U svijetu u kojem se često čini da je sve već viđeno i čuveno, rijetko je susresti devetnaestogodišnjakinju koja s takvom sigurnošću i strašću govori o umjetnosti, glazbi i stvaranju. Una Patafta jedna je od onih mladih ljudi koji svoj put ne grade prema unaprijed zadanim pravilima, nego ga otkriva kroz rad, znatiželju i susrete s drugim umjetnicima.

Una je trenutno učenica četvrtog razreda Glazbenog učilišta Eli Bašić u Zagrebu, smjer harmonika. Iako joj je glazba danas u središtu života, njezin umjetnički put nije ograničen samo na jednu disciplinu. Prošle je godine završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer aranžersko-scenografski dizajn. Aktivno se usavršava u području jazza pohađajući radionice u sklopu programa Hrvatske glazbene mladeži: Jazz ljetna škola u Grožnjanu i Jazz Lab u Zagrebu pod mentorstvom poznatih hrvatskih i svjetskih glazbenika. Uz glazbu je odmalena, uz roditelje okružena kazalištem, filmom, plesom i likovnom umjetnošću.

Najveća strast ipak joj je pjevanje, posebno jazz. Ljubav prema tom žanru rodila se još u osnovnoj školi, kada ju je majka prvi put odvela na jazz koncert.

– U jazzu mi je najljepša improvizacija. To je trenutak kad se možeš potpuno prepustiti i izraziti nešto svoje, što možda nikad prije nisi svirao ili otpjevao. Zato mi je jazz nekako bliži od klasične glazbe, jer pruža više slobode i prostora za osobni izraz – kaže Una.

Velik utjecaj na njezino glazbeno formiranje imaju i glazbenici koje sluša. Posebno ističe pjevačicu Veronicu Swift, čiji ju je koncert toliko dirnuo da ga i danas pamti kao jedno od najemotivnijih koncertnih iskustava.

– Ona ima nevjerojatan osjećaj za improvizaciju i takozvani jazz jezik. Kad sam je slušala uživo u Kopenhagenu, plakala sam cijeli koncert. Moraš stvarno slušati ljude oko sebe. Nije samo stvar u tome da sviraš svoj dio, nego da osjetiš što se događa u prostoru i kako se glazba razvija u tom trenutku. Upravo zbog toga vjerujem da umjetnost ima važnu ulogu u društvu. Iako se često čini da je kultura na margini, smatram da ona ipak pronalazi svoj put do publike. To je bilo jedno od onih iskustava kad shvatiš koliko glazba može biti snažna – prisjeća se Una koja je i članica benda Urikač.

– Mi smo glazbeni sastav koji ne teži ponavljanju naučenih obrazaca, nego stvaranju prostora u kojem se glazba neprestano mijenja. Okupljeni smo oko stvaranja albuma „Zraka siječe prašinu“ kroz koji smo razvili ne samo glazbu već i duboka prijateljstva. Kroz svoj raznovrstan instrumentarij i široku paletu glazbenih utjecaja, u ovome albumu težimo stvaranju tekstura i prostora. Trenutno tu sliku snimamo i produciramo u Vidovom potkrovlju – kaže Una.

– Uz Vida, sastav čine saksofonist Marin Živković, Pavao Lovrić koji pravi zanimljive teksture pomoću kazeta te pridonosi produkcijskoj i savjetodavnoj dimenziji sastava, i ja kao harmonikašica i pjevačica. Kombiniramo pristup preciznosti kompozicije s nepredvidivošću improvizacije, što se pokazalo kao moćan alat za prijenos sjete i optimizma, čime se album bavi – govori Una.

Osim rada u bendu, Una sudjeluje i u kazališnoj predstavi „Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana“, u koprodukciji Radio Teatra i kazališta Gavella. Upravo joj je taj projekt otvorio vrata profesionalnog umjetničkog rada i pokazao koliko je snažna povezanost između glazbe i kazališta. Posebno je zanimaju filmovi, suvremeni ples i balet, a redovito posjećuje i muzeje.

– Volim ići na kulturna događanja, dosta mi je važno biti okružen umjetnošću. To me uvijek inspirira i podsjeti zašto se želim baviti ovim poslom, govori Una te dodaje kako bi najviše voljela studirati jazz pjevanje i dalje razvijati svoj stil.

Šira publika imala ju je priliku upoznati i kroz televizijski nastup u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“, gdje je izvela vlastitu skladbu „Reminds Me of You“ i pušten je spot sa pjesmom „No Privacy“. Pjesma „Reminds Me of You“ je nastala u sklopu školskog predmeta kompozicije, a pjesma „No Privacy“ je stvorena kroz međunarodni projekt Songs for Rights, Songs for Action u kojem sudionici kroz glazbu promiču ljudska prava. Takva iskustva, kaže Una, otvaraju nove perspektive i omogućuju susret sa zanimljivim ljudima iz različitih zemalja.

Zagreb, kaže, ima mnogo zanimljivih kulturnih događanja, ali često nisu dovoljno vidljivi mladima. Jedan od važnih dijelova njezina razvoja su i Erasmus projekti. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih programa. Od radionica cirkuskih vještina na Fratarskom otoku do umjetničkog projekta u Berlinu i glazbenog projekta u Barceloni i Zagrebu.

– Erasmus je zaista program za sve uzraste. Postoje Erasmus+ programi koji nisu ograničeni samo na studente, samo treba pronaći odgovarajući projekt i prijaviti se. Obožavam Erasmus jer ideš besplatno negdje i još nešto naučiš. Predobro. Mislim da puno mladih ne zna koliko takvih prilika postoji – govori Una te dodaje da su takva iskustva dodatno proširila njezin pogled na umjetnost i ohrabrila je da razmišlja o studiju u inozemstvu, jer u Hrvatskoj još uvijek ne postoji poseban studij jazz pjevanja.

Iako je danas važan dio njezina izraza, harmonika nije bila prvi instrument koji je planirala svirati. U glazbenu školu prijavila se s idejom da svira gitaru, ali je na kraju primljena na harmoniku.

– Harmoniku zapravo nisam sama izabrala. Kada sam upisivala osnovnu glazbenu školu, prijavila sam više instrumenata jer sam samo željela upasti u školu. Na kraju su me primili na harmoniku i bila sam presretna. Danas mi je drago jer je to instrument koji otvara posebnu nišu u glazbi. Harmonika je instrument koji često ljudi povezuju isključivo s narodnom muzikom, čime se zanemaruje bogatstvo harmonike izvan tog stereotipa – govori Una Patafta.

Još nema vlastitu harmoniku jer su kvalitetni instrumenti iznimno skupi, pa trenutno koristi školsku. Ipak, nada se da će uskoro imati i svoj instrument. U budućnosti se vidi u glazbi kao pjevačica, autorica i umjetnica koja će nastaviti istraživati zajedno sa svojim vršnjacima koji su privrženi umjetnosti.

– U mom okruženju ima puno mladih ljudi koji su jako posvećeni umjetnosti. Kad vidiš koliko ih ima koji stvarno vole to što rade, onda imaš osjećaj da sve to ima smisla i da postoji publika koja želi slušati i doživjeti umjetnost – zaključuje Una.

A vi zapamtite ime Une Patafte, jer će zasigurno biti jedna od onih mladih umjetnica čije ćemo ime u budućnosti češće čuti.

piše Jelena Mirić