Infantino i inferno

Predsjednik Palestinskog nogometnog saveza Džibril Radžub odbio je stati uz bok potpredsjedniku izraelskog saveza. Poziv za pomirbeno poziranje uputio im je glavni čovjek FIFA-e Gianni Infantino

Gianni Infantino i Džibril Radžub (Foto: Jennifer Gauthier/Reuters/PIXSELL)

Skoro će jun, topliji dani i sve užarenije Svjetsko nogometno prvenstvo. Na 76. kongresu FIFA-e nedavno održanom u Vancouveru, odvio se prizor koji bi se teško moglo PR-ovski popeglati. Doduše, dublju potrebu za peglanjem FIFA ne osjeća, niti strepi od posljedica suučesničkog zločinačkog ponašanja.

Što se dogodilo u Vancouveru? Predsjednik Palestinskog nogometnog saveza Džibril Radžub odbio je stati uz bok potpredsjedniku Izraelskog nogometnog saveza, Basimu Šeiku Sulimanu. Poziv za pomirbeno poziranje uputio im je glavni čovjek FIFA-e Gianni Infantino. Iz FIFA-e su recentno poručili da neće poduzimati nikakve mjere protiv Izraela, unatoč godinama i godinama apeliranja Palestinskog nogometnog saveza da se Izrael sankcionira i izbaci iz FIFA-e. Sve što je FIFA na kraju balade uspjela ponuditi Palestincima jest prilika da se rukuju i fotkaju s predstavnikom opresora dok genocid i dalje traje.

Ali što drugo očekivati od FIFA-ine politike, nakon što je lanjsku godinu Infantino završio dodijelivši prvu FIFA-inu Nagradu za mir predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donaldu Trumpu? Tu nagradu mnogi komentatori tumače kao utješnu nagradu za Trumpa, koji je u više navrata kukao da bi trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir. Trump skuplja nagrade kao Pokemone – u međuvremenu je i prava pravcata dobitnica Nobelove nagrade za mir, venecuelska oporbena čelnica María Corina Machado, ustupila svoju nagradu Trumpu, pozivajući se na njegovu predanost slobodi njezine zemlje. Ludilo!

FIFA je najavu o Nagradi za mir objavila u novembru, bez prethodnog odobrenja Vijeća te organizacije, kako bi „nagradila pojedince koji su poduzeli iznimne i izvanredne napore za postizanje mira i time ujedinili ljude diljem svijeta“. Otpor takvoj odluci pokazala je predsjednica Norveškog nogometnog saveza Lise Klaveness, i ranije kritična prema FIFA-i. Klaveness je pozvala na ukidanje FIFA-ine nagrade za mir i podržala etičku pritužbu protiv Infantina. Istaknula je da FIFA nema ni mandat niti resurse da dijeli takve nagrade, kao i da bi se krovna svjetska nogometna organizacija trebala držati dalje od šapa svjetskih političkih moćnika (lako je kazati, ali od Mussolinija naovamo i teško ostvariti).

Od FIFA-inog etičkog odbora zatraženo je da istraži Infantina zbog „opetovanih kršenja pravila upravnog tijela o političkoj neutralnosti u vezi s njegovim odnosom s Trumpom“. Jedva suočen s mlakim kritikama zbog dodjele Nagrade za mir Trumpu, Infantino je sam sebi čestitao na odluci, inzistirajući da američki predsjednik nagradu „objektivno zaslužuje“. „Nije to samo Gianni Infantino rekao… Postoji dobitnica Nobelove nagrade za mir koja to tvrdi“, rekao je Infantino u razgovoru za Sky News. Ne može se reći da čovjek laže, kao što se ne može reći da o sebi umije govoriti, a da ne posegne za trećim licem.

I tako karavane prolaze, a prvenstvo je sve bliže na obzoru. FIFA predviđa prihod od 14 milijardi dolara za ovaj ciklus SP-a, a hvale se i da su primili oko 500 milijuna zahtjeva za ulaznice. Raskošna produkcija kapitalističkog spektakla navodno je čvrsto postavljena, a kako bujaju u nebo propeta očekivanja, tako su i kontradikcije nikad veće. Napuhan format vođen ultrakomercijalnom i izrabljivačkom logikom predvodi organizacija koja dosljedno pokazuje da će svaki infrastrukturni i organizacijski potez podrediti interesima moći, pozivajući se pritom na „narodnu igru“ koja za cilj ima „ujedinjenje i poboljšanje svijeta“. Nikad luđe i nikad realnije!

piše Ivana Perić