Bojana Đapić život gradi na spoju prirode i tradicije. Ta Ličanka iz srca Krbavskog polja kroz svoj rad čuva vrijednosti koje su je oblikovale od djetinjstva – ljubav prema zemlji i seoskom životu. Odrasla u Korenici, danas živi na relaciji između Beograda i Like, ali zavičaj nikada ne ostavlja. Bavi se ljekovitim biljem, učestvuje u organizaciji „Dana Krbavice“, kroz porodicu prenosi običaje i pjesmu, stvarajući most između generacija.

Završila je Šumarski fakultet, a posebno voli proučavati ljekovito bilje, brati ga i prerađivati, jer je svaki dodir s njim, kako navodi, podsjeća koliko priroda može biti ljekovita i darovita.

– Moj kraj je poseban po ljepoti prirode – kao da se baš tamo priroda potrudila da pokaže sve što ima. To su bistre vode i Plitvička jezera, Plješevica koja se diže sa svojim šumama, kao i polja koja u proljeće procvjetaju u hiljade boja i mirisa. Još uvijek ima stočara koji čuvaju i uzgajaju stoku na pašnjacima, pa se osjeti onaj stari, mirniji ritam života. Sve to zajedno čini jednu skladnu cjelinu – mjesto gdje čovjek ima ono najvažnije: svjež zrak, čistu vodu i zdravu hranu – navodi Bojana.

Ljubav prema bilju počela je još u djetinjstvu, kada je gledala bake kako beru i suše ljekovite trave. Kasnije je sama počela da ih istražuje, sakuplja i prerađuje, otkrivajući koliko svaka biljka ima svoju priču i moć. Posebno je raduje priprema čajeva kao mali ritual koji spaja znanje predaka i ljepotu prirode.

Kada pomisli na Liku, prva riječ koja joj pada na pamet je prostranstvo – taj beskrajni prostor koji je kao dijete istraživala i osvajala. Sjeća se ljeta provedenih u poljima, kako pomaže tati i djedu pri košenju sijena, dok je zrak bio ispunjen mirisom svježeg pokošenog bilja.

– Sjećam se dugih zimskih večeri kada bi mrak pao rano, a bake i djedovi čitali narodne pjesme, najčešće epske. Često smo svijećom osvjetljavali prostor kad ne bi bilo struje i zajedno čitali priče i pjesme. Sjećam se naših predaka koji su vrijedno radili na imanju – uvijek skromni, sretni i nikad nezadovoljni. Sve te slike, mirisi i zvukovi ostavili su dubok trag u meni i oblikovali ono što danas osjećam prema zavičaju – govori Bojana Đapić.

Politolog Jovan Mirić, rođen u Krbavici, jedan je od najistaknutijih intelektualaca koje je ovaj kraj iznjedrio. Iako je veći dio života proveo u Zagrebu, identitet nikada nije odvajao od zavičaja. Bio je jedan od rijetkih glasova koji su se usudili da kritički promišljaju o političkim procesima u Jugoslaviji i položaju Srba u Hrvatskoj. Time je, pored naučnog doprinosa, ostao i autoritet za lokalno stanovništvo, ali i trajna inspiracija da se obrazovanje i znanje povežu s očuvanjem identiteta i tradicije. Iz Krbavice je potekao i akademik Boško Kućanski, likovni umjetnik.

– Moj povratak u rodni kraj uvijek je inspirisan korijenima i željom da svojoj djeci ostavim u amanet – da u njihovim uspomenama bude zapisano ko su, odakle potiču i ko su njihovi preci, kao i koga je sve Lika iznjedrila. Važno mi je da nauče da vrednuju prave vrijednosti, da odrastaju na svježem zraku i u čistoj sredini, da stiču radne navike i da prva životna iskustva dobiju upravo ovdje. Ne postoji bolja škola za dijete od prirode i od susreta s domaćim životinjama – navodi Bojana.

Početkom devedesetih Krbavicu je naseljavalo 150 ljudi smještenih u 62 kućanstava. Gotovo su svi 1995. izbjegli u Srbiju. Danas u Krbavici živi tek nekolicina ljudi, ali kada dođu dani Sv. Ilije, selo ponovo oživi – ispuni se dječjom grajom, pjesmom i mirisima ličke trpeze.

– Kao dijete ovih polja okupljam ljude da zajedno čuvamo naše običaje. Tako svi zajedno obnavljamo crkvu Sv. Ilije u selu i organizujemo proslavu seoske slave, a u okviru tih dana i „Dane Krbavice“, manifestacije koja je proizvod tog našeg zajedništva i dana kada je selo puno potomaka Krbavice – veli Bojana.

Dodaje kako su ranije ljudi dolazili u Liku u augustu, prilagođavajući godišnje odmore da bi proslavili Svetog Iliju, a taj se običaj osnažio kroz „Dane Krbavice“. Pored podrške lokalne samouprave, logističku i financijsku pomoć pruža im, kako navodi, Srpsko narodno vijeće. Posjetioci mogu vidjeti dječje radionice, kulturno-umjetnički program, izvornu glazbu i pjesme ličkog kraja, lički višeboj sa starim ličkim igrama – bacanje kamena s ramena, skok u dalj te povlačenje konopca.

Ove godine u februaru organizovano je ličko-krbavačko prelo u parohijskom domu u Busijama. Prelo je imalo humanitarni karakter – prikupljala su se sredstva za završetak radova na krovu crkve u Krbavici. Okupilo se oko 200 poznanika i prijatelja iz krbavačko-koreničkog kraja.

– Uz pjesmu i kulturno-umjetnički program, uz ličku tradicionalnu hranu i druženje, na trenutak smo vratili zavičaj u Beograd. Bilo je puno srce svima koji su učestvovali. Akcija je uspješno prošla i sada podižemo krov na crkvi – govori Bojana Đapić.

Domaćinstvo Bojanine porodice krase krave, koze i kokoši. To znači da u domu Đapića uvijek imam domaćih jaja, kozjeg mlijeka od kojeg prave i sir, kao i povrća iz vrta, a veliki dio života posvećuje djeci i njihovom odgoju.

– Posebno mi je važno što djeca kroz sve to stiču radne navike. Uče da ništa ne dolazi samo od sebe, da svaka obaveza ima smisao i da je nagrada u radu uvijek prisutna – bilo kroz plodove iz vrta, mlijeko ili kroz radost da brinu o životinjama – govori Bojana.

San joj je da pokrene centar u selu koji bi objedinio prirodu i obrazovanje – mjesto gdje djeca i odrasli iz Like, ali i oni koji su odavde otišli, mogu učiti o svojim korijenima, običajima, bilju, životinjama i kulturi. Voljela bi da to bude prostor za radionice, predavanja, likovne i kulturne aktivnosti, planinarenje i praktičan rad u prirodi.

– Posebno bih voljela da centar bude mjesto koje se bavi prikupljanjem i obradom ovčje vune, koja se u Lici danas često baca jer više nije u svakodnevnoj upotrebi. Vunu bi mogli prati u potocima, obrađivati i preraditi u praktične proizvode – od prsluka, kapa i šalova, do rukavica i drugih predmeta. Tako bismo očuvali tradiciju i podučili mlađe generacije zanatima koji povezuju prirodu, rad i kreativnost – zaključuje naša sagovornica.

piše Jelena Mirić