Cirkuska zajednica tradicionalno je prostor otvoren za različitosti i spreman na uključivanje pojedinaca bez obzira na rasu, vjeroispovijest, rodni ili nacionalni identitet, odnosno seksualnu orijentaciju, ispričali su nam članovi organizacije Cirkorame Jadranka Žinić Mijatović i Nikola Mijatović. Cirkorama je danas jedno od ključnih imena hrvatske i regionalne cirkuske scene, no njezin početak bio je mnogo skromniji. Osnovana 2008. u Zagrebu, nastala iz potrebe male, ali entuzijastične skupine ljudi koja je prepoznala prazninu u kulturnom prostoru.
Osnivače, petero umjetnika i aktivista povezanih s AKC-om Attack!, FAKI-jem i žonglerskom skupinom Nova loža lude mame, vodila je želja da izgrade mjesto eksperimenta, intermedijalnosti i slobode izraza. Naziv su posudili iz ruskog nazivlja za kino-dvorane s polukružnim projekcijskim platnom, ali on je ubrzo prerastao svoju izvornu referencu i postao metafora za širok kreativni okvir u kojem se cirkus organski spajao s vizualnom umjetnošću, glazbom, performansom i intervencijama u javnom prostoru.
U nezavisnoj kulturnoj sceni, gdje umjetnici često preuzimaju višestruke uloge, fleksibilnost nije samo nužnost, nego i jedan od nosivih stupova rada. Kroz godine, Cirkorama je razvila prepoznatljive modele edukacije, od programa Laboratorij cirkuske umjetnosti za profesionalce do radionica namijenjenih djeci, mladima i ranjivim skupinama. Posebno mjesto zauzima Circopedia, višegodišnji program profesionalnog obrazovanja cirkuskih pedagoga u partnerstvu s francuskom školom École de Cirque Turbul i beogradskom Cirkusferom.
– Od osnutka su tri područja definirana kao programski stupovi djelovanja: izvedba, edukacija i kreacija. Sve tri sastavnice ostvaruju se u radu s članstvom, rekreativcima te profesionalnim umjetnicima. Paralelno se razvija intenzivno umrežavanje s lokalnim i regionalnim organizacijama kako bi se ojačao sektor suvremenog cirkusa u regiji – govore nam Jadranka Žinić Mijatović i Nikola Mijatović ispred Cirkorame.
Danas su organizacija čiji je rad strukturiran horizontalno: bez hijerarhijski pozicioniranog šefa, ali s jasnim profesionalnim odgovornostima i kolektivnim odlučivanjem. Tim je izrazito heterogen, od stalno zaposlenih djelatnika do mreže suradnika i povremeno angažiranih volontera koji se aktiviraju u ključnim trenucima, osobito tijekom postavljanja cirkuskog šatora.
Među umjetničkim projektima ističu se međunarodne koprodukcije „Oldness“, „Rado van“ i „Duel“, kao i dvije nagrađivane predstave: „Kaos cabaret“, izveden više od stotinu puta, te „Horror House Project ZODIAC“ – krug malih životinja. Oni su i jedni od pokretača festivala CirkoBalkana, putujućeg regionalnog festivala suvremenog cirkusa koji je započeo kao suradnja Cirkorame, Cirkusfere i francuske trupe Cirk Oblique, da bi 2017. dobio svoj prepoznatljivi oblik kupnjom zajedničkog cirkuskog šatora. On je postao ključno mjesto i simbol čvrste suradnje na relaciji Zagreb – Beograd.
S druge strane, cirkus je bio i ostao prostor nulte tolerancije prema nasilju i diskriminaciji, čime postaje model zajednice koja funkcionira na načelima suradnje, uzajamnog poštovanja i solidarnosti. Upravo onakve kakva bi trebala biti i šira društvena struktura.
– Povijesno je pozicioniran kao umjetnička praksa koja djeluje s margine, ali istovremeno snažno utječe na društvene procese – putem eksperimenta, slobode izraza i stalnog pomicanja granica. Cirkuska zajednica tradicionalno je prostor otvoren za različitosti i spreman na uključivanje pojedinaca bez obzira na rasu, vjeroispovijest, rodni ili nacionalni identitet, odnosno seksualnu orijentaciju, govore članovi Cirkorame te dodaju kako je u povijesnom smislu cirkus bio mjesto inovacije: primjerice, prva električna žarulja zasjala je upravo u cirkuskom šatoru, kao i prva filmska projekcija.
Usprkos brojnim uspjesima, jedan od najvećih izazova s kojima se Cirkorama suočava jest nedostatak adekvatnog prostora. Nakon potresa 2020. izgubljen je prostor u Medici, pa su profesionalni programi preseljeni u cirkuski šator, dostupan tek nekoliko mjeseci godišnje. Ostatak edukacijskih aktivnosti odvija se u prostorima koji nisu prilagođeni specifičnim tehničkim zahtjevima cirkuske umjetnosti. To potvrđuje ono na što cirkuska zajednica upozorava već desetljećima: Zagrebu nedostaje stabilan, opremljen prostor za suvremeni cirkus.
Suradnja sa Srpskim narodnim vijećem i Srpskim demokratskim forumom omogućila im je da cirkusku umjetnost predstave zajednicama koje rijetko imaju pristup suvremenim izvedbenim praksama.
– Osim stvaranja izravnog kontakta s publikom kroz predstave, razgovore i radionice, cijenimo i činjenicu da SNV i SDF aktivno šire svoje programe prema suvremenim umjetničkim praksama – kažu.
Dodaju kako su programi izvedeni u manastiru Krka te u Srpskim kulturnim centrima u Rogoži, Vojniću, Osijeku, Udbini, Belom Manastiru i Glini. U tim susretima upoznali su lokalne zajednice, operativne modele SKC-ova te potencijale Centara da postanu važni akteri kulturnog razvoja u svojim sredinama. Smatraju da SKC-ovi posjeduju kapacitete za postajanje kulturnom avangardom na svojim područjima, što može osnažiti lokalne zajednice u kojima kulturni sadržaji tek otkrivaju svoju širinu i raznolikost.
Cirkorama djeluje i u rezidencijalnom smjeru. Program SUB Scena, pokrenut 2016. s AKC-om Attack!, te Cirkuska rezidencijalna mreža iz 2020., u suradnji s organizacijama iz Splita, Rijeke, Pule, Križevaca i Klanjca, omogućuju umjetnicima kvalitetne uvjete rada, mentoriranje i podršku. Na međunarodnoj razini, članovi su prestižne europske platforme Circusnext, što otvara vrata regionalnim umjetnicima prema široj europskoj sceni.
Govore kako se društveni utjecaj posebno vidi u projektima koji se bave inkluzijom i pristupačnošću kulture. Najznačajniji primjer je Kulturan ulični festival (KUF), pokrenut 2019. kako bi kulturne programe doveo u zapostavljene zagrebačke kvartove. KUF je pokazao kako inicijativa odozdo može pokrenuti gradske politike: šest godina kasnije Grad Zagreb počeo je sustavno distribuirati kulturne sadržaje po kvartovima – upravo ono što je KUF radio od prvog dana.
Za mlade umjetnike koji žele zakoračiti u svijet cirkusa, savjeti iz Cirkorame su jednostavni: počnite rano, isprobavajte različite discipline, njegujte kreativnost i brinite o tijelu. A kada ste spremni, potražite školovanje u inozemstvu jer, iako se priča o osnivanju cirkuske škole u Hrvatskoj, prema njihovim riječima ona još nije blizu realizacije. I, naravno, čuvajte se ozljeda.
piše Jelena Mirić