Ususret nadolazećem Svjetskom nogometnom prvenstvu, objavljivat ćemo u ovoj rubrici crtice iz historije prvenstva i FIFA-e kao organizacije. Treći vremeplov zovemo “Palestina bez Palestine”.
Na Mussolinijevom Svjetskom prvenstvu 1934. održanom u Italiji 16 ekipa se borilo za titulu. Na prvenstvo se nije kvalificirala palestinska reprezentacija, izgubila je u kvalifikacijama protiv Egipta. Egipat je produžio na SP, ali sudjelovanje Palestine u kvalifikacijama i danas se često navodi kao primjer povijesne uključivosti FIFA-e. Iako je točno da su službene internacionalne nogometne utakmice i prije 1948. nazivane palestinskima, priča o palestinskoj reprezentaciji uključuje podle političke manevre i različite oblike zakulisnog isključivanja. Vratimo se na 1934. – osim što se radilo o kvalifikacijama za eksplicitno fašistički nogometni spektakl, bliži pogled na sudjelovanje Palestine u kvalifikacijama rezultira još pokojom neugodnom činjenicom. Naime, palestinska reprezentacija bila je tih 1930-ih sastavljena pretežno od cionističkih i britanskih igrača te službeno nazvana Palestinska mandatna nogometna reprezentacija. Razlog tome nije bio nedostatak arapskih palestinskih talenata, već sustavna marginalizacija Palestinaca.
Dvadesetih godina 20. stoljeća cionistički klubovi na području Palestine monopolizirali su međunarodnu sportsku reprezentaciju zemlje i 1929. dobili članstvo u FIFA-i, nazivajući se Palestinskim nogometnim savezom. Taj savez nije samo zabranio arapsku palestinsku reprezentaciju, zagovarao je i politiku kojom se druge arapske zemlje onemogućavalo da igraju protiv te reprezentacije, navodeći kao glavni razlog nedostatak službenog priznanja i povezanosti s FIFA-om. Kao odgovor na te poteze, 1931. je osnovana arapsko-palestinska reprezentacija koja je odigrala prvu utakmicu u Bejrutu. Iste godine pokrenut je i Arapski sportski savez s idejom da služi kao krovna sportska institucija u Palestini.
Tajnik Arapskog sportskog saveza Khader Kamal 1933. je u telegramu FIFA-i naveo da se palestinska reprezentacija koju je odobrila FIFA sastoji gotovo isključivo od cionista, iako oni u Palestini čine manje od trećine stanovništva. Izrazio je nadu da će FIFA priznati Arapski sportski savez kao sportski entitet koji predstavlja većinu stanovništva u zemlji. FIFA je odgovorila da će priznanje Arapskog sportskog saveza razmotriti, ali odobrenje savezu nikad nije stiglo.
Nakon što je sporazumom u Oslu 1994. uspostavljena Palestinska samouprava, duga palestinska potraga za članstvom u FIFA-i kulminirala je prihvaćanjem 1998. godine. Sporazum u Oslu u mnogočemu je postao utjelovljenje odustajanja od palestinskih progresivnih političkih ciljeva, pa je u tom svjetlu stasala i nova nogometna reprezentacija. Palestinski nogometni savez posljednja dva desetljeća FIFA-u povlači za rukav oko sankcija Izraelu, kako po pitanju okupacije, tako i po pitanju masovnog uništavanja sportske infrastrukture i ubijanja sportaša i sportašica.
Više od 30 pravnih stručnjaka pozvalo je FIFA-u i UEFA-u da zabrane Izraelu sudjelovanje u natjecanjima zbog genocida u Gazi. Stotine tisuća nogometnih navijača diljem svijeta pozvale su na slične mjere protiv Izraela od oktobra 2023. godine. Navijači su koristili transparente, upade na terene, napuštanje stadiona i druge metode kako bi stvorili pritisak na krovnu svjetsku nogometnu organizaciju. Trud im zasad nije polučio mnogo uspjeha, a FIFA takvom praksom ostaje vjerna politici pristajanja isključivo na Palestinu bez Palestine.
piše Ivana Perić