– Postupak ovisi o vrsti tkiva koje se pohranjuje. Kod žena to uključuje hormonsku stimulaciju jajnika, aspiraciju jajnih stanica te njihovu vitrificaciju (brzo zamrzavanje), dok se kod muškaraca radi o kriopohrani uzorka sjemena. U slučaju zametaka, oni se dobivaju postupkom izvantjelesne oplodnje (IVF) i potom pohranjuju. Svi postupci provode se sukladno važećim stručnim smjernicama i zakonodavnom okviru Republike Hrvatske – naglasio je za Nadu doktor Poljak iz Poliklinike Cito.

Nije želio iznijeti konkretne brojčane podatke, no rekao je kako „interes za kriopohranu, osobito u kontekstu odgode majčinstva, bilježi kontinuirani porast posljednjih godina“.

Doktorica Dmitrović iz zagrebačke poliklinike BetaPlus za Nadu je rekla kako se u toj klinici pohranjuju stanice, spolna tkiva ili zameci, a nešto od toga i za vlastito korištenje kasnije.

– No ne možemo reći da je razlog „za vlastito korištenje kasnije radi odgode majčinstva“ – objasnila je te dodala da većina njihovih pacijentica želi odmah biti trudna, a ako ne može odmah biti trudna ima neki razlog za kriopohranu – kod jajnih stanica najčešće je to smanjena rezerva jajnika, endometrioza ili prethodne operacije jajnika.

– Kod zametaka je najčešće riječ o prekobrojnim zamecima u postupku IVF-a, koje pacijenti planiraju iskoristiti kasnije, a ponekad i odmah ako se iz svježeg postupka ne ostvari trudnoća –objasnila je.

– Kriopohranu jajnih stanica ne radimo često, možda u desetak žena godišnje, jer nam je dob od 38 godina krajnja dob kod koje primamo u takav postupak. Razlog je što je poslije kvaliteta jajnih stanica smanjena i teže je ostvariti trudnoću iz takvih stanica, pa ne želimo ženama pružati lažnu nadu. Kod kriopohrane jajnih stanica, žena prima stimulaciju ovulacije desetak dana, s ciljem da dobijemo čim je više moguće jajnih stanica koje spremamo – rekla je Dmitrović.

Iako medicinska znanost jasno ukazuje na važnost dobi i prednosti ranijeg očuvanja fertiliteta, u Hrvatskoj ta tema još uvijek ostaje nedovoljno vidljiva, slabo regulirana i prepuštena individualnoj inicijativi. Upravo se zato otvara ključno pitanje odgovornosti sustava, od zdravstvene skrbi do obrazovanja, kako bi ženama omogućio informirane odluke o vlastitoj reproduktivnoj budućnosti bez davanja lažne nade ili zloupotrebe samog postupka.

piše Mašenjka Bačić